REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1435/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) VC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga supruga ĆC i SC odvjetnica u [adresa], protiv tuženika (ime u nominativu) Svea Ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, zastupa ga GC odvjetnik u OD „Škarica i partneri“ j.t.d. u Zagrebu, Đorđićeva 3 B, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 05. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĆC i odsutnosti tuženika, na ročištu objave odluke dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) VC, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„1. Utvrđuje se Ugovor o cesiji - prodaja potraživanja broj S030/2017 od 27. srpnja 2017. godine sklopljen između Splitske banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB [osobni identifikacijski broj] kao cedenta i Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Tomljenovića Gavrana 11, OIB 17863542417 kao cesionara, ništetnim u odnosu na tužitelja MC, te u odnosu na MC ne proizvodi nikakve pravne učinke.

2. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku nalaže se brisanje trgovačkog društva Svea Ekonomi d.o.o. kao prethodnog vlasnika i potonjeg vlasništva za korist VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišno knjižni odjel Šibenik, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] i to kuće, P. Šilje ul. 11 na čest. broj 5763, površine 64,00 m2 i to na Etaži 1 (E-1) – prizemlje – poslovni prostor – ulaz 1, stubište od 4,76 m2, spremište od 5,78 m2, WC od 1,82 m2, stubište od 2,75 m2 i poslovni prostor od 37,24 m2, sveukupno 52,35 m2 i na Etaža 2 – prvi kat – poslovni prostor – ulaz 2: stubište od 6,00 m2, hodnik od 6,00 m2, poslovni prostor od 37,32 m2 i stubište od 3,03 m2, sveukupno 52,35 m2 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 60-97-14784- 4 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od dana 31. svibnja 2002. godine i uz upis prava vlasništva za korist tužitelja u 1/1 dijela.“

II. Nalaže se tužitelju (ime u nominativu) VC, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) Svea Ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, parnični trošak u iznosu od 2.354,20 eura (dvije tisuće tristo pedeset četiri eura i 20/100 euro centa) u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je tužena tvrdi kako je temeljem ugovora o cesiji stekla tražbinu Splitske banke d.d. Split Podružnica Drniš, s kojom bankom je tužitelj sklopio ugovor o kreditu, te da je na tuženu preneseno i osiguranja navedenog kredita, a koji Ugovor o cesiji tužitelju da nije nikada dostavljen, već samo obavijest o prijenosu tražbine.

2. Naglasio je da samo valjana nesporna dospjela tražbina može biti predmet cesije koje da u konkretnom slučaju nema, jer da je tuženiku prenesena jednostrano utvrđena tražbina osnovom ugovora koji sadrži ništetne odredbe o redovnoj i zateznoj kamati.

3. Sam ugovor da je suprotan članku 1065. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), jer da banka nije stavila na raspolaganje ugovoreni iznos već je umanjila kredit za naknadu od 1%, a kamatu ništetnu promjenjivu po aktima vjerovnika obračunavala na ukupan iznos, stoga da su ništavi i anuiteti, jer da sadrže ništetnu kamatu obračunatu na ukupan iznos, a u slučaju zakašnjenja da se naplaćuje ništetna zatezna kamata koju da je banka jednostrano odredila suprotno zakonu.

4. Promjenom vjerovnika da nije izmijenjen sadržaj obveznog odnosa – identitet obveznog odnosa da ostaje isti. Cesionar, da bi ostvario neka prava u odnosu na cessusa, da mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine koju da je ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Ugovor o cesiji, koji da nije potpisan od strane cessusa, da nije dokaz o postojanju prenesene tražbine. Da bi treća osoba kao cesionar mogla zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze i stjecati prava prenesene ugovorom o cesiji, ista, ovdje tuženik, da mora dokazati postojanje te obveze, to jest da mora dokazati da je osoba koja je cesionaru ustupila tražbinu (cedent) imala tražbinu prema cessusu. Sam ugovor o cesiji (osim ako taj ugovor nije ovjeren od strane cessusa čime bi cessus priznao postojanje prenesene tražbine i svoje saznanje o ustupljenoj tražbini) to da ne dokazuje.

5. Tužitelj da je uvidom u zemljišnim knjigama utvrdio da je banka cesijom prenijela dospjelu tražbinu koja je samo navedena u dodatku ugovora o cesiji u iznosu 900.331,47 kuna, odnosno, 58.267,60 kuna.

6. Osporavajući postojanje tražbine prenesene utuženom cesijom predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva i obvezivanje tuženika na plaćanje parničnog troška.

7. Tuženik nije pristupio ročištu glavne rasprave, iako je bio uredno pozvan, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), održano u njegovoj odsutnosti. Tijekom postupka u pisanom odgovoru na tužbu osporio je osnovanost činjeničnim navoda tužbe i postavljenog zahtjeva, predložio je isti odbiti, a tuženiku dosuditi parnični trošak.

8. Prigovorio je mjesnoj nadležnosti ovog suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.

9. Istaknuo je da su Splitska banka d.d. kao vjerovnik, VC kao korisnik kredita – dužnik, te ĆC, kao solidarni dužnik, zaključili dana 31. svibnja 2002. godine Ugovor o hipotekarnom kreditu broj: 60-97-14784-4 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, koji ugovor da je potvrđen, solemniziran dana 31. svibnja 2002. godine kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u [adresa] pod poslovnim brojem OU-182/02, a izvršen s danom 31. siječnja 2007. godine.

10. Dana 27. srpnja 2017. godine Splitska banka d.d. i Svea Ekonomi d.o.o., ovdje tuženik, da su sklopili Ugovor o cesiji - prodaji potraživanja broj S030/2017, kojim da je Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionar stupila na mjesto cedenta Splitske banke d.d., tako da su na tuženika prenesena sva dospjela, a neplaćena potraživanja kao i sva sporedna prava koja proizlaze iz prenesenih potraživanja.

11. Dana 10. travnja 2018. godine da je sklopljen i Dodatak ugovoru o cesiji - Prodaji potraživanja Ugovor broj S030/2017 kojim je potvrđen prijenos potraživanja prema dužniku TC s osnove Ugovora o hipotekarnom kreditu broj: 60-97-14784-4 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, koji ugovor je potvrđen, solemniziran dana 31. svibnja 2002. godine, kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u [adresa] pod poslovnim brojem OU-182/02, to sukladno članku 4. osnovnog ugovora o cesiji kojim su ugovorne stranke dogovorile da će za svako pojedino potraživanje za osiguranje kojeg je izvršen upis prijenosa prava vlasništva radi osiguranja (fiducija) biti sklopljen zasebni dodatak osnovnog ugovora kojim će cedent dozvoliti cesionaru prijenos instrumenata osiguranja te stupanje u pokrenute sudske i ovršne postupke. Navedeni Dodatak Ugovoru o cesiji da su potpisale obje ugovorne strane te su na istom dodatku ovjereni potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje Splitske banke d.d. kao cedenta i Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionara kod javnog bilježnika ŠC u [adresa] dana **.**.2018., pod poslovnim brojem OV-3227/2018.

12. Ugovorom o hipotekarnom kreditu broj: 60-97-14784-4 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, sklopljenim između Splitske banke d.d. kao vjerovnika, VC, kao korisnika kredita, sudužnika, te ĆC, kao solidarnog dužnika, da su utvrđeni iznos kredita, iznos i uvjeti otplate, te sredstva osiguranja naplate tražbine.

13. Tužitelj da neosnovano navodi da je predmet utužene cesije jednostrano utvrđena prenesena tražbina temeljem ugovora koji da sadrži ništetne odredbe o redovnoj i zateznoj kamati. Dodatkom ugovora o cesiji preneseno je potraživanje prema dužniku VC s osnove sklopljenog Ugovora o hipotekarnom kreditu broj: 60-97-14784-4 uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 31. svibnja 2002. godine. Navedeni Ugovor o kreditu, kao solemnizirana privatna isprava je javna ovršna isprava koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je utvrđeno da bi ista sadržavala ništetne odredbe ili da je bez učinka.

14. Istaknuo je da sve u slučaju da je tužitelj ishodio ili će ishoditi sudsku odluku kojom bi bilo eventualno utvrđeno da je ništetna neka od ugovornih odredbi Ugovora o citiranom kreditu, isto da ne rezultira ništetnosti cijelog ugovora, koji pravni stav da je zauzela i recentna sudska praksa.

15. U dokaznom postupku pregledan je ugovora o hipotekarnom kreditu broj 60-97- 14784-4 od 31. svibnja 2002. godine zaključen između Splitske banke d.d. Split i VC kao korisnika kredita, te NC kao solidarnog dužnika, pregledana je opomena s pozivom na broj 28688256 s nadnevkom 20. rujna 2017. godine koju je ovdje tužitelju VC TC uputio Centar za upravljanje potraživanjima, pregledano je pismeno koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 08. kolovoza 2024. godine, pregledana je obavijest i prigovor koji je tužitelj VC dostavio Splitskoj banci d.d. s nadnevkom 17. veljače 2022. godine, pregledane su zemljišne knjige, pročitan je dodatak ugovora o cesiji zaključen između Splitske banke d.d. i ovdje tuženika Svea ekonomi d.d. ovjeren pod brojem Ov-3227/2018 dana 10. travnja 2018. godine kod javnog bilježnika u [adresa] ŠC, pročitan je izvod po kreditu za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2011. godine na listu 37 spisa, te kreditna kartica po hipotekarnom kreditu broj 60-97-14784-4 od 03. lipnja 2002. godine Splitske banke d.d. Split.

16. Tužitelj nije imao daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

17. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud na temelju po tužitelju predloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje bi snažile postavljeni zahtjev tužitelja, pa su stoga isti odbijeni kao neosnovani i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

19. U odnosu na prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari za navesti je da isti nije prihvaćen. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj između ostalog traži brisanje postojećeg zemljišno knjižnog upisa vrhu predmetne nekretnine sa imena tuženika i uspostavu ranije postojeće uknjižbe glede iste nekretnine na imenu tužitelja. Odredbom stavka 1. članka 56. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina, dakle, za suđenje o opisanom dijelu tužiteljeve tražbine isključivo je nadležan ovaj sud, susljedno čemu navedeni prigovor tuženika nije nađen osnovanim.

20. U odnosu na meritum ovog spora za navesti je da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. U ovoj pravnoj stvari iz supstrata izvedenih, po tužitelju predloženih, dokaza utvrđene su slijedeće činjenice, po ocijeni ovog suda odlučne za donošenje presude o postavljenom zahtjevu tužitelja:

- pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je vrhu čest. broj 5763, kuća, površine 64,00 m2, Etaže (E-1), u naravi prizemlja, poslovnog prostora, ulaz 1, stubišta od 4,76 m2, spremišta od 5,78 m2, WC-a od 1,82 m2, stubišta od 2,75 m2 i poslovnog prostora od 37,24 m2, sveukupno 52,35 m2, te Etaže (E-2), u naravi prvog kata koji se sastoji od ulaza 2, stubišta od 6,00 m2, hodnika od 6,00 m2, poslovnog prostora od 37,32 m2 i stubišta od 3,03 m2, sveukupno 52,35 m2, kao prethodni vlasnik upisan ovdje tuženik Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, OIB 17863542417, a kao potonji vlasnik ovdje tužitelj VC sin GC, uz zabilježbu da je uknjižba u korist prethodnog vlasnika Splitske banke d.d. Podružnice Drniš zabilježena radi osiguranja tražbine u iznosu od 50.000,00 eura i sporednih tražbina, u kunskoj protuvrijednosti, prema potonjem vlasniku VCF kao dužniku na temelju ugovora o kreditu broj 60-97-14784-4 od dana 31. svibnja 2002. godine javnog bilježnika u [adresa] Ljiljanke Malenica pod brojem OU- 182/02,

- iz zemljišnih knjiga je razvidno da je ovdje tuženik kao prethodni vlasnik predmetnih nekretnina uknjižen pred 23. prosinca 2020. godine (Z-18006/2020) na temelju ugovora o ustupu tražbine,

- ugovorom o hipotekarnom kreditu broj 60-97-14784-4 od 31. svibnja 2002. godine uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključenim između Splitske banke d.d. Split i VC kao korisnika kredita, te NC kao solidarnog dužnika, vjerovnik, Splitska banka d.d. Split, Podružnica Drniš, odobrila je dužniku, ovdje tužitelju MC, nenamjenski – hipotekarni kredit u iznosu od 50.000,00 eura koji je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, na rok otplate od dvanaest godina s početkom prvog dana slijedećeg mjeseca po iskorištenju, a radi osiguranja istog kredita dužnik, ovdje tužitelj i solidarni dužnik, ovdje punomoćnica tužitelja ĆC suglasno su na vjerenika V banku d.d. Podružnicu Drniš prenijeli vlasništvo predmetnih nekretnina (poslovnih prostora u prizemlju i na prvom katu iste kako su ranije opisani), s pravom vjerovnika iznos odobrenog kredita uvećanog za kamate, naknade, troškove ovrhe te eventualne druge sudske troškove, namiriti iz prenesenog vlasništva navedenih nekretnina, sukladno odredbama članaka 279. u vezi s odredbama članaka 274. i 275. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17 i 131/20),

- opomena s pozivom na broj 28688256 s nadnevkom 20. rujna 2017. godine koju je ovdje tužitelju TC uputio Centar za upravljanje potraživanjima, ovdje tužitelj je obaviješten je o ustupu potraživanja Splitske banke d.d. u iznosu od 899.814,27 kuna (ili 119.425,88 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro) s rokom plaćanja 02. listopada 2017. godine, ovdje tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Ugovorom o cesiji od 28. srpnja 2017. godine,

- obaviješću i prigovorom koji je tužitelj VC dostavio Splitskoj banci d.d. s nadnevkom 17. veljače 2022. godine, tužitelj potvrđuje Splitskoj banci d.d. primljeni izvod po kreditu broj 050365(6097147844) za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2011. godine (prileži na listu 37 spisa) s otplatnim planom – kreditnom karticom (listovi 39 do 41 spisa), te u cijelosti negira stanje iskazano u spomenutom izvodu naglašavajući da je za označeni kredit nastupila zastara potraživanja,

- dodatkom ugovora o cesiji zaključenim između Splitske banke d.d. i ovdje tuženika Svea ekonomi d.d. ovjerenim pod brojem Ov-3227/2018 dana 10. travnja 2018. godine kod javnog bilježnika u [adresa] ŠC, Splitska banka d.d. kao cedent i ovdje tuženik Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionar, suglasno su utvrdile da su dana 27. srpnja 2017. godine sklopile Ugovor o cesiji – Prodaji potraživanja broj SO30/2017 kojim su dospjela, a nenaplaćena potraživanja, kao i sva sporedna potraživanja i prava cedenta prema dužniku, ovdje tužitelju TC s osnova predmetnog hipotekarnog kredita, neopozivo i bezuvjetno ustupljena cesionaru, ovdje tuženiku uključivo s prijenosom uknjiženog prava Splitske banke d.d. kao prethodnog vlasnika vrhu predmetnih (ranije opisanih) nekretnina.

22. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj prema tuženiku postavlja dva zahtjeva, prvi kojim traži utvrđenje da je ništetan ugovor o cesiji – prodaji potraživanja Splitske banke d.d. i ovdje tuženika Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb u odnosu na ovdje tužitelja JC, te da isti ugovor prema potonjem ne proizvodi pravne učinke, a drugim dijelom svoje tražbine tužitelj, u bitnom, traži brisanje uknjiženog prava ovdje tuženika kao prethodnog vlasnika i uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužitelja, tj. uspostavu zemljišno knjižnog stanja glede navedenih nekretnina kakvo je bilo prije provedbe ugovora o hipotekarnom kreditu broj 60-97-14784-4 od 31. svibnja 2002. godine uz sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine.

23. Odredbom stavka 1. članka 80. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je stavkom 2. istog članka određeno da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

24. Odredbom članka 81. stavkom 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl, dok je stavkom 3. navedenog članka određeno da se smatra da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

25. Prema stavku 1. članka 82. ZOO-a određeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, a sukladno odredbi stavka 1. članka 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

26. Važno je za ovu pravnu stvari istaknuti i da je odredbom stavka 1. članka 322. ZOO-a propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, te da je stavkom 1. članka 324. ZOO-a određeno da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. 27. Uvažavajući propis stavka 1. članka 2. ZPP-a kojim je određeno da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dakle, ovdje konkretno o traženju tužitelja kako je izneseno u točki 22. ovog obrazloženja, ocjena je ovog suda da su u konkretnom slučaju tuženik i treća osoba Splitska banka d.d. zaključile valjani klasičan ugovor o naplatnoj cesiji, tj. prodaji potraživanja potonje treće osobe prema ovdje tužitelju kao dužniku, te da isti pravni posao nije zaključen suprotno odredbama stavka 1. članka 322. ZOO-a (protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva), posebice ne protivno propisima o prijenosu tražbine, o kojem prijenosu je tužitelj nesporno bio obaviješten, kako su citirani u točkama 23. do 25. ovog obrazloženja, dakle, da isti nije ništetan i bez učinka na ovdje tužitelja.

28. Pače, tužitelj ponuđenim dokazima nije snažio zaključak da je tražbina Splitske banke d.d. prema njemu (tužitelju) prestala prije prijenosa iste ovdje tuženiku, a paušalne tvrdnje o eventualnoj zastari potraživanja Splitske banke d.d., kakve bi proizlazile iz obavijesti – prigovora tužitelja od 17. veljače 2022. godine, tužitelj tijekom ove parnice podrobnije nije obrazlagao, niti dokazima krijepio, susljedno čemu su navodi tužitelja o nepostojanju, predmetnim ugovorom o cesiji, prenesene tražbine, u cijelosti ili dijelom, pitanje o kojem ovaj sud kod ovako postavljenog tužbenog zahtjeva nije bio ovlašten raspravljati.

29. Uz obrazloženo valja naglasiti da tužitelj niti jednim dokazom nije pokušao okrijepiti tvrdnje o postojanju razloga za brisanje postojeće uknjižbe ovdje tuženika kao prethodnog vlasnika vrhu predmetnih nekretnina (ranije opisanih poslovnih prostora). Naime, takva uknjižba provedena je temeljem valjanog Dodatka ugovora o cesiji zaključenog između Splitske banke d.d. i ovdje tuženika Svea ekonomi d.d. (Z- 18006/2020 ovog suda) ovjerenog pod brojem Ov-3227/2018 dana 10. travnja 2018. godine kod javnog bilježnika u [adresa] ŠC, a tužitelj ničim nije dokazao da je javna isprava osnovom koje je izvršena opisana uknjižba (prvotna – Splitske banke d.d. po temeljnom Sporazumu o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine ili naknadna ovdje tuženika) na bilo koji način obesnažena (stavljena izvan snage).

30. Slijedom iznesenog, ocijenivši da je ovako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, sud je isti odbio i temeljem ranije citiranih propisa sudio kao u izreci ove presude.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 125.105,00 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav pisanog odgovora pisanog na tužbu od 941,68 bodova, sve sukladno Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.883,36 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 470,84 eura, sveukupno 2.354,20 eura, koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužitelju naloženo platiti istog.

U Šibeniku, dana 31. siječnja 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.