Poslovni broj: UsI-107/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Katije Stermšek, u upravnom sporu tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB: 91547293790, Zagreb, Radnička cesta 1, radi isplate novčane naknade, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Klasa: UP/II-102-05/22-01/59, Urbroj: 344-222/2-23-15 od 19. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Klasa: UP/II-102-05/22-01/59, Urbroj: 344-222/2-23-15 od 19. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, Klasa: UP/I-102-05/21-01/3260, Urbroj: 2181- 34-103/5-23-16 od 27. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da se tužitelju nastavlja isplata novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 519 dana počevši od 1. listopada 2023. do zaključno 2. ožujka 2025. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanka prava na novčanu naknadu. (točka 1. izreke). Određeno je da novčana naknada za 519 dana korištenja iznosi 314,16 eura (2.367,04 kuna) mjesečno (točka 2. izreke) te je točkom 3. izreke određeno da žalba ne odgađa izvršenje.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da citirana rješenja pobija samo u dijelu točke 2. izreke prvostupanjskog rješenja kojom je određena visina naknade za preostalo razdoblje njenog korištenja. Navodi da iznos iz pobijanog dijela predmetnog rješenja osporava zbog toga što se iznos dobiven odgovarajućim obračunom osnovice naknade za nezaposlenost temeljem plaća koje je zaradio u sezonskom zaposlenju 2023. godine, korigirao sa iznosom od 35% od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj iz 2020. godine umjesto iz 2022. godine. Smatra da je sukladno članku 53. stavku 1. Zakona za utvrđenje maksimalnog iznosa predmetne naknade relevantan podatak o prosječnoj plaći iz prethodne godine, dakle godine koja je prethodila godini donošenja rješenja kojim se utvrđuje konkretan iznos naknade. Ističe da je korigiranje postotka prosječnih plaća iz 2023. godine sa određenim postotkom prosječne plaće iz 2020. godine, u rješenju koje se donosi 2023. godine i više nego apsurdno.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu, vezano za navode iz tužbe ističe da su za donošenje rješenja o nastavku isplate novčane naknade relevantni propisi i službeni podaci koji su bili važeći u vrijeme donošenja rješenja, kojim je tužitelj dana 24. studenoga 2021. ostvario pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te da je naknadnim rješenjima, utvrđen nastavak isplate preostale novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti. Također, navodi se da je prilikom utvrđenja prava na nastavak isplate novčane naknade, visina iste utvrđena prema novoj osnovici koja je za njega povoljnija, sukladno članku 59. stavku 3. i stavku 1. Zakona. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Budući je među strankama sporna samo primjena materijalnog prava, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine" broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS) spor riješio bez rasprave.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Nije sporno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, Klasa: UP/I-102-05/21-01/3260, Urbroj: 2181-34-67/4-21-02 od 24. studenoga 2021. tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 1207 dana počevši od 12. studenoga 2021. do zaključno 2. ožujka 2025. Nije sporno ni da rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, Klasa: UP/I-102- 05/21-01/3260, Urbroj: 2181-34-103/5-23-16 od 27. listopada 2023. tužitelju nastavljena isplata novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 519 dana počevši od 1. listopada 2023. do zaključno 2. ožujka 2025.

9. Sporno je, je li novčana naknada iz navedenog rješenja o nastavku isplate od 27. listopada 2023. u iznosu od 314,16 eura (2.367,04 kuna) mjesečno, utvrđena pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno treba li u rješenju o nastavku isplate novčane naknade za izračun iznosa primijeniti odredbu članka 53. stavka 1. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18., 32/20. i 18/22.; dalje: ZTR) i za izračun uzeti godinu koja prethodi donošenju rješenja o nastavku isplate ili je relevantna godina koja je prethodila donošenju rješenja o priznavanju prava na novčanu naknadu tj. 2020. godina.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj, nakon što mu je radni odnos prestao 30. rujna 2023., dana 4. listopada 2023. podnio zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje o nastavku isplate preostale novčane naknade tužitelju, u trajanju od 519 dana počevši od 1. listopada 2023. do zaključno 2. ožujka 2025. Novčana naknada za 519 dana korištenja iznosi 314,16 eura (2.367,04 kuna) mjesečno. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, smatrajući da je za utvrđenje iznosa naknade relevantna 2022. godina, odnosno godina koja je prethodila donošenju rješenja o nastavku isplate, a ne 2020. godina, koja je prethodila donošenju rješenja od 24. studenoga 2021. te da je stoga prvostupanjsko tijelo trebalo primijeniti članak 53. stavka 1. Zakona o tržištu rada. Osporavanim rješenjem tuženika od 19. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pozivom na članke 53. stavak 1. te 59. stavak 2. i 3. Zakona o tržištu rada.

11. Odredbom članka 52. stavka 3. ZTR-a propisano da se utvrđena novčana naknada ostvaruje u utvrđenoj visini za cijelo razdoblje trajanja prava.

12. Odredbom članka 53. stavka 1. ZTR-a, propisano je da najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70 %, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35 % iznosa prosječne netoplaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku.

13. Odredbom članka 59. stavka 2. ZTR-a propisano je da nezaposlenoj osobi kojoj je pravo na novčanu naknadu prestalo ponovnim zapošljavanjem odnosno obavljanjem samostalne djelatnosti, prije isteka vremena u kojem je imala pravo na novčanu naknadu, a koja je ponovno ostala nezaposlena, osim zbog razloga utvrđenih u člancima 48. i 50. ovoga Zakona, nastavlja se isplaćivanje novčane naknade za onoliko vremena koliko joj je preostalo za primanje i u utvrđenoj visini.

14. Stavkom 3. istog članka propisano je da iznimno od stavka 2. ovoga članka, nezaposlenoj osobi iz članka 54. stavka 2. ovoga Zakona koja se ponovno zaposlila duže od tri mjeseca nastavlja se isplaćivanje novčane naknade za onoliko vremena koliko joj je preostalo za primanje te naknade i u visini utvrđenoj prema novoj osnovici sukladno članku 51. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona, ako je to za nju povoljnije.

15. Pogrešno smatra tužitelj da je za izračun naknade trebalo uzeti godinu koja je prethodila donošenju rješenja o nastavku isplate novčane naknade. Iz gore citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se novčana naknada utvrđuje za cijelo vrijeme trajanja prava. Obzirom da je tužitelju pravo na naknadu bilo prestalo zaposlenjem prije isteka vremena u kojem je imao pravo na novčanu naknadu te da je tužitelj ponovno postao nezaposlen, to je za tužitelja doneseno rješenje o nastavku isplate naknade, što je u skladu s gore citiranom odredbom članka 59. stavka 2. ZTR-a.

16. Dakle, kako se u ovom slučaju radi o nastavku isplate novčane naknade za onoliko vremena koliko je preostalo za primanje i u ranije utvrđenoj visini, a ne radi se o ostvarivanju i utvrđivanju novog prava na naknadu, jer je to pravo tužitelju već utvrđeno rješenjem od 24. studenoga 2021., to su rješenja javnopravnih tijela, zakonita, tj. donesena pravilnom primjenom ovdje mjerodavnih, gore citiranih odredbi ZTR-a, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu

17. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS- a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

U Splitu 31. siječnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ