REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3188/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Sanji Matovini Lulić, odvjetnici iz Zagreba, Vinogradska 12, protiv tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Reljić odvjetniku iz Zagreba, Crvenog križa 20, radi: utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 13. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s danom objave presude dana 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1). Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čine prava i to jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu A.T. RUŠENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB: 25304381929 MBS [matični broj subjekta] upisanog u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS [matični broj subjekta] koji predstavlja iznos 25.000,00 kn temeljnog kapitala, a što čini 50% (slovima: pedesetposto) ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društava A.T. RUŠENJE d.o.o.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ovlaštenica na poslovnom udjelu tuženika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u trgovačkom društvu A.T. RUŠENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB: 25304381929 MBS [matični broj subjekta] upisanog u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS [matični broj subjekta] u ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu A.T. RUŠENJE d.o.o., a što čini 25% (slovima:dvadesetpetposto) ukupnog temeljnog kapitala.

III. Temeljem ove presude tužiteljica je ovlaštena od uprave trgovačkog društva A.T. RUŠENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB: 25304381929 MBS [matični broj subjekta] zatražiti upis u Knjizi poslovnih udjela da je imateljica ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu A.T. RUŠENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] OIB: 25304381929 MBS [matični broj subjekta] upisanog u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem MBS [matični broj subjekta] a što čini čini 25% (slovima:dvadesetpetposto) ukupnog temeljnog kapitala."

2.) Nalaže se tuženiku MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak uzrokovan ovim postupkomu iznosu od 2.350,71 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, počam od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana je dana 21. studenog 2023. podnijela tužbu u kojoj je navela da su ona i tuženik tuženik su bračni drugovi čiji brak je sklopljen dana 10. prosinca 2001. u [adresa] i upisan je u Maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2001. pod rednim brojem 00607. Počev od 7. rujna 2023. Stranke ne žive zajedno, jer je tuženik tužiteljicu iz kuće. Tužiteljica navodi da stranke nisu niti prije, niti za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, a niti nakon faktičnog prekida iste, sklopile bračni ugovor kojim bi uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini kojim bi dogovorno riješile pitanje imovine stečene u braku.

2. Za vrijeme trajanja braka tuženik je zajedno s VĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 13. rujna 2006. osnovao društvo s ograničenom odgovornošću A.T. Rušenje d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge (u daljnjem tekstu A.T. Rušenje d.o.o.) sa sjedištem u [adresa] OIB: 25304381929 MBS [matični broj subjekta] te je imatelj jednog poslovnog udjela u navedenom trgovačkom društvu koji predstavlja iznos 25.000,00 kn temeljnog kapitala, a što čini 50% (slovima: pedesetposto) ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društava A.T. Rušenje d.o.o. Budući je navedeno trgovačko društvo osnovano za vrijeme trajanja braka stranaka i to sredstvima ostvarenim radom stranaka, poslovni udio koji drži tuženik je bračna stečevina stranaka kojeg su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima jer nisu drugačije dogovorile. Tuženik odbija dobrovoljno priznati tužiteljici da je ista suovlaštenik u ½ dijela poslovnog udjela u trgovačkom društvu A.T. Rušenje d.o.o., stoga tužiteljica ima pravni interes ovo svoje pravo ostvarivati tužbom, te je tužbom predložila predložila da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev i donese presudu kako ista glasi u t. 1. ) izreke ove presude . Navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u smislu propisa Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 61/11., dalje ObZ čl. 249) tražeći utvrđenje udjela s naslova bračne stečevine.

3. Tužiteljica je uz tužbu podnijela i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere radi osiguranja njene nenovčane tražbine te je sud povodom tog prijedloga osnovao poseban spis upisničke oznake Ovr-187/2023 i dana 27. studenog 2023. je donio rješenje kojim je odredio osiguranje nenovčane tražbine tužiteljice kao predlgateljice osiguranja a kojom je privremenom mjerom zabranio tuženiku kao protivniku osiguranja svako otuđenje ili opterećenje osim u korist tužiteljice kao predlagateljice osiguranja na njegovom poslovnom udjelu u društvu AT Rušenje d.o.o.

4. Tužiteljica je ujedno i dostavila prijedlog za zabilježbu ovog spora te je sud rješenjem P-3188/2023 od 20. prosinca 2023. dopustio zabilježbu spora u glavnoj knjizi upisa u registarskom ulošku društva AT Rušenje d.o.o. te je rješenjem ovog suda Tt-23/51332-2 od 28. prosinca 2023. i upisana navedena zabilježba ovog spora. Navedeno je rješenje utvrđeno pravomoćnim danom 9. siječnja 2024. Sud navodi i da je rješenje Ovr-187/2023 utvrđeno pravomoćnim danom 8. prosinca 2023.

5. U odgovoru na tužbu od 22. prosinca 2023. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako nije sporno da je s tužiteljicom sklopio brak dana 10. studenog 2001. godine, koji brak je upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja Sesvete za godinu 2001. pod rednim brojem 00607. Tuženik međutim navodi da nije osnovan te je i iskonstruiran navod tužiteljice da ju je on izbacio iz njihovog obiteljskog doma što je po njegovom stavu i irelevantano u ovom postupku te je naveo da je tužiteljica obiteljski dom, koji je u vlasništvu tuženika, napustila isključivo samoinicijativno te da nije bilo nikakvog čina kojim bi tuženik prisilio tužiteljicu da napusti njihov dom. Tuženik u odgovoru na tužbu nastavno navodi da nije sporno ni da stranka nisu niti prije sklapanja braka niti za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti nakon prekida iste, sklopile bračni ugovor kojim bi uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini. Tuženik navodi i da je točna činjenica da je tuženik zajedno s VĆ dana 13. rujna 2006. godine osnovao društvo s ograničenom odgovornošću A.T. Rušenje d.o.o. [adresa], OIB: 25304381929. no da suprotno navodima iz tužbe to , trgovačko društvo nije osnovano sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu niti iz sredstava koja potječu iz bračne stečevine. Naprotiv, predmetno trgovačko društvo osnovano je isključivo iz vlastitih sredstava tuženika koja su njegova vlastita imovina te kao takva, ne potpadaju pod pravni režim bračne stečevine. Samim tim, poslovni udjel koji je predmet ove tužbe ne predstavlja bračnu stečevinu, već vlastitu imovinu tuženika. Tuženik navodi i da je netočan navod tužiteljice da je tužitelj imatelj 50 % udjela u navedenom trgovačkom društvu budući je između imatelja udjela u trgovačkom društvu A.T. Rušenje d.o.o. sklopljen sporazum iz kojeg je jasno razvidno kako je imatelj 90 % udjela u navedenom trgovačkom društvu VĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dok je imatelj preostalih 10 % udjela tuženik. U vezi s iznesenim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se obavezuje sudu najkasnije do zaključenja prethodnog postupka dostaviti predmetni sporazum iz kojeg je razvidno kako je tuženik imatelj 10 % udjela navedenom u trgovačkom društvu, dok je imatelj 90% poslovnih udjela trgovačkog društva VĆ. Tuženik je, dakle, suprotno navodima tužiteljice, imatelj ukupno 10 % udjela predmetnog trgovačkog društva, a koje je poslovne udjele tuženik stekao na pravnoj osnovi različitoj od pravne osnove koja bi predstavljala bračnu stečevinu, slijedom čega tužiteljica nije ovlaštenik na ½ poslovnih udjela kako to tužbom tvrdi. Navodi tužiteljice da se u konkretnom slučaju radi o poslovnim udjelima koji su stečeni iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, potpuno su paušalni i nepotkrijepljeni bilo kakvim dokazima. Za činjenicu da je tuženik imatelj 10 % udjela predmetnog trgovačkog društva i da je, kao takav, upisan u sudski registar tuženik navodi da je nesporna a u odgovoru na tužbu navodi i da osim navedenog, tužiteljica u konkretnom slučaju ne prilaže niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila svoje tvrdnje da se radi o poslovnim udjelima koji su stečeni zajedničkom imovinom bračnih drugova. Slijedom svega iznesenog budući da je tuženik poslovne udjele trgovačkog društva A.T. Rušenje d.o.o. stekao vlastitom imovinom te da navedeni poslovni udjeli, kao takvi, ne predstavljaju bračnu stečevinu, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tužiteljicu obvezati na nadoknadu parničnog troška tuženiku.

6. U svom podnesku od 20. svibnja 2024. tužiteljica se očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika navodeći kako je neosnovana tvrdnja tuženika da bi sredstva kojima je osnovao zajedno s VĆ trgovačko društvo A.T.RUŠENJE d.o.o. bila njegova posebna imovina i da je takva tvrdnja tuženika nelogična budući da tuženik priznaje da stranke nisu niti prije, niti za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, a niti nakon faktičnog prekida iste, sklopile bračni ugovor kojim bi uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini kojim bi dogovorno riješile pitanje imovine stečene u braku, te da je to trgovačko društvo osnovano za vrijeme trajanja braka stranaka. Tužiteljica navodi da tuženik u dokaz svojih tvrdnji ne nudi nikakav materijalni dokaz te da je također je neosnovana tvrdnja tuženika da tuženik ne bi bio imatelj 50% poslovnih udjela kako je to u vrijeme podnošenja tužbe, ali i na dan pisanja navedenog podneska imajući u vidu stanje upisano u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu budući sve statusne promjene trgovačkih društava vrijede od dana upisa u Sudski registar a osim toga tuženik nikakvim materijalnim dokazom(spomenutim Sporazumom) ne dokazuje svoje tvrdnje. Kako tužiteljica ne može dokazivati negativne činjenice, u pogledu gornjih navoda teret dokaza je na tuženiku, time da tužiteljica smatra da obzirom na stanje upisa u Sudskom registru Trgovačkog suda sud niti ne bi trebao saslušavati predložene svjedoke ĐĆ i VĆ jer isti svojim iskazima ne mogu promijeniti stanje upisa u Registru Zbog svega navedenog tužiteljica ustraje kod svog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

7. Provedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio svakog zasebno i kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine‟ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP ) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. Nastavno odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju dok je odredbom čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a primjenom pravila o teretu dokazivanja sud činjenično stanje smatra utvrđenim.

Sud je izvršio uvid u spis, sudski registar, zbirku isprava za društvo A.T. Rušenje d.o.o., proveo je dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ i KĆ, te je proveo i dokaz saslušanjem stranaka.

8. Uvidom u sudski registar za društvo Matusanović d.o.o. OIB:03997943086 sud je utvrdio da je navedeno društvo registrirano na adresi od 22. veljače 2006. [adresa], Grad Zagreb a koja je i zajednička adresa prebivališta stranaka i da je navedeno društvo osnovano 12. listopada 1998. kojem je od osnivanja jedini osnivač kao i jedini direktor upisan tuženik koji to društvo zastupa pojedinačno i samostalno. Nastavno, uvidom u sudski registar za društvo A.T. Rušenje d.o.o., OIB:25304381929 utvrđuje se da je navedeno društvo upisano u registar suda 26. rujna 2006. rješenjem ovog suda Tt-06/9732-2 u kojem su od osnivanja ovlaštenici VĆ iz [adresa] kao i tuženik te da su navedene oba dvije osobe ujedno i direktori navedenog društva ( osobe ovlaštene za zastupanje) koje to društvo zastupaju pojedinačno i samostalno . Uvodim u zbirku isprava za navedeno društvo A.T. Rušenje utvrđuje se da temeljni kapital društva iznosi 50.000,00 kn te iznos od 25.000,00 kn temeljenog kapitala odnosno 50% ukupnog temeljnog kapitala tog društva ima tuženik, odnosno olvaštenik je na tom udjelu, a drugu polovicu od 25.000,00 kn temeljenog kapitala što čini 50 % ukupnog temeljnog kapitala trgovačkog društva A.T. Rušenje d.o.o. ima VĆ te je on ovlaštenik na toj polovici. Tuženik do kraja zaključenja glavne rasprave nije dostavio u spis dokaz a na okolnost navoda odgovora na tužbu kako je sa ŠĆ sklopio sporazum iz kojeg je kako je naveo jasno razvidno kako je VĆ imatelj 90 % udjela u navedenom društvu a tuženik da je imatelj preostalih 10% a u samom odgovoru na tužbu je naznačio kako će sudu najkasnije do zaključenja prethodnog postupka dostaviti predmetni sporazum o prijenosu dijela poslovnih udjela u navedenom postupku s tuženika na VĆ. Iz samog iskaza KĆ kao i tuženika samog ne proizlazi da bi ako su i sklopile takav navodni " sporazum" isti formalizirale u smislu čl. 412 Zakona o trgovačkim društvima kojim je određen način prijenosa poslovnih udjela te u tom smislu sud takav navod tuženika u kontekstu kako njegovog iskaza tako i iskaza KĆ cijeni u cijelosti neosnovanim i usmjerenim jedino na umanjenje prava tužiteljice na dio poslovnog udjela tuženika za koje navodi da predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika. Nastavno iz potvrde o uplati sredstava za osnivački polog Zagrebačke banke od 13. rujna 2006. ( list 71) nesporno proizlazi da su toga dana VĆ kao i MĆ odnosno tuženik uplatili svaki 25.000,00 kn odnosno ukupno iznos od 50.000,00 kn radi upisa subjekta u sudski registar društva A.T. Rušenje koja su sredstva deponirana kod te banke na posebnom računu 24801-3234495 iz naloga za plaćanje ( list 72 ) razvidno je da je **.**.2006. VĆ platio oglas Narodnim Novinama preko navedene banke u iznosu od 810,00 kn te da je isti dan uplatio iznos od 400,00 kn na ime troška sudske pristojbe za osnivanje navedenog društva odnosno taj iznos je uplaćen državnom proračunu ( list 73). Prema navedenom nesporno je da su kod navedenog društva A.T. Rušenje tuženik i VĆ zajednički osnovali društvo A.T. Rušenje od kojih je svaki na iznos temeljnog kapitala kao ovlaštenik uplatio 25.000,00 kn te da do zaključenja glavne rasprave izmjena u omjeru temeljnog kapitala tog društva nije bilo.

9. U svom iskazu danom na ročištu dana 30. rujna 2024. svjedok ĐĆ, majka tuženika je navela da je poznavala tužiteljicu prije zaključenja braka budući su živjeli u susjedstvu, išli su u istu crkvu no da se ona i i tužiteljica nisu tada posebno družile i da su stranke zaključile brak 2001. Na upit suca da li joj je poznato da li su i ako su stranke imale kakvu imovinu prije zaključenja braka svjedok je navela da navodi da su ona i njen pokojni suprug koji je preminuo 2003.g. imali obiteljsku firmu Matusanović d.o.o. koju je prije smrti suprug prenio na tuženika i koja koja je firma poslovala, imala je zaposlenih a i ona je u njoj bila zaposlena, te je navela je njen sin odnosno tuženik bio zaposlen u toj firmi ranije od od 2003.g. Na upit suca da li je prije zaključenja braka tuženik imao kakvu imovinu veće vrijednosti, ušteđevinu ili osobno vozilo, svjedok je navela da je imao vozilo marke Mercedes, a u odnosu na novčanu ušteđevinu tuženika svjedok je navela da se o tome ne želi očitovati no da joj je poznato da je imao dostava sredstva budući su oni kao obitelj do rata imali obrt u Grudama koji je dobro poslovao a koji obrt je obavljao djelatnost kao i društvo AT Rušenje odnosno obrt je obavljao djelatnost građevinskih radova. Na upit suca da li joj je poznato na kojoj banci je sin, tuženik imao sredstva, svjedok je navela da po njenom saznanju imao sredstva na računu u Zagrebačkoj banci. Nastavno na upit suca da li je tužiteljica prije braka bila zaposlena odnosno u radnom odnosu, svjedok je navela da je bila zaposlena, da je po njenom saznanju radila u komunalnom društvu Prigorac, no da ne zna na kojem radnom mjestu, da po njenom saznanju tužiteljica nije prekidala radni odnos tijekom braka, a na upit da li ima saznanja koliko su bili redovni mjesečni prihodi tužiteljice svjedok je navela da ne zna, dok na upit suca da li ima saznanja koliko je tuženik imao mjesečno prihoda s naslova radnog odnosa, svj. navela da ni o tome nema saznanja. Na upit suca da li je po njenom saznanju tužiteljica prija braka imala kakvu znatniju imovinu, ili ušteđevinu svjedok je navela da o tome nema saznanja , no da prije braka nije imala auto. Svjedok je nastavno u iskazu navela da joj je poznato da su stranke živjele u zajedničkoj obiteljskoj kući u [adresa] u kojoj je svaka obitelj imala svoj stan , da li ih je ona posjećivala i bila prisutna kod obiteljskih okupljanja, obiteljskih praznika i sl. i da su njihovi odnosi bili korektni. Na upit suca da li je tijekom tih posjeta odnosno kontakata stekla dojam da su stranke imale zajednicu života svjedok je navela da po njenom saznanju i po onome koliko je ona vidjela da su stranke ostvarile zajednicu života, da im je ona nakon što je postala udovica pomagala u domaćinstvu uz njihovu suglasnost na način da im je kuhala te je navela da su i stranke odrađivale svoj dio obaveza u smislu održavanja domaćinstva i odgoja djece na isti način odnosno u istoj mjeri a da je i ona pomagala kod čuvanja djece kada je to bilo potrebno. Na upit suca da li su stranke za vrijeme braka od 2001.g. do 2006.g. stjecale neku posebnu imovinu te ako da kakvu svjedok je navela navodi da nema saznanja da bi stranke u tom periodu ostvarile neku posebnu značajnu imovinu u bilo kojem vidu npr. nasljedstva , dara ili sličnog. Na upit suca što joj je poznato o osnivanju društva A.T. Rušenje d.o.o., svjedok je navela da joj je poznato da su tuženik odnosno njen sin i VĆ svaki sa svojim novcem osnovali tu firmu – društvo o čemu ju je obavijestio sin odnosno tuženik a na upit da li zna koliki je temeljni kapital društva A.T. Rušenje d.o.o., svj. je navela da ne zna koliki je temeljni kapital tog društva odnosno firme te je uskazu navela i da nema saznanja koliki je poslovni udio tuženika u tom društvu kao ni koliki je poslovni udio od KĆ. Svjedok je u iskazu navela da nema saznanja o tome da li osim navedena dva društva tuženik ima još društava čiji je član ili obrt. Na upit suca da li joj je poznato na koji način je tuženik stekao navedena sredstva za uplatu temeljnog kapitala te da li ih je imao na banci, doma u gotovini ili ih je posudio, svjedok je naveo da o tome nema nikakvog saznanja a na pitanje da li joj je poznato zašto uz postojeće društvo N tuženik osniva još jedno društvo s M, svjedok je navela da je to bio njihov zajednički poslovni dogovor. Na upit suca da li je ona osobno bila u sjedištu društva A.T. Rušenje d.o.o. svjedok je navela da nije nikada bila i da nema nikakvih saznanja da li i kako ta firma posluje, ima li zaposlenih niti ima ikakvih saznanja o poslovanju tog društva- firme, a da po priči od svog sina zna da se društvo uglavnom bavi rušenjem starih objekata, grubim građevinskom radovima. Na upit suca da li su stranke imaju zajedničku djecu svjedok je navela da da imaju troje djece i to V koja sada ima 21. godinu, BĆ koji ima 19. godina i Đ koji ima 15. godina, a na upit suca da li su po njenom mišljenju stranke zajednički skrbile o djeci vezano za njihove školske i izvanškolske obaveze, te npr. odlaske kod doktora i sl., svjedok je navela da se o tome ne želi očitovati odnosno da o tome nema saznanja a na upit suca da li je netko pomagao u domaćinstvu stranaka svjedok je navela da su stranke imale pomoć u kući u vidu kućne pomoćnice koja međutim nije dolazila svaki dan već prema potrebi i za veća spremanja. Na upit suca kako su stranke plaćale redovne troškove npr. režije, troškove oko djece npr. aktivnosti, hranu i sl. svj. svjedok je navela da o tome nema konkretnih saznanja no da joj je poznato da su režije pa i za njen stan kao i cijelu kuću plaćale stranke. Na upit suca da li joj je što poznato vezano za iseljenje tužiteljice sa adrese [adresa], svjedok je navela avodi da se o istome ne želi očitovati budući joj je to pitanje za nju vrlo bolno te da zna da je ona (tužiteljica ) jedne večeri uzela svoje stvari i otišla iz zajedničkog stana a što je ona vidjela preko sigurnosne kamere te da je ona pri tome plakala radi čega je bila žalosna da je između nje i njene snahe ( tužiteljice ) došlo do takvog poremećaja odnosa da je ona otišla, no da je ona o tome nije osobno kontaktirala kako ne bi eventualno potencirala neki mogući daljnji komentar ili sukob. Na upit suca da li može navesti razloge zašto s tužiteljem zaključuje Ugovor o uzdržavanju od 2. listopada 2019.g. te dopunu istog od 27. listopada 2023., svjedok je navela da je ona svu tu svoju imovinu navedenim Ugovorima darovala sinu ( tuženom ) koji se tim Ugovorima obavezao nju uzdržavati, a na upit suca temeljem čega je stekla imovinu odnosno nekretnine a radi kojih radi dopunu Ugovora od 2.10.2019. svjedok je navela da o tome nema šta sudu reći, dok je na upit da li ima još djece osim tužitelja svjedok je navela da je jedan njen sin preminuo, da još ima dvije kćeri koje opremila prilikom udaje dajući im imovine koliko je smatrala da je primjereno vezano za udaju i njihovo materijalno stanje. Na upit suca da li su stranke tijekom braka stjecale neku imovinu, svjedok je navela da joj nije poznato da bi stranke tijekom braka ostvarile neku značajniju imovinu n da zna da su ljetovali s djecom i da su to zajednički plaćali a da zna da je tužiteljica dobila auto koji je platilo društvo Matusanović d.o.o. Na upit punomoćnika tužiteljice da li joj je poznato da bi tuženik i tužiteljica sklopili kakav Ugovor vezano za raspolaganje imovine tijekom braka ili u slučaju njegovog raskida, svjedok je navela kako njoj to nije poznato.

10. U svom iskazu danom na ročištu dana 30. rujna 2024. svjedok VĆ je naveo da je stranke poznavao i prije zaključenja braka i da im je bio na svadbi, na upit suca da li mu je poznato da li su i ako su stranke imale kakvu imovinu prije zaključenja braka svjedok je naveo da mu je poznato da je obitelj tuženika oduvijek bila poduzetnička obitelj da su bili dobrog imovinskog stanja , a na upit suca da li ima saznanja o tome da bi stranke imale prije i tijekom braka neka novčana sredstva i u kojem iznosu i u kojoj banci, svjedok je naveo da o tome nema nikakvih saznanja, u iskazu je naveo da i mu je poznato gdje su stranke živjele, da ih je posjećivao, bio prisutan kod obiteljskih okupljanja, obiteljskih praznika i sl. te da zna da stranke imaju troje djece. Na upit suca da li je tijekom tih posjeta i druženja sa strankama stekao dojam da su stranke imale zajednicu života, svjedok je naveo da je imao takav osjećaj i saznanje, da ima ima saznanja da su stranke zajednički vodile brigu o djeci i njihovim redovnim školskim aktivnostima kao i izvanškolskim aktivnostima te da su se cjelovito brinule o njima i da smatra kako su oboje dobri roditelji i da su živjele u kući na adresi [adresa].Na upit suca da li su stranke prije i za vrijeme bračne zajednice bile zaposlene i gdje svjedok je naveo da on tuženika poznaje i prije braka i da je bio zaposlen u firmi Matusanović i da tuženik radi u toj istoj firmi i danas, a da misli da je tužiteljica radila prije braka kao i tijekom braka u komunalnom društvu Prigorac administrativne poslove no da nema saznanja koliko su stranke zarađivale dok je na upit a dali su stranke za vrijeme braka od 2001 do 2006.g. stjecale neku posebnu imovinu te ako da kakvu, svjedok je naveo da tome nema nikakvih saznanja. Na upit suca da li je tuženik imao ušteđevinu tijekom 2006.g. navodi da mu tuženik nikada nije govorio o svojim novčanim sredstvima u smislu ušteđevine kao i u drugom smislu vezano za imanje novaca, niti ima saznanja u kojoj bi banci tuženik bio klijent odnosno u kojoj bi imao otvoren račun. Na upit suca koji su bili razlozi da s tuženikom osnuje društvo A.T. Rušenje d.o.o. svjedok je naveo da je on prije osnivanja tog društva imao i ima društvo Trutina d.o.o. u kojem je bio i danas je zaposlen, a da su društvo A.T. Rušenje osnovali radi zajedničkog interesa i obavljanja djelatnosti koja njihova društva ranije osnovana nisu obavljala. Na upit suca kako je uplaćen temelji kapital društva s kojeg računa i u kojem iznosu, svjedok je naveo da je temeljni kapital po njegovom sjećanju bio 100.000,00 kn, a na upit koliki je udio uplatio on a koliki udio tuženik, svjedok je naveo da su svaki platili pola-pola, dok je na upit da li se sjeća na koji način je navedeni iznos uplaćen za temeljni kapital, svjedok je naveo da se sa sigurnošću ne može sjetiti no da misli da je to bilo preko banke i to Zagrebačka banke a nakon što mu je prezentirana potvrda Zagrebačke banke od 13. rujna 2006. u preslici pribavljena od suda iz Zbirke isprava za društvo A.T. Rušenje d.o.o. ( lit 71 spisa ) svjedok je naveo da bi to bila potvrda o osnivanju odnosno o uplati temeljnog kapitala. Na upit suca da li mu je tuženik rekao iz kojih sredstva ili s kojeg računa uplaćuje svoj dio temeljnog kapitala svjedok je naveo kako pretpostavlja da su to bili njegovi ( tuženikovi ) novci dok je na upit tko je plaćao troškove javnobilježničkih usluga prilikom osnivanja navedenog društva naveo da misli da je to bilo pola – pola , no sud je strankama, punomoćnicima i svjedoku predočio potvrdu prema kojoj je svjedok platio javnobilježničke usluge. Na upit suca da li mu je tuženik ikada izričito rekao iz kojih sredstava uplaćuje svoj dio poslovnog udjela svjedok nije dao odgovor nakon što mu je prezentirana potvrda od 13. rujna 2006. iz zbirke isprave Tt-2006/9762 ( list 72 spisa ) . Na upit suca zašto je sjedište društva A.T. Rušenje d.o.o. u [adresa] i koliko zaposlenika društvo ima svjedok je naveo da društvo ima sjedište u njegovoj kući koja ima stambeni i poslovni dio, da ima jednog zaposlenog i da je osnovna djelatnost društva rušenje starih objekata, u iskazu je naveo da je društvo ostvarivalo dobit, no da u zadnje vrijeme nije dok je na upit na koji način on i tuženika kao osnivači i direktori su organizirali plaćanje tekućih redovnih troškova npr. doprinosa, poreza plaće , svjedok je naveo da firma sama plaća svoje troškove, a da su dobit i gubitak snosili pola – pola. Na upit suca koliki je iznos njegovog poslovnog udjela u društvu A. T. Rušenje, svjedok je naveo da je 50 %, na upit da li je došlo do kakvih promjena vezano za poslovne udjele između njega i tuženika i ako je kada, svjedok je naveo da do promjena vezano za poslovne udjele između njega i tuženika nije došlo no da zna da su sa suda došle neke odluke vezano za zabranu raspolaganja i zabilježbu spora. Na upit suca o kako se očituje na navod odgovora na tužbu ( list 39. spisa) kako je sklopljen sporazum a prema kojem svjedok VĆ postaje imatelj 90% poslovnih udjela a tuženik 10 %, svjedok je naveo da se radi o usmenom sporazumu zaključenom prije 5-6 godina , na upit suca zašto ne formaliziraju takav sporazum vidu javnobilježničkog akta svjedok je naveo da firma slabo posluje pa da za to nije imalo ni razloga raditi takav sporazum. Na upit suca ako firma slabo posluje zašto on i tuženik ne donose odluku o likvidaciji, svjedok je naveo da na takvo pitanje nema odgovor no da mu je eto sudac dao dobru ideju kako da je se riješi. Na ponovi upit suca da li su na bilo koji način pisano definirali sporazum po kojem bi svjedok imao 90% poslovnog udjela društva A.T. Rušenje d.o.o. , svjedok je naveo da takav pismeni način ne postoji, a na upit da li još netko osim njih dvoje zna da bi takav dogovor između njega i tuženika postojao svjedok je naveo da se ne sjeća odnosno da ne zna. Na upit punomoćnice tužiteljice da li je društvo i kada ostvarivalo dobit, u kojem iznosu, te da li ju je zadržavalo ili dijelilo i na koji način, svjedok je naveo da se sa sigurnošću ne može sjetiti svih okolnosti vezano za stjecanje ili ne stjecanje dobiti od osnivanja društva do danas pa tako se ne može ni očitovati da li je dobit zadržavana ili dijeljena između njega i tuženika i na koji način. Nastavno na upit punomoćnice tužiteljice gdje i tko vodio administrativne poslove npr. knjigovodstvo, GFI, ponude , korespondenciju i sl., svjedok je naveo da su se ti poslovi obavljali po jednom knjigovodstvenom uredu no da je bila i osoba koja je radila taj posao u firmi i to davno da ima saznanja da je tužiteljica obavljala dio poslova vezano upravo za administriranje oko poslovne dokumentacije A.T. Rušenje d.o.o.Na upit punomoćnice tužiteljice da li je sa tuženikom kupovao neke nekretnine do 2006.g. na dalje, svjedok je naveo da da je s tuženikom kupovao nekretnine i zemljišta u Trsteniku, Općina Rugvice, Dugo Selo, te da su on i tuženik zajedno suvlasnici tih nekretnina i da su na tim nekretninama upisani neki tereti, dok je na upit da li tužiteljica ima kakvih saznanja o kupnji tih nekretnina, svjedok je naveo kako pretpostavlja da ima, a da je razlog za kupnju navedenih nekretnina bili osobni razlozi njega i tuženika te da je on suvlasnik navedenih nekretnina u Rugvici u omjeru od 50% no da ne zna tko je u ostalih 50 %.

11. U svom iskazu danom 13. siječnja 2025. tužiteljica je navela da prije sklapanja braka s tuženikom nije živjela u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka, da je biula u radnom odnosu u Zagrebačkom Holdingu , podružnica Čistoća radnom mjestu knjigovođe – ekonomiste do 2012.g. kada je prekinula radni odnos i počela je raditi u društvima Matusanović d.o.o. na mjestu administrativno – ekonomskih poslova i nastavno u A.T. Rušenju d.o.o. gdje nije bila u radnom odnosu ali je obavljala istu vrstu poslova po potrebi, da je u Matusanović d.o.o. bila zaposlena do 12. siječnja 2024. kada je primila rješenje od tog društva da nije u radnom odnosu, nakon čega se javila na burzu te je 6 mjeseci bila bez primanja i nastavno se zaposlila u društvu Alka d.o.o. Na upit suca da li je stjecala dohodak- plaću i u kojem iznosu tužiteljica je navela da je stjecala plaću od oko 5.000,00 kn, ali radi proteka vremena sa sigurnošću se ne može sjetiti točnog iznosa, te navodi da se ne može sa sigurnošću o tome očitovati te je navela da do da li je do kraja 2006. nije prekidala radni odnos , no da je u tom periodu imala možda prekid radnog odnosa i do rujna 2006. budući je sestra tuženika u tom periodu bila na porodiljinom dopustu a inače je ( sestra tuženika ) bila zaposlena u društvu Matusanović d.o.o. te je tužiteljica kako navodi obavljala administrativne poslove koje obavljala sestra tuženika a to je trajalo oko dvije godine i te je poslove obavljala u punom radnom vremenu. Na upit suca da li je od osnivanja braka do kraja 2006. imala dodatnih prihoda kao i prije braka i tijekom braka posebno do kraja 2006. tužiteljica je navela da nije kao ni da prije, tijekom braka i do kraja 2006. nije imala ili stekla neku posebnu vlastitu - imovinu npr. dionice , nekretnine i sl. te je navela i da prije i tijekom braka pa i do 2006. nije posebnu ušteđevinu. Na upit suca da li tuženik prije zaključenja braka, tijekom braka te do kraja 2006. imao prihode, s kojeg osnova i u kojem iznosu posebno vezano za dio iskaza da je dvije godine bila u prekidu radnog odnosa i obavljala administrativne poslove u društvu Matusanović d.o.o. u kojem je tuženik osnivač te kako je bila plaćena za taj posao tužiteljica je navela da joj je suprug odnosno tuženik nije davao nikakav poseban iznos s naslova tog rada u Matusanović d.o.o. već navodi da je taj rad pa i sredstva koja bi bila ostvarena s njene strane vezano za rad u tom društvu bila njihova zajednička imovina. Na upit suca da li je tuženik prije braka imao neku posebnu imovinu, ušteđevinu i ako je kakvu je imovinu imao te li je poznato koliki je bio iznos ušteđevine ako ju je tuženik imao prije braka, tužiteljica je navela da joj je to teško reći odnosno da joj se tuženik na tu okolnost nikada nije očitovao. Na upit suca da li je tijekom braka posebno do kraja 2006. tuženik stjecao kakvu vlastitu imovinu i ako je kakvu, tužiteljica je navela i da se o tome ne može sa sigurnošću očitovati no u iskazu je rekla kako je početkom braka pitala tuženika gdje su sredstva koja bi oni trebali zajednički imati i ostvarivati u braku posebno imajući u vidu da je nakon smrti oca nastavio voditi poslove sa bratom od smrti oca 2003. u društvu u Matusanoviću d.o.o. a i prije smrti oca s ocem i bratom, da joj je tuženik odgovorio da se to nje ne tiče. Na upit suca da li joj je poznato u kojim je bankama tuženik imao račune, žiro ili tekuće tužiteljica navodi da joj je poznato da je tuženik imao račun u Zagrebačkoj banci, a na upit da li zna u kojem iznosu tužiteljica je navela da o tome nema saznanja, da nije bila opunomoćena na njegove račune već da joj je prema potrebi tuženik davao karticu s pinom kada bi ona podigla sredstva potrebna za domaćinstvo. Na upit suca na koji način je ona raspolagala sa svojim osobnim dohotkom koji je zarađivala s naslova radnog odnosa tužiteljica je navela da ga je ulagala u domaćinstvo na način da je kupovala hranu, plaćala troškove odgoja i školovanja djece, njihovu garderobu i sl. , a na upit da li je da li je obavljala kućanske poslove od zaključenja braka do 2006. te nastavno kao i poslove oko odgoja i školovanja djece, tužiteljica je navela da je obavljala sve kućanske poslove vezano uz spremanje obroka, pripremu djece za školu održavanja domaćinstva pri čemu navodi da je svekrva ( majka tuženika ) u pravilu kuhala ručak. Na upit suca na koji je način i ako je tuženik sudjelovao u zajedničkom domaćinstvu i troškovima istog te u odgoju i školovanju djece, tužiteljica je navela da je tuženik prema njenim navodima vezano uz troškove kako domaćinstva tako i troškove vezane za školovanje i odgoj djece doprinosio na način da je mjesečno davao iznos koji je ona naznačila. Nastavno je u iskazu navela navodi da je tuženik povremeno znao pitati " kuda taj novac ide" pri čemu tužiteljica smatra da nije imao u vidu cjelokupne troškove života koji su se odnosili i na njene troškove kao i na potrebe djece vezano za školovanje npr. instrukcije. Na upit suca kako su plaćani i iz kojeg fonda troškovi zajedničkog domaćinstva, troškovi odgoja i obrazovanja djece, od osnivanja braka do kraja 2006. i kasnije tužiteljica navodi da je sve režijske troškove podmirivao tuženik na način da je ona sistematizirala i platila račune s tim sredstvima a sve druge troškove, pri čemu je naglasila da kako su se troškovi za zajedničke potrebe domaćinstva a posebno za troškove vezane za odgoj, obrazovanje, oblačenje, privatne liječnike i dr. vezano uz troškove djece prvo potrošila njena plaća a da bi ona naknadno kako je navela u iskazu zatražila povremeno i prema potrebi sredstva od tuženika. Na upit suca da li je tijekom braka do kraja 2006. tuženik stjecao neku posebnu imovinu, ako je, s kojeg osnova i u kojem iznosu tužiteljica je navela da ima saznanja da je tuženik nakon smrti oca u BiH – Grude 2003. stekao neku nekretninu no da ona o istom vezano uz vrijednost i površinu i vrstu te nekretnine nema nikakvih saznanja niti ima saznanja da bi u navedenom periodu tuženik osim navedenog stjecao neku posebnu odnosno vlastitu imovinu. U iskazu je tužiteljica navela da nakon smrti oca tuženika 2003. zna da je provedena ostavina no da ona o podjeli imovine a posebno što bi se odnosilo na kuću u [adresa] nije imala nikakvih saznanja niti je vidjela rješenje o nasljeđivanju. Na upit suca da se očituje o dijelu iskaza KĆ da su on i tuženik kupili nekretninu

– zemljište u Rugvici, da li je to znala i iz kojih iz kojih sredstava je to plaćeno tužiteljica je navela da je imala saznanja o kupnji te nekretnine a vezano za sredstva navodi kako smatra da su svaki platili pola kupovnine " i to svaki iz svog džepa" i da joj je tuženik rekao da se ta nekretnina kupuje za potrebe društva A.T. Rušenje d.o.o. Na upit suca da li su su tijekom braka i do kraja 2006. ona i tuženik stjecali imovinu veće vrijednosti ako da koju, iz kojih sredstava, tužiteljica je navela da je u tom periodu kupljenja hala u naravi velika montažna zgrada blizu zgrade u kojoj su stanovali te navodi da su kupci te hale u naravi montažnog objekta bili tuženik i njegov brat, a na upit da li zna iz kojih sredstava je tuženik kupio dio tog objekta, tužiteljica je navela da budući nije imala uvid u financijsko stanje tuženika i da pretpostavlja da je on to platio polovicu tog objekta no da objekt nije bio u cijelosti legaliziran i da su se potrebni dokumenti za to ishodili naknadno. Na upit suca da li je tuženik tijekom braka te do kraja 2006. i ako je od koga primao neka posebna novčana sredstva ili imovinu koja bi bila njegova vlastita imovina a ako je u kojem iznosu tužiteljica je ponovila kako nije imala uvid u financijsko stanje tuženika osim onoga što joj je on smatrao potrebnim reći i dao sredstva koja ga je zatražila za potrebe domaćinstva i troškova oko djece, a da su u osnovi financije njihovog domaćinstva vodili tuženik i njegova majka, da je ona u svemu tome imala u osnovi mali doprinos kod odlučivanja . U dijelu iskaza koji sud cijeni izrazito emotivnim tužena je navela kako je u osnovi bila " stroj za rađenje djece" budući je tu kuću ( gdje je stanovala cijela obitelj ) trebalo napuniti a da je moto u tom ( njenom ) braku bio " šuti, slušaj i ne kontriraj". Tužiteljica je dijelom osporila iskaz svjedoka ĐĆ vezano za njenu ulogu u zajedničkom životu i braku stranaka smatrajući da je ona odnosno svekrva u tom braku imala glavnu riječ, te je nastavno iskazala kako joj je tuženik u više navrata spočitavao da nije donijela u brak ništa te da zašto je " Sabljići ( – njeno djevojačko prezime ) nisu je poslali u brak sa vrećom novaca". Na upit suca da li zna da je tuženik osnovao društvo AT Rušenje d.o.o. tužiteljica je navela da ju je tuženik o istome izvijestio, a kao razlog je naveo da je želio imati sa svojim kumom i prijateljem VĆ svoju firmu i da su se razgovori oko njenog osnivanja vodili krajem 2005.g. i rijekom 2026.g. Na upit suca gdje je tuženik ako je bio zaposlen prije i tijekom braka do kraja 2006. tužiteljica je navela da je bio zaposlen u društvu Matusanović d.o.o. , a na upit koliku je plaću primao u tom društvu tužiteljica je navela da je imao više od 5.000,00 kn koliko se ona sjeća, na upit suca a da li je i ako je pomagala u radu tog društva, tužiteljica je navela ponovo kako je bila u radnom odnosu u tom društvu od 2012. – do siječnja 2024. Na upit suca da li ima saznanja iz koje imovine je tuženik uplatio poslovni udio u društvu A.T. građenje d.o. o. i u kojem iznosu tužiteljica je navela da je taj poslovni udio plaćen iz njihove zajedničke imovine, da misli da je tuženikov dio bio 25.000,00 kn a da je drugi suvlasnik odnosno ovlaštenik da je bio VĆ za kojeg navodi da je uplatio po njenom saznanju isti iznos. Na upit suca s kojeg računa je tuženik uplatio taj iznos tužiteljica je navela da se sa sigurnošću o tome ne može očitovati budući je tuženik imao i tekuće i žiro račune kao i devizne, no da ona ne zna s kojeg je konkretno računa uplaćen poslovni udio. Na upit suca da li joj je tuženik izričito rekao iz kojeg je iznosa uplatio poslovni udio u društvu A.T. Rušenje d.o.o. tužiteljica je navela da se sa sigurnošću o tome ne može očitovati odnosno navodi kako pretpostavlja da je taj dio poslovnog udjela plaćen s nekog od računa kojeg je tuženik imao. Na upit suca da li joj je poznato koliko je član društva Trutina uplatio iznos na ime poslovnog udjela te da li je došlo do promjene vezano za udio u temeljnom kapitalu između tuženika i g. KĆ tužiteljica je ponovo navela da misli da je bilo oko 25.000,00 kn, a na upit da li joj je tuženik ili VĆ govorio ili ju upoznao s izmjenom udjela u društvu A.T. Rušenje d.o.o. tužiteljica je navela navodi da je to " čista laž", da je i danas njihovo suvlasništvo u tom društvu 50:50 a da je navodna promjena u omjeru poslovnih udjela 90 % u odnsu na VĆ i 10 % u odnosu na tuženika zapravo konstrukcija u cilju onemogućavanja njenog prava vezano za udio u poslovnom udjelu tuženika u tom društvu, a da je tome tako ( da je došlo do prijenosa poslovnog udjela u ) tada bi tuženik kao i VĆ dostavili pisani dokaz u ovom postupku u odnosu na kako navodi iskonstruirani način promjene vlasničkih udjela. Na upit suca da li je ona sudjelovala i ako je u radu društva A.T. Rušenje d.o.o. tužiteljica je navela da je uz poslove koje je obavljala u Matusanović d.o.o .radila i poslove u A.T. rušenje d.o.o., i to administrativne poslove npr. knjigovodstvo da je radila tamo pa gotovo svaki dan i prema potrebama posla a na upit suca da li je još netko obavljalo knjigovodstvene poslove tužiteljica navodi da su oba društva imala jednog knjigovođu te da je ona s njim surađivala vezano za poslove knjigovodstva za oba društva te da je to društvo imalo dva zaposlena i to dva vozača. Na upit suca da li tuženik ima još udjela u drugim trgovačkim društvima ili obrt , ako da o kada, tužiteljica je navela da nema. Na upit suca da li su i ako ona i tuženik rasporedili svoju drugu imovinu tijekom braka, tužiteljica i njen punomoćnik pojašnjavaju da se vodi postupak radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini u [adresa] i [adresa] no da se isto odnosi na bračnu stečevinu koja je stečena nakon 2006.g. a odnosi se na nekretnine koje su ona i tuženik stekli a tuženik prenio na treće osobe te ona traži utvrđenje ništetnosti takvih ugovora s utvrđenjem bračne stečevine radi čega se još vode četiri postupka. Na upit suca da li su stranke imale dogovor da uz zajedničku svaka stranka ima i svoju vlastitu imovinu posebno od zaključenja braka do kraja 2006 tužiteljica je navela da između stranaka nije postajao nikakav dogovor vezano za podjelu imovine do tog periodu odnosno da je sva imovina koju su stjecali svojim radom i u domaćinstvu pa i vezano za djecu njihova zajednička imovina. Na upit punomoćnika tužiteljice da li je sa tuženikom prije braka ili za vrijeme trajanja braka sklopila sporazum kojim bi uredili da plaće predstavljaju njihovu posebnu imovinu, tužiteljica je navela da nikakav sporazum u tom smislu između nje i tuženika nije zaključen već da su sva sredstva koja su bila ostvarena u braku bila njihova zajednička imovina. Na upit punomoćnika tužiteljice kada se rodilo njihovo zajedničko drugo dijete BĆ, tužiteljica je navela da je to bilo 13. lipnja 2005., a na upit da li je radi navedenog iskoristila cijeli porodiljin dopust tužiteljica je navela da je, a na upit da li je u tom periodu koristila godišnji odmor tužiteljica navodi da joj je tuženik rekao da ne koristi plaćeni godišnji odmor u tom periodu budući mora obavljati poslove u Matusanoviću d.o.o. koje je obavljala njegova sestra te da je radi navedenog 2.g. bila na neplaćenom porodiljinom dopustu, a kako navodi bila je u radnom odnosu u Holdingu, te da s naslova radnog odnosa u Holdingu u tom periodu nije primala nikakvu naknadu, no kod navedenog je ponovo istaknula kako joj je tuženik prema potrebi davao sredstva za domaćinstvo i troškove vezane za djecu. Na upit punomoćnika tužiteljice da li je svekrva svaki dan u tjednu kuhala ručak, tužiteljica je navela da je, pa i vikendom i da je tako bilo i do kraja 2006. a na upit da li je imala pomoć u kući tužiteljica je navela da je imala povremeno pomoć u tom periodu od dvije godine kada je zapravo mijenjala njegovu sestru koja je pomoć bila otprilike par puta mjesečno a što njemu ( tuženiku ) nije bilo drago.

12. Tijekom davanja iskaza tuženik je upadao tužiteljici u riječ i komentirao njen iskaz što je i tužiteljica konstatirala te je sud ukazao tuženiku na odredbe održavanja reda na raspravi prema odredbama Zakona o parničnom postupku i pozvao je tuženika da se prema pravilima istog Zakona i ponaša i da ne upada tužiteljici u riječ niti konkludentnim radnjama i gestikulacijom ukazuje na po njemu neprihvatljivost njenih iskaza.

13. Na upit tuženika tko je čuvao njihovo zajedničko dijete BĆ rođeno **.**.2005. ako je ona bila na neplaćenom porodiljinom tužiteljica je navela da je neplaćeni porodiljni uzela 2006. a nakon što je dijete BĆ navršilo jednu godinu i išao u jaslice. Na upit tuženika da li je kada se udala i uselila u obiteljsku kuću tuženika stan u toj kući u kojoj su oni od prvog dana zajednički živjeli bio namješten s namještajem kao i kućanskim aparatima, tužiteljica je navela da je stan bio djelomično namješten tj. a da je ona od svog novca kupila spavaču sobu a da su ostali namještaj i opremu kupovali zajednički. Na upit tuženika da li je on dobio kakvu odštetu vezano uz prometnu nesreću brata tuženika BĆ u kojoj je on poginuo, tužiteljica je navela da je tuženik dobio iznos od oko 100.000,00 kn, s naslova osiguranja da je to bilo 2005.g. od Euroherca . Na upit tuženika da li je tuženoj poznato da bi iza pokojnog brata BĆ bila provedena ostavila i tko je naslijedio njegovu imovinu, tužiteljica je navela da je tu ostavinu trebala naslijedi njegova supruga no da njoj iz nepoznatih razloga supruga pokojnog BĆ nije naslijedila tu imovinu, te da misli da se ona odrekla od nasljeđivanja a da je njoj ( tužiteljici ) rečeno od strane tuženika da je ta imovina (ostavinska masa iza pok. brata BĆ) raspoređena između njega

- tuženika i njegove majke. Na upit tuženika da li je imala vozilo uoči braka i tijekom braka te odnosno kako je isto stečeno, tužiteljica je navela i da je imala vozilo Polo za koje misli da je bilo kupljeno od strane Matusanović d.o.o. što je tuženik i potvrdio, no osporio je navode tužiteljice vezane uz Halu – montažni objekt navodeći da je isti sagrađen odnosno montiran 2003.g. i to na zemljištu koje je bilo vlasništvo njega i pok. brata BĆ i taj je objekt nastavno legaliziran. Na upit tuženika da li je ikada bila u minusu na svom tekućem računu, tužiteljica je navela se o istome ne može očitovati radi proteka vremena no ponovno ističe kako je sav novac koji su zajedno stjecali trošila za potrebe zajedničkog domaćinstva i djece. Nastavno na upit punomoćnika tužiteljice tko je vodio djecu u školu, vrtić, izvanškolske aktivnosti, liječnicima, i dr., tužiteljica je navela da je ona vodila svu brigu o djeci što je tuženik osporio navodeći navodeći kako je i on skrbio o djeci na način da je doprinosio njihovom oblačenju, prehrani, vođenju djece na sportske aktivnosti i sl. , na što je tužiteljica navela da ne osporava da je i tuženik vodio brigu o djeci no da je radi prirode njegovog posla ona u većini vodila brigu o djeci vezano za navedene aktivnosti.

14. U svom iskazu danom 13. siječnja 2025. tuženik MĆ je naveo da sa tuženom nije bio u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka navodi da nije,naveo je da je tužiteljica bila zaposlena prije braka u Prigorcu no u odnosu na njena primanja je naveo da sa sigurnošću o tome ne može očitovati, odnosno da mu je ona to možda i rekla no da je on to zaboravio. Na upit suca da li je prije i tijekom braka od 2001. do kraja 2006. bio u radnom odnosu tuženik je naveo da je bio i to u Matusanović d.o.o. i da mu je plaća bila oko 1.000,00 eura netto. Na upit suca da li je stjecao neku imovinu ili novac neovisno o plaći koju je stjecao s naslova radnog odnosa u periodu od 2001 do kraja 2006.g tuženik je naveo da je iza smrti oca 2003. naslijedio gotov novac i to u iznosu za koji navodi da on sudu ne mora reći. Na upit suca zašto na tu okolnost nije sudu dostavio dokaz npr. rješenje o nasljeđivanju tuženik nije dao jasan odgovor osim da to nije dužan te je u iskazu nastavno naveo i da je i naslijedio i iza pok. brata BĆ koji je preminio 2004.g. dio nekretnina zajedničke kuće, stan izvan kuće za kojeg navodi da ga je prodao. Na na upit suca za koji je iznos prodao taj stan tuženik je naveo da se ne sjeća točno, te je naveo da je naslijedio ½ zemljišta na kojem se nalazi montažni objekt Hala , da je naslijedio vlasništvo obrta pokojnog brata npr. vozila i oružje, te je ponovio da je navedeni stan kao i vozilo kamion prodao i da je tako tako stečena sredstva uložio u A.T. Rušenje d.o.o. i da je upravo tim novcem kao i novcem kojeg je naslijedio s naslova odštete vezano za smrt pok. brata BĆ uplatio poslovni udio za svoj udio u A.T. Rušenje d.o.o. za koje misli o sjeća se da se radilo o iznosu od 25.000,00 kn. Na upit suca zašto na navedene okolnosti a vezano za navode odgovora na tužbu nije dostavio i rješenje o nasljeđivanju iza pok. brata BĆ, tuženik nije dao odgovor. Na upit suca da li je prije braka imao kakvu posebnu – vlastitu imovinu u smislu ušteđevine navodi da je imao za koju ušteđevinu je naveo da je tajna, da je imao poslovni udio u društvu Matusanović d.o.o. koje je osnovao njegov otac na njegovo ime a što je razvidno i iz sudskog registra a koji ga je otac i uveo u posao i povezao sa strankama. Tuženik je u iskazu naveo da nekretnina nije imao no da se sa sigurnošću se o tome ne može očitovati i da dionica nije imao i sl. a ako je imao ušteđevinu da je istu imao u Zagrebačkoj banci u kojoj je imao imao tekući i žiro račun a u toj banci račun imalo i društvo Matusanović d.o.o. Na upit suca da li je tijekom braka do kraja 2006. stekao neku posebnu- vlastitu imovinu ako je kakvu i iz kojeg naslova tuženik je ostao kao u ranijem iskazu navodeći da je stekao odštetu iza pok. brata u iznosu od cca 25.000,00 eura odnosno oko 180.000,00 kn.Na upit suca zašto sa g. VĆ osniva A.T. Rušenje d.o.o- tuženik je naveo da su to bili njegovi osobni interesi. Na upit suca da li je i ako je tužiteljica radila i poslove u društvu A. T. Rušenje tuženik je naveo da tužiteljica u tom društvu nije obavljala nikakve poslove pri tome navodi kako je radila u društvu Matusanović d.o.o. i to knjigovodstvene poslove no " nije poštivala radno vrijeme", da je raspolagala karticom tog društva te da je imala i token za njegov račun te da je istina da ju je on znao upitati "a kuda ide toliki novac". Nastavno je naveo kako je njegovo troje djece imalo svoje novce i ušteđevinu no da ima saznanja " jer je vršio kontrolu" da je tužiteljica dizala novac i sa tih računa i što je obrazlagala potrebama djece a naveo je i da je tužiteljica znala i prebacivati sredstva s njegovog računa na svoj. Nastavno je naveo u iskazu da on ima posebna sredstva s naslova najma no sa sigurnošću se nije mogao očitovati da li je ta sredstva stjecao do 2006.g. Tuženik je u iskazu naveo da mu je majka dala i svoj dio naknade s naslova obeštećenja odnosno naknade štete iza pok. brata BĆ, i to na način da mu je taj novac dala u gotovini. Na upit suca u koliko je banaka ima otvoren račun u periodu od 2001 do kraja 2006 , tuženik je naveo da je sredstva on kao i Matusanović d.o.o. imao samo u Zagrebačkoj banci i da da tužiteljica nije bila opunomoćena na te račune. Na upit suca kako obrazlaže činjenicu da ĐĆ ( str. 3 zapisnika) nije u svom iskazu danom na ročištu 30. rujna 2024. naznačila da je sredstva koje je naslijedila iza pokojnog supruga kao i s naslova naknade štete za smrt pokojnog sina BĆ da ih je dala tuženiku već je u svom iskazu rekla da o tome kako je tuženik stekao sredstva za uplatu temeljnog kapitala ( za uplatu poslovnog udjela u društvu A.T. Rušenje d.o.o.), da li ih je imao u banci, doma u gotovini ili ih je posudio navela da o tome nikakvih saznanja nema, tuženik je opsežno obrazlagao okolnosti stjecanja imovine njegove obitelji posebno za vrijeme Jugoslavije navodeći kako smatra da njegova majka kao svjedok nije ni trebala o istom dati iskaz. Na upit suca iz kojih sredstava i s kojeg računa koje banke tuženik uplaćuje temeljni kapital kod osnivanja društva A.T. Rušenje d.o.o. i u kojem iznosu tuženik ponovno navodi da je su ta sredstva njegova vlastita imovina koja je stečena nezavisno od imovine koja je stečena u braku da je ta sredstva od 25.000,00 kn imao u gotovini te da ih je u gotovini donio u banku i položio na ime poslovnog udjela o čemu je i izdana potvrda Zagrebačke banke 13. rujna 2006. ( list 71 spisa), a koliko se sjeća da je i VĆ donio 25.000,00 kn u gotovini i položio taj iznos radi uplate temeljenog kapitala. Na upit suca da li je od zaključenja braka pa do kraja 2006. stekao kakvu vlastitu imovinu ako je na temelju čega i u kojem iznosu i kakvu imovinu, tuženik je ponovo naveo da je imao vlastita sredstva i to s osnova nasljeđivanja iza pokojnog oca i brata te da mu je majka dala više novčanih sredstva za koje navodi da ne želi reći u kojem iznosu, da je 2005. prodao stan koji je naslijedio iza pokojnog brata a što sve predstavlja njegovu vlastitu imovinu za koju navodi da je iz nje uplatio poslovni udio u društvu A.T. Rušenje d.o.o. Na ponovni upit suca zašto na okolnost navedenih nasljeđivanja kao i prodaje nekretnine nije tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka posebno, dostavio i jedan dokaz, tuženik nije dao jasan jasan odgovor, potrvrdio je da niti jedan dokaz u tom smislu nije dostavio no da isto može dostaviti. Na upit suca zašto tvrdi da su ta sredstva uplaćena za temeljni kapital društva A.T. Rušenje d.o.o. samo njegova vlastita sredstva koja ne padaju pod pravni režim bračne stečevine, tuženik je naveo kako ostaje u ranijem iskazu da je njegov dio temeljenog kapitala uplaćen upravo iz njegove vlastite imovine odnosno sredstava koje je kako je naveo stekao na ranije opisani način nasljeđivanjem i darom od majke i oca. Na upit suca da obrazloži navod odgovora na tužbu kako je s VĆ sklopio sporazum prema kojem je VĆ imatelj 90 % udjela u društvu A.T. Rušenje d.o.o. budući isto nije razvidno iz sudskog registra kao ni zbirke isprava za to društvo te da li je vezano za taj navodni sporazum isti ovjeren po javnom bilježniku i dostavljen ovom sudu na provedbu, tuženik je naveo da se radilo o internom dogovoru njega i KĆ, a na upit zašto ne formalizira takav dogovor u smislu odgovarajuće javno bilježničke isprave tuženik je naveo i kako on s VĆ posluje i poslovao je na riječ i damu u tom smislu papir i nije potreban. Na upit suca da li je društvo A.T. Rušenje d.o.o. ostvarivalo dobit i kako je ista raspoređena tuženik je naveo da je društvo stjecalo manju dobit, te da ista nije raspoređivana. Na upit suca da li je tužiteljica obavljala kućanske poslove te poslove vezane za djecu oko njihovog školovanja, odgoja , zdravlja i sl. tuženik je naveo da su u tom smislu do kraja 2006. imali zajednicu života u kojoj su zajednički skrbili o djeci, pri tome ističe da je za vrijeme dok je tužiteljica radila u Holdingu najstarije dijete V čuvala i njegova majka do četvrte godine i odlaska u vrtić, a na upit da li je i on obavljao poslove vezane za kućanstvo te vezano za školovanje i odgoj djece tuženik je naveo da nije obavljao kućanske poslove u smislu kuhanja, čišćenja , peglanja osim čišćenja garaže koju je on održavao. U iskazu je naveo da je obavljao nabavku za zajedničko domaćinstvo i to dam kada je nabavljao sredstva za domaćinstvo u većim količinama npr. na taj je način kupovao meso i stavljao u škrinju, kupovao palete pića i sl. Nastavno je u iskazu naveo da je od osnivanja braka do 2006. pa i nastavno pomoć u domaćinstvu pružala i kućna pomoćnica koja je njihova znanica a da je ta osoba obavljala i pomoć u kućanstvu za cijelu obitelj a ne samo za domaćinstvo njega i tužiteljice. Na upit suca kako su stranke i iz kojih sredstava od osnivanja braka 2001. do kraja 2006. financirale troškove zajedničkog života koje se odnose na troškove domaćinstva, odgoja i obrazovanja djece tuženik je ostao kao u iskazu da su s njegovog računa plaćani troškovi režija, a je on vršio veće nabave hrane i potreba za domaćinstvo, a na upit suca da li je tužiteljica od svoje plaće doprinosila u domaćinstvo tuženik nije u tom smislu jasan odgovor već je u iskazu ukazivao na omjer njene plaće i njegovih novčanih doprinosa u domaćinstvo i zajednički život, pri čemu je naveo da smatra da se radilo o zajednici života pa i u smislu podmirenja troškova. Na upit suca da se očituje o navodima K da je s njim kupio nekretninu-zemljište u Rugvici, ako je iz kojih sredstava, tuženik navodi da je navedena nekretnina kupljena iza 2006. tj. da je ona kupljena 2007.g. Na upit suca da li je da li su tijekom postupka razvoda braka rasporedili svoju drugu imovinu tuženik je naveo da se vezano za njihovu zajedničku imovinu vodi više postupaka. Imajući u vidu ponašanje tuženika i njegovo izražavanje o osobi i radu te zajedničkom životu s tužiteljicom i njegov način opisivanja tužiteljice vezano za njene stavove kao i emotivnost kod njenog davanja iskaza, te od strane tuženog danih komentara vezano uz navedeno, sud je ukazao tuženiku kako je sve navedeno s njegove strane potpuno neprimjereni te je upozorio tuženika na dužnost pristojnog postupanja vezano za održavanje reda i korektnost odnosa, pri čemu se tuženik ispričava sudu , tužiteljici kao i prisutnima navodeći kako su i njega ponijele emocije te da nije imao namjeru nikoga vrijeđati. Na upit suca da li su stranke imale dogovor da uz zajedničku svaka stranka ima i svoju vlastitu imovinu posebno od zaključenja braka do kraja 2006 tuženik navodi da u tom smislu nisu imali nikakav dogovor odnosno sporazum.

15. Predmet spora jest utvrđenje da li je jedan poslovni udio u društvu A.T. Rušenje d.o.o. koji je upisan na ime tuženika kao ovlaštenika i predstavlja 25.000,00 temeljnog kapitala i te 50% ukupnog temeljenog kapitala tog društva, bračna stečevina parničnih stranaka ili je vlastita imovina tuženika te posljedično, da li su obje stranke suovlaštenici na tom poslovnom udjelu ili je to samo tuženik .

16. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 10. studenog 2001. te da brak stranaka do zaključenja glavne rasprave nije pravomoćno razveden, a da je društvo A.T. Rušenje d.o.o. osnovano u rujnu 2006., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, a osnovano od strane tuženika i KĆ kao osnivača .

17. Među strankama je dakle sporno je da li je u vrijeme osnivanja društva A.T. Rušenje d.o.o. predmetno društvo osnovano u dijelu koji predstavlja 25.000,00 kn temeljenog kapitala i čini 50 % temeljenog kapitala tog društva iz imovine koja je činila bračnu stečevinu parničnih stranaka ili vlastitu imovinu tuženika. Među strankama nije sporno ni da su prije zaključenja braka i tijekom braka zaključile Ugovor odnosno Sporazum o raspolaganju ili podjeli bračne stečevine kao ni raspolaganju ili podjeli bilo koje imovine.

18. U ovom konkretnom slučaju na imovinsko pravne odnose stranaka primjenjuje se odredbe Obiteljskog zakona koje su vrijedile u vrijeme stjecanja imovine, dakle, Obiteljskog zakona (Narodne Novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11) i Obiteljskog zakona (Narodne Novine broj 103/15) i ( Narodne Novine broj 1035/2019;98/19;47/20; 49/23 i 156/23). Temeljem čl. 34. Obiteljskog zakona na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju se odredbe tog Zakona ako o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova ako bračni drugovi nisu imovinske odnose odredili bračnim Ugovorom, temeljem čl. 35. Obiteljskog zakona bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, odredbom čl. 36. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu, srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina a bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici su bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 39. Obiteljskog zakona imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. Obiteljskog zakona.

19. Dakle navedenim Obiteljskim zakonom čl. 35 je određeno da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, odredbom čl. 36 istog Zakona je određeno da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina može se provesti i na temelju prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima ili drukčije ako su tako ugovorili. Na ispravi koja sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu iz stavka 4. ovoga članka mora potpis bračnog druga koji pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga biti ovjeren kod javnog bilježnika. Odredbom čl. 37 istog Zakona je određeno da za poslove redovite uprave poput redovitoga održavanja, iskorištavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, smatra se da je drugi bračni drug dao svoju suglasnost ako se ne dokaže suprotno. Nastavno , odredbom čl. 39 je određeno da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. navedenog Zakona. Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio.

20. Ukoliko se bračni drugovi ne sporazume o omjeru suvlasništva u bračnoj stečevine, omjere će odrediti sud. Međutim, kada se radi o poslovnim udjelima u društvu, propisano je sljedeće: Članovi društva s ograničenom odgovornošću imatelji su poslovnih udjela, a poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima temeljem preuzetog poslovnog udjela (čl. 409. Zakona o trgovačkim društvima). Poslovni udjeli mogu se prenositi ili nasljeđivati. U slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka (ili izvanbračne zajednice koja imovinska prava izjednačava s onima u bračnoj zajednici), drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417., Zakona o trgovačkim društvima (Narodne Novine br. : 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23; dalje u tekstu ZTD ) pa, dakle, i član društva. Za utvrđenje tog statusa, nužno je, dakle, da taj bračni drug (u konkretnom slučaju, tužiteljica ) dokaže da je društvo osnovano za vrijeme trajanja braka, što je u ovom slučaju nesporno budući je brak stranaka zaključen u studenom 2001. a društvo A.T. Rušenje je osnovano u rujnu 2006. Prema Zakonu o trgovačkim društvima poslovni udjeli u određenim trgovačkim društvima podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društava u tim društvima, i to (načelno, ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno) temeljem preuzetog temeljnog uloga . Poslovni udio je skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo te se, ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, određuje prema veličini preuzetog temeljnog kapitala (čl. 409. st. 1. ZTD).

21. Kako je navedeno tužitelj kako u odgovoru na tužbu tako i u svom iskazu ustraje na navodu da je poslovni udio od 25.000,00 kn temeljnog kapitala za osnivanje društva A. T. Rušenje d.o.o. uplatio iz svojih vlastitih sredstava. Sud takav stav tuženika smatra u cijelosti neosnovanim.

22. Teret dokaza u odnosu na spornu činjenicu da bi predmetni poslovni udio u društvu A.T. Rušenje d.o.o. predstavljao isključivo vlastitu imovinu tuženika odnosno da bi njegov poslovni udio u navedenom društvu bio stečen isključivo njegovom vlastitom imovinom bio je na tuženiku, a imajući u vidu gore iznesene iskaze saslušanih svjedoka kao i stranaka ovaj sud činjenicu o tome da bi predmetni poslovni udio ( dio poslovnog udjela ) u društvu A.T. Rušenje d.o.o. predstavljao vlastitu imovinu tuženika svakako nije mogao utvrditi sa dovoljnim stupnjem sigurnosti, osobito imajući na umu nespornu činjenicu da je predmetno društvo osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i činjenicu što stranke nisu niti isticale da bi svoje imovinske odnose eventualno uredile zasebnim Ugovorom ili nekim sporazumom. Tuženik je u tijeku postupka navodio da je tijekom braka do osnivanja društva A. T. Rušenje d.o.o. navodio da je stjecao vlastitu imovinu u smislu čl. 39 st. 1. i 2 Obiteljskog zakona i to s osnova nasljeđivanja nekretnina od pok. oca i pok. brata i njihovom prodajom, s naslova stjecanja novčanih sredstava iz naknade štete ( obeštećenja ) s koju je dobio kao odštetu radi smrti brata BĆ , s naslova dara od strane njegove majke koja mu je navodno dala svoj dio naknade štete nakon smrti pok. njenog pok sina BĆ ( brata tuženika ),a naveo je u iskazu i da je prije braka imao ušteđevinu . Kako je navedeno tuženik je u svom iskazu naznačivao kako je predmetni poslovni udio od 25.000,00 kn platio iz vlastitih sredstva koje je dobio, kako je naveo, s osnova nasljedstva iza svog pok. brata BĆ koji je umro 2004. te s osnova nasljedstva iza pok. oca Š koji je umro 2003. , a koju ostavinsku masu iza navedenih bi predstavljale kako nekretnine tako i novčana sredstva. Tuženik je ujedno u iskazu naveo i da je dobio odštetu u iznosu od oko 25.000,00 eura 2004. g. s naslova odštete vezano za smrt pok. brata BĆ te da je i od majke ĐĆ kao dar dobio odštetu s istog naslova, a u iskazu je naveo i da je od pok. brata BĆ naslijedio i nekretninu u naravi stan ( izvan obiteljske kuće u [adresa]) koji je prodao te tuženik ustraje da je iz tako dobivenih sredstava kao vlastitih sredstava koja ne predstavljaju bračnu stečevinu uplatio navedeni iznos temeljnog kapitala u društvo A.T. Rušenje d.o.o.

23. Međutim na navedene okolnosti o stjecanju bilo kakve imovine s naslova ostavine iza pok. brata BĆ koji je umro 2004. te s naslova ostavine iz pok. oca Š koji je umro 2003. tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio nikakav dokaz npr. rješenje o nasljeđivanju, izvadak iz banke, izvod iz zemljišnih knjiga ili neki drugi dokaz niti je dostavio dokaz da je naslijedio stan iza pok. brata BĆ a koji je prodao pa da bi i tim novcem izvršio uplatu temeljenog kapitala u društvu A.T. Rušenje d.o.o. odnosno tužitelj nije dostavio ni rješenje o nasljeđivanju iz pok. brata BĆ kao ni izvadak iz zemljišne knjige ili katastra da je ikada bio upisan u te evidencije kao vlasnik te nekretnine niti je dostavio dokaz, ugovor o kupoprodaji, da je tu nekretninu prodao i koliko je kupovnine za to dobio . Tuženik ujedno nije dostavio ni dokaz da je prije zaključenja braka imao ušteđevinu kao ni drugu imovinu npr. vozilo pa da je iz te imovine kao vlastite imovine izvršio uplatu poslovnog udjela za osnivanje društva A.T. Rušenje d.o.o.

24. Kako je navedeno sud je proveo dokaz saslušanjem KĆ, koji je suovlaštenik tuženika na poslovnim udjelima u društvu A.T. Rušenje d.o.o. i koje poznaje stranke i prije zaključenja braka koji je naveo da se družio sa strankama i bio nazočan na njihovim obiteljskim okupljanjima povodom obiteljskih praznika te da je stekao dojam da su one imale zajednicu života i da su zajednički vodile brigu o djeci i njihovim školskim i izvanškolskim aktivnostima i da su oboje bili dobri roditelji te da su stranke sa svoje troje djece zajednički živjele na istoj adresi [adresa]. Navedeni svjedok je rekao kako zna da je tužena prije i za vrijeme braka bila zaposlena i to u društvu Prigorac a da je tuženik bio zaposlen u društvu Matusanović i da su oboje ostvarivali plaću, svj. je naveo da mu tuženik nije govorio o svojim novčanim sredstvima u smislu ušteđevine od osnivanja braka kao ni tijekom 2006.g. niti je svjedok naveo da bi mu tuženik ikad izričito rekao iz kojih je sredstava uplatio iznos svog poslovnog udjela od 25.000,00 kn i nije osporio da u društvu A.T. Rušenje ima 50% udjela. Svjedok je u iskazu naveo ujedno naveo da nema nikakvih saznanja da bi stranke za vrijeme trajanja braka stjecale nekakvu posebnu imovinu ni kao zajedničku ni kao vlastitu imovinu. Svjedok je na upit suca vezano za promjenu u omjeru poslovnih udjela u društvu naveo da do istih nije došlo da bi naknadno rekao vezano za odgovor na tužbu tuženika kako je između njega i tuženika postignut sporazum prema kojem bi on VĆ imao 90% poslovnih udjela u tom društvu, da se radi o njihovom usmenom sporazumu od prije 5-6 godina a na upit zašto takav sporazum nije i formaliziran taj svjedok je dao po stavu suda nesuvisli odgovor da to nije napravljeno zato što to društvo slabo posluje a da odluka o likvidaciji nije donesena pa da mu je sam sudac dao dobru ideju kako da se pitanje nelikvidnosti društva A.T. Rušenje d.o.o. riješi. Navedeni svjedok je izričito potvrdio da u smislu prijenosa poslovnih udjela u tom društvu ne postoji nikakav pisani dokaz niti se moglo sa sigurnošću očitovati da bi o tom sporazumu o navodnom prijenosu poslovnih udjela netko drugi osim njih dvoje imao saznanja. Navedeni svjedok je naveo u iskazu kako je nesporno da je tužiteljica obavljala dio administrativnih poslova u društvu A.T. Rušenje d.o.o. te nije osporio da su on i tuženik kupili nekretninu u Općini Rugvica od kojih je svaki od njih vlasnik te nekretnine u polovici. Prema navedenom iskazu navedenog svjedoka nije sporno da su stranke s djecom zajednički živjele na istoj adresi, da su imale zajednicu života u kojoj su obje stranke zarađivale s naslova svojih radnih odnosa a tužena je nesporno pomagala svojim radom i u poslovima društva A.T. Rušenje d.o.o. te taj svjedok u svom iskazu ni na koji način nije ukazao niti iskazao bilo kakvu okolnost a prema kojoj bi tuženik stjecao neku vlastitu imovinu pa ni s naslova nasljeđivanja ili darovanja a iz koje bi kao vlastite imovine izvršio uplatu poslovnog udjela u društvu A.T. Rušenje d.o.o.

25. Nastavno kako je navedeno sud je proveo dokaz i saslušanjem ĐĆ majke tuženika koja je koja je vezano za pitanje da li su stranke imale kakvu imovinu prije braka, navela da je njen pok. suprug prenio na tuženika firmu Matusanović što međutim nije istinit navod budući da je sud kao nesporno uvidom u registar utvrdio da je osnivač kao i direktor tog društva od osnivanja 1998. do dalje bio upravo i samo tuženik a taj svjedok je naveo da je tuženik u toj firmi – društvu bio i zaposlen. Vezano za postojanje vlastite imovine tuženika prije zaključenja braka taj svjedok je naveo da joj je poznato da je imao imovinu veće vrijednosti, ušteđevinu kao i osobno vozilo no nije se željela očitovati o visini te novčane ušteđevine pri tom ukazujući na način stjecanja obiteljskog imetka u Grudama, BiH. Taj svjedok je potvrdio u iskazu da je tužiteljica prije i tijekom braka bila zaposlena no da nema saznanja koliko su ona ni tuženik imali mjesečnih prihoda s naslova radnog odnosa , svjedok je ujedno navela da stranke nisu od osnivanja braka i tijekom do 2006. stjecale neku posebnu značajnu imovinu u visu npr. nasljedstva dara ili slično a što opovrgava navode tuženika kako je upravo od nje dobio novčana sredstva vezano za naknadu štete odnosno obeštećenje s naslova smrti njenog pok. sina BĆ kako je iza pok. brata BĆ stekao nekretninu, stan koji je navodno tuženik naknadno prodao kao i predmete iz obrta pok. brata BĆ. sud posebno ističe kako je taj svjedok naveo kako je na upit suca da li joj je poznato na koji je način tuženik stjecao sredstva za uplatu temeljenog kapitala u društvu A. T. Rušenje d.o.o. tj. da li ih je imao u banci, doma u gotovini ili ih je posudio da je taj svjedok rekao kako o tome nema nikakvog saznanja. Svjedok je ujedno u odnosu na samo društvo A.T. Rušenje naveo da u njoj nije nikada bila da nema saznanja kako to društvo posluje niti da li ima zaposlenih, navela je da nema saznanja ni koliki je temeljni kapital tog društva osim što je navela da ga je on osnovao s VĆ, međutim svjedok je navela da je kao svekrva tužiteljice, majka tuženog i baka njihove troje djece bila prisutna u njihovom životu, da ih je posjećivala, bila prisutna kod obiteljskih okupljanja i praznika i da je bila s njima u korektnim odnosima te da je u tim kontaktima i posjetima stekla dojam da su stranke imale zajednicu života da im je ona kuhala uz njihovu suglasnost i da su obje stranke odrađivale svoj dio obaveza u smislu održavanja domaćinstva odgoja i školovanja djece u čemu je i ona pomagala. Svjedok je u iskazu navela kako ima saznanja da su režije kao za njen stan, stan stranaka kao i za cijelu kuću plaćale stranke. U iskazu je svjedok navela i da joj nije poznato da bi stranke tijekom brak ostvarivale neku zajedničku imovinu no da zna da su ljetovali sa djecom i to zajednički plaćali, dok se u odnosu na raspolaganje nekretninama a koje je Ugorovom o doživotnom uzdržavanju prenijela na tuženika nije posebno očitovala pa ni u smislu na temelju čega je stekla imovinu temeljem kojeg zaključuje navedeni Ugovor s tuženikom te nastavno dopunu tog ugovora od 02. listopada 2019. te je svjedok zaključno navela kako joj je žao da je do ovakvog odnosa i razilaženja stranaka uopće došlo.

26. Nastavno kako prema iskazima svjedoka tako i samih stranaka , nesporno je da su stranke tijekom braka a posebno do osnivanja društva A. T.Rušenje d.o.o. imale zajednicu života u kojoj su obje bile kontinuirano zaposlene i prije i tijekom braka i do kraja 2026. i primale osobni dohodak ( plaću ) koji su zajednički i zajedničkim dogovorom ulagale za potrebe zajedničkog života njih i njihove djece koje su se potrebe odnosile na troškove zajedničkog domaćinstva, plaćanje režija, troškove oko školovanja, odgoja, opremanja i liječenja zajedničke djece, u kojoj su stranke zajednički sudjelovale uz podršku majke tuženika, a tužena je obavljala i poslove u društvu A.T. Rušenje d.o.o. uz svoj redovan rad iz radnog odnosa i poslove u domaćinstvu. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da su stranke sukladno odredbi čl. 37 istog Zakona zajednički obavljale poslove redovite uprave vezane za njihovu zajedničku imovinu vezano za upravljanje domaćinstvom i njegovo redovito održavanje pa tako i u odnosu na osnivanje društva A.T. Rušenje d.o.o. o čemu je tužena imala saznanja i nije se protivila osnivanju tog društva, a prema provedenom dokaznom postupku poslovni udio koji glasi na tuženika i čini 50% temeljenog kapitala tog društva čini njihovu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima. Jednako tako tužena je u u smislu navedenog članka imala saznanje i o kupnji nekretnine od strane tuženika kao i objekta na njoj ( koju je on kupio s VĆ za potrebe društva A.T. Rušenje d.o.o. ) i čemu se nije protivila niti je tuženik to tijekom postupka dokazao, a što ukazuje na suglasnost stranaka da zajedničkim dogovorom upravljaju imovinom koju su stekle za vrijeme bračne zajednice.

27. Dakle, obzirom je odredbom čl. 36 Obiteljskog zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, u ovom postupku utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik na predmetnom poslovnom udjelu društva A.T. Rušenje d.o.o. zajednički suovlaštenici, a sve imajući na umu kako je već gore navedeno posebno imajući u vidu da tuženik nije dokazao da bi poslovni udio u navedenom društvu uplatio iz vlastitih sredstava i time bio njegov isključivi imatelj odnosno da bi taj udio bio njegova posebna imovina obzirom da je utvrđeno da nije sklopljen bračni ugovor niti eventualno ugovor o razvrgnuću bračne stečevine, odnosno tuženik nije dokazao , da je temeljni ulog u predmetnom društvu proizašao isključivo iz njegovih vlastitih sredstava tuženika, odnosno njegove vlastite imovine koju je stekao prije i za vrijeme trajanja braka do osnivanja društva A.T. Rušenje d.o.o. u rujnu 2006. pa je stoga u ovom postupku postoji zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (u konkretnom slučaju suovlaštenici) ako nisu drugačije ugovorili. Sud smatra da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica dokazala da je tuženik poslovni udjel u društvu A.T. Rušenje d.o.o uplatio iz sredstava imovine stečenom zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, slijedom čega je odlučeno na temelju i sukladno navedenim odredbama Obiteljskog zakona, posebno čl. 36 i na temelju čl. 228 ZTD pod kao u toč. 1.) izreke presude.

28. Odluka o trošku iz t. 2.) izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP te čl. 29 Zakona o obveznim odnosima i odnosi se na trošak tužiteljice koja je u ovom postupku zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik te je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 21. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. Tbr 7/1 Tarife HOKa, sastav prijedloga za privremenu mjeru u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 10/1 Tarife HOKa, sastav prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 100,00 eur temeljem Tbr 24/4 Tarrife HOK, zastupanje na ročištu dana 15. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. Tbr 9/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 21. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 euri temeljem Tbr. Tbr 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu 10. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbrt 9/1 Tarife HOka, zastupanje na ročištu 30. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 2. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. Tbr 9/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 13. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr 9/1 Tarife HOKa , što ukupno iznosi 1.700 eur a tužiteljici je na na navedeni trošak priznati i zatraženi PDV u iznosu od 425,00 eura. Tužiteljici je ujedno priznati i trošak pristojbe na tužbu i prijedlog u iznosu od 84,64 eur , trošak pristojbe na rješenje za privremenu mjeru od 56,43 eur te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 84,64 eura, odnosno tužiteljici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.350,71 eur .

Zagrebu 31. siječnja  2025. g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku