REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1044/2020-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika Lovačkog društva „Jelen“, OIB: 87774171180, Skrad-Ravna Gora, Goranska 20, Skrad i II tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 09. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II tuženiku isplatiti tužitelju 2.612,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2025. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 4.326,73 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2025. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženika koji glasi:

„Nalaže se I tuženiku solidarno s II tuženikom isplatiti tužitelju 2.612,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka a zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 04.08.2011., na državnoj cesti br. 3 Zagreb-Rijeka, dionica 15 Kupjak-Lučice, naselje Kupljak, dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], u desnom zavoju navedene prometnice, udario, prednjim dijelom vozila u srndača koji je istrčao sa livade koja se nalazila sa lijeve strane kolnika. Nadalje navodi kako je iz Zapisnika o očevidu razvidno kako je o predmetnoj prometnoj nezgodi izvješten I tuženik koji je preuzeo divljač, čime je I tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu sukladno odredbi čl. 83 Zakona o lovstvu, dok pasivna legitimacija i odgovornost II tuženika proizlazi iz odredbe čl. 50 st. 1 Zakona o cestama.

Stoga, a budući da je na vozilu tužitelja nastala šteta, to tužitelj prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu kojeg je sukladno odredbama Zakona o uvođenju eur, uskladio na ročištu za glavnu raspravu 12.02.2024., traži od suda da donese odluku kojom će naložiti I i II tuženiku da tužitelju solidarno naknade štetu isplatom 2.612,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate kao i da tužitelju naknade troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Prvo tuženik je odgovorom na tužbu i tijekom postupka, priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, ne sporeći pri tome niti činjenicu da je po pozivu policijskih službenika pristupio na lice mjesta te preuzeo divljač, međutim, obzirom da se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim ne gospodari tuženik, već Lovačko društvo „Divokoza“, to je istaknuo prigovor promašene legitimacije, osporivši time svoju odgovornost, a zatim i osnovu tužbenog zahtjeva.

3. Drugo tuženik je odgovorom na tužbu i tijekom postupka učinio je nespornim činjenice navedene u Zapisniku o očevidu kao i visinu štete na vozilu tužitelja sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka, međutim, istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije, osporivši i svoju odgovornost, a time i osnov tužbenog zahtjeva.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Zapisnik o očevidu od 04.08.2011., Prijavu i zahtjev za naknadu štete, Izvid štete, Rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 19.12.2007. i 21.12.2007., Odluku o ustanovljenju lovišta broj VIII/113-„Višnjevica“ od 20.12.2006., Odluku o ustanovljenju lovišta broj VIII/117-„Rudač II“ od 20.12.2006., karte lovišta, Podatke o prometnoj nezgodi II tuženika, dopis II tuženika upućen Lovačkim društvima od 23.09.2011., Popis lokacija, dokumentaciju dostavljenu od strane MUP-a 09.01.2017., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka FL zamolbenim putem po Općinskom sudu u Rijeci, SS Delnice od 02.02.2017. te je njegov iskaz čitan sa Zapisnika od 02.02.2017., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, provedeno je prometno vještačenje po sudskim vještacima ing. Igoru Jakopliću, Zvonku Ivašiću i Nevenu Erešu, izvršen je uvid u Zapisnik o potrebi označavanja posebno opasnih mjesta na kojima divljač često prelazi preko mreže županijskih i lokalnih cesta od 03.11.2009., Evidenciju postavljenih znakova te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na II tuženika i neosnovanim u odnosu na I tuženika.

5. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 04.08.2011. koja se dogodila na državnoj cesti br. 3 Zagreb-Rijeka, dionica 15 Kupjak-Lučice, naselje Kupljak, na način da je tužitelj upravljajući osobnim vozilom, udario, prednjim dijelom vozila u srndača koji je istrčao sa livade koja se nalazila sa lijeve strane kolnika.

5.1. Pri tome se ukazuje kako je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu 12.02.2024. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, na način da je zahtjev povisio.

Budući da su tuženici već odgovorom na tužbu osporili osnov i visinu tužbenog zahtjeva to je bilo nužno provesti prometno vještačenje sa nalazom i mišljenjem kojeg je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev, a o kojem usklađenju zahtjeva odnosno povišenju se tuženici nisu očitovali, čime se smatra da su na preinaku pristali u smislu odredbe čl. 190 st. 4 ZPP-a.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako su u vrijeme štetnog događaja na prometnici kojom se kretao, bili postavljeni prometni znakovi upozorenja „radovi na cesti“ te je desna prometna traka bila zatvorena, a brzina kretanja bila je ograničena na 30 km/h, tako da se kroz mjesto Kupjak kretao lijevom prometnom trakom. Iskazuje nadalje kako je po samom izlasku iz mjesta Kupjak te prelasku u desnu prometnu traku, u blagom desnom zavoju, sa njegove lijeve strane došao srndać, udarivši u prednji desni dio vozila tuženika, nakon čega je bio odbačen sa desne strane pored ceste. Navodi kako se kretao vozilom u pravcu iz Zagreba prema Rijeci te kako na prometnici nije bilo prometnih znakova upozorenja „divljač na cesti“.

7. Iz iskaza svjedoka FL, policijskog službenika, proizlazi kako je po pozivu, pristupio na lice mjesta radi provođenja očevida te se sjeća da se štetni događaj dogodio na raskrižju za Ravnu Goru na način da je vozilo koje se kretalo u smjeru iz Zagreba prema Rijeci naletjelo na divljač koje se kretalo iz smjera Ravne Gore prema Kupjaku.

Ističe kako mu nije poznato koje lovačko društvo gospodari lovištem uz prometnicu gdje se dogodio štetni događaj, ali je uobičajeno da policija, u slučaju naleta vozila na divljač, pozove profesionalnog lovočuvara koji zatim obavještava nadležno lovačko društvo da preuzme divljač.

8. Uvidom u Zapisnik o očevidu, a koji sud u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a, prihvaća kao vjerodostojan dokaz u ovom postupku, nedvojbeno je utvrđeno

-kako se 04.08.2011., na državnoj cesti br. 3 Zagreb-Rijeka, na dionici 15 Kupjak- Lučice, dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kojeg je ujedno i vlasnik, naletio na srndača, uslijed čega su na vozilu tužitelja nastala oštećenja

-kako je srndač, po pozivu policijskih službenika, uklonjen sa mjesta događaja od strane lovnika Lovačkog društva „Jelen“ Skrad-Ravna Gora, gosp. NL, odnosno ovdje I tuženika.

9. Uvidom u Rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 19.12.2007. i 21.12.2007., Odluku o ustanovljenju lovišta broj VIII/113-„Višnjevica“ od 20.12.2006., Odluku o ustanovljenju lovišta broj VIII/117- „Rudač II“ od 20.12.2006., karte lovišta, a koju dokumentaciju sud u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a, prihvaća kao vjerodostojne dokaze u ovom postupku, utvrđeno je

- kako je I tuženiku odobrena lovnogospodarska osnova za zajedničko otvoreno lovište br. VIII/113-Višnjevica, u razdoblju od 01.04.2007. do 31.03.2017., granica kojeg lovišta je ustanovljena Odlukom o ustanovljenju lovišta broj VIII/113-„Višnjevica“ od 20.12.2006. i lovište br. VIII/117-Rudač II, u razdoblju od 01.04.2007. do 31.03.2017., granica kojeg lovišta je ustanovljena Odlukom o ustanovljenju lovišta broj VIII/117-„Rudač II“ od 20.12.2006.

-kako se granica zajedničkog otvorenog lovišta br. VIII/113 – Višnjevica, između ostalog proteže uz granicu sa lovištima br. VIII/2 – Bjelolasica, br. VIII/118 – Jelenski jarak, br. VIII/14 – Mrkopalj, br. VIII/115 Petehovac

-kako se granica zajedničkog otvorenog lovišta br. VIII/117-Rudač II, između ostalog proteže uz granicu sa državnim lovištem br. VIII/10 – Kupjački vrh, zajedničkim lovištem br. VIII/113-Višnjevica i br. VIII/118- Jelenski jarak.

10. Dakle, budući da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti br. 3 Zagreb- Rijeka, dionica 15 Kupjak-Lučice, naselje Kupljak, kojom upravlja i istu održava II tuženik, to je II tuženik u smislu odredbe čl. 6 st. 1, u vezi odredbe čl. 17, čl. 26 i čl. 82 sve Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11), pasivno legitimiran u ovom postupku.

11. Međutim, budući da se mjesto štetnog događaja nalazi na tromeđi granice zajedničkog otvorenog lovišta br. VIII/117-Rudač II kojim gospodari I tuženik i državnog lovišta br. VIII/10 – Kupjački vrh, a kojim ne gospodari I tuženik, kako je razvidno i iz karte lovišta, pri čemu I tuženik, a unatoč tome što je po štetnom događaju zbrinuo i uklonio divljač sa mjesta štetnog događaja, kako je to razvidno iz Zapisnika o očevidu, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, sporeći zajedno sa II tuženikom i odgovornost za predmetni štetni događaj, tako je predmetno valjalo raspraviti.

12. Budući da sud ne raspolaže stručnim znanjem kako bi temeljem iskaza tužitelja i dokumentacije priležeće spisu, utvrdio elemente temeljem kojih bi izveo zaključak o točnom mjestu štetnog događaja kao i mogućoj dinamici nastanka štetnog događaja, pri čemu saslušani svjedok nije neposredni očevidac štetnog događaja jer je mjestu štetnog događaja pristupio nakon što se prometna nezgoda dogodila, to je provedeno prometno vještačenje.

13. Provedeno je tako prometno vještačenje po sudskom vještaku ing. Nevenu Erešu, čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku jer je temeljen na spisu priležećoj dokumentaciji vjerodostojnost koju stranke nisu niti osporavale pri čemu je sudski vještak na jasan i nedvojben način utvrdio mjesto štetnog događaja, dinamiku nastanka štetnog događaja kao i visinu štete, a kojem nalazu po usmenom saslušanju sudskog vještaka niti stranke nisu prigovarale.

13.1. Pri tome se ukazuje kako je predmetnom nalazu i mišljenju prethodio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Igora Jakoplića, koji nalaz i mišljenje je bio pun nekonzistentnosti u pogledu elemenata temeljem kojih je sudski vještak procjenjivao dinamiku nastanka štetnog događaja, pri čemu svoje zaključke nije jasno i nedvosmisleno obrazložio, a proturječnosti nije otklonio niti usmenim saslušanjem koje je i u nesuglasju sa pisanim dijelom nalaza i mišljenja, to je temeljem odredbe čl. 261 st. 2 i st. 3 ZPP-a, provedeno novo prometno vještačenje po sudskom vještaku ing. Zvonku Ivašiću. Međutim, iako je pisani dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. Zvonka Ivašića, po mišljenju ovog suda bio jasno i detaljno obrazložen, sud predmetni nalaz nije prihvatio kao dokaz u postupku obzirom da je sudski vještak tijekom postupka preminuo te nije mogao biti saslušan u smislu odredbe čl. 260 st. 1 i st. 2 ZPP-a.

14. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. Nevena Ereša, proizlazi

-kako je na vozilu tužitelja oštećen prednji branik, ukrasna maska hladnjaka, obije prednje svjetiljke te prednji desni žmigavac, a koja šteta se sukladno podatcima iz Izvida štete, procjenjuje na iznos 2.655,39 eur

-kako je vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu tužitelja s lijeve strane

-kako se mjesto naleta vozila tužitelja na divljač, a gledano u smjeru kretanja vozila tužitelja, nalazilo na središnjem dijelu desne polovice kolnika i to nakon raskrižja, a kako je to označeno u karti lovišta, čime se mjesto štetnog događaja nalazi na području lovišta VIII/10 Kupjački Vrh koje mjesto je u Zapisniku o očevidu opisano kao naseljeno, čime je brzina vozila bila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h, pri čemu na mjestu štetnog događaja nije bilo nikakvih posebnih prometnih znakova, tako da na mjestu štetnog događaja nije vrijedio znak opasnosti „divljač na cesti“

-kako nema podataka kojem lovačkom društvu ili lovištu pripada divljač odnosno tko je vlasnik iste, međutim logično je da je divljač, a obzirom da se mjesto štetnog događaja nalazi na području lovišta VIII/10 Kupjački Vrh, došla upravo iz navedenog lovišta VIII/10 Kupjački Vrh

-kako je, a prema intenzitetu nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku naleta iznosila oko 40-50 km/h

-kako je tužitelj mogao uočiti divljač koja mu je dolazila s lijeve strane u trenutku njezinog započinjanja prelaska kolnika kada se divljač nalazila udaljena od mjesta naleta oko 8-9 metara, krećući se brzinom od oko 5-6 m/s

-kako je vozilo tužitelja, pri brzini kretanja od oko 40-50 km/h, u trenutku ulaska divljači u vidno polje tužitelja, bilo udaljeno od mjesta naleta oko 18,8 m

-kako zaustavni put kočenjem vozila tužitelja iz brzine od oko 40-50 km/h, na suhom, glatkom i dobrom asfaltnom kolniku, uz prosječno usporenje od oko 7,5 m/sek, iznosi oko 19,2 m,

-kako je vozilo tužitelja, u trenutku ulaska divljači u vidno polje tužitelja, bilo udaljeno od mjesta naleta oko 18,8 m, dok je zaustavni put pri brzini kretanja vozila tužitelja od oko 40-50 km/h, iznosio 19,2 m, pa tužitelj čak i da je reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta čime je nalet na divljač bio neizbježan

-kako bi pri brzini kretanja vozila od 30 km/h, zaustavni put bio kraći nego kod brzine kretanja od 40-50 km/h, čime bi pravovremenim kočenjem, a da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 30 km/h, tužitelj mogao izbjeći nalet na divljač.

15. Slijedom navedenog, a budući da se mjesto štetnog događaja nalazi nakon raskrižja, nakon kojeg raskrižja nije bilo nikakvih posebnih prometnih znakova, tako da na mjestu štetnog događaja nije vrijedio znak opasnosti „divljač na cesti“ pri čemu je brzina kretanja bila ograničena općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h, nedvojbenim se utvrđuje kako je tužitelj upravljajući vozilom brzinom od oko 40-50 km/h, postupio sukladno odredbi čl. 51 u vezi odredbe čl. 53 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08 dalje u tekstu ZOSPC). Stoga, a obzirom da je pri tako utvrđenoj brzini kretanja vozila tužitelja, nalet na divljač bio neizbježan, to na strani tužitelja nema odgovornosti u smislu odredbe čl. 86 st. 3 Zakona o lovstvu u vezi odredbe čl. 1064 sve Zakona o obveznim („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO).

16. Dakle, budući da srndać koji je iznenada istrčao na cestu, uzrokovavši time prometnu nezgodu, predstavlja opasnu stvar, to se odgovornost lovačkog društva za izazivanje prometne nezgode prosuđuje po načelu uzročnosti u smislu odredbe čl. 1063 i čl. 1064 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 83 st. 1 Zakona o lovstvu, dok se odgovornost II tuženika prosuđuje po načelu presumirane krivnje u smislu odredbe čl. 1045 st. 1 ZOO-a u vezi odredaba čl. 16, čl. 17 i čl. 50 st. 1 i st. 2 i čl. 82 sve Zakona o cestama, čime je njihova odgovornost solidarna u smislu odredbe čl. 1107 st. 4 ZOO- a.

17. Obzirom da se prometna nezgoda dogodila izvan područja valjanosti prometnog znaka „divljač na cesti“, a uz koju cestu se proteže granica četiri lovna područja u kojima obitava divljač, to je II tuženik morao biti upoznat s postojanjem povećane opasnosti od mogućnosti izlijetanja divljači iz lovnih područja koja okružuju predmetnu prometnicu.

Stoga, a unatoč nepodnošenju zahtjeva od strane lovačkog društva u smislu odredbe čl. 50 st. 2 Zakona o lovstvu, II tuženik je u smislu odredbe čl. 16 i čl. 17 u vezi odredbe čl. 82 sve Zakona o cestama, bio dužan omogućiti sigurno prometovanje na predmetnoj prometnici i to ako ne postavljanjem prometnog znaka „opasnost od divljači“ (jer takav zahtjev za postavljanjem tužitelj nije dokazao da je II tuženik dobio od lovačkog društva), a onda svakako zaštitnu ogradu kako bi sudionike u prometu upozorio na opasnost odnosno spriječio izlijetanja divljači iz lovnih područja, granice kojih se protežu upravo do kolnika državne ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda.

Naime, odredbom čl. 17 Zakona o cestama propisano je da se javne ceste održavaju na način da između ostalog omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu te da su sukladne s drugim zahvatima u prostoru i okolišu kroz koji se protežu dok je odredbom čl. 93 i čl. 94 Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05,64/05, 1550/05 i 14/11; dalje Pravilnik) propisano kako se u svrhu zaštite prometa postavljaju se i zaštitne žičane ograde uz cestu kao tehnička sigurnosna konstrukcija između ostalog radi zaštite od divljači i drugih životinja, a koje ograde se postavljaju i na druge ceste po potrebi, a ne samo na autoceste i brze ceste.

Kako je nedvojbeno da se srndać udaljio iz svog obitavališta te izletio na cestu, koji događaj obzirom da se uz cestu proteže granica četiri lovna područja u kojima obitava divljač, nije neočekivan, to tuženik nije dokazao da u njegovom upravljanju nije bilo propusta u održavanju ceste u smislu ranije navedenih odredaba Zakona o cestama.

17.1. Pri tome sud nije posebno cijenio dopis II tuženika upućen ovdje I tuženiku od 23.09.2011. kao niti Popis svih lokacija označenih prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ od 03.10.2011., obzirom da se predmetna dokumentacija odnosi na razdoblje nakon štetnog događaja, te ista nije relevantna za vođenje postupka, kao što nije posebno cijenio Zapisnik o potrebi označavanja posebno opasnih mjesta od 03.11.2009., obzirom da je isti sastavljen po ovdje I tuženiku za lovište unutar kojeg se nije dogodio štetni događaj.

17.2. Kako je nedvojbeno da se srndać udaljio iz svog obitavališta te izletio na cestu, koji događaj obzirom da se uz cestu proteže granica četiri lovna područja u kojima obitava divljač, nije neočekivan, to tuženik nije dokazao da u njegovom upravljanju nije bilo propusta u održavanju ceste, odnosno da je poduzeo odgovarajuće mjere radi sprječavanja izlijetanja divljači sa lovnih područja, u smislu ranije navedenih odredaba Zakona o cestama, to je II tuženik u smislu odredbe čl. 1045 st. ZOO-a, odgovoran za predmetni štetni događaj.

18. Nadalje, a budući da je nalazom i mišljenjem utvrđeno kako je nalet vozila tužitelja na divljač uslijedio nakon raskrižja, to se mjesto štetnog događaja nalazi na području lovišta VIII/10 – Kupjački Vrh iz kojeg lovišta je srndač izletio na prometnicu. Kako I tuženik, a temeljem Rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva od 19.12.2007. i 21.12.2007., gospodari zajedničkim lovištem br.

VIII/113-„Višnjevica“ i broj VIII/117-„Rudač II“, ali ne i lovištem na kojem se dogodila prometna nezgoda i iz kojeg je izletio srndač, to sud osnovanim nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije I tuženika u smislu odredbe čl. 83 st. 1 i st. 2 Zakona o lovstvu.

18.1. Kako dakle I tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, to ne postoji niti njegova odgovornost u smislu odredbe čl. 1063 i čl. 1064 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 83 Zakona o lovstvu.

19. Slijedom svega navedenog, a budući da je tužitelju na vozilu kojeg je vlasnikom kako je to razvidno iz Zapisnika o očevidu, u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u visini 2.655,39 eur, tako je II tuženika valjalo obvezati da temeljem odredbe čl.1045 st. 1 u vezi odredbe čl. 1085 sve ZOO-a, tužitelju naknadi štetu u utuženom iznosu, dok je u odnosu na I tuženika, za kojeg nije dokazana pasivna legitimacija, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19.1. Pri tome se ukazuje kako je tužitelju, a obzirom da je tijekom postupka popravio vozilo, za koje ne posjeduje dokaz, time da štetu nije naplatio od svog osiguravajućeg društva, šteta dosuđena u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem, na koji iznos su tužitelju dosuđene kamate od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 29 ZOO-a, što je u skladu i sa zahtjevom tužitelja.

20. Odluka o parničnom trošku tužitelja, u odnosu na II tuženika, temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa). Tužitelju je tako priznat trošak za pristup na ročišta 03.06.2016., 13.12.2016., 06.10.2016., 12.11.2020., 17.02.2021., 30.11.2021., 11.11.2022., 12.02.2024., 09.02.2024., za sastav tužbe, za svaku radnju po 200,00 eur, za pristup na ročište 14.12.2017., za sastav podnesaka od 13.07.2021., 13.01.2022., 06.10.2023., 18.07.2024., za svaku radnju u iznosu po 100,00 eur, za sastav žalbe u iznosu 250,00 eur, što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 3.437,50 eur, kojem trošku je pribrojen trošak 1. vještačenja ukupno 431,34 eur, trošak 2. vještačenja ukupno 325,17 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 66,36 eur, trošak sudske pristojbe na presudu 66,36 eur, čime sveukupni trošak tužitelja iznosi 4.326,73 eur. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 01.06.2016. jer je predan tek na ročištu za glavnu raspravu, zatim trošak za sastav podneska od 20.06.2016. jer se o predmetnom mogao očitovati na ročištu za glavnu raspravu za pristup kojoj je tužitelju priznat trošak, trošak za sastav podnesaka od 09.02.2021., 25.08.2021., 30.10.2024., jer isti nisu bili relevantni za vođenje postupka kao što nije bio relevantan podnesak od 08.12.2021. kojim je tužitelj dostavio dokaz o uplati predujma, a uplata kojeg se utvrđuje potvrdom odjela računovodstva suda po izvršenoj uplati, kao niti trošak sudske pristojbe na žalbu jer predmetni trošak tužitelj nije dokazao da je imao, odnosno da je platio pristojbu u utuženom iznosu.

Na tako određen trošak tužitelju su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 31. siječnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. I i II tuženiku