REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9350/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Financijske agencije iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 70, OIB 85821130368, poradi nedopustivosti ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave 17. prosinca 2024. godine, u nazočnosti tužitelja osobno te opunomoćenika tuženika, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČA kojim zahtijeva nalaganje da mu tuženik Financijska agencija plati 8,63 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2022. godine navodi da je prekršajni nalog IKP- 5012/17-4 dne 15. siječnja 2016. godine postao pravomoćan te je 16. siječnja 2019. godine ušao u zakonsku zastaru ili je postao pravno ništavan te je 16. siječnja 2011. godine nastupila zastara zahtijevanja novčanih sredstava od strane Republike Hrvatske za Državni proračun po istom prekršajnom nalogu te je 6. svibnja 2022. godine tuženik protuzakonito i platio tužiteljevih 65,00 kn Republici Hrvatskoj u Državni proračun te zahtijeva kao na ročištu 14. lipnja 2024. godine tj. 65,00 kn, a podneskom od 23. studenog 2023. godine navodi da nije od Hrvatske pošte zaprimio rješenje o ovrsi na temelju Zakona te je ovrha na temelju prekršajnog naloga za naplatu IKP-5012/17-4 pravno ništavna.

2. Tuženik o odgovoru na tužbu od 17. listopada 2023. godine navodi da je 17. siječnja 2019. godine od Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu zaprimio nalog radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/17-4 kojim je primjenom odredbe čl.152.st.4. Prekršajnog zakona naloženo tuženiku provesti ovrhu na tužiteljevim novčanim sredstvima u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i to svotu troškova od 100,00 kn, koji je nalog formalnopravno podoban te je osnova za plaćanje sukladno odredbi čl.3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima postupio te je evidentirao tražbinu u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje te je obračunala i evidentirala naknadu za provedbu te ovrhe od 65,00 kn sukladno odredbi čl.22. istog Zakona koju je dužan platiti ovršenik tj. tužitelj te je postupao do ispunjenja uvjeta za prestanak postupanja tj. do dana koji je odredio sud i kako je navedeno u samom nalogu, a to je 15. siječnja 2019. godine pa je obustavom postupanja u odnosu na tu tražbinu tuženik nije prestao postupati i u odnosu na naknadu, koju je obvezan obračunati i naplatiti, ako je osnovu za plaćanje evidentirala u navedeni Očevidnik te je tih 65,00 kn naplaćeno 6. svibnja 2022. godine. Trošak od 100,00 kn nije naplaćen u roku određenom za naplatu pa je tuženik u tom dijelu prestao postupati, a naplatu naknade nije mogao obustaviti jer je to obvezan pa nije ni prestao postupati u tom dijelu od 6. svibnja 2022. godine, kada ju je i naplatio.

3. Tužitelj je više puta prigovarao na naplatu 65,00 kn i zahtijevao povrat istoga i to 16. svibnja 2022. godine prigovor 6. lipnja 2022. godine te 24. kolovoza 2022. godine na što je tuženik odgovarao a nije ovlašten upućivati stranke na podnošenje pravnih lijekova.

4. Tužitelj je priložio specifikaciju izvršenja od 16. siječnja 2019. godine u odnosu na nalog radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/17-2 od 8. svibnja 2017. godine koji je također bio dostavljen tuženiku 10. svibnja 2017. godine radi naplate novčane kazne od 900,00 kn i troškova postupka od 100,00 kn sve s rokom izvršenja do 15. siječnja 2019. godine a kako protekom roka izvršenja nije bilo naplata po predmetnom prekršajnom nalogu, tuženik je prestao postupati u odnosu na ovaj nalog za novčanu kaznu i troškove postupka ,a njegova naknada je ostala evidentirana u redoslijedu naplate do 11. studenog 2020. godine kada je prestao postupati i u odnosu na nju jer su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Dakle, tuženik je provodeći ovu ovrhu postupio sukladno pozitivnim propisima te nije ovlašten ulaziti u odnose između stranaka niti utvrđivati je li nastupila zastara tražbine već je bio dužan provesti oba predmetne naloga koji su bili formalno podobni te obračunati svoju naknadu za koju se prisilna naplata provodi do naplate u cijelosti ili do ispunjenja zakonskih uvjeta za prestanak postupanja te nema propusta u njegovom radu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 5. prosinca 2023. godine tuženik navodi da je njegova jedina zakonska obveza jest obavijestiti ovršenika o zaprimanju osnove za plaćanje i to isključivo za osnove za plaćanje koji se tuženiku dostavljaju sukladno odredbi čl.209.st.5. Ovršnog zakona dočim ovaj nalog za provedbu ovrhe nije osnova za plaćanje iz te zakonske odredbe a tuženik nije bio zakonski obvezan obavijestiti ovršenika tj. tužitelja o zaprimanju toga naloga. Također je tuženik više puta informirao tužitelja sukladno odredbi čl.2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te je tuženik tijelo koje provodi ovrhu na novčanim sredstvima i dužno je postupati po formalno pravnim podobnim osnovama za plaćanje koje je ovlaštena osoba dostavila na provedbu i ne može niti je obvezan provjeravati prirodu tražbine ni njenu pravnu osnovanost niti je ovlašten donositi bilo kakve odluke kojima utječe na tijek ovršnog postupka ili prava stranaka u tom postupku već su to sudovi pa kako nije bilo tuženikovih propusta u provedbi prisilne naplate , nema ni osove za povrat tj. 8,63 eur.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u nalog radi provedbe ovrhe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj IKP-5012/17-2 sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje IKP-5012/17-4, promet po računu Zagrebačke banke, tuženikov dopis od 17. svibnja 2022. godine, 24. svibnja 2022, 31. svibnja 2022., elektronsku poruku od 6. lipnja 2022, dopis od 13. lipnja 2022. godine, nalog radi provedbe ovrhe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj IKP-5012/17-4 sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje u tom postupku, zahtjev za rješavanje reklamacije od 16. svibnja 2022. godine, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, odgovor na zahtjev od 17. svibnja 2022. godine, zahtjev za obustavu postupanja po osnovama za plaćanje zbog zastare od 17. svibnja 2022. godine, zahtjev za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 24. svibnja 2022, zahtjev za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 24. svibnja 2022, tuženikov dopis od 26. kolovoza 2022., zahtjev za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 24. kolovoza 2022., zahtjev za rješavanje reklamacija od 6. lipnja 2022. godine s Očevidnikom neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, nalog radi provedbe ovrhe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj IKP-5012/17-2 sa specifikacijom izvršenja osnove za plaćanje u tom postupku.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Tužitelj zasniva tužbu na činjenici da je tuženik naplatio naknadu od 65,00 kn ili 8,63 eur navodno nezakonito zbog zastare i zato jer nije obaviješten tj. nije zaprimio rješenje o ovrsi po prekršajnom nalogu za naplatu poslovni broj IKP- 5012/17-4 Prekršajnog suda u Zagrebu.

9. Općinski prekršajni sud u Zagrebu je donio nalog radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/17-2 od 8. svibnja 2017. protiv tuženika - tamo osuđenika radi naplate novčane kazne od 900,00 kn i troškova postupka od 100,00 kn po pravomoćnoj i izvršnoj odluci tog suda broj Pp P-15365/15 7 od 15. siječnja 2016. godine koje je pravomoćno 15. siječnja 2016. a izvršna 17. veljače 2016., najkasnije do 15. siječnja 2019. godine nakon kojeg dana tuženik prestaje s daljnjom provedbom ovrhe nad tuženikovim novčanim sredstvima bez obzira jesu li tražbine iz ovoga naloga u cijelosti naplaćene, a zatim je isti sud donio nalog radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/2017-4 od 16. siječnja 2019. godine kojim je protiv tuženika-tamo osuđenika radi naplate troškova postupka od 100,00 kn sukladno pravomoćnoj i izvršnoj odluci istog suda broj Pp P-15365/2015 7 od 15. siječnja 2016. godine, pravomoćno 15. siječnja 2016. godine, a izvršne 17. veljače 2016, najkasnije do 16. svibnja 2019. godine nakon kojeg dana tuženik prestaje s daljnjom provedbom ovrhe na novčanim sredstvima tuženikovim bez obzira jesu li tražbine iz ovog navoda u cijelosti naplaćene.

10. Upravo je tuženik po nalogu radi provedbe ovrhe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj IKP-5012/2017-4 od 16. siječnja 2019. godine naplatio naknadu 65,00 kn ili 8,63 eur sukladno specifikaciji osnove za plaćanje u tom postupku, dočim za nalog radi provedbe ovrhe istog suda poslovni broj IKP-5012/17- 2 nije naplatio ništa sukladno specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje u tom drugom postupku.

11. Na osnovi odredbe čl.22. st.1,3. točka 4. i st.4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18-47/20), ovrhovoditelj je dužan predujmiti Financijskoj agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, osim u slučaju kada se ovrha provodi radi naplate troškova u prekršajnom postupku te je u tom slučaju naknadu za provedbu ovrhe Financijskoj agenciji dužan platiti ovršenik, a Financijska agencija će iznos naknade upisati u očevidnik prije tražbine osnove za plaćanje za koju se naplaćuje i za taj iznos provesti ovrhu sukladno odredbama ovog zakona.

12. Na osnovi odredbe čl.8.st.8. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 71/18- 79/14), naknadu iz st čl.3. st.1. točke 1. ovog Pravilnika koju ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije dužan predujmiti Financijska agencija upisuje u Očevidnik na teret računa i novčanih sredstava ovršenika, u korist računa te agencije te je tako agencija i postupila sukladno Očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, sve sukladno čl.5. st.1. i 2. istog Pravilnika kojim je propisano da uprava Financijske agencije cjenikom određuje iznos naknada iz ovog Pravilnika te taj cjenik objavljuje na svojoj službenoj internetskoj stranici, koja visina naknade nije niti prijeporna.

13. Glede tužiteljeva navoda da nije zaprimio rješenje o ovrsi pa je ovrha na temelju prekršajnog naloga za naplatu poslovni broj IKP-5012/17-4 pravno ništavna tj. ništetna, odredbom čl.209.st.6. Ovršnog zakona (NN 112/12-114/22), Financijska agencija će primjerak zahtjeva kojom je ovrhovoditelj izravno zatražio od nje da na temelju ovršne odluke domaćeg suda provede naplatu te tražbine otpremiti ovršeniku odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje a st.4. iste zakonske odredbe je propisano da će Financijska agencija primjerak zahtjeva s podatcima o ispravi iz st.1. ovoga članka na temelju kojih je zatražena izravna naplata dostaviti ovršeniku sukladno odredbi čl.8. ovog Zakona.

14. No, u ovom slučaju nije riječ o provedbi ovrhe na osnovi odredbe čl.209.st.1. Ovršnog zakona, slijedom čega sud ocjenjuje da je neosnovan navod tužiteljev da nije zaprimio rješenje o ovrsi i da bi zbog toga cjelokupno tuženikovo postupanje bilo ništetno, primjenom odredbe čl.322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), jer je tuženik postupao prilikom provedbe ove ovrhe na osnovi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim takva obveza nije propisana tuženiku.

15. Na osnovi odredbe čl.14.B st.1. Prekršajnog zakona izvršenje odluke o troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti sudske odluke kojim je to isto izrečeno.

16. Tako je nalogom radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/2017-4 naloženo Financijskog agenciji provesti ovrhu radi troškova postupka od 100,00 kn po presudi Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-15365/2015 koja je pravomoćna 15. siječnja 2016. godine, izvršno 17. veljače 2016. , a najkasnije do 16. svibnja 2019. te je nalog donesen 16. siječnja 2019. i zaprimljen 17. siječnja 2019. sukladno tom nalogu i specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje u tom predmetu to je prigovor zastare za izvršenje te odluke Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu glede samog ovog troška prekršajnog postupka od 100,00 kn neosnovan, tj. podnesen je taj nalog unutar zakonskog roka od 5 godina.

17. U odnosu na zahtijevanih 65,00 kn ili 8,63 eur naknade za provedbu predmetne ovrhe poslovni broj IKP-5012/2017-4, ista je naplaćena 6.svibnja 2022. godine sukladno istoj specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje u tom postupku te zastarjeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno čl.225. Zakona o obveznim odnosima te računajući od tog dana naplate do podnošenja tužbe 13. lipnja 2022. godine, taj zastarni rok od pet godina nije istekao.

18. Slijedom toga, sud utvrđuje da je tuženik postupao sukladno navedenim zakonskim i podzakonskim odredbama, provodeći nalog radi provedbe ovrhe poslovni broj IKP-5012/2017-4 Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu u odnosu na dostavu i da nije osnovan tužbeni nalog o zastari u odnosu na naplaćenu naknadu od 8,63 eur-a.

19. Nalog za provedbu ovrhe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj IKP-5012/17-2 od 8. svibnja 2017. godine zapravo i nije predmet ovoga postupka, budući u njemu tuženik nije naplatio nikakvu naknadu, nekmoli ovu zahtijevanu do 65,00 kn ili 8,63 eur-a.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku