REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1926/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Kadić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ML, zbog kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja FL od 22. listopada 2021., nakon održane javne rasprave 31. siječnja 2025. u prisutnosti okrivljenika ML, dana 4. veljače 2025. objavio je, a dana 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NL i M, rođene F, rođen **.**.1964. u mjestu Ščipe u Bosni i Hercegovini, dipl. teolog u mirovini, s mirovinom oko 1,500,00 eura, VSS, oženjen, otac 3 punoljetne djece, vlasnik trećine kuće u [adresa], s prebivalištem u [adresa], vlasnik polovine kuće na Pašmanu, Tkon, veličine 84m2, ne vodi se drugi postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- dana 22. srpnja 2021. u Zagrebu, na naslovnici i u članku objavljenom na stranicama 14. i 15. lista "Hrvatski tjednik" broj 878, pod naslovom "Milanovićev špijun iz [adresa] TL nazvao FL veleizdajnikom", s ciljem da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, iznio slijedeće tvrdnje koje su postale pristupačne većem broju osoba:

„… FL ministar agresora ili branitelja na udaru TL, Milanovićeva špijuna iz Savske”

„…Nema nikakve dvojbe da je FL forsirajući ovaj izdajnički Zakon o civilnim žrtvama rata, donesen samo zbog pobunjenih N koji žive u [adresa], izdao sve svoje ideale iz rata, da je u grobu okrenuo poginulog brata i da će do konca svog života biti mjerna jedinica za veleizdaju…”

„…Kako je FL ponizio branitelje i pogazio ideale…”

„…Nitko nije toliko ponizio hrvatske branitelje i pogazio ideale Domovinskog rata kao aktualni ministar FL iz HDZ-a …”

d a k l e, drugoga uvrijedio, a djelo je počinjeno putem tiska, zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba,

pa je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - uvreda - opisano po članku 147. stavku 1. i 2. kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 1215/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19,. dalje KZ/11) a kažnjivo po članku 147. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 147. stavka 2. KZ/11 okrivljeni ML

osuđuje se

NA NOVČANU KAZNU OD 100 (STO) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI DNEVNOG IZNOSA OD 15,00 EURA,

ŠTO UKUPNO IZNOSI 1.500,00 EURA (TISUĆUPETSTOEURA)

III. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom ML se i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako okrivljeni ML u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

V. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11 kada novčana nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 7. zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08) okrivljeni ML dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdataka privatnog tužitelja i nagrade i nužnih izdataka za rad opunomoćenika privatnog tužitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

Optužba i imovinskopravni zahtjev

1. Privatni tužitelj FL podigao je putem svog opunomoćenika odvjetnika Viktora Makovca uvodno citiranu privatnu tužbu protiv okrivljenog ML, zbog počinjenja kaznenog djela uvrede opisanog u članku 147. stavku 1. i 2. KZ/11 a kažnjivog po članku 147. stavku 2. KZ/11. Privatni tužitelj nije tijekom postupka postavljao imovinskopravni zahtjev.

Očitovanje optuženika o optužbi

2. Optuženi ML pozvan da se očituje o privatnoj tužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem materijalne dokumentacije u spisu i to čitanjem privatne tužbe s listova 1 i 2 spisa te novinskog članka s listova 4 do 6 spisa. Isto tako, tijekom postupka na raspravi održanoj dana 31. siječnja 2025. u svojstvu svjedoka ispitani su svjedoci KL i JL. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka ispitanih na raspravi u prisustvu stranaka i to: iskaz privatnog tužitelja FL s raspravnog zapisnika od 16. veljače 2024., iskazi svjedoka ČL, ĆL i OL s raspravnog zapsinika od 11. travnja 2024 s listova 42 do 46 spisa, iskazi svjedoka SL i CL s raspravnog zapisnika od 4. lipnja 2024. s listova 64 do 66 spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika s lista 80 spisa i izvadak iz prekršajne evidencije s lista 82 spisa. Tijekom provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale primjedbe na pročitanu materijalnu dokumentaciju i na izvedene dokaze.

Iskaz okrivljenika

4. U svojoj obrani koju je okrivljenik iznio na kraju dokaznog postupka naveo je kako je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske od samih početaka Domovinskog rata te je i sam 90% hrvatski ratni vojni invalid. Osim što je sudjelovao u Domovinskom ratu bio je i društveno angažiran kao zastupnik u gradskoj skupštini grada Zagreba od 1990. do 2005. te se kao zastupnik ponajviše bavio borbom protiv korupcije. U odnosu na članak koji je predmet privatne tužbe naveo je kako je tematika Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata (Narodne novine 84/2021. ,dalje u tekstu Zakon/21) takve prirode da za nju postoji javni interes iz razloga što su za njegovu provedbu potrebna sredstva iz državnog proračuna. Ta sredstva su povećavana u razdoblju od 2021. do 2023. godine. Nadalje u svojoj obrani naveo je kako su u „Hrvatskom tjedniku“ objavljivani i pojedini članci o kojima se afirmativno govori o ministarstvu hrvatskih branitelja i njihovom radu. Isto tako, u svojoj obrani naveo je kako nema ništa osobno protiv privatnog tužitelja, kako je njegov ratni put briljantan ali da o pojedinim potezima ministarstva branitelja kojemu je privatni tužitelj na čelu „Hrvatski tjednik“ ima različite vrijednosne sudove u odnosu na ministarstvo branitelja. Naveo je kako nema ništa ad hominem protiv privatnog tužitelja te je uvijek u svojim javnim nastupima radio razliku između kritike rada privatnog tužitelja i privatnog tužitelja osobno. Nadalje, naveo je kako je osobno pratio cjelokupnu saborsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o Zakonu/21 te je naveo kako je i sam privatni tužitelj prilikom te rasprave istaknuo kako ne postoji jedinstveni registar svih osoba koje su sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku. U svojoj obrani je dalje naveo kako on osobno i „Hrvatski tjednik“ smatraju spornim članak 2. Zakona/21 stavke 1. i 2. koji po okrivljenikovim navodima eventualno omogućavaju i osobama koje su sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku da se prošvercaju kao osobe koji su civilne žrtve Domovinskog rata te da na taj način ostvaruju prava po Zakonu/21. Dalje u svojoj obrani je naveo kako je suglasan s člankom 5. Zakona/21 koji propisuje da bilo tko tko je na bilo koji način sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku ne može ostvariti prava po Zakonu/21 ali je pritom naveo kako po njegovom mišljenju Republika Hrvatska nema dovoljno kvalitetne mehanizme kojima bi eventualno spriječila mogućnost da netko tko je sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku ne može ostvariti prava iz Zakona/21. Nadalje u svojoj obrani je naveo kako riječi izdaja i veleizdaja nisu njegova izmišljotina već je i prilikom rasprave u hrvatskom saboru o Zakonu/21 i to prilikom 1. i 2. čitanja zakona veliki broj saborskih zastupnika naveo da Zakon/21 predstavlja veleizdaju. Isto tako, naveo je kako je dana 17. srpnja 2021. održan sastanak u Ministarstvu branitelja s predstavnicima udruga iz Domovinskog rata te je na tom sastanku između ostalih bio prisutan i TL u to vrijeme predsjednik udruge Tigrova i jedan od najbližih suradnika i suboraca privatnog tužitelja te je isti na tom sastanku naveo da Zakon/21 predstavlja veleizdaju. Dalje u svojoj obrani okrivljenik je naveo kako on osobno, određeni broj ljudi u Republici Hrvatskoj, kao i uredništvo „Hrvatskog tjednika“ smatraju da se u Hrvatskoj vodi svojevrsna veleizdajnička politika a kao dokaz za to je u spis predmeta dostavio intervju saborskog zastupnika IL. Dalje u svojoj obrani okrivljenik je naveo kako smatra da je Zakon/21 na određeni način posljedica političke trgovine između HDZ-a i SDSS-a a sve u svrhu kako bi eventualno pojedini državljani Republike Srbije koji u vrijeme Domovinskog rata nisu bili državljani Republike Srbije mogli ostvariti prava po Zakonu/21. Dalje u svojoj obrani okrivljenik navodi kako je do tog zaključka došao iz razloga što ako je ideja privatnog tužitelja bila ta da u cijelosti riješi pitanje civilnih stradalnika Domovinskog rata da je to mogao isti učiniti i tijekom svog prvog mandata u razdoblju od 2016. do 2020. a što isti tada nije učinio. Dalje u svojoj obrani okrivljenik je naveo kako je njegov osobni stav a tako i stav „Hrvatskog tjednika“ da niti jedna politička stranka u Hrvatskoj ne bi smjela koalirati s političkom strankom SDSS. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da se prilikom pisanja navedenog članka rukovodio odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske u predmetu između Hrvoja T i bivšeg predsjednika NL a u kojoj je T predsjednika NL nazvao idiotom te je isti bio osuđen pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, ali je isti predmet vraćen na ponovno suđenje u povodu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naveo je da je zbog te presude i odabrao oštriju varijantu prilikom pisanja spornog članka. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da izjava da se pokojni brat privatnog tužitelja okreće u grobu radi donošenja navedenog zakona zapravo predstavlja jednu novinarsku figuru kojom se željelo reći da bi vrlo vjerojatno i pokojni brat privatnog tužitelja da je živ bio protiv ovakvoga zakona te da bi bio protiv toga da u vlasti u Republici Hrvatskoj sudjeluje stranka čija je politika prouzrokovala rat budući da prema mišljenju okrivljenika je pokojni brat privatnog tužitelja ratovao i poginuo u ratu vjerujući u ideale samostalne i neovisne Republike Hrvatske radi kojih je i ušao u rat. Nadalje, okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je i bivša pomoćnica ministra branitelja Vesna Nađ koja je na toj dužnosti bila prije nego što je privatni tužitelj stupio na dužnost ministra branitelja te je ista predlagala zakon koji je sličan ovome koji je izglasan, a da je privatni tužitelj koji je tada dolazio u šator koji su branitelji postavili ispred ministarstva branitelja u to vrijeme bio protiv takvoga zakona a da bi sada nakon što je postao ministar isti takav zakon uputio u proceduru. Okrivljenik je u svojoj obrani u odnosu na dio privatne tužbe koji se odnosi na zapošljavanje pripadnika agresorske vojske ili bivše pripadnike JNA, a otpuštanja hrvatskih branitelja naveo kako su u svojim iskazima tijekom ovog postupka to potvrdili svjedoci SL i ČL koji su od prvih dana bili pripadnici hrvatske vojske dok su na njihovo mjesto u ministarstvo branitelja došli PL i HL koji su sve do ljeta 1991. bili pripadnici JNA te stoga smatra da je njihovim iskazom dokazana istinitost te činjenične tvrdnje. Zaključno u svojoj obrani je naveo kako je privatni tužitelj treća osoba u državi te da mu je žao što je privatni tužitelj na jedan emotivan način doživio sporni članak ali navodi kako mu nije bila namjera nikoga uvrijediti a u samom članku nema ništa osobno navedeno protiv ministra niti protiv bilo koga od članova njegove obitelji.

Nesporne činjenice

5. Obzirom na ovakvu obranu okrivljenika nesporno je kako je okrivljenik u „Hrvatskom tjedniku“ u izdanju od 22. srpnja 2021. s naslovnicom „ FL ministar agresora ili branitelja na udaru TL, Milanovićeva špijuna iz Savske“ napisao članak na listu 14 navedenog izdanja hrvatskog tjednika pod naslovom „Milanovićev špijun iz [adresa] TL nazvao FL veleizdajnikom“. Isto tako nesporno je kako su u navedenom članku objavljeni slijedeći navodi iz privatne tužbe: „ Nema nikakve dvojbe da je FL forsirajući ovaj izdajnički Zakon o civilnim žrtvama rata, donesen samo zbog pobunjenih N koji žive u [adresa], izdao sve svoje ideale iz rata, da je u grobu okrenuo poginulog brata i da će do kraja svog života biti mjerna jedinica za veleizdaju…“, „…Kako je FL ponizio branitelje i pogazio ideale…“, „…Nitko nije toliko ponizio hrvatske branitelje i pogazio ideale Domovinskog rata kao aktualni ministar FL iz HDZ-a…“, „… Zapošljava pripadnike agresorske vojske ili bivše pripadnike JNA, a branitelje koji se stide njegove izdaje otpušta bez pozdrava i zahvale…“ a koji potpisnik navedenog članka je okrivljeni ML. Isto tako, sama naslovnica navedenog broja Hrvatskog tjednika je inspirirana navodima iznesenima u spornom članku. Isto tako, nesporno je kako je navedeni članak objavljen u tiskanom mediju te su s toga navedene tvrdnje postale dostupne većem broju ljudi. Isto tako, nesporno je kako je povod za pisanje navedenog članka bilo donošenje Zakona/21.

Sporne činjenice

6. Sporno je da li izjave koje su navedene u izreci presude predstavljaju uvredu, to jest negativan vrijednosni sud a koje bi se odnosile na privatnog tužitelja FL.

Sadržaj iskaza spornog članka i ispitanih svjedoka

7. U odnosu na sporne činjenice tijekom ovog dokaznog postupka izvedeni su dokazi navedeni u točki 3. presude. Pročitana je privatna tužba kao i sporni članak. U spornom članku okrivljenik navodi da se u srpnju 2021. godine u Ministarstvu branitelja održao sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga oko programa obilježavanja dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja u Kninu. U članku se navodi kako je na kraju navedenog sastanka jedan od sudionika sastanka TL naveo u svom izlaganju kako „ono što radite je veleizdaja a posebno spram hrvatskih branitelja“, misleći pritom prema navodima okrivljenika u navedenom članku na izglasani Zakon/21 na što mu je prema navodima iznesenima u tekstu privatni tužitelj odgovorio „ TL, istu smo raspravu vodili u Hrvatskom saboru“. Nadalje, u tekstu okrivljenik piše o zaključcima sa sastanka te svoje mišljenje o proslavi oluje u Kninu te navodi svoje mišljenje u tekstu a koje se odnosi na Zakon/21 pritom navodeći između ostalog i izjave koji su predmet privatne tužbe.

7.1. Sam privatni tužitelj u svom iskazu koji je dan na raspravnom zapisniku od 16. veljače 2024. je naveo kako je svjestan činjenice da je kao državni dužnosnik i javna osoba dužan trpjeti i prihvaćati kritike u odnosu na sebe i u odnosu na svoj rad. No pritom je naveo kako je navedeni članak, to jest kako su navodi iz spornog članka takvi da iste kao osoba ne može prihvatiti i zanemariti iz razloga što smatra da su navodi navedeni u spornom članku, a samim time navodi okrivljenika navedeni u spornom članku isključivo usmjereni prema njemu kao osobi te da je cilj tih navoda isključivo nanijeti štetu privatnom tužitelju kao osobi, povrijediti njegovo dostojanstvo, poniziti ga osobno i pred drugima pogotovo zato što je isti pun zlonamjernih i neistinitih navoda. Dalje je svom iskazu naveo kako ga je posebno potaknulo na podnošenje privatne tužbe spominjanje njegovog poginulog brata koji je kao časnik poginuo u Oluji, a za kojega je u članku navedeno da je veleizdajnik. Dalje je naveo kako je članak izišao u srpnju 2021. te je odmah nakon njegovog izlaska počeo dobivati pozive obitelji, prijatelja i suboraca koji su ga obavijestili o tekstu tako i o navodima koji su navedeni u privatnoj tužbi. Dalje u svom iskazu je naveo kako je za vrijeme njegovog mandata izglasan zakon o hrvatskim braniteljima koji je u cijelosti regulirao prava hrvatskih branitelja i to u dijelu u kojem su se mnogi smatrali zakinutim, izglasan je i zakon o nestalim osobama iz Domovinskog rata a u konačnici i Zakon/21 u čijoj izradi je osobno sudjelovao pritom primajući sve prijedloge i zahtjeve žrtava Domovinskog rata s kojima je i raspravljao o načinu kako treba navedeni zakon izraditi. U svom iskazu je naveo kako se posebno zalagao da u Zakon/21 bude unesena odredba koja se nalazi u članku 5. Zakona/21 u kojoj je navedeno tko ne može biti konzument prava iz Zakona/21 a to su osobe koje su na bilo koji način sudjelovale u agresiji na Republiku Hrvatsku. Naveo je da je ono što je navedeno u spornom članku sve suprotno onome što je bio cilj Zakona/21 te je sve to maliciozno i napisano upravo iz razloga da se našteti njemu osobno te je prema navodima privatnog tužitelja to bila i isključiva namjera okrivljenika, to jest autora spornog članka. Dalje je u svom iskazu naveo kako je sporni članak izazvao brojne negativne reakcije hrvatskih branitelja koji su mu se po objavi toga teksta obraćali te je navedeni tekst svojim navodima ponizio njega kao osobu te je time obezvrijedio i njegov cjelokupan rad i angažman u posljednjih osam godina. U svom iskazu je naveo kako u Republici Hrvatskoj postoje službena tijela koja vode službene evidencije prilikom primjene navedenog Zakona/21 te se u smislu članka 5. Zakona/21 navedene službene evidencije i provjeravaju. Odgovarajući na pitanja okrivljenika naveo je kako je u prostorijama ministarstva prije nego što je zakon izglasan bio jedan sastanak na kojemu je bio prisutan TL a koji sastanak nije bio vezan za izradu navedenog zakona već uz pripremu obljetnice Oluje te je isti tom prilikom nešto neartikulirano izjavio. Dalje je u svom iskazu naveo kako se ne sjeća da je u medijima prije objave spornog članka pročitao ili čuo da ga se naziva veleizdajnikom radi navedenog zakona. Na pitanje okrivljenika je li ga prilikom rasprave u Hrvatskom saboru o navedenom zakonu netko nazvao veleizdajnikom naveo ja kako se ne sjeća da bi ga netko nazvao veleizdajnikom. Dalje na pitanje okrivljenika naveo je kako registar agresora na Republiku Hrvatsku ne postoji, odnosno ne postoji registar agresorskih vojnika ali postoje službe koje vode službene evidencije a kao pojašnjenje navodi da postoje službene evidencije te je kao primjer naveo vojne obavještajne evidencije i sigurnosne obavještajne agencije koje imaju evidencije o osobama koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku gdje se osim njihovih imena i prezimena govori na kojim bojištima su bili sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku i s kakvim oružjem te se svakako navedene evidencije koriste pri provjeri podataka kada netko postavi zahtjev za korištenjem prava prema Zakonu/21. Dalje je naveo kako od dana stupanja na snagu Zakona/21 pa do davanja iskaza privatnog tužitelja je prava iz navedenog zakona ostvarilo 395 osoba od kojih niti jedna ni na koji način nije sudjelovala u agresiji na Republiku Hrvatsku. Na pitanje okrivljenika naveo je kako među osobama koje su prema navedenom zakonu dobile prava ima i civilnih žrtava Domovinskog rata te osoba koje su za vrijeme Domovinskog rata živjele kao civili na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske.

7.2. U svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 11. travnja 2024. svjedok ČL naveo je kako je jedno vrijeme na temelju ugovora djelu bio angažiran u Ministarstvu hrvatskih branitelja i to upravo po pozivu ministra FL je bio angažiran u radu kabineta ministra vezano za poslove odnosa s javnošću te je u Ministarstvu branitelja bio zaposlen oko devet mjeseci. U odnosu na Zakon/21 naveo je kako na ovome zakonu nije radio, a poznato mu je da je na ovome zakonu radio SL. U odnosu na sporni članak isti mu nije toliko dobro poznat, zna da se u medijima o istome dosta govorilo te se o njemu komentiralo u kuloarima. Dalje je svom iskazu naveo kako mu se priopćilo da mu se ugovor o djelu neće produljiti što ga je iznenadilo jer o tome nije obaviješten po ministru, no u kuloarima je čuo da su na njegovo mjesto i u njegov ured došla dva oficira JNA koji su tijekom Domovinskog rata prešli u Hrvatsku vojsku a radi se osobama RL i HL.

7.3. U svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 11. travnja 2024. svjedokinja ĆL navela je kako joj je sporni članak poznat jer inače obavlja posao tajnika kabineta ministra. Dalje je navela kako je sporni članak uznemirio sve, ne samo ministra nego i sve ostale koji su bili u kabinetu ministra. Razlog radi kojeg je sporni članak uznemirujuće djelovao na sve je što je u članku bio naveden veliki broj neistinitih navoda, objeda, ministra se proglasilo veleizdajnikom, ulazilo se u privatnu sferu njegovog života te se spominjao i njegov pokojni brat, insinuiralo se da se u Ministarstvu branitelja zapošljavaju pripadnici agresorske vojske. Pritom je navela kako na izradi zakona ne radi samo ministar već cjelokupna radna skupina a u ovoj radnoj skupini su konkretno bili i članovi udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata. Dalje je u svom iskazu navela kako je sporni članak izuzetno uznemirio privatnog tužitelja tim više što isti ima i zdravstvenih tegoba te su ga objede iznesene u spornom članku svakako povrijedile.

7.4. U svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 11. travnja 2024. svjedokinja OL navela je kako je od 1. listopada 2019. godine zaposlena kao glasnogovornik Ministarstva branitelja te je u tom smislu upoznata sa svim medijskim člancima a i medijskim obraćanjima vezano za Ministarstvo branitelja. Isto tako upoznata je i sa sadržajem predmetnog članka te prema njezinim navodima u navedenom članku se na jedan ružan, uvredljiv i neistinit način govori o Zakonu/21 te o ministru FL, u ovom predmetu privatnom tužitelju. Dalje u svom iskazu svjedokinja je navela kako se privatnog tužitelja u spornom članku nastojalo prikazati kao osobu koja je veleizdajnik i koja će dopustiti da i agresori na Hrvatsku prema Zakonu/21 imaju prava na naknadu. Navela je kako se predmetnim člankom evidentno umanjuje doprinos privatnog tužitelja u Domovinskom ratu a ono što je privatnog tužitelja naročito pogodilo što se u predmetnom članku spominje njegov pokojni brat i koji će privatnog tužitelja radi Zakona/21 smatrati veleizdajnikom. U svom iskazu svjedokinja je navela kako je sporni članak povrijedio ne samo privatnog tužitelja radi kojih je isti prema kazivanju svjedokinje bio dosta potišten, uznemiren te se povukao u sebe već i sve osobe iz Ministarstva branitelja koje su sudjelovale u izradi Zakona/21. U svom iskazu na pitanje branitelja okrivljenika na to kako je sigurna da na temelju navedenog zakona niti jedna osoba koja je sudjelovala kao agresor u Domovinskom ratu ne bi mogla na temelju Zakona/21 dobiti naknadu svjedokinja je navela kako to priječi odredba članka 5. Zakona/21 te povjerenstvo koje na temelju navedenog članka provjerava postoje li prepreke propisane člankom 5. Zakona/21 koje bi onemogućavale nekoga da koristi naknadu na temelju odredaba Zakona/21. Na pitanje okrivljenika svjedokinja je navela kako joj nije poznato da neka od institucija ima popis agresorskih vojnika te da su kao neistine u članku navedene da je privatni tužitelj veleizdajnik, da je izdao s Zakonom/21 svog brata i hrvatske branitelje kao što je neistina da je zakon donesen zbog agresora.

7.5. U svom iskazu s raspravnog zapisnika od 4. lipnja 2024. svjedok SL naveo je kako je na temelju ugovora u djelu bio savjetnik u kabinetu privatnog tužitelja od jeseni 2019. do mjeseca lipnja 2020. Naveo je kako nije osobno bio uključen u izradu Zakona/21 te je naveo da kako u vrijeme izrade Zakona/21 nije postojala evidencija stvarnih civilnih žrtava iz Domovinskog rata te stoga kako je naveo u svom iskazu postoji opasnost da zahtjev za naknadom prema odredbama Zakona/21 zatraži i dobije osoba koja je bila agresor ili je bila pripadnik agresorske vojske tijekom Domovinskog rata. Nadalje, naveo je kako smatra da je intencija autora spornog članka upravo bila ta da ukaže na taj problem, to jest na mogućnost zlouporabe prava po Zakonu/21 a koje bi civilnim stradalnicima trebalo pripadati. Nadalje, u svom iskazu je naveo kako je u kabinetu ministra, to jest u ovom postupku privatnog tužitelja radio do lipnja 2020. kada mu je istekao ugovor u djelu te mu nakon toga isti više nije produljivan te mu nije jasan razlog zašto, ali je naveo kako je negdje u to vrijeme i isticao dotadašnji mandat ministru, to jest privatnom tužitelju te se u to vrijeme sastavljala nova vlada pa je to navedeno kao razlog. Pritom je naveo kako su na mjesto savjetnika umjesto njega i kolege ČL došla dvojica generala koji su bili pripadnici JNA do kraja ljeta ili do početka jeseni 1991. nakon čega su istupili iz JNA te ušli u sastav Hrvatske vojske pa su u tom smislu kako je rat počeo 1990. oni su do trenutka izlaska iz JNA bili pripadnici agresorske vojske.

7.6. U svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 4. lipnja 2024. svjedok CL naveo je kako ne može ništa reći o Zakonu/21 budući kako na njemu nije radi niti je za tu problematiku unutar Ministarstva branitelja bio zadužen.

7.7. Svjedok JL u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 31. siječnja 2025. naveo je kako je razdoblju od 2021. do 2023. bio zaposlen u ministarstvu branitelja u kabinetu ministra, to jest ovdje privatnog tužitelja te je njegov posao bio da prati medijske natpise, članke i priopćenja koji su se odnosili na ministarstvo i na ministra te je i sporni članak koji je objavljen pročitao i analizirao. Nadalje je u svom iskazu naveo kako je sve što je navedeno u tom članku u suprotnosti sa svim onim što je privatni tužitelj radio u to vrijeme te što danas radi te da je sve što je navedeno u spornom članku u suprotnosti s uvjerenjima privatnog tužitelja. Nadalje, naveo je kako je prilikom izrade Zakona/21 sudjelovao i veliki broj civilnih udruga koji su predstavljali civilne žrtve domovinskog rata kao što je u izradi Zakona/21 sudjelovao i sam privatni tužitelj kao i kompletna radna skupina ministarstva branitelja. Dalje je u svom iskazu naveo kako je sve ono što je izneseno u spornom članku jako pogodilo sve osobe koje su sudjelovale u izradi Zakona/21 budući da su navodi iz spornog članka u suprotnosti sa samom intencijom donošenja Zakona/21. Dalje u svom iskazu je naveo kako je intencija donošenja Zakona/21 bila da se riješi pitanje civilnih žrtava rata s hrvatske strane pošto je postojao veliki broj ljudi koji ta prava nisu mogli ostvariti prema prijašnjim propisima, a nipošto nije bila intencija Zakona/21 da bi se neka prava priznala osobama koje su na bilo koji način sudjelovale kao agresori u ratu na Republiku Hrvatsku a što je i propisano u odredbama samog Zakona/21 na način da te osobe ne mogu ostvarivati nikakva prava po osnovi Zakona/21. U svom iskazu je naveo kako je Zakon/21 izglasan nakon što je provedena redovna zakonodavna procedura te je članak koji je predmet privatne tužbe jako pogodio privatnog tužitelja iz razloga što je kako je već naveo intencija donošenja Zakona/21 je sasvim drugačija od one koja je navedena u spornom članku. U svom iskazu je naveo kako je reakcija zaposlenika u ministarstvu na sporni članak bila takva da su isti bili pogođeni navodima spornog članka a sve obzirom na to da je intencija spornoga članka u suprotnosti sa cjelokupnim radom privatnog tužitelja a koji se odnosi se na brigu o braniteljima, civilnim žrtvama rata i nestalima. Naveo je kako su postojale reakcije na sporni članak i od strane ljudi izvan ministarstva te su se te osobe zgražale upravo zbog činjenice da je sadržajno sporni članak u suprotnosti s cjelokupnim radom ministra. U daljnjem iskazu je naveo kako je u Zakonu/21 jasno navedeno da nitko tko je na bilo koji način sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku ne može ostvarivati prava iz Zakona/21 budući da prije nego što se odobri nekome pravo na naknadu po Zakonu/21 nadležne službe kao što su SOA, Državno odvjetništvo, MUP i druga tijela provjeravaju je li ta osoba na neki način sudjelovala u agresiji na Republiku Hrvatsku. Dalje je naveo kako smatra da je Zakon/21 pravedan jer su u njegovoj izradi sudjelovale sve udruge civilnih žrtava domovinskog rata i to civilnih žrtava domovinskog rata s hrvatske strane te su iste navele kako je taj zakon dobar i pravedan te da će u konačnici riješiti problematiku civilnih žrtava domovinskog rata. U svom iskazu je naveo kako rad privatnog tužitelja pošto je isti ministar treba biti podvrgnut javnoj kritici te je isti stalno podvrgavan javnoj kritici no navodi izneseni u spornom članku su po njegovom mišljenju prešli okvire javnog interesa budući kako se u spornom članku ministra napada na osobnoj razini te se k tome spominje i njegov brat a što je po mišljenju svjedoka pretjerano. Isto tako, u svom iskazu je naveo kako pojedinim osobama status civilne žrtve domovinskog rata daje ministarstvo branitelja ali se prije toga izvršavaju sve druge provjere putem ostalih službi.

7.8. Svjedok KL u svom iskazu s raspravnog zapisnika od 31. siječnja 2025. naveo je kako mu je sadržaj članka poznat ali se nije previše želio zamarati sadržajem istog budući kako mu se isti već na prvi pogled činio zlonamjeran. Naveo je kako je privatni tužitelj jedna od rijetkih osoba za koju bi on osobno stavio ruku u vatru te on kao liječnik dugi niz pomaže braniteljima te da nije niti od jednoga od njih čuo niti jednu lošu riječ za privatnog tužitelja. Svjedok je nadalje naveo kako prema njegovom uvjerenju privatni tužitelj nije niti želio previše obraćati pažnju na sporni članak budući kako je sporni članak po njemu zlonamjeran i nepravedan te da isti prelazi granice dopuštene kritike.

Činjenična utvrđenja

8. Nakon pročitanih dokaza i iznesene obrane optuženika sud je utvrdio kako su navedene izjave iz objavljenog članka vrlo negativno utjecale na privatnog tužitelja u smislu da je privatni tužitelj na jedan vrlo emocionalan i uvrjedljiv način doživio navedene tvrdnje a što proizlazi iz iskaza svjedoka EL, JL, OL i ĆL. Iz iskaza svjedoka SL i ČL proizlazi kako isti imaju saznanja da su na njihova mjesta u savjetnika u Ministarstvu branitelja došli generali JNA, a kasnije pripadnici hrvatske vojske HL i PL. Svjedok CL nije u svom iskazu iznio nikakve činjenice i navode koji bi bili relevantni za donošenje odluke u ovom postupku. Čitanjem spornog članka sud je utvrdio kako isti govori o sastanku predstavnika braniteljskih udruga oko programa obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti koja se trebala održati u kolovozu 2021. Uz navedenu temu u članku je spomenuto kako je i jedan od sudionika sastanka TL na istom sastanku spomenuo da se radi o veleizdaji te je isti prema navodima okrivljenika iznesenima u spornom članku očito aludirao na Zakon/21 koji je prema navodima okrivljenika donesen radi srpskih državljana koji žive u [adresa] i nemaju hrvatsko državljanstvo. Sud je utvrdio da se okrivljenik u daljnjem tekstu u objavljenom članku na jedan kritički način osvrće na Zakon/21 pritom iznoseći izjave navedene u dispozitivu privatne tužbe a za koje privatni tužitelj drži da su uvredljivog karaktera.

Pravna utvrđenja

9. U ovom kaznenom postupku privatnom tužbom je utuženo pet izjava koji za privatnog tužitelja predstavljaju uvredu, to jest negativan vrijednosni sud. Uvredu kao kazneno djelo čini onaj tko uvrijedi drugoga s namjerom da drugoga omalovaži ili da na taj način pokaže nepoštivanje ljudskog dostojanstva, to jest da sadrži negativan vrijednosni sud o nekoj osobi. Vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojim se nešto kvalificira kao dobro ili kao loše, ispravno ili kao neispravno te se za razliku od činjenične tvrdnje ne može dokazivati. Međutim, prilikom ocjene radi li se o uvredi ili ne ne treba uzimati u obzir samo u ovom slučaju navedene verbalne radnje već i način i okolnosti u kojima je djelo počinjeno te odnos između počinitelja i oštećenika. Navedene okolnosti sud procjenjuje prema objektivnim kriterijima vodeći pritom računa o običajima i shvaćanjima koja trebaju biti u suprotnosti s temeljnim općeprihvaćenim vrijednostima i etičkim standardima te je nužno da ti standardi koreliraju sa shvaćanjima prosječnog čovjeka o predodžbi uvredljivih sadržaja u određenim okolnostima i kontekstu događaja u danoj sredini. Utoliko nije mjerodavan a time niti presudan subjektivni osjećaj i predodžba žrtve jer je objekt zaštite kod kaznenog djela uvrede čast i ugled koji se zaštićuju u objektivnom smislu zahtjeva za poštivanjem koje svakom pojedincu pripada u određenoj društvenoj sredini. Isto tako, kod počinitelja kaznenog djela uvrede mora biti prisutna namjera vrijeđanja to jest da počinitelj kaznenog djela mora biti svjestan da određena izjava ima uvredljiv, omalovažavajući sadržaj te da će za isti takav sadržaj doznati oštećenik te počinitelj to upravo hoće odnosno na to pristaje. Isto tako, vrijednosni sudovi, to jest kod kaznenog djela uvrede negativni vrijednosni sudovi ne mogu se dokazivati, a svi ispitani svjedoci su ispitivani na okolnosti kako bi se sud upoznao s kontekstom radi kojih je došlo do izjava koje su predmet privatne tužbe.

9.1. U ovom postupku sud je utvrdio kako četiri izjave koje su navedene u činjeničnom opisu u izreci presude predstavljaju uvredu to jest predstavljaju negativan vrijednosni sud o osobi privatnog tužitelja koje su izrečene od strane okrivljenika u spornom članku.

9.1.1. Naime, izjava u kojoj se navodi da je privatni tužitelj ministar agresora ili branitelja je u svakom slučaju uvredljiva i omalovažavajuća iz razloga što je i samom okrivljeniku poznato da je privatni tužitelj sudjelovao kao branitelj u Domovinskom ratu te ni na koji način nije bio agresor već se naprotiv protiv agresora kojeg navodi okrivljenik u svojoj izjavi privatni tužitelj kao branitelj borio u Domovinskom ratu. Obzirom da je to činjenica koja je općepoznata sigurno je da je predodžba svakog prosječnog čovjeka takva da osobu koja je bila branitelj i koja se borila protiv agresora da se naziva agresorom predstavlja uvredu.

9.1.2. Nadalje, izjava u kojoj se navodi da nema nikakve dvojbe da je FL, to jest privatni tužitelj forsirajući ovaj izdajnički Zakon o civilnim žrtvama rata koji je donesen samo zbog pobunjenih N koji žive u [adresa] izdao sve svoje ideale iz rata, da je u grobu okrenuo poginulog brata i da će do konca svojega života biti mjerna jedinica za veleizdaju je isto tako uvredljiva i omalovažavajuća iz razloga što Zakon/21 ni na koji način nije izdajnički te isto tako isti nije donesen samo zbog pobunjenih N koji žive u [adresa]. Naime, iz iskaza svjedoka ispitanih tijekom ovog postupka razlog radi kojeg je donesen Zakon/21 je bio taj da se u cijelosti riješi pitanje civilnih žrtava Domovinskog rata koji do donošenja Zakona/21 nije na jedinstveni način bio riješen i to ponajprije civilnih žrtava Domovinskog rata s hrvatske strane jer su prema iskazima svjedoka ispitanih u ovom postupku a i prema iskazu samog privatnog tužitelja udruge koje predstavljaju civilne žrtve domovinskog rata bile te koje su zahtijevale a time i inicirale donošenje ovog zakona a iste su u izradi istog kasnije i sudjelovale zajedno s predstavnicima Ministarstva branitelja. U skladu s time nastavak navedene tvrdnje da je privatni tužitelj time izdao sve svoje ideale iz rata ne stoji iz razloga što je iz ideala i sudjelovao u obrambenom Domovinskom ratu i u donošenju Zakona/21 u cilju da se na jedan sveobuhvatan način riješi pitanje civilnih žrtava Domovinskog rata. Nadalje, uvredljiv je i daljnji dio navedene izjave u kojoj se navodi kako je u grobu okrenuo svog poginulog brata iz razloga što je općepoznata činjenica da je brat privatnog tužitelja poginuo u ratu i to vojno-redarstvenoj akciji Oluja i to isto kao i privatni tužitelj boreći se protiv agresora. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika u tom dijelu da se tu radilo o jednoj novinarskoj figuri kojom je isti u spornom članku želio reći kako bi i brat privatnog tužitelja bio protiv Zakona/21 da je kojim slučajem živ već sud smatra kako je okrivljenik tim dijelom uvredljive izjave uvrijedio privatnog tužitelja na način da je u jednom negativnom kontekstu pišući o privatnom tužitelju spomenuo i njegovog pokojnog brata koji nikakve veze nema s donošenjem i izradom Zakona/21 a koji je bio povod pisanja spornog članka a samim time i navođenja utuženih uvredljivih tvrdnji. Daljnji dio izjave koji glasi da će do konca svoga života privatni tužitelj biti mjerna jedinica za veleizdaju isto tako prema stajalištu suda predstavlja uvredu, to jest negativan vrijednosni sud u odnosu na neku osobu koju bi svaki prosječni čovjek shvatio isto tako uvredljivom po sebe odnosno po svoju časti i ugled. Sama riječ izdaja znači iznevjeriti nekoga, to jest iznevjeriti nečije povjerenje, nečije očekivanja, nečiju lojalnost. Veleizdaja kao riječ još dodatno pojačava činjenicu iznevjeravanja nečijeg povjerenja, nečijih očekivanja i nečije lojalnosti. Time je nesporno da sama riječ veleizdaja ima jedan negativni prizvuk, to jest da predstavlja negativan vrijednosni sud prema predodžbi svakog prosječnog čovjeka a samim time to predstavlja negativan vrijednosni sud i za osobu privatnog tužitelja koji sudjelovanjem u donošenju Zakona/21 ni na koji način nije nikoga izdao niti veleizdao te je time iznošenjem takve izjave pojačavajući je pritom da će do konca svoga života biti mjerna jedinica za veleizdaju nesporno uvredljiva za osobu privatnog tužitelja.

9.1.3. Izjava da je privatni tužitelj ponizio branitelje i pogazio ideale je isto tako prema stajalištu suda uvredljiva izjava i to iz razloga što donošenjem Zakona/21 privatni tužitelj ničim nije ponizio branitelje. Štoviše Zakonom/21 je, kao što to proizlazi iz iskaza samog privatnog tužitelja te svjedoka OL, ĆL, JL i EL koji su ispitani tijekom postupka, u cijelosti uz suradnju brojnih braniteljskih udruga na jedan sustavan način riješeno pitanje civilnih žrtava Domovinskog rata a koji Zakon/21 je prema iskazima svjedoka naišao na odobravanje velike većine hrvatskih branitelja i braniteljskih udruga.

9.1.4 Izjava da nitko nije toliko ponizio hrvatske branitelje i pogazio ideale Domovinskog rata kao aktualni ministar FL iz HDZ-a jest isto tako uvredljiva izjava, to jest može se smatrati uvredljivom prema predodžbi svakog prosječnog čovjeka iz istih onih razloga koji su navedeni u točki 9.1.3. ove presude.

9.2. Obzirom da se u ovom predmetu radi o sukobu ustavom zajamčene slobode izražavanja s jedne strane te s druge strane ustavom zajamčenog prava na ugled, čast i dostojanstvo taj sukob je potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, s jedne strane pravo na slobodu izražavanja a s druge strane na poštovanje osobnog života drugih. U ovom konkretnom slučaju nesporno je da je privatni tužitelj javna osoba, političar, potpredsjednik vlade, ministar branitelja te da je kao takav on osobno kao i njegov rad podložan javnoj kritici u puno većoj mjeri nego rad i djelovanje drugog prosječnog građanina. Isto tako, nesporno je kako je javna rasprava o Zakonu/21 tema od javnog interesa za hrvatsku javnost ne samo iz razloga što je za istu potrebno izdvajanje novčanih sredstava iz državnog proračuna već i iz razloga što bilo koja tematika koja se tiče Domovinskog rata predstavlja javni interes. Međutim, prema stajalištu suda okrivljenik je u kritici rada privatnog tužitelja vezano za donošenje Zakona/21 prešao granice slobode izražavanja te je time iznošenjem uvredljivih izjava navedenih u činjeničnom opisu izreke presude povrijedio čast i ugled privatnog tužitelja budući da ton izjava i sam kontekst u kojem su one dane prema stajalištu suda odstupa od jedne prihvatljive kritike rada neke javne osobe te predstavlja napad na njegov čast i ugled i na njega kao osobu. To tim više što kako je ranije opisano uvredljive izjave koje su iznesene u izreci presude predstavljaju negativne vrijednosne sudove u odnosu na privatnog tužitelja kao osobu kao i u odnosu na članove njegove obitelji, a kontekst u kojemu su iznesene to nipošto ne opravdava budući da donošenje Zakona/21 predstavlja jedan pozitivan smjer u cilju jedinstvenog razjašnjenja statusa osoba koje su civilne žrtve rata i to ponajprije osoba koje su civilne žrtve rata s hrvatske strane, a ne kako se to navodi u spornom članku da Zakon/21 predstavlja čin veleizdaje te da je zbog toga privatni tužitelj kao osoba ministar agresora koji je isforsirao izdajnički zakon o civilnim žrtvama rata samo zbog pobunjenih srba koji žive u [adresa] te da je time izdao svoje ideale iz rata, ponizio branitelje, okrenuo u grobu svog poginulog brata te da će do konca života biti mjerna jedinica za veleizdaju.

Obrazloženje izmjene činjeničnog opisa koje je učinio sud

10. Izjava iznesena u privatnoj tužbi koja glasi: „Zapošljava pripadnike agresorske vojske ili bivše pripadnike JNA, a branitelje koji se stide njegove izdaje otpušta bez pozdrava i zahvale“ prema stajalištu suda ne predstavlja vrijednosni sud kao prethodne četiri utužene izjave već predstavlja činjeničnu tvrdnju. Obzirom na to kako se kod kaznenog djela uvrede radi o vrijednosnim sudovima i to negativnim vrijednosnim sudovima to se isti ne mogu dokazivati, a obzirom da navedena izjava predstavlja činjeničnu tvrdnju koja se može dokazivati to je sud, pošto je predmet postupka kazneno djelo uvrede, istu tvrdnju izostavio iz izreke presude te se nije upuštao u obrazlaganje iste.

Razlozi o krivnji

11. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je kako je kazneno djelo uvrede okrivljenik počinio s neizravnom namjerom pošto je pisanjem u izreci navedenih izjava bio svjestan da s istima može ostvariti obilježja kaznenog djela uvrede pa je na to pristao. Nadalje, optuženik je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, to jest postojala je svijest o protupravnosti djela koja ničim nije tijekom postupka dovedena u pitanje kao što tijekom postupka ničim nije dovedeno u pitanje postojanje ubrojivosti i nepostojanje bilo kojeg ispričavajućeg razloga.

Zaključak o postojanju kaznenog djela

12. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog od provedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11 te da su time ispunjena sva kako objektivna tako i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela.

Obrazloženje kazne

13. Sud je okrivljenog ML osudio na novčanu kaznu u iznosu od 100 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 15,00 eura što ukupno predstavlja iznos od 1.500,00 eura. Naime, za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11 propisano je kažnjavanje do sto osamdeset dnevnih iznosa, a člankom 42. KZ/11 propisano je da najmanji iznos novčane kazne može biti trideset dnevnih iznosa što znači da se za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11 može izreći novčana kazna u rasponu od trideset do sto osamdeset dnevnih iznosa. U skladu s odredbom članka 42. stavka 4. KZ/11 visina dnevnog iznosa utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji te je propisano da dnevni iznos ne može biti manji od 5,00 eura niti veći od 2,500,00 eura. Sud je okrivljeniku utvrdio visinu dnevnog iznosa od 15 eura te ga je osudio na ukupno 100 dnevnih iznosa što ukupno predstavlja iznos od 1.500,00 eura što odgovara iznosu jedne njegove mjesečne mirovine kako je sam naveo tijekom rasprave. Sud je stajališta da je navedeni iznos primjeren te da ni na koji način neće dovesti okrivljenika u ugrozu na način da neće biti u stanju uzdržavati sebe i članove svoje obitelji.

13.1. Obzirom na činjenicu da je okrivljenik dosada prekršajno i kazneno neosuđivana osoba te da je isti tijekom svog života doprinosio zajednici svojim aktivnim društvenim angažmanom i djelovanjem to je sud navedene okolnosti cijenio kao olakotne te je stoga novčanu kaznu na koju je osuđen uvjetovao na način da se ista neće naplatiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude na počini novo kazneno djelo.

13.2. U točki IV. izreke presude okrivljenik je upozoren na posljedicu da ukoliko u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude počini novo kazneno djelo da je dužan novčanu kaznu platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. U točki V. izreke presude okrivljenik je upozoren da u slučaju plaćanja novčane kazne ista ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11 radi kojih bi se rok plaćanja mogao produljiti, ista će se pokušati prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije u skladu s odredbama posebnog zakona, a ako niti to ne bude moguće u roku od tri mjeseca sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. U slučaju da osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

13.3. Valja naglasiti da su nakon počinjenja djela u dva navrata mijenjane odredbe članka 42. kaznenog zakona i to izmjenama broj NN 114/2022. gdje su novčane vrijednosti u kunama zamijenjene u euro te NN broj 114/2023 u kojima je visina dnevnog iznosa od 2,65 eura zamijenjena brojkom od 5,00 eura a brojka 1.372,23 eura zamijenjena brojkom 2.500,00 eura. No navedene izmjene ni na koji način nisu blaže za okrivljenika jer je u trenutku počinjenja djela isto tako bio propisan raspon dnevnih iznosa od trideset dnevnih iznosa do tristo šezdeset dnevnih iznosa prema članku 42. stavku 1. KZ/11 a visina jednog dnevnog iznosa ne manja od dvadeset kuna niti veća od deset tisuća kuna. Obzirom na to visina dnevnog iznosa od 15,00 eura na koji je osuđen okrivljenik i ukupan broj od sto dnevnih iznosa na koji je osuđen odgovara tadašnjem rasponu dnevnih iznosa i visine dnevnih iznosa. Isto tako, u trenutku počinjenja kaznenog djela pa do trenutka presuđenja nije bilo promjene u vidu posebnog maksimuma ili posebnog minimuma kazne za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 2. KZ/11.

13.4. Sud smatra da će se upravo ovakvom uvjetovanom novčanom kaznom koja je izrečena okrivljeniku postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11., to jest da će se upravo ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

Obrazlaganje ostalih odluka iz izreke presude

14. Obzirom da je okrivljenik osuđen to je dužan na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 7. ZKP/08 snositi troškove kaznenog postupka te ga je sud obvezao da snosi trošak postupka koji se sastoji od nužnih izdataka privatnog tužitelja i nagrade i nužnih izdataka za rad opunomoćenika privatnog tužitelja čiji će iznos naknadno biti određen posebnim rješenjem.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. siječnja 2025.

S u d a c:

Kruno Mittermayer

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj FL

2. opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetnik Viktor Makovac

3. okrivljenik ML

4. branitelj okrivljenika odvjetnik Hrvoje Lukavec