REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Posl.br. P Ob-275/2024-27
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupani po majci i zz ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika SZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislav Bilobrk, odvjetnik iz Umaga, radi povišenja uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 21. siječnja 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 31. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da prvo tužitelju mlt. FZ doprinosi na ime uzdržavanja mjesečni iznos od 200,00 eura počevši od 21. siječnja 2025. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi s time što će buduće dospjevajuće obroke uzdržavanja plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da drugo tužitelju mlt. NZ doprinosi na ime uzdržavanja mjesečni iznos od 200,00 eura počevši od 21. siječnja 2025. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi s time što će buduće dospjevajuće obroke uzdržavanja plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 500,00 eura se odbija.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da im je tuženik otac te da je bio u braku sa njihovom majkom ZZ koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, SS Buje posl.br. P Ob-95/19 od 17.01.2019. godine. Po toj presudi tuženik da je bio obavezan plaćati uzdržavanje za tužitelje i to za svakog tužitelja po 750,00 kuna mjesečno. Nadalje navode da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, SS Buje posl.br. P Ob-149/20 od 27.05.2021. izmijenjena ta odluka te je tuženiku povišeno plaćanje uzdržavanja na iznos od 1.200,00 kuna za svako dijete. Tužitelji navode da od donošenja te odluke do danas su se u bitnome promijenile okolnosti te navodi da su djeca od donošenja te odluke do danas porasla, da su se time promijenile i njihove svakodnevne životne potrebe i navike, da je u međuvremenu zbog opće poznate inflacije i uvođenja eura u RH troškovi života poskupjeli za više od 100 % pa tužitelji smatraju da je iznos od 1.200,00 kuna za svako dijete premalen da bi se zadovoljile njihove osnovne, materijalne i egzistencijalne potrebe. Tako navode da obzirom da je NZ polaznica 5. razreda osnovne škole, a FZ 8. razreda, da su oboje djece u adolescentnoj dobi, da su im potrebe povećane glede odjeće i obuće jer istu brzo prerastu, a i ne žele više oblačiti odjeću koju im biraju roditelji, djeca imaju izvan školske aktivnosti gdje treba plaćati članarinu i kupovati opremu, svake godine djeci treba kupiti kompletan školski pribor, kutiju za tehničku i likovnu kulturu, posebne tenisice za tjelesni, tijekom zime treba nabaviti zimske jakne, toplije tenisice ili čizme, treba plaćati školske izlete, davati novce za rođendane na koji su djeca pozvana, džeparac svaki dan, plaćati troškove mobitela i dr. Navode da su njihovi roditelji oba zaposleni u PP Umag, te da imaju stalna primanja. Majka da ima i dva kredita koja otplaćuje te navode da majka pokriva sve njihove troškove ono što ne pokrije uzdržavanje koje je tuženik nesporno redovno plaća po presudi P Ob-149/20. Međutim bez obzira na tu činjenicu tužitelji smatraju da je taj iznos manji od minimalnih novčanih iznosa potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta pa mlt. FZ potražuje novi mjesečni iznos uzdržavanja od 336,00 eura dok mlt. NZ potražuje 305,00 eura sve zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da po pravomoćnoj presudi posl.br. P Ob-149/20 redovno plaća uzdržavanje. Smatra da je zahtjev tužitelja za povećanje uzdržavanja potpuno neosnovan, jer da se u odnosu na raniju odluku suda traži uzdržavanje veće od 100%. Tuženik navodi da se od donošenja posljednje presude do ovog postupka nisu promijenile okolnosti pa da nema niti uvjeta za povećanjem uzdržavanja slijedom čega predlaže da se zahtjev tužitelja odbije. Ističe da su tužitelji u manje od dvije i pol godine po drugi puta zatražili povećanje uzdržavanja a okolnosti se nisu izmijenile. Tuženik ne osporava da su djeca porasla od donošenja ranije presude, navodi da majka ne mora više plaćati produženi boravak pa da na mjesečno razini može tu uštedjeti 150,00 eura, kćerka NZ da ne pohađa slobodne aktivnosti pa da i tu može mjesečno uštedjeti 20,00 eura. Navodi da on živi kao podstanar za što mjesečno izdvaja 400,00 eura plus režije koje iznose negdje oko 120,00 eura. Također da otplaćuje kredit kojeg je uzeo kako bi otplatio dugovanje po osnovi uzdržavanja iz ranije donese odluke za što mjesečno izdvaja 200,00 eura. Navodi da ima troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja, a plaća da mu je ostala u prosjeku ista kao i u vrijeme donošenja ranije odluke. Ističe kada podmiri sve obaveze da mu ostane 387,00 eura za njegove potrebe pa smatra da bi dodatnim povećanjem uzdržavanja ugrozio svoju egzistenciju. Također navodi da je on policijski službenik pa da nema mogućnosti stjecanja dodatnog izvora zarade jer mu to pravila službe ne dopuštaju. Navodi da redovito održava kontakte s djecom, da kada su djeca kod njega samostalno skrbi o njima i snosi sve troškove te da su djeca podjednako kod njega i majke pa smatra da nema razloga za povećanje uzdržavanja. Što se tiče troškova odjeće i obuće smatra da bi djeca trebala biti skromna i iako razumije da bi sami željeli birati odjeću smatra da to ne moraju biti najskuplji komadi odjeće već neki primjereni komadi odjeće za djecu tog uzrasta. Osim toga navodi da je za sina FZ u svibnju 2023. u cijelosti organizirao slavlje povodom krizme i sam ga platio te djetetu kupio odjeću i obuću za tu prigodu. Navodi da djeci kada su kod njega uvijek daje džeparac kao i novce za rođendane i da im kupuje bonove za telefon. Predlaže da se zahtjev tužitelja odbije jer nema promijenjenih okolnosti a majka sa kojom nema nikakvu komunikaciju da ustvari želi na ovakav način njega osiromašiti.
3. U dokaznom postupku pročitana je pravomoćna presuda SS Buje, posl.br. P Ob-95/19 od 17.01.2019., pravomoćna presuda SS Buje posl.br. P Ob-149/20, presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-370/21, izvršen je uvid u preslik SMS poruka, pročitan je ugovor o stambenom potrošačkom kreditu te otplatni plan, pročitan je ugovor o subvencioniranom stambenom potrošačkom kreditu te otplatni plan, izvršen je uvid u račune, pročitana je istupnica na strani 95 spisa, pročitani su vlasnički listovi, platne liste zz tužitelja i tuženika, ugovor o najmu, pročitani su trajni nalozi, dopisi Sindikata policije, izvršen je uvid u prometne dozvole, pročitan je iskaz zz tužitelja i tuženika, pročitan je dopis Porezne uprave [adresa], pročitan je ugovor o diobi bračne stečevine, pročitani su dokazi o izvršenim uplatama uzdržavanja te su pročitani podaci o prosječnoj godišnjoj stopi inflacije i pokazatelja siromaštava i socijalne isključivosti iz 2022. godine.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Ovaj sud je tijekom trajanja postupka već donio odluku pod posl.br. P Ob- 303/2023 od 29. ožujka 2024. kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za povišenje uzdržavanja. Po žalbi tuženika ta je odluka ukinuta u točki I. i II. izreke dok je točka III. presude postala pravomoćna.
U ponovljenom postupku a nakon odluke Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-259/2024 od 16. srpnja 2024. tuženik je pripremnim podneskom od 15.01.2025. izjavio kako priznaje tužbeni zahtjev u iznosu od 200,00 eura na ime povećanja uzdržavanja po djetetu odnosno ukupno 400,00 eura za oba djeteta kako je to suđeno ranijom prvostupanjskom odlukom ovoga suda, te je predložio donošenje presude na temelju priznanja i zatražio naknadu parničnog troška.
Osim toga tuženik je naveo da je od donošenja ranije odluke ovoga suda posl.br. P Ob-303/2023 od 29. ožujka 2024. iako odluka nije bila pravomoćna tužiteljima platio sve zaostale iznose uzdržavanja te je počeo plaćati uzdržavanje u povećanom iznosu od 200,00 eura za svako dijete o čemu je ovome sudu dostavio i pisane dokaze koje tužitelj nije osporio.
6. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu 21.01.2025. ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Međutim sud smatra da tužitelj ne može ostati kod zahtjeva kojeg je postavio u tužbi gdje je za mlt. FZ potraživao iznos uzdržavanja od 336,00 eura a za mlt. NZ 305,00 eura jer je razlika po toj tužbi pravomoćno odbijena presudom ovoga P Ob-303/2023 od 29. ožujka 2024. godine. Naime, na točku tri presude Pob-303/2023 nije se žalila niti jedna stranka te je ona postala pravomoćna. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja može biti jedino iznos od 200,00 eura povišenja uzdržavanja po djetetu kako je to i bilo suđeno u ranijoj odluci ovoga suda posl.br. P Ob-303/2023 jer neki novi zahtjev tužitelji nisu postavili do zaključenja glavne rasprave.
7. Tuženik je nakon odluke Županijskog suda u Zagrebu podneskom od 15.01.2025. priznao tužbeni zahtjev tužitelja na iznos od 200,00 eura povišenja uzdržavanja po djetetu, pa je slijedom navedenog sud primjenom odredbe čl. 331 st. 1. ZPP-a bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. 8. Tužiteljima pripada pravo na naknadu parničnog troška temelje čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Sud je tužiteljima priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife. Tako je tužiteljima priznat trošak jednokratne nagrade od 200 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% to tužiteljima pripada trošak od 500,00 eura dok sudske pristojbe nisu dužni plati po zakonu jer su od istih oslobođeni.
Naime, tužitelji su u ovom postupku svakako uspjeli jer su bili prinuđeni ustati tužbom za povišenje uzdržavanja a tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim tužiteljima ne pripada daljnji trošak od 500,00 eura kako su to zatražili na ročištu od 21.01.2025. jer je tuženik nakon donošenja odluke višeg suda priznao tužbeni zahtjev na iznos koji je ovaj sud i sudio u ranijoj prvostupanjskog odluci P Ob-303/2023 a koji zahtjev su tužitelji i potraživali jer ga nisu mijenjali. Stoga tužitelji nemaju pravo na daljnji troška jer je tuženik priznao tužbeni zahtjev.
9. Zahtjev tuženika za naknadno parničnog trošak nije osnovan iako je nakon odluke Županijskog suda u Zagrebu priznao tužbeni zahtjev na povišeni iznos uzdržavanja od 200,00 eura po djetetu kako je to i suđeno u prethodnom dijelu postupka. To priznanje je uslijedilo tek nakon što je proveden cjelokupni dokazni postupak i nakon donošenja odluke višeg suda. Međutim u ponovljenom postupku prema mišljenju suda niti za jednu od stranaka nisu nastali posebni troškovi. Priznanje tužbenog zahtjeva tuženika u ovoj fazi postupka prema mišljenju suda nema učinak iz čl. 157. ili čl. 158. ZPP-a. pa stoga tuženik niti nema pravo na naknadu troškova. Tuženik da je doista smatrao da je zahtjev tužitelja osnovan onda je već u odgovoru na tužbu mogao priznati tužbeni zahtjev ili se nagoditi sa tužiteljima. U ovoj fazi postupka njegovo priznanje tužbenog zahtjeva ne može prema mišljenju suda polučiti uspjeh u sporu koji bi mu dao pravo na naknadu parničnog troška.
U Puli, 31. siječnja 2025.
S u d a c
Mirna Mačešić – Biscuoli
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- HZZSR, Područni ured Buje
