REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2427/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Milčecu, odvjetniku u Zagrebu (kao pravne sljednice iza pok. tužiteljice JD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), protiv tuženice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ismetu Krupiću, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 20. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice Matije Milčeca odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Ismeta Krupića, odvjetnika, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene VDS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2019., koji je solemniziran po javnom bilježniku Maji Peris iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-6340/2019.

2. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kako je bilo prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz točke I. ove presude, na način da se u Zemljišnoj knjizi ul. br. 1612 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi KOSOVO, dvorište površine 748 m2 i stambena zgrada u [adresa], površine 288 m2, ukupne površine 1036 m2 i to četvrti suvlasnički dio: 463/10000 (E4) - stan na prvom katu označen brojem 4, koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kuhinje, spremišta i kupaonice, ukupne površine 50,52 m2, s pripatkom lođe/balkona na prvom katu i spremišta u prizemlju površine 6,63 m2, sveukupne površine 57,15 m2, sve upisano kod zemljišnoknjižnog odjela Opatija, Općinskog suda u Rijeci, briše uknjižba prava vlasništva sa imena tužene ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ponovno izvrši uknjižba prava vlasništva na ime AD, [adresa].

3. Obvezuje se tuženica tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužiteljici VD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženici ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se ugovorom o doživotnom uzdržavanjem koji je sklopljen dana 10. srpnja 2019. godine tuženica obvezala uzdržavati pok. RD, a za uzvrat se pok. RD prenijeti na tuženicu, nakon svoje smrti, vlasništvo nekretnine i to stana površine 51,71 m2 koji se nalazi u [adresa] u stambenoj zgradi na adresi [adresa]. Navodi se da je tužiteljica sestra i jedina nasljednica pok. primateljice uzdržavanja, iz čega proizlazi njezin pravni interes. Tužiteljica se poziva na čl. 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim se tuženica obvezala pružiti primateljici uzdržavanja sve što je potrebno za sigurnu i spokojnu starost, te nadalje navodi da je tuženica pok. RD prvom prilikom smjestila u Dom za starije ''Trnje'' u kojem je primateljica uzdržavanja umrla u roku od 14 dana. Navodi da to pokazuje da tuženici nije bilo u interesu stvarno se skrbiti o primateljici uzdržavanja,a osim toga da je smještaj u dom bio podmiren iz sredstava mirovine primateljice uzdržavanja. Osim toga tužiteljica ističe da su pok. RD donosili svakodnevno hranu iz Doma za starije ''Volosko'' iz [adresa] što je također plaćala iz svoje mirovine. Čak i u razdoblju nakon sklapanja ovog ugovora. Tužiteljica spominje i iznos od 20.000,00 kn koji je u listopadu 2019. podignut s računa pok. RD te zaključuje da je to učinjeno pod utjecajem tuženice i za njezine privatne svrhe, jer da je pok. RD bila situirana i da joj taj novac nije bio potreban. Tužiteljica navodi da tuženica nije ispunjavala obveze preuzete ugovorom, pa da su se ispunili uvjeti za njegov raskid u skladu s odredbom čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže donošenje presude kojom će se raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između RD i ĆD i kojom će se naložiti uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije sklapanja ovog ugovora tako da se briše uknjižba prava vlasništva s imena tužene ĆD i ponovno izvrši uknjižba prava vlasništva na ime RD. Ujedno da se obveže tuženica naknaditi tužiteljici parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da ne osporava točku I. i II. tužbe. Međutim, osporava točku III. tužbe, te navodi da je tuženica u odnosu na primateljicu uzdržavanja ispunjavala sve obveze utvrđene u čl. 2. Ugovora i da je potpuno skrbila o pok. RD, tako da je vodila brigu o lijekovima i o liječenju, čistila i spremala stan, živjela s njom i pokopala je o svom trošku. Naglašava da je ispunjavala sve obveze prema primateljici uzdržavanja, koja nije pokrenula postupak radi raskida sklopljenog Ugovora. Tuženica tvrdi da je pok. RD tražila da se smjesti u Dom za starije i da je tuženica podmirila troškove. Navela je da je točno da je primateljica uzdržavanja primala jedan obrok dnevno od Doma za starije, ali da je tuženica osiguravala sve ostale obroke u danu i kupovala sve namirnice koje su joj bile potrebne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženici parnični trošak.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o doživotnom uzdržavanju, izvatka iz zemljišne knjige, izvoda po tekućem računu, rješenja o nasljeđivanju, saslušanjem svjedoka JDS, ĐD, ID, ZD, ĆDS, ŽD, ČD, tesaslušanjem tužiteljice i tuženice osobno kao parničnih stranaka.

4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prije svega se navodi da je tijekom ovog postupka odnosno oko mjesec dana nakon podnošenja tužbe, dana 07. rujna 2020. godine, tužiteljica JD umrla pa je postupak prekinut, da bi potom nakon okončanog ostavinskog postupka, VD kao nasljednica stupila na mjesto pokojne tužiteljice, te je dana 16. veljače 2023.g. doneseno rješenje o nastavku postupka.

6. Nije sporno da su dana **.**.2019. pok. RD, sestra prve tužiteljice JD i tuženica sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, po kojem je RD primateljica uzdržavanja, a tuženica davateljica uzdržavanja, te da je zauzvrat ugovoren prijenos vlasništva nekretnine tuženici, nakon smrti primateljice uzdržavanja.

7. Nije sporno da je sada pokojna JD bila sestra i jedina nasljednica iza pokojne primateljice uzdržavanja RD.

8. Sporno je pitanje je li tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze, te shodno tome, ima li tužiteljica pravo na raskid ugovora.

9. Tužiteljica JD je u vrijeme podnošenja ove tužbe bila u dobi od 91 godine te je nakon nešto više od mjesec dana po podnošenju tužbe, umrla. Na njezino mjesto stupila je nasljednica, sadašnja tužiteljica VD, pranećakinja pok. tužiteljice i pok. RD.

10. Tužiteljica tvrdi da tuženica nije ispunjavala svoje ugovorne obveze jer da je primateljicu uzdržavanja poslala u Dom za starije i nemoćne osobe, a osim toga da nije brinula ni o njezinoj prehrani, jer je primateljica uzdržavanja duže vrijeme primala obrok - ručak iz Doma za starije.

11. S druge pak strane, tuženica tvrdi da je odlazak u Dom za starije i nemoćne osobe bila izričita želja primateljice uzdržavanja, koja je dugi niz godina bila na listi čekanja u Domu za starije i nemoćne i koja je imala dogovor sa svojom sestrom JD da će biti zajedno u Domu za starije i nemoćne.

12. Radi utvrđivanja spornih okolnosti saslušani su brojni svjedoci i stranke, te pregledana dokumentacija.

13. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 10. srpnja 2019. godine proizlazi da je tuženica preuzela ugovorne obveze koje su precizirane u čl. 2. Ugovora i to da će primateljici uzdržavanja omogućiti sigurnu i spokojnu starosti, te svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje i brigu. Posebno se obvezala osigurati joj tekuće održavanja stana, čišćenje i spremanje stana, živjeti u stanu s njom, na njezin zahtjev, osigurati joj potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, te snošenje troškova liječenja i lijekova, kao i troškova pokapanja po mjesnim običajima.

14. Pregledom izvatka iz prometa po računu tužiteljice JD proizlazi da je dana 27. rujna 2019. isplaćen iznos od 20.000,00 kuna RD.

15. Iz iskaza svjedokinje JDS proizlazi da je bila dugogodišnja prijateljica pok. RD, da su se često telefonski čule i razgovarale te se družile na ručkovima. Navela je da je pomagala pok. RD nakon operacije oka. Nadalje, da joj je RD rekla da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom te da ju je upoznala s tuženicom. Navela je da je nakon toga nazivala telefonom, ali da je više nije zatekla u njenom stanu u [adresa], a nakon nekog vremena joj je JD rekla da je RD bila kod nje u posjeti s tuženicom. Navela je da joj je RD nakon zaključenja ugovora rekla da će je tuženica čuvati i paziti u njezinom stanu u [adresa]. Šokiralo ju je kad je čula da je RD umrla u Domu za starije osobe te navodi da RD nikada nije imala želju napustiti [adresa], a također da nije namjeravala boraviti u domu za starije osobe. Rekla je da je točno da je prijašnjih godina RD bila upisana na listu čekanja Doma za starije i nemoćne, zajedno sa svojom sestrom, ali da joj je nakon toga rekla da se izbrisala s te liste.

16. Svjedok ĆDS je naveo da je njegova majka bila u kontaktu s pok. RD sve do početka 2019. godine kada je počela gubiti taj kontakt. Naveo je da je i sam gđu. RD vodio do dućana, popravljao joj tehničke stvari po kući, a zadnji pute je vidio u šetnji u Voloskom kada je bila s tuženicom. Naveo je da mu je majka pričala da ne može razgovarati s gđom. RD telefonski, jer da se RD ili ne javi na telefon ili da kaže ''tu je VDS, ne mogu pričati''.

17. Svjedok ĐD je naveo da je RD bila njegova dugogodišnja susjeda i da je znao da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdražavanju s tuženicom s kojom se često družila još od 2011. godine i s kojom se jako zbližila. Naveo je da je tuženica intezivno brinula o gđi. RD, da je često spavala kod nje i da su se dobro slagale. Navodi da je gđa. RD bila potpuno psihički zdrava i bistra, ali dok fizički pomalo ostarila. Naveo je da je do **.**.2019. gđa. RD živjela s tuženicom u svom stanu u [adresa]. Poznato mu je da je od 1997. godine RD bila prijavljena za dva Doma za starije osobe u Zagrebu, kao i njezina sestra JD i da je u svibnju 2019. godine aktiviran njezin odlazak u Dom za starije. Naveo je da je njezina sestra JD tada odgodila svoj odlazak u Dom pa je gđa. RD preselila u Zagreb u stan kod tuženice gdje je boravila do odlaska u Dom. Izjavio je da je tuženica brinula o čišćenju Nadinog stana, posremanju, živjela s njom u stanu, brinula se o lijekovima, odlascima liječniku, da je šetala s RD i pobrinula se o njezinoj sahrani. Naveo je da je tuženica dodatno donosila hranu gđi. Nadi i kuhala joj ostale obroke s obzirom da je jedan obrok primala iz Doma za starije.

18. Svjedokinja ID je navela da je tuženica vodila brigu o gđi. Nadi i da ih je često viđala zajedno da odlaze liječniku, u banku, te šetaju [adresa]. Poznato joj je da je tuženica došla živjeti u stan kod gđe. Nade, te ih je jednom posjetila. Ima saznanja da je tuženica vodila brigu o stanu u kojem su živjele te da se brinula o zdravlju gđe. Nade.

19. Svjedokinja ZD je navela da je gđu. RD upoznala kod tuženice u njezinom stanu u [adresa] te da je primijetila da je među njima odnos uzajamnog poštovanja, vrlo brižan odnos, kao između kćeri i majke. Tvrdi da je tuženica brinula o gđi. Nadi naročito o njezinoj higijeni, da je vodila k frizeru, da je vodila k liječniku, brinula o lijekovima i o tome što će joj skuhati. Potom da je dovodila gđu. Nadu kod sebe u Zagreb. Navela je da je gđa. RD trebala biti smještena u Dom za starije osobe sa svojom sestrom, ali da joj je sestra na kraju otišla u neki drugi Dom za starije osobe.

20. Svjedokinja ŽD je navela da su se 2019. tuženica i gđa. RD doselile u Zagreb, u stan kod tuženice, a da je prije toga tuženica odlazila u [adresa] brinuti se o RD, te da je jedno vrijeme boravila kod nje u [adresa]. Svjedokinji je poznato da je gđa. RD kratko vrijeme prije smrti bila smještena u Dom za starije osobe te joj je poznato da je zajedno sa svojom sestrom dugo godina bila prijavljena za smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe. Stekla je dojam da je tuženica kuhala gđi. Nadi, da je brinula o njoj, njezinoj higijeni, zdravlju i odlascima k liječniku.

21. Svjedokinja ČD je navela da joj je poznato da je gđa. RD htjela da bude smještena u Dom za starije i nemoćne zajedno sa svojom sestrom, međutim da se to nije dogodilo te da je gđa. RD umrla svega nekoliko dana nakon dolaska u Dom, a radilo se o razdoblju pandemije virusa COVID19. Izjavila je da je tuženica vodila brigu o gđi. Nadi i pomagala joj u kupanju, brinula o redovitoj prehrani, vodila je k frizeru, u slastičarnu, kupovala joj voće i slično.

22. Tužiteljica je navela da je pranećakinja pok. PD koji je bio suprug RD. Tvrdi da je bila u redovitom kontaktu s tetom RD s kojom se čula telefonski jednom tjedno, najčešće vikendom. Navela je da ju je posjećivala jednom godišnje, tako da je odlazila k njoj u [adresa], što je trajalo do razdoblja prije pandemije virusa COVID19. Izjavila je da je za predmetni ugovor saznala nekoliko mjeseci nakon potpisivanja upravo od tete RD koja joj je rekla da je potpisala ugovor s prijateljicom koja će o njoj brinuti i naglasila da želi umrijeti u svom krevetu. Na upit ima li saznanja o tome je li tuženica ispunjavala ugovorne obveze, tužiteljica je navela da joj je teta RD ponovno u rujnu 2019. rekla da želi umrijeti u svom krevetu i našla ženu koja će se o njoj brinuti naglasivši kako ne želi ići u Dom za starije osobe. Kada je teta RD već bila u Domu, nazvala ju je tuženica i obavijestila je u kojem se Domu nalazi te je tužiteljica posjetila gđu. Nadu koja je tada nije prepoznala i koja je stalno govorila ''vodi me kući''. Tada je čula da se teta RD ''pogubila'' od šoka nakon dolaska u Dom za starije. Navela je da je točno da su nekada ranije sestra JD i RD pričale da će jednom zajedno živjeti u Domu za starije, ali da na kraju ni jedna ni druga to nisu htjele. Navela je da joj je upravo tuženica javila za smrt tete RD.

23. Tuženica je navela da je gđu. RD upoznala još 2011. godine od kada su se počele družiti i posjećivati,a da je potom u proljeće 2018. godine preselila iz [adresa] u [adresa] i počela živjeti s gđom RD u njezinom stanu. Navodi da je to bilo nakon težeg pada koji je gđa. RD imala nakon čega ju je bilo strah izlaziti sama iz kuće. Iako joj je i do tada pomagala. Tuženica tvrdi da je od preseljenja k njoj vodila brigu o stanu te ga pospremala i održavala, brinula o njezinim lijekovima i o prehrani. Unatoč tome što je gđa. RD primala ručak iz Doma za starije, ali je ona brinula o ostalim obrocima tijekom dana te odlazila u nabavku, kao i k liječniku. Izjavila je da je ideja gđe. Nade bila da sklope predmetni ugovor i da ona brine o njoj do smještaja u Dom za starije, za vrijeme boravka u Domu za starije i da je na kraju sahrani. Izjavila je da je gđa. RD bila tada posve lucidna i da je imala mirovinu dostatnu za svoje uzdržavanje. Navela je da je RD otišla u Dom za starije, jer je sa svojom sestrom JD bila na listi čekanja 20 godina u dva Doma u Zagrebu, te da su uvijek mislile da će u Domu uvijek biti zajedeno, međutim da je sestra JD završila u bolnici. Tvrdi da je gđu. RD posjećivala tijekom boravka u Domu za starije i da je gđa. RD čekala da se njezina sestra premjesti k njoj u Dom, te je plakala i tražila sestru. Objašnjava da sestra JD nakon boravka u bolnici nije vraćena svojoj kući, već je smještena u Sanatorij Čorluka. Navela je da je platila boravak gđe. Nade u Domu za starije, da joj je donosila sve potrepštine i da je na kraju platila troškove sahrane, odnosno preostali iznos od 3.000,00 kn, s obzirom da je gđa. RD imala uplaćenu posmrtnu pripomoć. Izjavila je da nikada nije sklopila kakav drugi Ugovor o doživotnom niti o dosmrtnom uzdržavanju.

24. Iskaze saslušanih svjedoka LD, ČD, ID i ĐD sud je u cijelosti prihvatio, jer su iskazivali uvjerljivo i iskreno i sa poznavanjem okolnosti i situacije koje su relevantne za predmet spora. Osim toga, radi se o svjedocima koji su nepristrani i nemaju nikakav interes u pogledu ishoda ovog postupka.

25. Prihvaćeni su većim dijelom i iskazi svjedoka JDS i ĆDS, koji su bili dugogodišnji prijatelji pok. RD, ali su zadnjih godina kontakti bili znatno rijeđi. Stoga se ne mogu u potpunosti prihvatiti njihovi iskazi u dijelu u kojem govore o namjerama gđe RD, jer su se njezine potrebe za pomoći i brigom od strane druge osobe povećale radi poodmakle dobi, a oni nisu bili prisutni u njezinom životu tih zadnjih godina, pa da bi mogli o tome iskazivati.

26. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao i iskaz tuženice. Jedino je neprihvatljivo inzistiranje tužiteljice na tvrdnji pok. RD da želi umrijeti u svom krevetu, a istovremeno dogovara sa svojom sestrom odlazak u Dom za starije i nemoćne osobe i nalazi se (zajedno sa sestrom) na listi čekanja u dva Doma za starije osobe. Stoga u tom dijelu njezin iskaz nije prihvaćen.

27. Na temelju rezultata svih provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze. To je potvrđeno iskazima nekolicine nepristranih svjedoka koji su imali saznanja da je tuženica vodila brigu i skrb o pok. RD i to o njezinoj higijeni, zdravlju, lijekovima, odlascima k liječniku, o prehrani ostalih obroka i međuobroka u dana (s obzirom da je ručak primala iz Doma za starije osobe). Nadalje, utvrđeno je da je tuženica pospremala i održavala stan gđe RD, da je s njom živjela u njezinom stanu u [adresa] i u svom stanu u [adresa], sve do odlaska u Dom za starije osobe. Utvrđeno je da je i nakon smještaja u Doma za starije osobe, tuženica nastavila voditi brigu o njoj, te je posjećivala i donosila joj sve što joj je bilo potrebno. Jednako tako, utvrđeno je da je tuženica platila trošak Doma i da je platila dio troškova sahrane, koje je trebalo podmiriti, povrh onoga što je sama gđa RD platila putem posmrtne pripomoći. Upravo je tuženica obavijestila tužiteljicu o smještaju gđe RD u Dom, a poslije toga, o njezinoj smrti.

28. Prihvaćena je tvrdnja tuženice da je namjera gđe RD bila da pred kraj života bude smještena u Dom za starije osobe zajedno sa svojom sestrom JD, a to se čini prihvatljivim s obzirom da su obje bile same, pa je to bio način da budu zbrinute u poznim godinama, da ne budu nikome na teretu i da budu zajedno.

29. Treba naglasiti da primateljica uzdržavanja gđa RD nikada nije pokrenula postupak za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je itko tijekom ovog postupka izjavio da se tuženica nije brinula o gđi RD, osim tvrdnje tužiteljske strane da ju je smjestila u Dom za starije osobe.

30. Dakle, nikome od saslušanih svjedoka primateljica uzdržavanja se nije niti požalila da tuženica ne ispunjava svoje obveze, a kamoli da bi tražila raskid ugovora.

31. Kako je već rečeno tužbu je pokrenula 91. godišnja sestra primateljice uzdržavanja koja je umrla mjesec dana nakon pokretanja ovog postupka, a potom na njezino mjesto dolazi pranećakinja njezinog pokojnog muža, kao oporučna nasljednica prvotne tužiteljice.

32. Osim što je utvrđeno da je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze, pa da nema uvjeta ni razloga za raskid ugovora, treba navesti da tužiteljice JD ni VD nisu ugovorne strane predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa kao takve nisu aktivno legitimirane za traženje raskida ugovora.

33. Drugačija situacija bi bila da je primateljica uzdržavanja RD pokrenula tužbu za raskid ugovora, pa da je tijekom postupka umrla, tada bi njezin nasljednik bio aktivno legitimiran prilikom stupanja u njezin procesni položaj, pšto ovdje nije slučaj.

34. U svakom slučaju, nakon analize provedenih dokaza, utvrđeno je da je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze

35. Ova tužba se temelji na odredbi čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a, NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15), koja propisuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

36. Dakle, tužbeni zahtjev kojim se traži raskid ugovora nije osnovan, pa je u cijelosti odbijen.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

38. Troškovi tuženice obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu - 100 bodova, pristup na ročište 04.10.2023. – 100 bodova, pristup na ročište 18.01.2024. – 100 bodova, pristup na ročište 18.04.2024. – 100 bodova i pristup na ročište 20.01.2025.

– 100 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 250,00 eura, što je sveukupno 1.250,00 eura, koliko je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška.

39. Dosuđene su zatezne kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja dakle od 31. siječnja 2025. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju, shodno čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

40. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

- tužitelju po pun.

- tužiteljici