Pr-5671/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice ST i punomoćnika tuženika OT, a po objavi presude dana 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza, za razdoblje od travnja 2016.g. do prosinca 2018.g. u ukupnom iznosu od 584,10 eura neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 38,49 eura koja teče od 15. svibanj 2016.

- 27,49 eura koja teče od 15. lipanj 2016.

- 32,99 eura koja teče od 15. srpanj 2016.

- 20,16 eura koja teče od 15. kolovoz 2016.

- 38,49 eura koja teče od 15. rujan 2016.

- 15,75 eura koja teče od 15. listopad 2016.

- 20,16 eura koja teče od 15. studeni 2016.

- 38,49 eura koja teče od 15. prosinac 2016.

- 38,49 eura koja teče od 15. siječanj 2017.

- 13,47 eura koja teče od 15. ožujak 2017.

- 38,49 eura koja teče od 15. travanj 2017.

- 38,49 eura koja teče od 15. svibanj 2017.

- 33,24 eura koja teče od 15. lipanj 2017.

- 25,02 eura koja teče od 15. srpanj 2017.

- 38,49 eura koja teče od 15. kolovoz 2017.

- 31,49 eura koja teče od 15. rujan 2017.

- 20,16 eura koja teče od 15. listopad 2017.

- 20,99 eura koja teče od 15. studeni 2017.

- 38,49 eura koja teče od 15. prosinac 2017.

- 2,39 eura koja teče od 15. svibanj 2018.

- 6,90 eura koja teče od 15. lipanj 2018.

- 5,97 eura koja teče od 15. rujan 2018., do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok je za više zatražen iznos od 41,68 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 937,50 eura, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 26. travnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za unutarnje bolesti. Tužiteljica da ima prebivalište na adresi [adresa], koja adresa prebivališta tužitelja da je udaljena od adrese rada više od 2 km, prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba. Tužiteljica da od adrese stanovanja do mjesta rada koristi autobusnu liniju trgovačkog društva Promet d.o.o. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o. autobusna postaja koja da je najbliža njezinom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno. Odredbom čl.67.st.1.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.1. TKU a (NN br.24/2017) koji da su primjenjivani do 30.11.2017.g., da je propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji da se primjenjuje od 01.12.2017.g. da je propisano zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. da je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik da ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna mjesečno, koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Dakle, tuženik da je u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU- a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Tužiteljica napominje da je odredbom čl.67.st.14.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.14. TKU-a (NN br.24/2017) koji da su primjenjivani do 30.11.2017.g. propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Nadalje, odredbom iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

2.U svom odgovoru na tužbu od 21. rujna 2021. tuženik navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik da je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu kojega je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora,. Upravo da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer se ovdje ne radi o slučaju za koji je čl. 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu, tj. tuženiku. Stoga tužitelj da treba dokazati i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj da ničim nije dokazao svoje tvrdnje, a financijski vještak da može vještačiti samo visinu, a ne i osnov tužbenog zahtjeva. Sukladno iznijetom, imajući u vidu teret dokaza, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao Zahtjeva za ostvarivanje prava na putni trošak tužiteljice, uvjerenje o prebivalištu, Odluka tuženika od 24.05.2022., Odluka tuženika od18.02.2022., Odluka tuženika od 19.07.2021., Zamolbu za ispravkom iznosa isplate putnog troška na posao i s posla, nalaz i mišljenje vještaka Ante Beusa od dana 24. ožujka 2024. godine, dopuna nalaza i mišljenje vještaka Ante Beusa od dana 25. rujna 2024., vještačenje na ročištu od dana 9. prosinca 2024. vještaka Ante Beusa.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

5.Odredbom čl. 67. TKU/12 propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada, da stavak 10. propisuje da ako zaposlenik iz stavka 1. i 5. ovoga članka, mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci se utvrđuju u visini zbroja troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza sukladno odredbama ovoga članka, osim u slučaju kada mjesni javni prijevoz obuhvaća i međumjesni prijevoz (tzv. prijevozne zone).

6. Stavak 11. propisuje da poslodavac zaposleniku kupuje mjesečnu ili godišnju kartu ili mu nadoknađuje stvarne troškove prijevoza prema predočenim računima, odnosno kupljenim prijevoznim kartama o čemu se zaposlenik mora izjasniti na početku godine. Stavak 13. propisuje da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema Planeru putovanja Hrvatskog auto-kluba u slučaju iz stavka 4. ovoga članka kao najkraća ruta uz korekciju za jednosmjerne ulice, uređene pješačke nathodnike i pothodnike, a u slučaju iz stavka 6. i 8. ovoga članka kao najkraća ruta bez naplate sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom). Stavak 14. propisuje da iznimno od stavka 1.-13. ovoga članka naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla, neće se isplatiti za dane godišnjeg odmora, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

7. TKU/17 je u primjeni od 1. prosinca 2017., te čl. 66. st. 1. TKU/17 propisuje da zaposlenik ima pravo na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu-naknada troškova prijevoza) pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 km, st.7. propisuje da ako je od prebivalište, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, st. 8. propisuje da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

8. U svom nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2024. vještak Ante Beus navodi da na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama, iskazao je potraživanja tužitelja od tuženika po osnovi razlike naknade troška prijevoza za dolazak na posao i povratka sa posla u razdoblje od travnja 2016. godine do prosinca 2018. Temeljem dokumentacije u spisu i pribavljene dokumentacije iznosi mišljenje da tužitelju u razdoblju od travnja 2016. godine do prosinca 2018. godine da nije ispravno obračunata naknada troška prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla, odnosno da mu je manje obračunato po prethodnoj osnovi u iznosu 584,10 eura.

9. Podneskom tužiteljice od dana 29. svibnja 2024. ista navodi da nema primjedbi na matematički izračun utvrđene razlike. Međutim, da u svom svom nalazu i mišljenju vještak obuhvaća tzv.„ negativne razlike“ u ukupnom iznosu od 224,84 eura (za mjesece: 06/2018 u iznosu od 38,49 eura, 09/2018 u iznosu od 183,16 eura, i 12/2018 u iznosu od 3,19 eura, što ukupno iznosi 224,84 eura), te je za navedeni iznos umanjio ukupno potraživanje tužitelja, tako da potraživanje tužitelja bez tzv.“negativnih razlika“ da iznosi 808,94 eura. Prema, stajalištu tužitelja u konkretnom slučaju da nema mjesta umanjenju potraživanja tužitelja za tzv.“ negativne razlike“, jer da one prvenstveno nisu predmet tužbe. Nadalje, uvećani iznosi, kako to sam vještak navodi na str.5. svoga vještva „može predstavljati isplatu zaostalih neisplaćenih naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla ali se iz dokumentacije ne može zaključiti na koje bi se razdoblje odnosili.“ Dakle, prije svega da nije jasno dali se uvećani iznosi odnose na neisplaćene naknade troškova prijevoza, te nije jasno na koje se razdoblje isplaćeni uvećani iznosi odnose, odnosno dali se uopće odnose na razdoblje koje je predmet tužbe. Sve kada bi bilo moguće vršiti umanjivanje tužitelja za navedene iznose, onda da se umanjivanje sukladno odredbama čl.171. i 172. ZOO-a treba izvršiti na način da se prvo podmire kamate, a tek onda glavnica, odnosno da nije moguće izvršiti umanjivanje na način kako da je to izvršio sudski vještak umanjenjem cjelokupnog iznosa. Nadalje, odredbom čl.1112.st.1.ZOO-a da je propisano tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Tužitelj napominje da se on u odnosu na tuženika nalazi u neravnopravnom položaju, jer da isključivo tuženik vrši obračun i isplatu naknade troškova prijevoza na što tužitelj da nema nikakvog utjecaja, te je tuženik dužan prilikom utvrđenja naknade pridržavati se važećih odredbi TKU-a, koje očigledno da nije poštovao. Prema tome, sve da je tuženik za određene mjesece izvršio isplatu uvećane naknade za prijevoz, to da ne može ići na štetu tužitelja primjenom odredbe iz čl.1112.ZOO-a, jer se radi o svjesnom postupanju tuženika koji je izvršio plaćanje svjesno znajući da to nije dužan. Također, u konkretnom slučaju od strane tuženika u odnosu na tzv.“negativne razlike“ da nije na određen način istaknut prigovor radi prebijanja ili prigovor prijeboja, odnosno da nije podnesena protutužba, pa tada da nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tzv.“negativnih razlika“, odnosno da nije moguće izvršiti umanjivanje. Obzirom na sve što je prethodno navedeno, tužitelj da od tuženika za utuženo razdoblje po osnovi razlike naknade troška prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla potražuje sveukupan iznos od 808,94 eura.

11. Podneskom tuženika od dana 24. srpnja 2024. isti navodi da ima primjedbu na navedeno vještačenje. Naime, iako da je vještak na str. 5. pasusima 3.i 4. utvrdio kako je tuženik u listopadu 2018. godine tužiteljici dodatno isplatio 1.432,00 kn ( 190 eura) na ime naknade troškova prijevoza isti taj iznos da nije uzeo u obzir prilikom izračuna uz obrazloženje kako iz dokumentacije ne može zaključiti na koje bi se razdoblje ti troškovi odnosili. Tuženik u prilogu dostavlja svoje odluke, izračune i obračunsku ispravu koja se odnosi na uplatu 1432,00 kn iz kojih da je razvidno kako se navedena uplata odnosi na naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017. do 30.04.2018. godine. Naime, tuženik da je utvrdio kako omaškom tužiteljici u tom periodu nisu plaćani troškovi prijevoza iako je imala pravo na isplatu istih pa su joj ti troškovi naknadno obračunati i isplaćeni. Stoga se predlaže naslovljenom sudu da naloži vještaku izradu dopune vještva na način da u izračun uzme u obzir i iznos od 1.432,00 kn ( 190 eura) koje da je tuženik platio tužiteljici na ime naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017. do 30.04.2018. godine.

12. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od dana 25. rujna 2024. vještak Ante Beus navodi da je na temelju zadatka suda, dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama, iskazao je potraživanja tužitelja od tuženika po osnovi razlike naknade troška prijevoza za dolazak na posao i povratka sa posla u razdoblje od travnja 2016. godine do prosinca 2018. godine te da iznosi dopunu mišljenja. Tužitelju da u razdoblju od travnja 2016. godine do prosinca 2018. godine da nije ispravno obračunata naknada troška prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla, manje obračunato po prethodnoj osnovi iznosi 584,10 eur-a.

13. Podneskom tužiteljice od dana 28. listopada 2024. ista navodi da nema primjedbi na matematički izračun utvrđene razlike, međutim kako u dopuni svog nalaza i mišljenja vještak obuhvaća tzv.„ negativne razlike“ u ukupnom iznosu od 41,68 eura (za mjesece: 06/2018 u iznosu od 38,49 eura i 12/2018 u iznosu od 3,19 eura, što ukupno iznosi 41,68 eura), te je za navedeni iznos umanjio ukupno potraživanje tužitelja, tako da potraživanje tužitelja bez tzv.“negativnih razlika“ da iznosi 625,78 eura. Također, tuženik da svojim podneskom od 24.07.2024.g. zahtjeva umanjenje utvrđene razlike za dodatnih 190,00 eura koji da su isplaćeni tužitelju u listopadu 2018.g., dostavljajući u spis predmeta dodatnu dokumentaciju. Prema stajalištu tužitelja u konkretnom slučaju da nema mjesta umanjenju potraživanja tužitelja za tzv.“ negativne razlike“, jer da one uopće da nisu predmet ovog postupka. Naime, u odnosu na tzv.“ negativne razlike“ da nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja, odnosno nije podnesena protutužba, pa u takvoj situaciji da nema postupovnih pretpostavki za računanje tzv.“negativnih razlika“, niti sud može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tzv.“negativnih razlika“. Obzirom na sve što je prethodno navedeno, da je potrebno iz provedenog izračuna izuzesti tzv.“ negativne razlike“, slijedom čega tužitelj da ima pravo na isplatu razlike troškova prijevoza u iznosu od 625,78 eura, a ne 584,10 eura.

14. Na ročištu od dana 9. prosinca 2024. Izveden je dokaz saslušanjem vještaka Ante Beus na istaknute prigovore. Na prigovor tuženika da u osnovno vještvo od 25. rujna 2024., nije ušla isplata koju je tuženik isplatio u iznosu 1.432 kn u listopadu 2018., može reći da je ista uzeta u obzir što da je razvidno iz njegovog vještva na stranici 4. tablice 1. redni broj 30., s tim da je uz tu isplatu prikazana i redovna isplata za taj mjesec. Što se tiče iskazanih negativnih razlika, da je u oba nalaza i mišljenja u tablici 1 stupac 6 prikazao ukupnu cijenu mjesečne karte u stupcu 7 prikazao obračun naknade isplaćene naknade troška prijevoza za dolazak na posao, dok je u stupcu 8 prikazao stvarne naknade troška prijevoza, i razlika ta dva stupca da je prikazana u stupcu 9. Negativne razlike da su nastale na temelju obračuna tog i stvarno isplaćenog što ispada da je tužitelj u pojedinom razdoblju točnije dva razdoblja lipanj 2018 i prosinac 2018., isplatio veći iznos troškova prijevoza. Ovaj sud u cijelosti prihvaća financijsko vještvo vještaka Beusa kao vjerodostojno te izrađeno po pravilima struke.

15. Nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu troškova prijevoza i da joj je tuženik isti isplaćivao u utuženom razdoblju. Međutim samim time što je tuženik učinio nespornim visinu preciziranog tužbenog zahtjeva tužiteljice nedvojbenu ukazuje da tuženik u utuženom razdoblju sukladno mjerodavnim i citiranim odredbama TKU/12 i TKU/17 nije isplaćivao trošak prijevoza tužiteljici u visini na koju je tužiteljica imala pravo već znatno manje i to upravo za iznos od 584,10 eura neto za razdoblje od 01.04.2016.g. do prosinca 2018.g., dok je za više zatraženo za iznos od 41,68 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Neosnovani su svi prigovori stranaka na vještvo vještaka Beusa koje je isti i detaljno obrazložio kako u dopunskom vještvu tako i u svom iskazu. Neosnovani su navodi tužiteljice da je vještak trebao izvršiti obračun potraživanja tužiteljice bez tzv. "negativnih razlika" jer da one nisu predmet ovog postupka i da ako je tuženik više isplaćivao tužiteljici u pojedinim razdobljima da se radi o nemaru tuženikovih službi te da sud nije ovlašten umanjiti tužiteljičinu tražbinu sa pretplaćenim iznosima.Tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza sukladno dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijskom knjigovodstvenom vještačenju. Obračun razlike čine sve izvršene uplate na ime naknade troškova prijevoza tužiteljici i iznosa naknade koji tužiteljicu pripada po važećim TKU i drugim aktima poslodavca u utuženom razdoblju. Stoga je nelogično i neživotno da se kod obračuna razlike ne obračunavaju i sredstva koja je tuženik tužiteljici isplatio više nego je trebao u utuženom razdoblju, jer po ocjeni ovog suda jedino se tako dobije točan iznos manje uplaćene naknade. Nemar tuženikovih službi na koji se poziva tužiteljica treba sagledati i kod viših i nižih uplata od onih koje tužiteljicu sukladno važećim propisima pripadaju. U konkretnom slučaju tuženik ne traži vračanje više plaćenog jer kod izračuna razlike to i nije potrebno obzirom da se to mora iskazati u obračunu kao i manje plaćena naknada prijevoza jer se u ovom postupku utvrđuje razlika istih. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 584,10 eura, sve sukladno vještvu vještaka za financije A. Beusa , dok je za više zatražen iznos od 41,68 eura tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Točno je da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev i da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe ali po ocjeni ovog suda radi o razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

16.Tužiteljici je priznata i zatezna kamata na dospijeće svakog pojedinog mjesečnog potraživanja pa do isplate, a po stopi sukladno čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22).

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužitelja. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, za sastav podnesaka od 29. svibnja 2024., 28. listopada 2024. – za svaki po 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 24. travnja 2023., 6. prosinca 2023. , 9. rujna 2024. i 9. prosinca 2024. - za svako po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude – 25 bodova, sve zbrojeno iznosi 375 bodova (vrijednost 1 boda = 2 eura) što daje iznos 750,00 eura uvećano za 25% PDV-a, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 937,50 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 26. listopada 2021., 2. svibnja 2023., jer u istima pun. tužiteljice pojašnjava pravnu osnovu iako je ista obrazložena u tužbi ne navodeći nove činjenice i ne predlažući nove dokaze, a sve temeljem čl. 155 ZPP-a (GžR-340/24). Neosnovan je navod tuženika kako punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun i da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Punomoćnica tužiteljice ovlaštena je za primanje novca i novčanih vrijednosti u ime tužiteljice sukladno dostavljenoj punomoći, a sve temeljem čl. 94. St.1. ZPP-a, o čemu je sudska praksa zauzela jasan stav, te se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191 ZPP-a.

Split, 31. siječnja 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.