REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-942/2022-47

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branimir Perić, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024. g. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. siječnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade imovinske štete isplati iznos od 2.138,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22.3.2022.g., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. "

II/ Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u visini 1.250,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. "

Obrazloženje

Dana 6.2.2022.g., oko 00:30 sati u Klinča Selu, ulica Zagrebačka BB došlo je do naleta na divljač - srnu vozilom u vlasništvu tužitelja reg. oz. [registarska oznaka] na način da je srna pretrčavala kolnik te je došlo do naleta prednjeg i više lijevog dijela vozila, a uslijed čega je vozilo oštećeno. Lovište kojem je pripadala divljač gospodari osiguranik tuženika Lovačka udruga„Šljuka“ Sv. Martin pod Okićem.

Obzirom je na mjestu događaja postavljen znak od opasnosti Divljač na cesti, odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18 i 32/19) koji se kao lex specialis primjenjuje u predmetnom slučaju. Naime, po Zakonu o lovstvu osiguranik tuženika je kao lovo ovlaštenik dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Osiguranik tuženika za predmetni štetni događaj također odgovara po načelu objektivne odgovornosti obzirom se divljač na javnoj prometnici smatra opasnom stvari, a sukladno odredbama Zakonu o obveznim odnosima(Narodne novine broj: 35/05 i dr.).

U navedenoj nezgodi oštećeno je vozilo u vlasništvu tužitelja koji je štetu uredno prijavio tuženiku koji je zahtjev otklonio, stoga je tužitelj radi zaštite svojih prava prisiljena ustati tužbom.

Tužitelj je o vlastitom trošku popravio nastalu imovinsku štetu na vozilu u ovlaštenom servis stoga sukladno izvidu štete te računu popravka potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 17.804,60 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana popravka 22.3.2022.g.

Slijedom, tužitelj predlaže je podnio ovu tužbu za naknadu imovinske štete kako je to specificirano u podnesku od 03.09.2024.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe po pitanju dinamike nastanka iste, kao i navode da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja – srna iz lovišta osiguranika tuženika, te je posljedično došlo do udara srne u prednji lijevi kraj vozila.

Isto tako, tuženik osporava odgovornost i pasivnu legitimaciju.

Osim toga, nije sa sigurnošću dokazano da bi se radilo o naletu na divljač iz lovišta osiguranika tuženika obzirom divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja.

Kako se nezgoda dogodila u naseljenom mjestu ne može se isključiti varijanta da se radilo o naletu na neku domaću životinju poput psa i sl.

Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za s tetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za s tetu, kao i pasivnu legitimaciju tuženika, budući se na radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a.

Opreza radi, tuženik osporava odgovornost za s tetu i iz razloga s to šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika. Naime, sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova,

Odredba c l. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenice ne navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika.

Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenoga 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 06.02.2022. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu ( čl. 76. st. 2. ), pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju, a ne opći propis. Nadalje, nesporno je da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika. Stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za s tetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač i snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ) dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

Također, nesporno je kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti.

Takav stav zauzima i ŽS u Puli u presudi Gž-2327/15 od 14.06.2017. u kojoj navodi:“ Odredbe ZL koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“

Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. I 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d.

Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Naime, da je vozač u konkretnom slučaju vozi u okviru dopuštene brzine kretanja, istom ne bi trebala nikakve reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta, šteta bi zasigurno bila manja.

Dakle, prekoračenje brzine kretanja utjecalo je i na visinu štete, pa se u tom odgleda odgovornost vozača koji je upravljao predmetnim vozilo. Osporava se i visina štete na vozilu tužitelja imajući vidu cijenu novog vozila, amortizacije vozila, datum prve registracije 2016. godine, broj prijeđenih kilometara, ponudu i potražnju, odnosno kretanje cijena na tržištu itd.

Tuženik predlaže se da se izvedu sljedeći dokazi:

Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude.

Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja.

Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u izviješće Centra za forenzična ispitivanja i istraživanja vještačenja " HZ", provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl.ing. i saslušan je tužitelj.

Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

Među strankama sporna je pasivna legitimacija, odgovornost tuženika visina tužbenog zahtjeva i dinamika nastanka štete te navoda da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja - srna iz lovišta osiguranika tuženika, te je posljedično došlo do udarca u prednji lijevi kraj vozila.

Tuženik je istakao i prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d.

Na sporne okolnosti sud je izvodio dokaze.

Provedeno je saslušanje tužitelja.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da se na dan štetnog događaja u večernjim satima odnosno oko 22, ili 23 sata navečer vozio u vikendicu. Vozio je cestom koja je imala slabo osvjetljenje, misli da je dozvoljena brzina oko 60 km/h tom prometnicom, kretao se brzinom koliko je dozvoljeno. Promet je bio slab budući su bili večernji sati. Vozio je s upaljenim dugim svjetlima, međutim u jednom trenutku iz šume s njegove desne strane iskočila je srna. Srnu prije naleta nije mogao uočiti jer je odmah pored ceste šuma. Prilikom udarca najviše je oštećen prednji lijevi branik, ali prilikom popravka morao je mijenjati cijeli prednji dio vozila. Ne sjeća se da li je na kolniku postojao prometni znak "divljač na cesti". V nakon naleta nije ostala na cesti. Vozilo je nakon štetnog događaja bilo u voznom stanju. Međutim, nakon događaja vratio se kući i nakon par dana morao je vozilo odvesti na popravak. Obzirom je srna iskočila iz šume, nije kočio jer nije bilo mogućnosti, iskočila je iznenada.Nema saznanja da bi se u to vrijeme provodio skupni lov.

Obzirom je tijekom postupka bilo sporno da li je na vozilo naletjela srna ili neka druga životinja, sud je proveo vještačenje dlake putem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić.

Prema rezultatima provedenog vještačenja utvrđeno je mikroskopskim pregledom dlake da se radi o dlaci koja po svojim morfološkim karakteristikama odgovara dlakama životinja iz porodice jeleni.

Također je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, stoga je provedeno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl.ing.

Vještak Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju naveo je da je u ovom štetnom događaju vozilo tužitelja je s prednjim lijevim dijelom naletjelo na divljač (srnu) koja je prelazila kolnik, dolazeći vozilu s desne strane.

Nije moguće odrediti mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila tužitelja, neposredno prije i u trenutku naleta, nema elemenata.

Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć a kolnik neosvijetljen, tužitelj je mogao najranije uočiti srnu kada mu je ušla u domet svjetala vozila.

Provedena analiza je pokazala da u ovom štetnom događaju tužitelj nije mogao izbjeći nalet na srnu bez obzira pod kojim svjetlima je vozio (dugim ili kratkim) i kojom brzinom se kretao.

U ovom štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je djelomična šteta u iznosi od oko 2.138,84 EUR.

Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi stranaka, tuženik je ostao pri ostalim istaknutim prigovorima nedostatka pasivne legitimacije, odgovornosti u ovom štetnom događaju.

Glede odgovornosti u ovom štetnom događaju važno je utvrditi sporna pitanja koja se pojavljuju u istovrsnim predmetima, obzirom na nepredviđene situacije koje se ne mogu unaprijed spriječiti, ni vozači, ni društva koja upravljaju cestama, a niti lovoovlaštenici lovišta.

Obzirom na činjenicu da tužitelj u tužbi odgovornost pripisuje osiguraniku tuženika, treba odgovoriti na pitanja da li je lovovlaštenik odgovoran za štetu samo zato što se na cesti pojavila srna koja je na cestu došla iz lovišta kojim on upravlja i kroz koje prolazi cesta, odnosno kako bi lovoovlaštenik u otvorenom lovištu i na otvoreno cesti spriječio srnu da dođe na cestu.

Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (NN broj 84/11…) propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara se po osnovi krivnje. Odredbom čl. 50. st. 2. istog Zakona propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz čl. 1., nastalu na javnoj cesti ako javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U ovom postupku nije utvrđeno niti iz priležeće dokumentacije, niti iz iskaza tužitelja da bi cesta bila označena prometnim znakom "divljač na cesti". Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu (ZOL) propisana je odgovornost lovoovlaštenika lovišta za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta prouzroči na cesti koja prolazi lovištem. Za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna je isključivo pravna osoba koja njome upravlja, a ne društvo koje upravlja lovištem.

Isti stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svom pravnom shvaćanju u kojem ističe da neovisno o tome je li lovištem ili pored njega prolazi cesta ili druga javna cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti ne može se smatrati sastavnim dijelom ili područjem lovišta (članak 9-11. ZOL-a), već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1782/2013 od. 28. studenog 2018. donesenoj u istovrsnom spornom odnosu, izraženo je slijedeće pravno shvaćanje:

"Izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu od 29. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 75/09), člankom 37. propisano je:

Članak 86. mijenja se i glasi:

(1) Osoba koja nanese štetu divljači u lovištu bespravnim lovom ili na drugi način obvezatna je nadoknaditi štetu.

(2) Naknada štete iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se u postupku pred redovnim sudom prema mjestu nastanka štete, ako se u roku od mjesec dana od dana nastale štete ne postigne sporazum o visini naknade sa štetnikom i ako naknada u tom roku ne bude isplaćena.

(3) Odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. Iznimno od ove odredbe štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova.

(4) Odštetni cjenik za štete na divljači te mjerila i kriterije za naknadu štete na divljači i lovištu donosi Ministarstvo.

Dakle, novelirana odredba čl. 86. st. 3. ZL, koja je vrijedila u vrijeme štetnog događaja, prvenstveno propisuje opće pravilo da za nastalu štetu od divljači na prometnici odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom.

Od tog općeg pravila, propisani su izuzeci, i to prvi, da za štetu na vozilu odgovara vozač ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno, drugi izuzetak, da za štetu odgovara ovlaštenik prava lova, ako je ista nastala vršenjem skupnog lova.

Za zaključiti je da, ako nema gore navedenih izuzetaka, za štetu odgovara pravna osoba koja gospodari prometnicom, što jasno proizlazi iz dikcije odredbe. Naime, ova odredba je jasna, nedvosmislena, i nedvojbeno propisuje da za štetu na vozilu nastalu uslijed naleta divljači na javnoj cesti, odgovara pravna osoba koja upravlja prometnicom, ako je vozač prilagodio kretanje uvjetima na cesti, i ako šteta nije uvjetovana skupnim lovom. Tu odredbu treba primijeniti neovisno o tome što je kasnije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09) navedena odredba prestala važiti. Također, neovisno o svojim pravnotehničkim nedostacima ona propisuje tko je u ovakvoj situaciji stekao subjektivno pravo, i kao takva se ne može izuzeti iz primjene na način kako je to učinio sud drugog stupnja.

Naime, ovaj propis kao specijalni propis, te ujedno i kao kasniji propis, po načelu lex specialis derogat legi generali, odnosno po načelu lex posterior derogat legi priori, ima prednost pred općim i ranijim propisom koji regulira opći odnos odgovornosti za štetu, Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05

- dalje: ZOO)."

Napomena Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br.. 140/05., 75/09, 14/14., 21/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 67/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 62/17.) je prestao važiti 17.11.2018.

I konačno, pokušajmo razjasniti po ocjeni ovog suda pogrešno stajalište o divljači kao opasnoj stvari (čl. 1064. ZOO-a). Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvari, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.

Kod takvog stanja stvari tuženikova odgovornost za nastalu štetu na vozilu tužitelja je isključena, i zbog činjenice što se srna na koju je naletio vozač s vozilom na ovoj cesti nije našla zbog toga što je nad njom s tuženikove strane ili uz njegovo odobrenje organiziran lov.

Radi navedenoga sud smatra istaknuti prigovor isključivo krivnje treće osobe, tj. Hrvatskih cesta d.d. u cijelosti je osnovan.

Slijedom svega navedenog sud je odbio tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i odlučio kao u toč. 1 izreke presude. izreke ove presude. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tuženika po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 2.138,84 €, i u trošak ulazi: trošak sastava odgovora na tužbu /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/, u iznosu 200,00 €, trošak pristupa na ročišta 12.10.2022,06.06.2024, 12.12.2024 /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH/ u iznosu od 600,00 €, trošak podneska od 20.04.2024 /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/ u iznosu od 200,00 €, što sveukupno iznosi 1.000,00 €, čemu treba dodati 25% PDV-a u iznosu od 250,00 €, a što sveukupno iznosi 1.250,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika