98. P-452/24
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ŽSC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18., protiv tuženika PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Hondlova 2/4, OIB 49518016639, zastupan po punomoćnici Ivani Semov Šiljek, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i partneri d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 73A, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mare Mahočevića i Semian Mejka, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnice tuženika Ivane Semov Šiljek, odvjetnice, donio je i objavio, 31. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o., Zagreb, Hondlova 2/4, OIB 49518016639 od 20.9.2022. godine kojom se trenutna poslovna adresa Društva: Ulica Aleksandra Hondla 2/4, a koja se nalazi u sjedištu Društva u Zagrebu (Grad Zagreb) mijenja u:
Trakošćanska ulica 10, Zagreb (Grad Zagreb), koja postaje nova poslovna adresa Društva.".
II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Poništava se Odluka skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o., Zagreb, Hondlova 2/4, OIB 49518016639 od 20.9.2022. godine kojom se trenutna poslovna adresa Društva: Ulica Aleksandra Hondla 2/4, a koja se nalazi u sjedištu Društva u Zagrebu (Grad Zagreb) mijenja u: Trakošćanska ulica 10, Zagreb (Grad Zagreb), koja postaje nova poslovna adresa Društva.“.
III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.625,00 €.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.000,00 €.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. rujna 2022., održana skupština društva tuženika na kojoj su bili prisutni i pristupili glasovanju član društva CSC te ŽS i tužiteljica koji su navedeni kao nasljednici iza pok. CS, a čiji glasovi zajedno čine 100% temeljnog kapitala. Tužiteljici na navedenoj skupštini nije omogućeno ostvarivanje njenih zakonom propisanih prava pa ustaje ovom tužbom za utvrđivanje ništetnosti podredno pobojnosti donesenih odluka. Tužiteljica navodi da je društvo PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o., ovdje tuženik, osnovao pok. AS Izjavom o osnivanju od 20.6.2011. godine, a koja je izmijenjena Odlukom skupštine društva od 25.7.2014. godine te je sastavljen novi tekst Društvenog ugovora od istog datuma. Dana 25. srpnja 2014. sklopili su pok. AS i CSC Društveni ugovor te su od tada obojica upisani kao članovi društva te kao direktori društva sa ovlasti da zastupaju pojedinačno i samostalno tako da ŠS drži jedan poslovni udio u visini 50% temeljenog kapitala a AS drži jedan poslovni udio u visini 50% temeljenog kapitala. Dana **.**.2019. AS je preminuo te je činjenica smrti CS prijavljena Sudskom registru 22. listopada 2019. godine od strane tuženog društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o., i to temeljem Prijave za upis u Sudski registar koju je potpisao CSC kao direktor društva (priložen smrtni list i popis osoba ovlaštenih za zastupanje). Temeljem navedene prijave upisano je da AS s danom 24.9.2019. godine prestaje biti direktor društva te jedini direktor ostaje CSC, ovlašten da zastupa društvo pojedinačno i samostalno. U ostavinskom postupku koji se pod posl.br. O-6623/19 vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, proglašena je na zapisniku od 6. veljače 2020. pred javnim bilježnikom Jasnom Žitko kao povjerenikom suda, oporuka pred svjedocima od dana 17. svibnja 2018. te je sukladno navedenoj oporuci, ovdje tužiteljica nasljednica iza pok. CS u pogledu poslovnih udjela društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. Rješenjem od 5. ožujka 2020. prekinut je ostavinski postupak iza pok. CS, a roditelji pok. CS upućeni su da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu radi osporavanja navedene pisane oporuke ostavitelja pred svjedocima te se ista vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-3783/20. Pored toga, tužiteljica je pokrenula postupak radi utvrđivanja izvanbračne zajednice sa pok. AS te se isti vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P Ob-540/20. Tužiteljica je uputila tuženiku Zahtjev od dana 15. lipnja 2020. kojim je zahtijevala upis u Knjigu poslovnih udjela društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. i ostvarivanje prava na obaviještenost o stvarima društva. Nakon smrti CS, tuženik društvo PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o. je održalo dvije skupštine te sklopilo ugovor o pripajanju bez ikakvog odobrenja drugog člana. Tužiteljica smatra da su obje navedene skupštine društva tuženika održane 21.1.2021. i 14.4.2021. godine ništetne te je protiv tih odluka, kao i upisa istih u Sudski registar, podnijela sve raspoložive pravne lijekove i poduzela sve moguće pravne radnje te su pokrenuti postupci još u tijeku. Nadalje navodi da je osim navedenih skupština dana 30. kolovoza 2022. održana nova skupština društva te je tužiteljica i odluke donesene na skupštini društva održanoj dana 30. kolovoza 2022. pobijala tužbom za utvrđivanje pobojnosti/ništetnosti odluka, a koji postupak se vodi pod brojem P-1608/22. Nastavno je tuženik održano i skupštinu dana 20. rujna 2022., povodom koje je uprava društva tuženika objavila temeljem odredbi čl. 442. ZTD-a i čl. 12. Društvenog ugovora poziv za Skupštinu društva koja će se
Stranica 2 od 18
održati dana 20. rujna 2022. godine u 11,00 sati u prostorijama javnog bilježnika Kristiana Hukelja, Mrazovićeva ulica 6, Zagreb. Skupština je zakazana sa sljedećim dnevnim redom: 1. Utvrđivanje liste sudionika i nazočnosti članova Društva na Skupštini; 2. Donošenje Odluke o izboru predsjedavajućeg Skupštine; 3. Donošenje Odluke o promjeni poslovne adrese Društva unutar sjedišta Društva. U pozivu za skupštinu dodatno je navedeno da je poziv oglašen na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar, a da su članovi društva i potencijalni nasljednici koji čine nasljedničku zajednicu i koji zajedno kao nasljednička zajednica mogu ostvarivati svoja članska prava, pozvani putem pošte poslanom preporučenom pošiljkom. Također je navedeno da u radu skupštine imaju pravo sudjelovati svi članovi društva upisani u Knjigu udjela društva na dan objave sazivanja skupštine, osobno, ili putem punomoćnika kao i potencijalni nasljednici koji čine nasljedničku zajednicu, FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te ih se u skladu s time poziva da zajedno kao nasljednička zajednica ostvare svoja članska prava isključivo sukladno čl. 417. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima. Poziv za skupštinu tužiteljica je zaprimila dana 15. rujna 2022. Na sjednici je odvjetnik Maro Mihočević kao punomoćnik tužiteljice prigovorio utvrđenju nasljedničke zajednice pozivajući se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, i to rješenje od 10.8.2021. i 19.5.2022. godine. Skupština je počela 20. rujna 2022. u 11,00 sati u prostorijama javnog bilježnika Kristijana Hukelja. Na skupštini su bili prisutni: u ime člana društva g. CSC njegovi punomoćnici odvjetnik Krešimir Planinić i odvjetnički vježbenik ĐS, tužiteljica osobno sa punomoćnikom odvjetnikom Marom Mihočevićem i gđa. IS, u svojstvu voditelja financija društva tuženika. Konstatirano je da je na skupštini prisutno 6450 glasova odnosno da skupštini prisustvuju ovlaštenici na oba poslovna udjela koja čine sto posto glasova temeljnog kapitala. Ovo je konstatirano nakon uvodnog utvrđenja da su skupštini nazočni: - ŽS i FS koji čine nasljedničku zajednicu temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. O-6623/19 od 5.3.2020. godine temeljem odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a koja drži poslovni udio nominalnog iznosa 645.000,00 kn, redni broj 2, a što predstavlja ½ temeljnog kapitala društva i 3.225 glasova, - CSC po punomoćniku Krešimiru Planiniću koji drži jedan poslovni udio nominalnog iznosa 645.000,00 kn, redni broj 3, što predstavlja ½ temeljnog kapitala društva i 3.225 glasova. Za predsjednika skupštine izabran je odvjetnik Krešimir Planinić kao opunomoćenik CSC te je isti vodio skupštinu. Nakon što je pročitan prijedlog odluke o izboru predsjedavajućeg, odvjetnik Mihočević je ukazao na to da odvjetnik Krešimir Planinić na skupštini društva istodobno zastupa i društvo i drugog člana društva. Predsjedavajući se nije osvrnuo na iznesene navode, već je stavio odluku na glasovanje te utvrdio da je za odluku dano 3.225 glasova „ZA“, a da glasovi ČS i FS nisu dani s obzirom na to da je ŽS glasovao „ZA“, a FS „PROTIV“, a glasovi su trebali biti dani zajedno i istovrsni na temelju odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a. Stoga je navedena odluka donesena prema utvrđenju predsjedavajućeg, sa 100% danih glasova. Odvjetnik Mihočević se protivio donesenoj odluci te iznio primjedbu da ista nije donesena jer je dano pravo glasa ČS koji s obzirom na ranije citirane odluke Visokog trgovačkog suda nema pravo sudjelovanja na skupštini te stoga treba uzeti u obzir isključivo glas FS, a uslijed čega predmetna Odluka nije donesena. Predsjedavajući se nije osvrnuo na iznesene navode odnosno primjedbu i prigovor. Nastavno se, a sukladno objavljenom dnevnom redu, na skupštini glasalo o jednoj odluci, i to Odluci
Stranica 3 od 18
o promjeni poslovne adrese društva unutar sjedišta društva. Predsjedavajući je stavio odluku na glasovanje te utvrdio da je za odluku dano 3.225 glasova „ZA“, a da glasovi ČS i FS nisu dani s obzirom na to da je ŽS glasovao „ZA“, a FS „PROTIV“, a glasovi su trebali biti dani zajedno i istovrsni na temelju odredbe čl. 417. st. 1. ZTD-a. Stoga je utvrđeno da je sa 100% glasova danih na skupštini donesena Odluka da se trenutna poslovna adresa Društva: Ulica Aleksandra Hondla 2/4, a koja se nalazi u sjedištu Društva u Zagrebu (Grad Zagreb), mijenja u: Trakošćanska ulica 10, Zagreb (Grad Zagreb), koja postaje nova poslovna adresa Društva. Odvjetnik Mihočević se protivio donesenoj odluci te iznio primjedbu da ista nije donesena jer je dano pravo glasa ČS koji s obzirom na ranije citirane odluke Visokog trgovačkog suda nema pravo sudjelovanja na skupštini te stoga treba uzeti u obzir isključivo glas FS, a uslijed čega predmetna Odluka nije donesena. Razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da su odluke donesene na predmetnoj skupštini ništetne odnosno podredno pobojne su to što je tužiteljica nasljednica pok. CS i stoga na predmetnu skupštinu nije niti trebao biti pozvan ŽS budući isti zbog postojanja oporuke nije nasljednik iza pok. CS. Nadalje, smatra da su na predmetnoj skupštini pogrešno su utvrđeni i prebrojeni glasovi jer da nisu smjeli biti uvaženi glasovi ČS odnosno da isti uopće nije trebao biti pozvan na glasovanje o pobijanoj Odluci te da su trebali biti uvaženi samo glasovi tužiteljice, a sukladno kojima predmetna Odluka niti ne bi bila donesena budući je tužiteljica glasala protiv. Nastavno navodi da čak i kad bi se uzelo da postoji nasljednička zajednica, predsjedavajući je samovoljno i pogrešno protumačio odredbe zakona i neosnovano donio Odluku. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 62. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukazuje da ovlaštenik na poslovnom udjelu ima pravo ostvarivati upravljačka prava na poslovnom udjelu na skupštini društva i da ima pravo glasa o predloženim odlukama bez obzira na glasovanje drugih članova nasljedničke zajednice te da u slučaju da članovi nasljedničke zajednice glasaju oprečno, treba uzeti da su svi glasali protiv i da predmetna odluka nije mogla biti donesena. Nadalje ističe da su postupanje člana društva CSC odnosno donesena odluka skupštine društva tuženika, očito protivni moralu društva jer su oduzeta upravljačka prava odnosno pravo glasa na skupštini društva nasljednici pok. udjeličara društva sa isključivim ciljem da se istu zaobiđe prilikom donošenja odluke. Ukazuje da je tužiteljica i u prethodne tri održane skupštine potpuno izostavljena iz odlučivanja i da joj je onemogućeno pravo na obaviještenost te stoga ističe da je oduzimanjem prava glasa tužiteljici na predmetnoj skupštini na način da je predsjedavajući utvrdio da je ŽS kao drugi član nasljedničke zajednice glasao „ZA“ odluku, a da je tužiteljica glasala „PROTIV“ pa da se njihovi glasovi isključuju budući nisu istovrsni te da je utvrdio da su sve pobijane odluke donesene sa „100% prisutnih glasova“, iako je za iste odluke glasao samo i isključivo CSC putem punomoćnika, predmetna odluka donesena na skupštini od 20. rujna 2022., protivna moralu društva i stoga ništetna. Nadalje, navodi da osim razloga ništetnosti postoje i razlozi pobojnosti sporne odluke te navodi da je odredbom čl. 360. st. 4. ZTD-a, propisano da se odluka glavne skupštine može pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava. U konkretnom slučaju, tužiteljici je uskraćeno pravo na obaviještenost, a to je bila bitna pretpostavka za očuvanje njezinih članskih prava u društvu tuženiku. Davanje obavijesti tužiteljici je izričito
Stranica 4 od 18
odbijeno od strane društva tuženika, i to u više navrata. Prema objektivnim mjerilima, davanje obavijesti o stvarima društva i dostava dokumentacije koju je tražila tužiteljica, preduvjeti su za očuvanje prava tužiteljice i bitne pretpostavke njezinog sudjelovanja na skupštini.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev te navodi da prigovara naznačenoj vrijednosti kao suviše nisko naznačenoj te predlaže odrediti vrijednost predmeta spora u visini od 1.290.000,00 kn. Nadalje osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice jer nije član društva jer je ona dio nasljedničke zajednice slijedom čega je ovlaštena postupati samo zajedno s drugim članovima nasljedničke zajednice. Ističe da je tužiteljica navodna izvanbračna supruga pokojnog člana tuženika g. CS i navodna oporučna nasljednica od kojim niti jedno od dva navedena svojstva za tužiteljicu nisu pravomoćno utvrđena, budući da je ostavinski postupak nedovršen, a u tijeku su parnice za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice i parnica za proglašenje oporuke ništetnom, obje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Navodi da sve do donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i provođenja istog u Knjizi poslovnih udjela tuženika, tužiteljica u odnosu na tuženika nema članski legitimitet i odnosno status člana društva - tuženika. Ukazuje na odredbu čl. 411. ZTD-a prema kojoj je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud, a koje pretpostavke u odnosu na tužiteljicu nisu ispunjenje. S obzirom na to da tužiteljica nije član tuženika, nema pravo na pobijanje skupštinskih odluka. Ukazuje na odredbu čl. 141. ZTD-a prema kojoj „do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima…..“. Stoga smatra da su tužiteljica i US u nasljedničkoj zajednici te ukazuje na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima se regulira pitanje zajedničkog vlasništva i zaključuje da tužiteljica nije ovlaštena samostalno podnijeti predmetnu tužbu jer se radi o nužnom suparničarstvu. Osporava razloge ništetnosti i pobojnosti na koje se poziva tužiteljica te ukazuje da su g. US i tužiteljica sudjelovali na skupštini da da je US glasovao ZA dok je tužiteljica glasovala PROTIV slijedom čega je tužiteljici omogućeno glasovanje ali budući da se ona i US nisu suglasili kao članovi nasljedičke zajednice, to njeno glasovanje nije dalo željene rezultate te ukazuje da se ne može u takvoj situaciji smatrati da su članovi nasljedničke zajednice glasovali protiv, već se smatra da glas nije niti dan. S obzirom na činjenicu da ista svoja prava može ostvarivati samo zajedno to znači da bez suglasnosti volja, nije moguće uzeti da je nasljednička zajednica glasovala o nekoj odluci. Navodi, glede prava na obaviještenost, da zahtjev da mu se daju obavještenja o poslovima društva mogu postaviti isključivo članovi društva pa s obzirom na to da tužiteljica nije član tuženika ona nije ovlaštena podnijeti prijedlog/zahtjev radi ostvarivanja prava na obaviještenost, jer to pravo pripada isključivo članovima društva.
3. U nastavku postupka stranke su ostale kod iznesenih navoda te su dostavljale u spis sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i pozivale se na pojedine odluke VTS-a, ovisno koja od odluka je potvrđivala navode pojedine strane.
Stranica 5 od 18
4. Tužitelj je dodatno naveo da je tužiteljica ovlaštena samostalno ostvarivati članska prava koja proizlaze iz poslovnog udjela koji glasi na pok. AS obzirom je ista oporučna nasljednica, a nasljedstvo se sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju nasljeđuje u času smrti ostavitelja, a oporuka isključuje zakonsko nasljeđivanje. Stoga, ista je ovlaštena samostalno poduzimati radnje u odnosu na udio pok. CS te da u slučaju postojanja nasljedničke zajednice između tužiteljice i ČS, tužiteljica bi bila ovlaštena samostalno ostvarivati sva članska prava.
5. Ovaj sud je 5. lipnja 2023. podnio prijedlog za pokretanje oglednog postupka sukladno odredbama čl. 502.i. do 502.lj. ZPP-a.
6. Rješenjem VSRH od 18. listopada 2023. poslovni broj: Gop 1/2023-11, dopušten je prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava kojeg je podnio Trgovački sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1900/2022 od 5. lipnja 2023. zbog pitanja:
„Je li oporučni nasljednik postaje imatelj poslovnog udjela te time i aktivno legitimiran pobijati odluke skupštine društva, u trenutku ostaviteljeve smrti sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ili tek upisom u knjigu poslovnih udjela sukladno odredbi čl. 411. st. 1. i 2. ZTD-a, te je li na navedeno ima utjecaja činjenica da je pokrenut postupak pobijanja odnosno proglašenje ništetnim oporuke na temelju koje je postao oporučni nasljednik kao i činjenica da nije doneseno rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja?
Je li zakonski nasljednik postaje imatelj poslovnog udjela te time i aktivno legitimiran pobijati odluke skupštine društva, u trenutku ostaviteljeve smrti sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ili tek upisom u knjigu poslovnih udjela sukladno odredbi čl. 411. st. 1. i 2. ZTD-a te je li na navedeno ima utjecaja činjenica da nije doneseno rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja?“.
7. Rješenjem ovog suda poslovni broj: P-1900/22 od 20. studenog 2023., prekinut je ovaj postupka do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda u oglednom postupku.
8. Presudom od 10. siječnja 2024. poslovni broj: Gop-1/2023-15 na postavljena pitanja zauzeto je pravno shvaćanje kako slijedi:
„Kada između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u smislu čl. 141. Zakona o nasljeđivanju i čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima.
Svi sunasljednici do rješenja spora o pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, stječu poslovne udjele sukladno odredbi čl. 411. st. 1. ili sukladno odredbi čl. 411. st. 2. ZTD-a trenutkom smrti ostavitelja.“.
9. U obrazloženju navedene odluke se navodi između ostaloga u točki 19. obrazloženja da sukladno odredbi čl. 4. Zakona o nasljeđivanju trenutkom smrti ostavitelja stječe se nasljedno pravo temeljem zakona ili na temelju oporuke, a
Stranica 6 od 18
osoba koja stječe nasljedno pravo jest nasljednik ostavitelja te se u točki 23. obrazloženja navodi da pored, oporučnog ili zakonskog nasljednika, nasljedno pravo ima i nužni nasljednik jer u krug nužnih nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug, s time da je glede ostaviteljevih roditelja potrebno da se ispuni i dodatni uvjet i to da su trajno nesposobni za rad i da nemaju nužnih sredstava za život kako to slijedi iz odredbe čl. 69. ZN-a. U točki 25. obrazloženja se navodi da s obzirom na izloženo prema ocjeni suda kada postoji oporučni nasljednik koji na temelju oporuke postaje nasljednik i stječe nasljedno pravo, ali istovremeno postoje i zakonski nasljednici koji pod određenim uvjetima postaju i nužni nasljednici i time imaju pravo na određeni idealni dio ostavine sukladno odredbi čl. 70. st. 3. ZN-a kojim oporučitelj ne može slobodno raspolagati to i ti nasljednici jednako kao i oporučni nasljednik imaju nasljedno pravo (čl. 70. st. 1. ZN-a) te da na temelju čl. 4. i čl. 70. ZN-a smrću člana d.o.o.-a njegovi poslovni udjeli prešli su kao nasljedno pravo na njegove nositelje , u konkretnom slučaju na oporučnu nasljednicu i na nužne nasljednike koji polažu pravo na nasljedstvo sveopćim sljedništvom sve dok se ne utvrdi za sada sporna okolnost koji će biti temelj nasljeđivanja, tko će biti nasljednik i koja i koliko pravo na ostavini će imati koji od nasljednika, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.
10. U točki 27. obrazloženja se ističe da će nasljednik ili nasljednici moći, međutim, ostvarivati prema društvu članska prava iz poslovnog udjela (pravo sudjelovanja na skupštini, pravo glasa, pravo na uporabu dobiti, pravo pobijanja odluka skupštine društva) tek kad se kao član društva upiše u knjigu poslovnih udjela društva jer pored odredbi ZN-a mora se voditi računa i za to pitanje mjerodavnom pravilu iz čl. 411. st. 1. ZTD-a koje propisuje da je u odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud ili se smatra se da je u knjizi poslovnih udjela obavljen upis s danom kad društvu prispije prijava za upis, ako ona ispunjava uvjete koji se traže za takav upis, bez obzira na vrijeme kad je upis stvarno obavljen kako to proizlazi iz odredbe čl. 411. st. 2. ZTD-a te se u točki 28. obrazloženja navodi da je u konkretnom slučaju, uvjet za upis u knjigu poslovnih udjela uredna prijava nasljednika uz koju je priloženo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Ako tom uvjetu nije udovoljeno nasljednici ne bi mogli sudjelovati u radu skupštine d.o.o. a ni pobijati odluke koje su na toj skupštini donesene, osim ako svi potencijalni nasljednici ne bi nastupali kao zajednički vlasnici sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a, a u smislu odredbe čl. 141. st. 1. ZN-a prema kojoj odredbi do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Zaključno u točki 29. obrazloženja se ističe da se do pravomoćne odluke suda o sporu o valjanosti oporuke, i nasljednom pravu oporučni i nužni nasljednici nalaze u nasljedničkoj zajednici koja je jedan od oblika zajedničkog vlasništva. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom odnosno nasljedničkom zajednicom kao cjelinom zajednički, bez obzira na veličinu i vrijednost njihovih nasljednih dijelova.
11. Nakon navedene odluke VSRH, tužiteljica je ukazivala da VSRH u predmetnoj odluci pravi razliku između zakonskih nasljednika i nužnih nasljednika te da iz te
Stranica 7 od 18
odluke proizlazi da nasljednička zajednica postoji samo između oporučenog i nužnog nasljednika, a da SS nije ni tvrdio da je nužni nasljednik odnosno nije tvrdio da je trajno nesposoban za rad i da nema nužnih sredstava za život. Ističe da oporuka isključuje zakonsko nasljeđivanje one imovine koja je predmet oporučenog nasljeđivanja osim u slučaju povrede nužnog dijela. Također ponovno ukazuje na odredbu čl. 62. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe da upravo temeljem te odredbe tužiteljica čak i kada bi se smatralo da postoji nasljednička zajednica, ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Nadalje, tužiteljica ukazuje i na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revd- 2568/2023 od 25. siječnja 2024., kojom je tužiteljici priznata aktivna legitimacija.
12. S druge strane, tuženik je navodio da iz iste proizlazi da VSRH svoju odluku zasniva na odnosu oporučnog i zakonskog nasljednika (nužni je, naime, svakako zakonski nasljednik, budući da je zakonski nasljednik viši pojam od nužni) te da to u točki 25. Presude, VSRH čak i izričito navodi te je istaknuo da je VSRH, nedvojbeno, utvrdio da odredbe ZTD-a imaju prednost pred odredbama ZN-a i da stoga tužiteljica ne može biti stranka u ovom postupku i kako u predmetu tužbu nisu podnijeli sunasljednici zajedno, ne postoje uvjeti za vođenje postupka. Također navodi da bi nasljednik stekao poslovni udio iza pokojnika potreban mu je valjan temelj stjecanja kojim će ostvariti upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva i da taj temelj može biti samo pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a nikako ne činjenica smrti ili proglašenje oporuke čija valjanost se propituje u sudskom postupku. Ukazuje i na odluku VSRH Revd-3616/23 od 12. ožujka 2024. kojim je ponovno VSRH zauzeo stav kao i o odluci o ogledom sporu te se i pozvao na istu.
13. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: izvršio uvid u rješenje OGS Zagreb, O- 6623/2019-4 (list 17-20 spisa), oporuka (list 20 spisa), zahtjev za upis u knjigu poslovnih udjela (list 59-62 spisa), odgovor na zahtjev za upis u knjigu poslovnih udjela (list 63-66 spisa), zapisnik sa skupštine društva od 20. rujna 2022. (list 70-80 spisa), zahtjev (list 81-83 spisa), poziv za skupštinu (list 84-86 spisa), pravno mišljenje (list 279-282 spisa), zapisnik sa skupštine od 4. lipnja 2024. (list 406-413 spisa), Godišnje izvješće za 2023. (list 414-435 spisa), zapisnik o vještačenju (list 459-466 spisa).
14. Sud je u ovom postupku odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika za izvođenjem dokaza uvidom u spise ovog suda R1-199/22. Tt-21/19906-2, P-1119/21, P-1120/21 i P-1608/22, te spise OGS Zagreb poslovni broj: O-6623/19, P Ob-540/20 i P- 3783/20 te dokazne prijedloge tuženika za uvidom u registarski spis tuženika budući je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno, pa izvođenje navedenih dokaza nije bilo svrsishodno i ekonomično.
15. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
16. U konkretnom slučaju radi se o društvu s ograničenom odgovornosti te se primjenjuju odredbe o ništetnosti i pobojnosti odluka skupštine iz čl. 448. i 449. Zakona o trgovačkim društvima, a budući da se radi o skupštini održanoj 20. rujna
Stranica 8 od 18
2022., u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22 - dalje: ZTD).
17. Predmet ovog spora je pobijanje odluke Skupštine društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o., Zagreb, Hondlova 2/4, održane 20. rujna 2022., i to odluke kojom se trenutna poslovna adresa Društva: Ulica Aleksandra Hondla 2/4, a koja se nalazi u sjedištu Društva u Zagrebu (Grad Zagreb) mijenja u: Trakošćanska ulica 10, Zagreb (Grad Zagreb), koja postaje nova poslovna adresa Društva, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na poništaj navedene odluke.
18. Ovdje se napominje da tužba radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine društva, kao i tužba za pobijanje odluka skupštine društva, moraju sadržavati tužbeni zahtjev da sud utvrdi ništavnost (ništetnost) određene odluke (glavne) skupštine društva. Odredbom čl. 355. st. 5. ZTD-a propisno je da je odluka glavne skupštine ništava ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništavom. Stoga, iz stipulacije citirane odredbe proizlazi da neovisno o tome na kojim razlozima tužitelj temelji tužbu (na razlozima ništetnosti iz čl. 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz čl. 360. ZTD-a), tužbeni zahtjev može glasiti samo da se utvrdi da je određena odluka glavne skupštine ništetna. Slijedom navedenog, tužitelj u ovom postupku nije bio u obvezi postavljati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenje odluke glavne skupštine budući je glavni tužbeni zahtjev postavljen tako da je sud imajući na umu činjenični supstrat mogao odlučiti o pobijanju predmetne odluke i iz razloga ništetnosti i iz razloga pobojnosti.
19. Imajući u vidu navode stranaka iznesene tijekom postupka, nije sporna pasivna legitimacija tuženika te nije sporan sadržaj predmetne odluke. Sporna je aktivna legitimacija tužiteljice i osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da tužiteljica pobija predmetne skupštinske odluke iz razloga ništetnosti iz čl. 355. i iz razloga pobojnosti iz čl. 360. st. 4. ZTD-a.
20. Naime, među strankama nisu sporne slijedeća utvrđenja:
- da je društvo tuženika osnovao pok. AS,
- da društvo tuženika ima dva poslovna udjela, i da su kao imatelji poslovnih udjela upisani ŠS koji drži jedan poslovni udjel u visini od 50% temeljenog kapitala i AS koji drži jedan poslovni udjel u visini od 50% temeljenog kapitala,
- da je AS preminuo **.**.2019.,
- da je u ostavinskom postupku koji se pod posl.br. O-6623/19 vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, proglašena na zapisniku od 6.2.2020. godine pred javnim bilježnikom Jasnom Žitko kao povjerenikom suda, oporuka pred svjedocima od dana 17.5.2018. godine te je sukladno navedenoj oporuci, ovdje tužiteljica nasljednica iza pok. CS u pogledu poslovnih udjela društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o.
- Rješenjem od 5.3.2020. godine prekinut je ostavinski postupak iza pok. CS, a roditelji pok. CS upućeni su da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu radi osporavanja navedene pisane oporuke ostavitelja pred svjedocima te se ista vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P-3783/20,
Stranica 9 od 18
- da je tužiteljica pokrenula postupak radi utvrđivanja izvanbračne zajednice sa pok. AS te se isti vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. P Ob-540/20.
- da su oba postupka u tijeku i nisu pravomoćno dovršena,
- da je tužiteljica 15. lipnja 2020. podnijela zahtjev kojim je zahtijevala upis u Knjigu poslovnih udjela društva PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o
- da je 20. rujna 2022. održana skupština društva tuženika,
- da je dnevni red skupštine bio 1. Utvrđivanje liste sudionika i nazočnosti članova Društva na Skupštini; 2. Donošenje Odluke o izboru predsjedavajućeg Skupštine; 3. Donošenje Odluke o promjeni poslovne adrese Društva unutar sjedišta Društva.
- da je tužiteljica poziv za skupštinu zaprimila 15. rujna 2022.,
- da su na skupštini bili nazočni u ime člana društva g. CSC njegovi punomoćnici odvjetnik Krešimir Planinić i odvjetnički vježbenik ĐS, tužiteljica osobno sa punomoćnikom odvjetnikom Marom Mihočevićem i gđa. IS, u svojstvu voditelja financija društva tuženika
- da je konstatirano da je na skupštini prisutno 6450 glasova odnosno da skupštini prisustvuju ovlaštenici na oba poslovna udjela koja čine sto posto glasova temeljnog kapitala
- da je za predsjednika skupštine izabran odvjetnik Krešimir Planinić kao opunomoćenik CSC te je isti vodio skupštinu,
- da je nakon što je pročitan prijedlog odluke o izboru predsjedavajućeg, odvjetnik Mihočević ukazao na to da odvjetnik Krešimir Planinić na skupštini društva istodobno zastupa i društvo i drugog člana društva.
- da se predsjedavajući nije osvrnuo na iznesene navode, već je stavio odluku na glasovanje te utvrdio da je za odluku dano 3.225 glasova „ZA“, a da glasovi ČS i FS nisu dani s obzirom na to da je ŽS glasovao „ZA“, a FS „PROTIV“,
- da je navedena odluka donesena prema utvrđenju predsjedavajućeg, sa 100% danih glasova,
- da se punomoćnik tužiteljice protivio navedenoj odluci,
- da se potom pristupilo glasovanju o Odluci o promjeni poslovne adrese društva unutar sjedišta društva,
- da je Predsjedavajući stavio odluku na glasovanje te utvrdio da je za odluku dano 3.225 glasova „ZA“, a da glasovi ČS i FS nisu dani s obzirom na to da je ŽS glasovao „ZA“, a FS „PROTIV“,
- da je utvrđeno da je sa 100% glasova danih na skupštini donesena Odluka da se trenutna poslovna adresa Društva: Ulica Aleksandra Hondla 2/4, a koja se nalazi u sjedištu Društva u Zagrebu (Grad Zagreb), mijenja u: Trakošćanska ulica 10, Zagreb (Grad Zagreb), koja postaje nova poslovna adresa Društva.
- da se punomoćnik tužiteljice protivio donesenoj odluci.
21. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužiteljice.
22. Tužiteljica smatra da je aktivno legitimirana budući da je oporučna nasljednica iza pokojnog KS te da je oporukom naslijedila sporni poslovni udjel u društvu tuženika, te je sukladno odredbi čl. 411. ZTD-a podnijela prijavu za upis u knjigu poslovnih udjela i da je stoga danom podnošenja prijave sukladno odredbi čl. 411. st. 2. ZTD-a, i upisana u knjigu poslovnih udjela te stoga i aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka kao jedini imatelj spornog poslovnog udjela iza pokojnog
Stranica 10 od 18
CS. Podredno smatra da čak i u slučaju da se radi o nasljedničkoj zajednici da je sukladno odredbi čl. 62. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka.
23. S druge strane tuženik je, u bitnome, smatrao da tužiteljica nije aktivno legitimirana, budući da se radi o nasljedničkoj zajednici i da su tužbu mogli podnijeti samo tužiteljica i US (otac pokojnika) zajedno.
24. Kao što je navedeno, odlukom povodom oglednog spora, Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje da:
„Kada između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine u smislu čl. 141. Zakona o nasljeđivanju i čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima.
Svi sunasljednici do rješenja spora o pravu na nasljedstvo ili o veličini nasljednog dijela, stječu poslovne udjele sukladno odredbi čl. 411. st. 1. ili sukladno odredbi čl. 411. st. 2. ZTD-a trenutkom smrti ostavitelja.“.
25. Glede različitog tumačenja odluke VSRH poslovni broj: Gop 1/2023, treba ukazati na slijedeće. Naime, u izreci navedene odluke se posebno ne navodi nužni nasljednik, već se u izreci presude utvrđuje da „kada između nasljednika postoji spor …..“ da između „sunasljednika“, dolazi do formiranja nasljedničke zajednice, dok se u samom obrazloženju predmetne presude kod obrazlaganja odluke, VSRH poziva i na odredbe o nužnim nasljednicima ali i na odredbe o zakonskim nasljednicima.
26. Prema stavu ovog suda, različita tumačenja stranaka navedene odluke polaze od činjenice da je VSRH u predmetnoj odluci u izreci iste kod utvrđenja kada postoji nasljednička zajednica naveo da ista postoji ne samo kada postoji spor o veličini nasljednog dijela pojedinih nasljednika, već i kada postoji spor o pravu na nasljedstvo te također iz razloga što se VSRH u obrazloženju presude na određenim mjestima pozivao na „nužne“ nasljednike dok u samoj izreci presude ne navodi nužne nasljednike već „sunasljednike“, pa je radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, a imajući na umu navode stranaka, bitno razjasniti da li nasljednička zajednica postoji samo između oporučnog i nužnog nasljednika ili i između oporučnog i zakonskog nasljednika).
27. Naime, kada se promatra isključivo zakonska odredba čl. 57. ZV-a i čl. 141. st. 1. ZN-a dalo bi se zaključiti da je pretpostavka postojanja odnosno nastanka zajedničkog vlasništva pa time i nasljedničke zajednice kao jednog od oblika zajedničkog vlasništva, nesporno i nedvojbeno postojanje dva ili više vlasnika na istoj stvari, čiji udjeli nisu određeni, što bi značilo da do formiranja iste ne dolazi u situaciji kada je sporno postoje li dva ili više vlasnika na istoj stvari, odnosno kada je sporno je li jedna ili druga osoba vlasnik odnosno (naprimjer do formiranja nasljedničke zajednice ne bi došlo kada postoji oporučni nasljednik ali i zakonski nasljednik koji pobija predmetnu oporuku, jer u takvoj situaciji ne postoje dva vlasnika na istoj stvari, već je vlasnik stvari ili oporučni nasljednik ili zakonski
Stranica 11 od 18
nasljednik ako uspije u sporu). Jedina moguća situacija kod postojanja oporuke i zakonskog nasljednika koja dovodi do formiranja nasljedničke zajednice bi bila kada bi oporuka bila nesporna a zakonski nasljednik bi bio ujedno nesporno i nužni nasljednik. Jednako tako prema takvom tumačenju ni u drugom slučaju, odnosno imajući u vidu da se vodi spor o postojanju izvanbračne zajednice te da postoji zakonski nasljednik (roditelj), do nasljedničke zajednice bi došlo tek kada ne bi bilo sporno da je tužiteljica izvanbračni drug pokojnika, jer bi tada oni nedvojbeno bili zajedničari, sukladno odredbi čl. 11. ZN-a, u svezi s odredbom čl. 141. st. 1. ZN-a.
28. Međutim, Vrhovni sud u spomenutoj odluci u izreci navodi da: „Kada između nasljednika postoji spor o pravu na nasljedstvo ili veličini nasljednog dijela do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima….“.
29. Stoga, prema stavu Vrhovnog suda do formiranja nasljedničke zajednice iz čl. 141. ZN-a dolazi i kada postoji spor o pravu na nasljedstvo kao u ovom slučaju (pobijanje oporuke i utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice), a ne samo kada postoji spor koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim sunasljednicima, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica se kao oporučna nasljednica unatoč tome što se vodi spor o valjanosti oporuke i spor o postojanju izvanbračne zajednice te US, unatoč tome što kao otac pokojnika te time kao zakonski nasljednik pokojnika nije utvrđen kao nužni nasljednik, nalaze ipak u nasljedničkoj zajednici. Odnosno unatoč tome što se VSRH u pojedinim točkama obrazloženja poziva na nužne nasljednike iz same izreke presude je razvidno da smatra da nasljedničku zajednicu čine oporučni nasljednik i zakonski nasljendici.
30. Slijedom toga, kako je navedeni stav Vrhovnog suda RH donesen u oglednom sporu, to je ovaj sud i vezan istim (čl. 502.n. st. 1. ZPP-a).
31. Nadalje, sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a ako na poslovnom udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno.
32. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je kao i drugi sunasljednik US pristupila na predmetnu skupštinu te su potom njih dvoje kao suovlaštenici sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a i glasovali na navedenoj skupštini ali na način da je tužiteljica bila protiv donošenja pobijane odluke, dok je US bio za donošenje pobijane odluke, slijedom čega se smatra da glas koji se odnosi na sporni poslovni udjel koji je predmet nasljedstva, nije ni dan pa je stoga pobijana odluka i donesena od strane 100% danih glasova odnosno glasa drugog člana društva.
33. Nakon toga, tužiteljica je samostalno bez KS podnijela ovu tužbu kojom pobija odluku skupštine društva od 20. rujna 2022., pa budući da je tužiteljica u nasljedničkoj zajednici s NS, to su tužbu radi pobijanja odluke skupštine, trebali podnijeti njih dvoje skupa, kako bi imali aktivnu legitimaciju.
34. Međutim, odredbom čl. 62. st. 2. ZV-a je propisano da svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.
Stranica 12 od 18
35. Imajući u vidu navedenu odredbu, te činjenicu da se ne radi o zahtjevu prema drugom zajedničaru odnosno sunasljedniku (st. 1. čl. 62. ZV-a), već o zahtjevu koji je usmjeren prema trećoj osobi-društvu a radi se o zaštiti zajedničkog vlasništva (poslovnog udjela) to prema stavu ovog suda tužiteljica ipak ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku. Naime, navedenom odredbom čl. 62. st. 2. ZV-a, zakonodavac je upravo osigurao zaštitu zajedničkog vlasništva u situacijama kada zajedničko vlasništvo treba štititi u odnosu prema trećima, i to upravo kada se zajedničari ne mogu npr. suglasiti o potrebi zaštite takvog zajedničkog vlasništva ili u slučaju kada imaju različite poglede o potrebi zaštite ili jednostavno jedan od njih se ne želi izlagati troškovima eventualnog postupka. Stoga navedena odredba upravo i daje pravo svakom pojedinom zajedničaru da to zajedničko vlasništvo može i ima pravo štiti u odnosu na treće osobe kao da je jedini vlasnik stvari.
36. Slijedom navedenog, iz navedenih razloga ovaj sud je ocijenio da je tužiteljica aktivno legitimirana za vođenje ovog postupka.
37. No, predmetnom odredbom se samo osigurava aktivna legitimacija pojedinog zajedničara odnosno sunasljednika u takvim sporovima, dok i dalje treba utvrditi je li zahtjev za zaštitu tog prava doista i osnovan, odnosno je li odluka ništetna.
38. U odnosu na ništetnost odluka skupštine.
39. Tužbu radi ništetnosti odluka skupštine može podići svatko tko za to ima pravni interes i bez vremenskog ograničenja, s time da postojanje pravnog interesa za podizanje tužbe ne moraju dokazivati članovi društva, uprava odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog odnosno upravnog odbora, međutim članovi društva moraju dokazati svoje članstvo u društvu (u vrijeme podizanja tužbe) pri čemu je nebitno jesu li sudjelovali u skupštini na kojoj su donesene odluke koje pobijaju.
40. Odredba članka 355. ZTD-a jasno određuje koji su to razlozi zbog kojih se može utvrditi ništetnost odluka glavne skupštine, pored slučajeva iz čl. 300. e. st. 3, čl. 313. st. 4, čl. 338. st. 2 i čl. 348. st. 2, čl. 277. st. 2., 3. i 6., čl. 286. st. 1., 2 u rečenici 1. i st. 4. (toč. 2., toč. 3. i toč. 4. i toč. 5.), čl. 333. i čl. 359. ZTD-a jedini su razlozi zbog kojih se može tražiti utvrđenje ništetnosti (u cijelosti ili djelomično) odluka glavne skupštine, uslijed čega ista ima takve nedostatke da uopće ne proizvodi pravne učinke pa su upravo zbog tih posljedica propisani jasni i točno određeni uvjeti zbog kojih se može utvrditi da je određena odluka ništava.
41. Odredbom čl. 448. ZTD-a, je propisano da se na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću, na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. ovoga Zakona.
42. Kao što je navedeno, nije sporno da je tužiteljica kao i US pristupila na predmetnu skupštinu te da su, kako je to gore obrazloženo tužiteljica i US, u nasljedničkoj zajednici te da su tužiteljica i US glasovali oprečno vezano uz donošenje odluke o promjeni poslovne adrese, dok je drugi član društva glasovao ZA takvu odluku, slijedom čega je odluka i donesena sa 100% glasova.
Stranica 13 od 18
43. Tužitelj smatra da je navedena odluka ništetna, jer je konstatirano da su na predmetnoj skupštini nazočni US i tužiteljica koji čine nasljedničku zajednicu te jer su pogrešno utvrđeni i prebrojeni glasovi a to sve iz razloga što je tužiteljica oporučna nasljednica i jedini imatelj spornog poslovnog udjela pa je jedino ona mogla nazočiti skupštini i glasovati kao imatelj poslovnog udjela iza pokojnog CS. Također smatra da je sporna odluka ništetna jer čak i u slučaju da se radi o nasljedničkoj zajednici, da pravilnim tumačenjem odredbe čl. 417. ZTD-a, u slučaju kada članovi nasljedničke zajednice glasuju oprečno, da treba smatrati da su svi glasovali protiv određene odluke.
44. Kao što je već navedeno, Vrhovni sud a i ovaj sud smatra da se tužiteljica i US nalaze u nasljedničkoj zajednici sve do donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i upisa u knjigu poslovnih udjela (čl. 411. st. 1. i 2. ZTD), slijedom čega nije osnovana tvrdnja tužiteljice da US nije mogao nazočiti niti trebao glasovati na navedenoj skupštini i da je stoga pobijana odluka ništetna. Upravo suprotno, tužiteljica i US jedino i mogu na skupština društva glasovati sukladno odredbi čl. 417. ZTD-a, odnosno kao suovlaštenici. Iz navedenog, razloga nije osnovana ni tvrdnja tužiteljice da je samo ona kao oporučna nasljednica bila ovlaštena glasovati kao imatelj poslovnog udjela iza pokojnog CS.
45. Jednako tako, predmetna odluka nije ništetna niti iz razloga pogrešnog prebrojavanja glasova. Naime, kao što je navedeno u slučaju kada suovlaštenici ne glasuju jednako, odnosno kada glasuju oprečno, tada se smatra kao da glas nije dan. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ne može se u takvoj situaciju smatrati kao da je glasovano PROTIV pojedine odluke. Naime, na jednak način bi druga strana mogla tvrditi da se u takvoj situaciji, kada postoji oprečno glasovanje suovlaštenika, treba smatrati kao da je glasovano ZA, jer bi argumenti za obje tvrdnje bili jednaki u smislu tumačenja takvog učinka, budući da nema zakonske odredbe koja to regulira na takav način, a niti postoji takva praksa sudova. Upravo suprotno, budući da niti jedno od ta dva stava nema uporište u pozitivnim propisima, to se upravo iz razloga što oprečnom glasovanju suovlaštenika nije moguće dati niti pozitivnu niti negativnu konotaciju, u situaciji kada suovlaštenici glasuju oprečno, smatra kao da glas nije ni dan.
46. Tada u situaciji kada postoji drugi imatelj poslovnog udjela (kao u konkretnom slučaju), njegovi glasovi predstavljaju 100% danih glasova, kako god on glasovao. Samo u situaciji kada bi društvo imalo jedan poslovni udjel i kada bi na njemu postojali suovlaštenici, odnosno kada društvo ne bi imalo drugih imatelja poslovnog udjela, u tom slučaju kod oprečnog glasovanja, odluka ne bi bila donesena.
47. Ovdje je potrebno naglasiti da je tužitelj smatrao da su ove opisane povrede, odnosno ovakvo postupanje ŠS kojim su oduzeta upravljačka prava tužiteljici, protivne moralu društva te da je stoga pobijana odluka ništetna sukladno odredbi čl. 355. st. 1. t. 4. ZTD-a, odnosno jer je protivna moralu društva te osim pozivanja na tu odredbu, tužitelj nije tvrdio da je pobijana odluka ništetna iz nekih drugih razloga propisanih odredbom čl. 355. ZTD-a.
48. U odnosu protivnost moralu društva, ističe se da se pojam "moral" iz čl. 355. st. 4. ZTD-a, ne odnosi samo ja javni moral već i na prošireno tumačenje poslovnog morala, kao dužnost savjesnog i odgovornog postupanja i zabrane svjesnog
Stranica 14 od 18
nanošenja štete kako društvu tako i vjerovnicima društva. Svaka odluka skupštine koja bi bila usmjerena protiv interesa vjerovnika (a njihov je primarni interes da budu namireni) bila bi ništetna. Dakle, u konkretnom slučaju praktički se štite osobe koje nisu ovlaštene pobijati odluke skupštine, dakle treće osobe u pravilu vjerovnici, ali zakonom nije isključena mogućnost da se na predmetni razlog ništetnosti pozivaju i članovi društva. Naime, imajući na umu sadržaj pobijane odluke i činjenicu da je donesena s propisanom većinom glasova, konkretna odluka donesena je s 100,00 % od ukupno danih glasova na skupštini koja je sazvana i održana sukladno odredbama ZTD-a pa prema uvjerenju ovog suda nije riječ o odluci kojom bi bilo povrijeđeno načelo samog poslovnog morala te isto tako nije riječ o odluci koja je u suprotnosti sa zakonskim propisima kojima se regulira predmetna materija u ZTD- u, budući da predmetna odluka proizlazi iz ovlasti skupštine društva. Slijedom navedenog, s obzirom na to da sporna odluka nije suprotna moralu to se ne radi o razlozima ništetnosti predviđenim čl. 355. st. 1. t. 4. ZTD.
49. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da nisu ispunjeni razlozi ništetnosti iz čl. 355. ZTD-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odluka skupštine, odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
50. U odnosu na pobojnost odluka skupštine.
51. Kod pobijanja odluka skupštine, zakonom je propisan krug osoba koje su ovlaštene za podnošenje tužbe radi pobijanja i vrijeme u kojem se to može učiniti te odluka glavne skupštine može biti pobojna zbog toga što je protivna postupovnim ili materijalnopravnim odredbama zakona ili statuta (čl. 360 st. 1 ZTD).
52. Odredbom čl. 449. ZTD-a je propisano da se na pobijanje odluka skupštine na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ovoga Zakona.
53. Dakle, ZTD ne propisuje konkretne razloge pobojnosti odluke glavne skupštine kao što je to učinio u slučajevima ništetnosti. Zakon je samo odredio opću klauzulu na temelju koje je moguće pobijati sve odluke skupštine za koje se opravdano i osnovano pretpostavlja da su protivne zakonu ili statutu (društvenom ugovoru), takve odluke proizvode pravne učinke sve dok ih sud ne proglasi ništetnim. Jedino pravno sredstvo kojim se mogu pobijati ove odluke je tužba, time da je zakonom propisan krug osoba koje mogu pobijati odluku skupštine i vrijeme u kojem se to može učiniti. Članak 362. ZTD-a propisuje aktivnu legitimaciju kod tužbi radi pobijanja odluka skupštine, dok je pasivno legitimirano uvijek društvo (čl. 363. st. 2. ZTD-a). Sukladno čl. 363. st. 1. ZTD-a tužba se mora podići u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na skupštini na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvog narednog dana od dana kada je zaključena glavna skupština, a ako nije prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka, rok počinje teći prvoga narednoga dana od dana kada je mogao saznati za odluku.
54. Uvidom u Zapisnik sa skupštine održane 20. rujna 2022. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica nazočila predmetnoj skupštini te da je putem punomoćnika izjavila protivljenje predmetnoj odluci kojom se mijenja poslovna adresa društva.
Stranica 15 od 18
55. Slijedom navedenog proizlazi da je tužiteljica u odnosu na pobijanu odluku koja je donesenu na predmetnoj skupštini izjavila protivljenje sukladno odredbi čl. 362. st. 1. ZTD-a.
56. Stoga, budući da je tužiteljica nazočila predmetnoj skupštini to je bila dužna podnijeti tužbu sukladno odredbi čl. 363. st. 1. ZTD-a u roku od 30 dana računajući od 21. rujna 2022. kao prvog narednog dana od dana kada je zaključena skupština, pa budući da je tužba podnesena putem e-komunikacije 19. listopada 2022., jasno je da je tužba pravovremena, slijedom čega tužiteljica ima aktivnu građanskopravnu legitimaciju za pobijanje odluka donesenih na skupštini od 20. rujna 2022.
57. Kao razlog pobojnosti tužiteljica navodi da joj je uskraćeno pravo na obaviještenost i da je to bila bitna pretpostavka za očuvanje njezinih članskih prava u društvu tuženiku. Navodi da je davanje obavijesti tužiteljici izričito odbijeno od strane društva tuženika, i to u više navrata i da su davanje obavijesti o stvarima društva i dostava dokumentacije koju je tražila tužiteljica, preduvjeti za očuvanje prava tužiteljice i bitne pretpostavke njezinog sudjelovanja na skupštini. Tužiteljica se u odnosu na pobojanost poziva na odredbu čl. 360. st. 4. ZTD-a.
58. Odredbom čl. 360. st. 4. ZTD-a je propisano da se odluka glavne skupštine može pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava. Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine ne može se temeljiti na tome da su dane netočne, nepotpune ili nedovoljne obavijesti o utvrđivanju visine ili primjerenosti naknade, otpremnine, dodatnih plaćanja ili drugih oblika naknade, ako je zakonom propisano da se prigovori u vezi s time ostvaruju u izvanparničnom postupku.
59. Međutim, tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe nije niti tvrdila niti navodila da bi joj u odnosu na pobijanu skupštinu održanu 20. rujna 2022., uopće bilo uskraćeno pravo na obaviještenost već je isključivo elaborirala o uskraćenom pravu na obaviještenost u odnosu na skupštinu održanu 30. kolovoza 2022. a kako to i navodi u tužbi na listu 10 spisa. Naime, tužiteljica u odnosu na pobijanu skupštinu od 20. rujna 2022., nije tvrdila da bi tražila određene isprave ili uvid u poslovne knjige, slijedom čega nije ni dokazala povredu prava na obaviještenost iz odredbe čl. 447. ZTD-a, a niti je u smislu odredbe čl. 360. st. 4. ZTD-a ukazala i obrazložila je su li joj dane netočne ili nepotpune obavijesti ili joj je davanje obavijesti bilo uskraćeno u potpunosti te također nije uopće navela koje točno obavijesti su joj bile uskraćene ili dane netočno ili nepotpuno pa da bi ovaj sud mogao sukladno navedenoj odredbi ocjenjivati je li bi dioničar koji objektivno prosuđuje, mogao smatrati davanje takve eventualne obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na skupštini i drugih članskih prava.
60. Dakle, sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da nisu ispunjeni razlozi pobojnosti iz čl. 360. ZTD-a pa je tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).
61. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kao što je obrazloženo pod točkom 18. obrazloženja presude, tužba radi utvrđenja ništetnosti, kao i tužba za
Stranica 16 od 18
pobijanje odluka glavne skupštine, moraju sadržavati tužbeni zahtjev da sud utvrdi ništavnost (ništetnost) određene odluke skupštine, što znači da neovisno o tome na kojim razlozima tužitelj temelji tužbu (na razlozima ništavosti iz čl. 355. ZTD-a ili na razlozima pobojnosti iz čl. 360. ZTD-a), tužbeni zahtjev može glasiti samo da se utvrdi da je određena odluka glavne skupštine ništetna. Pa tako i u slučaju da sud utvrdi bilo postojanje razloga ništetnosti ili razloga pobojnosti, odluke skupštine se utvrđuju ništetnim.
62. Stoga imajući u vidu da se odluke skupštine ne mogu iz razloga pobojnosti „poništavati“ kako je to tužitelj tražio eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, to je ovaj sud takav zahtjev ocijenio neosnovanim te je odlučeno kao u točki II. izreke.
63. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155., ZPP-a tuženiku pripadaju troškovi postupka.
64. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročišta održana 25. siječnja 2023. i 19. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife) kao i za sastav podneska od 6. prosinca 2022. (odgovor na tužbu) te od 14. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za sastav podnesaka od 2. veljače 2023. i od 11. travnja 2023., u iznosu od 50,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 4. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 2.625,00 € (točka III. izreke).
65. S druge strane, sud nije prihvatio tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 2. veljače 2023. i od 11. travnja 2023., preko dosuđenog iznosa od 50,00 € za svaki od tih podnesaka budući da se prema stavu ovog suda ne radi o obrazloženim podnescima iz odredbe Tbr. 8. t. 1. Tarife, već o podnescima iz Tbr. 8. t. 4. Tarife. Nadalje, sud nije prihvatio ni tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav podnesaka od 16. prosinca 2022., od 25. siječnja 2024. i od 10. prosinca 2024., u iznosu od 500,00 € za svaki od tih podnesaka budući je sud ocijenio da nisu bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.000,00 € (točka IV. izreke)
Zagreb, 31. siječnja 2025.
SUDAC:
Josip Bilić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se
Stranica 17 od 18
presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se ovom sudu putem e-komunikacije.
DNA:
- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 217,66 €
- tuženiku po pun.
- kal. 30 dana
Stranica 18 od 18