Poslovni broj: Povrv-367/2021-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika Odvjetničkog društva Rešetar & Partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 47625859155, zastupan po punomoćniku AC, odvjetničkom vježbeniku u Osijeku, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Branimira Finglera, odvjetnika u Osijeku i AC, odvjetničkog vježbenika iz odvjetničkog ureda Rešetar i partneri iz Osijeka, uz javnu objavu presude, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-1922/2021. od 7. travnja 2021. i odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od 193,02 EUR, u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 200,77 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 174,23 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Mirjana Borić iz Osijeka izdao je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, općenito na imovini ovršenika, pod poslovnim brojem Ovrv-1922/2021 od 7. travnja 2021., a kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o., da u roku od osam dana od dana dostave predmetnog rješenja o ovrsi isplati ovrhovoditelju, sada tužitelju Eos Matrix d.o.o., iznos od 70,89 EUR / 534,09 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, a potraživao je i nastali javnobilježnički i odvjetnički trošak u iznosu od ukupno 54,75 EUR / 412,50 kuna.

2. Na predmetno rješenje o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, je uložio pravodoban prigovor kojim u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi, u cijelosti prigovara osnovi i visini tražbine iz rješenja o ovrsi. Obrazlaže kako je iz navedene vjerodostojne isprave, odnosno izvoda iz otvorenih stavaka dužnika od 7. ožujka 2021. nejasno ostvarenje koje tražbine ovrhovoditelj, sada tuženik traži, s obzirom na to da tuženik nema uvid u račune br. 198675335620 i br. 198661796676, koji se navodi u predmetnoj ispravi. Nadalje navodi da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu propustio u nazivu ovrhovoditelja navesti tko je zakonski zastupnik ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, predlaže da nadležni sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukine sve provedene radnje, a da se postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. S obzirom da je tuženik uložio pravodoban prigovor, rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-367/2021-3 od 11. svibnja 2021., pobijano rješenje javnog bilježnika je stavljeno izvan snage, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj u podnesku od 15. lipnja 2021., napominje kako je temeljem ugovora o cesiji br. F3-20/2017 s društvom Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, od dana 27. listopada 2017. postao vlasnik predmetnog potraživanja. Navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. ZOO- a, i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u pokušaju izvansudske nagodbe). Nadalje, tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku - društvu Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji. Naime, radi se o nepodmirenim računima za rate za mobilne uređaje, Samsung Galaxy S 9+ black i Samsung Galaxy S9 black, koji je tuženik kupio prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa s Hrvatskim Telekomom d.d., temeljem zahtjeva za mobilnim uslugama od 10. travnja 2018. i zahtjevom za mobilnim uslugama od 26. veljače 2019. Naime, prilikom sklapanja označenog pretplatničkog odnosa od 10. travnja 2018. tuženik je kupio mobilni uređaj Samsung Galaxy S 9+ black za iznos od 679,54 EUR / 5.120,00 kuna, za koji je ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjeseca, svaki u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, počev od 6. mjeseca 2018., sve temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198661796676, od dana 10. travnja 2018., koji čini sastavni dio gore označenog Zahtjeva te temeljem računa br. 352. Tuženik je za navedeni mobilni uređaj ostao dužan zadnju ratu za mobilni uređaj u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna koja je sukladno otplatnom planu dospjela na naplatu 16. svibnja 2020. Nadalje, prilikom sklapanja gore označenog pretplatničkog odnosa od 26. veljače 2019. tuženik je kupio mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S9 black za iznos od 92,91 EUR / 700,00 kuna za koji je ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjeseca, svaki u iznosu od 3,87 EUR / 29,16 kuna, počev od 4. mjeseca 2019., sve temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198675335620 od 26. veljače 2019., koji čini sastavni dio gore označenog Zahtjeva, te temeljem računa br. 133. S obzirom da tuženik nije uredno podmirivao svoje mjesečne obveze za predmetni uređaj po označenom Ugovoru i otplatnom planu, tužitelj je zatražio isplatu svih preostalih nenaplaćenih obroka tako da su isti dospjeli na naplatu odjednom jednokratno, i to za zadnjih 11 rata u ukupnom iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna (11x29,16 kuna). Tužitelj je u svom Izvodu otvorenih stavaka, koji prileži ovršnom prijedlogu, označio brojeve računa po kojima potražuje dugovanje tuženog kao br. 198675335620 i kao br. 198661796676, a isti se odnose na "pozive na broj" označene u predmetnim Ugovorima o kupnji uređaja i otplatnog plana, odnosno, na konto prema kojem je tužitelj vodio evidenciju uplata označenih rata za uređaj. Označeno dugovanje tužitelj potražuje zajedno sa zakonskom kamatom računajući tek od 13. siječnja 2021. Nadalje, tužitelj naglašava mogućnost kako se tuženik može u svakome trenutku obratiti tužitelju radi dogovora oko sporazumne otplate predmetnog dugovanja, a sve s ciljem mirnog rješenja ovog spora, kao i smanjenja daljnjih troškova postupka. Slijedom navedenoga, predlaže sudu donijeti presudu kao pod toč. 1. obrazloženja.

5. U podnesku tuženika od 14. rujna 2021. proizlazi da tužitelj ničim ne dokazuje dugovanje tuženika, a isprava, tzv. izvod iz otvorenih stavaka dužnika od 07. ožujka 2021. godine, na temelju koje je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju tražbine ovrhovoditelja. Iz priložene isprave u cijelosti je nejasno ostvarenje koje tražbine ovrhovoditelj traži, s obzirom na to da tuženik nema uvid u račune broj 198675335620 i broj 198661796676, a koji se navode u predmetnoj ispravi te izričito osporava da je iste ikada zaprimio. Vjerodostojna isprava nije istovremeno i vjerodostojni dokaz jer nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku, niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom jer Ovršni zakon ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što to propisuje odredba čl. 230. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na dokaznu snagu javne isprave. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sve dok se ne dokaže suprotno, to priloženi tzv. izvadak iz poslovnih stavki tužitelja ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju tražbine ovrhovoditelja, a takav zaključak potvrđuje i sadržaj odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu: OZ), budući da se u slučaju osporavanja osnovanosti tražbine iz vjerodostojne isprave postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave mora nastaviti u parnici tijekom koje je vjerovnik dužan dokazati osnovanost svoje tražbine. Teret dokaza činjenica na kojima ovrhovoditelj/tužitelj temelji svoj ovršni zahtjev je na njemu, a iz ovakve isprave ne proizlazi nikakva osnova na temelju koje je pokrenut ovršni postupak. Isprave koje tužitelj dostavlja uz podnesak ne dokazuju osnovanost njegova konkretnog zahtjeva koji se odnosi na navodne račune broj 198675335620 i broj 198661796676, kako je to navedeno u izvodu iz otvorenih stavki. Također, tuženik ističe kako je člankom 31. stavkom 2. OZ-a propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Kako je u konkretnom slučaju u cijelosti nejasan predmet i vrsta novčane obveze, s obzirom na to da se u izvodu navode brojevi računa iz kojih proizlazi navodna obveza tuženika, a koje račune tuženik nikada nije zaprimio niti ih tužitelj dostavlja kao dokaz osnovanosti svoga zahtjeva, dok u podnesku tuženik zatim navodi kako zapravo nije riječ o računima nego se isto odnosi na „poziv na broj“. Dakle, izvod iz otvorenih stavki nije vjerodostojna isprava, jer iz istog uopće nije jasno na što se konkretno odnosi obveza tuženika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže prvenstveno tužbu odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

6. U podnesku tužitelja od 8. listopada 2021. ističe se kako je za mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S9+ black tuženik temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198661796676 (br. ugovornog konta, poziv na broj u ugovoru) od dana 10. travnja 2018. godine, ostao dužan zadnju ratu za mobilni uređaj u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna koja je sukladno Otplatnom planu dospjela na naplatu 16.05.2020. godine, no tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu tek od 13.01.2021. godine, a za mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S9 black tuženik je temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198675335620 (br. ugovornog konta, poziv na broj u ugovoru) od dana 26. veljače 2019. godine, zbog raskida istog ostao dužan zadnjih 11 rata u ukupnom iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna (11x29,16 kuna) koje su povodom raskida dospjele na naplatu odjednom s danom 13.01.2021. godine. Nadalje, navodi kako tuženik u svom podnesku ne spori sklapanje predmetnih Ugovora o kupnji uređaja pa stoga tužitelj poziva tuženika na podmirenje dugovanog iznosa, a s obzirom da iz analitičke kartice Hrvatskog Telekoma jasno proizlaze sve uplate tuženika kao i preostalo dugovanje u iznosu od 70,88 EUR / 534,04 kuna, a koje je na dan 27.01.2021. godine prodano tužitelju.

7. Dana 13. prosinca 2021. održano je pripremno ročište na kojem je tuženik zatražio rok za dostavu prepiske između tuženika i HT-a, koji je ustupio tražbinu Eos Matrix-u d.o.o. iz kojih dopisa je vidljivo kako ne postoje nikakva aktivna potraživanja prema tuženiku. Naime, navedena prepiska je bila neposredno prije raskida ugovora između tuženika i HT-a.

8. Dana 27. siječnja 2022. tuženik je u spis dostavio uplate tuženika Hrvatskom Telekomu d.d., te prijepis e- mailova između tuženika i Hrvatskog Telekoma d.d. iz koje je vidljivo kako Hrvatski Telekom d.d., nakon što mu je tuženik priopćio namjeru otkaza svih ugovora, nije napomenuo postojanje nepodmirenih dugovanja.

9. Očitujući se na navode tuženika iz podneska od 27. siječnja 2022. kojim je tuženik priložio e-mail korespodenciju s Hrvatskim telekomom (HT) povodom otkaza usluga, kao i potvrde o podmirenju duga, tužitelj u podnesku od 16. veljače 2022. ističe kako je iz iste vidljivo da je HT potvrdio da su otkazane sve usluge, međutim navedenim e-mailovima nije bilo govora niti upita o postojanju duga prema HT-u. Ovo tim više što je tuženik sam u spis dostavio potvrde o uplati koje su datirane nakon datuma e-mail korespodencije pa je stoga očito da je dugovanje tuženika u trenutku navedene e-mail prepiske postojalo. Naime, zadnji mail kojim HT potvrđuje da nema aktivnih usluga je bio 06.12.2019. godine, dok tuženik prilaže potvrde o uplati iz 2020. godine. Nije niti sporno da bi tuženik otkazao usluge HT-u te da isti više nije imao aktivnih usluga od strane HT-a, već je sporan iznos duga prema HT-u.

9.1. Nadalje, u odnosu na priložene potvrde o uplati tuženika u korist HT-a, tužitelj ističe kako je sukladno analitičkoj kartici koju je tužitelj već ranijim podneskom dostavio u spis, jasno vidljivo da su uplate izvršene dana 14.05.2020. u iznosu od 90,15 EUR / 679,26 kuna na ime mobilnih usluga te je izvršena dana 03.02.2020. u iznosu od 1.504,07 EUR / 11.332,44 kuna na ime mobilnih usluga, evidentirane u analitičkoj kartici HT-a, dok uplata izvršena dana 18.02.2020. godine u iznosu od 74,25 EUR / 559,42 kuna na ime fiksnih usluga nije evidentirana navedenom karticom HT-a iz razloga što se ista ne odnosi na ovaj pretplatnički odnos po mobilnim uslugama koje je tužitelj otkupio i po kojoj osnovi tužitelj potražuje ovdje sporno dugovanje, stoga tužitelj nije u posjedu Analitičke kartice HT za fiksne usluge, te ukoliko će biti potrebno predlaže se isto zatražiti od Hrvatskog telekoma službenim putem, no tužitelj također napominje da ju tuženik može osobno zatražiti od HT-a. Dakle, iz priložene Analitičke kartice su vidljiva sva potraživanja HT-a po ovoj osnovi te uplate tuženika, kao i preostalo dugovanje tuženika koje je tužitelj otkupio dana 27.01.2021. godine u iznosu od 70,91 EUR / 534,29 kuna, a koje dugovanje se odnosi na ovdje utuženo potraživanje.

10. Na ročištu od 7. ožujka 2022. pun. tužitelja predlaže da ukoliko tuženik i dalje osporava visinu tražbine tužitelja, opreza radi, predlaže provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te se obvezuje snositi troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Ističe da iz navoda tuženika proizlazi da je tuženik na ime računa po fiksnim uslugama izvršio uplatu dana 18. veljače 2020. godine u iznosu od 74,25 EUR / 559,42 kuna, koja uplata nije evidentirana u analitičkoj kartici HT-a u spisu, jer se ista ne odnosi na ovaj pretplatnički odnos po mobilnim uslugama koje je tužitelj otkupio i po kojoj osnovi potražuje iznos u ovom postupku, stoga tužitelj i nije u posjedu analitičke kartice HT-a za fiksne usluge te opreza radi ukoliko sud to smatra potrebnim, predlaže da se od Hrvatskog telekoma službenim putem zatraži analitička kartica za pretplatnički odnos, odnosno odnose tuženika koje je imao za fiksne usluge kod Hrvatskog telekoma za razdoblje od 2018. godine do danas, odnosno predlaže za razdoblje od 2018. godine zatražiti od HT-a analitičke kartice za sve ugovorne odnose tuženika razdvojeno po uslugama. Navodi da je tuženik dostavio dokaz o plaćanju, koji se ne odnosi na predmetno potraživanje, pa stoga predlaže službenim putem od HT-a pribaviti podatke kako je navedeno, tj. dostaviti podatke koje sve usluge je imao tuženik kod HT-a te razdvojeno podatke o plaćanju tih usluga. Zamjenica pun. tuženika nije se protivila dokazu pribave podataka od HT-a, kao niti provođenju dokaza financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Navodi da je tuženik dostavio presliku e-mailova sa HT-om gdje su zatražili trajno isključenje usluga te smatra da ih je isti trebao obavijestiti o postojanju nekakvog dugovanja na njihovom računu, što isti nije učinio te nisu mogli pretpostaviti da postoji dugovanje.

11. Sud je dopisom od 5. travnja 2022. zatražio od Hrvatskog telekoma podatak koje je usluge tuženik imao ugovorene u razdoblju od 2018. do travnja 2022., tj. analitičke kartice za svaku pojedinu uslugu tuženika.

12. Dana 14. travnja 2022. Hrvatski telekom dostavio je optički medij (CD) s preslikom pripadajuće pretplatničke dokumentacije i s analitičkim karticama za pretplatničke račune za vremensko razdoblje od siječnja 2018. pa nadalje.

13. U odnosu na očitovanje HT-a glede evidentiranih uplata tuženika, tužitelj ističe kako je iz priloženih analitičkih kartica HT-a, i to analitičke kartice od 8. travnja 2022., broj ugovornog konta 5030307834, razvidno da je uplata koju je tuženik izvršio dana 18. veljače 2020. u iznosu od 74,25 EUR / 559,42 kune, evidentirana, dakle proknjižena u sustavu HT-a (zadnji red analitičke kartice), te je temeljem te uplate tuženikovo dugovanje po tom ugovornom kontu svedeno na stanje 0,00. Međutim, navedena analitička kartica se ne odnosi na ovdje utuženi ugovorni konto.

13.1. Nadalje, iz analitičke kartice koju je HT dostavio od dana 8 travnja 2022., po ugovornom kontu br. 200003601704, koji se odnosi na ovdje otkupljeno i utuženo potraživanje, razvidne su sve uplate koje je tuženik priložio u spis, i to uplate izvršene dana 14. svibnja 2020. (proknjiženo 15.5.2020), u iznosu od 90,15 EUR / 679,26 kuna na ime mobilnih usluga, te uplata tuženika izvršena dana 3. veljače 2020. (proknjiženo 4.2.2020), u iznosu od 1.504,07 EUR / 11.332,44 kuna, na ime mobilnih usluga, dok je preostalo dugovanje po tom ugovornom kontu u iznosu od 70,89 EUR / 534,09 kuna, a koje je proknjiženo dana 13. siječnja 2021., i koje tuženik nije podmirio te je isto ovdje prodano tužitelju. Naime, predmetno dugovanje se odnosi na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9+ black, po računu br. 352OS02/262 u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, te na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9 black, po računu br. 133-OS02/264 u iznosu od 42.57 EUR / 320,76 kuna.

13.2. Slijedom navedenog, uređuje tužbeni zahtjev, dvojno, u eurima i kunama.

14. Na ročištu održanom 22. listopada 2024. pun. tuženika očitovao se na dostavljenu kopiju cd-a. Navodi da iz dostavljenih izvoda stavaka za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 8. travnja 2022. nije razvidno što ugovorni konto predstavljaju. Nadalje, iz izvoda istih stavki za konto 200003601704 vidljivo je da je 15. svibnja 2020. stanje bilo 0,00 dok je 13. siječnja 2021. nastalo novo potraživanje iako su svi ugovori i usluge raskinute 2019. godine. Nadalje, datum dospijeća zadnje rate po ugovoru 133/OS02/264 je 16. ožujak 2021. dok u analitičkoj kartici je naveden datum 13. siječnja 2021. Nadalje, datum dospijeća zadnje rate po ugovoru 352/OS02/262 je 16. svibanj 2020. dok u analitičkoj kartici je naveden datum 13. siječanj 2021. Nadalje, u Općim uvjetima poslovanja kao sastavnim dijelom oba ugovora navodi se obveza tužitelja za dostavljanje računa po ratama iz predmetnog ugovora, a u istim ugovorima pod stavkom način primanja računa navodi se dostava računa poštom, stoga tuženik opetovano ističe kako nikakve račune nije primao, a da su isti računi bili i izdavani isti bi se knjižili puno prije zadnjeg knjižena u predmetnoj analitičkoj kartici br. 200003601704. Stoga uzevši u obzir i ostale 3 analitičke kartice, može se zaključiti da nije bilo nikakvih potraživanja sa raskidom ugovora 2019. i zaključno 2020. te je tužitelj odjednom proknjižio kojekakav dug 2021. godine, više od godinu dana nakon raskida ugovora i podmirenja svih potraživanja. Stoga tuženik ostaje kod odgovara na tužbu, svih dokaznih prijedloga i predlaže odbiti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 70,89 EUR / 534,09 kuna, na ime duga tuženika za zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9+ black, po računu br. 352/OS02/262, u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, te za zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9 black, po računu br. 133/OS02/264, u iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna, uvećanu za zatezne kamate.

16. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

17. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku pročitao preslik Izvoda otvorenih stavaka od 17. ožujka 2021., Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017, Dodatak okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017, Račun br. 133/OS/02/264 od 26. veljače 2019., Račun br. 352/OS/02/262 od 10. travnja 2018., podnesak tuženika od 14. rujna 2021., podnesak tužitelja od 8. listopada 2021., podnesak tužitelja od 20. prosinca 2021., podnesak tuženika od 27. siječnja 2022., podnesak tužitelja od 16. veljače 2022., podnesak HT-a od 11. travnja 2022., podnesak tužitelja od 30. rujna 2024., te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju na optičkom mediju (CD).

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. U izvodu otvorenih stavaka dužnika od 17. ožujka 2021. koji prileži prijedlogu za ovrhu, iskazan je dug po računu broj 198675335620, s dospijećem 13. siječnja 2021. u iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna, a po računu broj 198661796676, s dospijećem 21. siječnja 2021. u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, odnosno iskazan je ukupni dug tuženika prema tužitelju od 70,89 EUR / 534,09 kuna.

20. Iz analitičke kartice, odnosno izvoda stavaka za period od 01. siječnja 2018. do 08. travnja 2022. koju je HT dostavio na CD-u, za ugovorni konto br. 200003601704, a koji se odnosi na ovdje otkupljeno i utuženo potraživanje (list 133- 135 spisa), vidljive su sve uplate koje je tuženik priložio u spis, i to uplate izvršene dana 14. svibnja 2020. (proknjižena 15.5.2020), u iznosu od 679,26 kuna na ime mobilnih usluga, te uplata tuženika izvršena dana 3. veljače 2020. (proknjižena 4.2.2020), u iznosu od 1.504,07 EUR / 11.332,44 kuna, na ime mobilnih usluga, dok je preostalo dugovanje po tom ugovornom kontu u iznosu od 70,89 EUR / 534,09 kuna, a koje je proknjiženo dana 13. siječnja 2021. i koje tuženik nije podmirio te je isto ovdje prodano tužitelju. Naime, predmetno dugovanje se odnosi na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9+ black, po računu br. 352OS02/262 u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, te na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9 black, po računu br. 133-OS02/264 u iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna.

21. Nadalje, iz računa broj 352/OS02/262 od 10. travnja 2018. (list 56 spisa) vidljiv je dug tuženika u iznosu od 21,23 EUR / 159,98 kuna, dok je po računu broj 133/OS /264 od 26. veljače 2019. stanje duga 0,00 kuna (list 55 spisa). Međutim, u analitičkoj kartici – izvodu otvorenih stavaka za period od 01. siječnja 2018. do 08. travnja 2022. (dokumenti izlistani s CD-a, list 133-135 spisa), po kontu 200003601704, vidljivo je da je dospijeće računa broj 352/OS02/262 od 10. travnja 2018. u iznosu od 28,31 kuna / 213,33 kuna, 13. siječnja 2021., kao i računa broj 133/OS /264 od 26. veljače 2019. u iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna.

22. Dakle, nejasno je iz kojeg je razloga HT, s obzirom da je ugovorni odnos s tuženikom raskinut u studenom 2019. (list 167 spisa), a kako to proizlazi i iz obavijesti HT-a tuženiku od 26. studenoga 2019., preostalo dugovanje tuženika, ukoliko je doista postojalo, knjižio na opisani način. Naime, iz izvoda otvorenih stavaka dužnika od 17. ožujka 2021. koji prileži prijedlogu za ovrhu (list 7 spisa), dug tuženika iskazan je po sasvim drugim brojevima računa, nego li je to u analitičkoj kartici kasnije dostavljenoj na CD-u. Nadalje, isto tako, razlikuju se i iznosi iskazani u dostavljenim preslikama računa (list 55 i 56 spisa), od podataka prikazanih u analitičkoj kartici s CD-a.

23. Nadalje, Općim uvjetima poslovanja HT-a kao sastavnim dijelom oba ugovora, navodi se obveza HT-a za dostavljanje računa po ratama iz predmetnog ugovora, odnosno to proizlazi iz dokumenta (list 202 spisa) pod nazivom "ključne informacije o zatraženim uslugama" i to pod stavkom način primanja računa, navodi se dostava računa poštom, kao i adresa mjesta gdje će račun stići. Navedeno proizlazi i iz oba ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana (list 204 i 214 spisa), u kojima u točki 2. među ostalim stoji "da će HT dodatno podsjećati na dospijeće pojedinih obroka na način da će pojedini obrok prikazati na uplatnici koju će slati uz račun koji će izdavati nastavno na pretplatnički ugovor". Iz cjelokupne dostavljene dokumentacije koja prileži spisu, nije vidljivo da je HT doista tako i postupao, odnosno nigdje nije vidljiv i ne prileži dokaz da je HT poslao poštom tuženiku račune, a što je i tuženik izričito osporavao da iste, ovdje utužene račune nikada nije primio. 23.1. Dakle, neovisno o raskidu ugovornog odnosa s HT-om, isti je sukladno svemu navedenom, bio dužan poslati tuženiku račune s utuženom tražbinom jer je u konkretnom slučaju došlo do promjene datuma dospijeća u odnosu na spomenute ugovore, a prema situacijama koje su regulirane i samim ugovorima o kupnji uređaja i otplatnom planu.

24. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženu tražbinu koja se odnosi na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9+ black, po računu br. 352OS02/262 u iznosu od 28,31 EUR / 213,33 kuna, te na zadnju neplaćenu ratu za mobilni uređaj Samsung Galaxy S9 black, po računu br. 133-OS02/264 u iznosu od 42,57 EUR / 320,76 kuna, budući da tužitelj na kome je teret dokaza nije dokazao ni osnov, niti visinu tužbenog zahtjeva.

25. Vjerodostojna isprava - izvod otvorenih stavaka dužnika od 17. ožujka 2021. koji prileži prijedlogu za ovrhu i na temelju čega, ovdje tužitelj zasniva svoju tražbinu prema tuženiku nije istovremeno i vjerodostojni dokaz jer nema dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), niti se može u pogledu dokazne snage izjednačiti s javnom ispravom jer Ovršni zakon ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje, odnosno određuje, kao što to propisuje odredba čl. 230. Zakona o parničnom postupku, u odnosu na dokaznu snagu javne isprave. Kako samo za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, sve dok se ne dokaže suprotno, to priloženi tzv. izvadak iz poslovnih stavki tužitelja ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju tražbine tužitelja prema tuženiku.

25.1. Stoga isprave koje tužitelj dostavlja uz podnesak ne dokazuju osnovanost njegova konkretnog zahtjeva koji se odnosi na navodne račune broj 198675335620 i broj 198661796676, kako je to navedeno u izvodu iz otvorenih stavki od 17. ožujka 2021.. Navedeni računi nisu dostavljeni u spis, niti je tužitelj dokazao da ih je ikada poslao poštom tuženiku, što je bila njegova obveza koja proizlazi iz Općih uvjeta i ugovora o kupnji uređaja i otplatnom planu.

26. Slijedom svih navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, kao što je to navedeno u toč. I. izreke presude. Stoga je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

27. Tužitelj nema pravo na zatraženi parnični trošak u iznosu od 193,02 EUR, jer je izgubio parnicu, te je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 200,77 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

28. Trošak tuženika sastoji se od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife). Tuženiku je priznat i dosuđen trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 07. travnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 11. toč. 1.), te jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. toč. 9.). Priznat je i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, što s uključenim PDV-om u iznosu od 25 % čini sveukupno dosuđeni trošak od 200,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025., pa do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi čl. 30. st. 2. OZ-a. Stoga je odluka kao pod toč. III izreke presude.

29. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 174,23 EUR, budući da mu pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 9.Tarife, jer se ona primjenjuje za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1.. Zato je odlučeno kao pod toč. IV izreke presude.

30. Tužbeni zahtjev, prvotno izražen u kunama sada se iskazuje u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna / 1 EUR), sukladno odredbama Zakona o uvođenju EUR te pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

U Osijeku 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku