REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-221/2022-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari I.tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tužene ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa] Šenkovec, oboje zastupani po ANDREJI ŠTEFAN, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. , OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, 10 000 Zagreb, kojeg zastupa Miroslav Lovrić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 19. prosinca 2024.god., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Štefan Andreje, odvjetnice, i punomoćnika tuženika Lovrić Miroslava, odvjetnika, dana 31. siječnja 2025.god.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 146- 378/2005 solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU-1608/05-1 koji su tužitelj ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnik kredita i založni dužnik i i tužiteljica ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], kao sudužnik i založni dužnik sklopili s Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Podružnica Čakovec, Matice hrvatske 6 (sada ADDIKO BANK d.d. [adresa]) i to:

- dio odredbe čl. 6. istog Ugovora u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria- Bank d.d.;

- dio odredbe čl. 6. istog Ugovora u kojem je ugovoreno da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune;

- dio odredbe čl. 21. istog Ugovora u kojoj stoji da potpisom na istom Ugovoru, Založni dužnici i Sudužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Oduku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.

- dio odredbe čl. 2. istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dio odredbe čl. 3. istog Ugovora u dijelu u kojem se za otplatu kredita u mjesečnim anuitetima ugovara valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha koja se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi pod poslovnim brojem Ovr-103/2021, ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb (ranije ADDIKO BANK d.d. [adresa]) protiv ovršenika: ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], temeljem Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziranom dana 29.02.2016. godine kod javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca pod brojem OV-1132/16 te ovršnim dana 14.04.2020. godine, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 8.723,61 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d. na dan plaćanja i 268,83 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 5.884,54 EUR-a u kunskom protuvrijednosti prema srednjem tečaju Addiko bank d.d. na dan dospijeća 16.04.2020. godine pa do isplate,

- radi naplate iznosa zateznih kamata na glavnicu obračunatih na dan 15.04.202. godine u iznosu 2.839,07 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

Addiko bank d.d. na dan plaćanja,

- 268,83 HRK računajući od dana dospijeća 16.04.2020. godine pa do isplate,

- kao i radi naknade troška ovršnog postupka u iznosu po određenju suda i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj pri:

zemljišnoknjižnom odjelu Čakovec, Općinskog suda u Čakovcu, u zk. ulošku [broj ZK uloška] k.o.

Šenkovec na kat čest 26/1 koja u naravi predstavlja kuća, dvor, voćnjak, livada, ukupne površine 530 čhv i to 1. suvlasnički dio: 1/2 u vlasništvu ŽL, [adresa], i 2. suvlasnički dio: 1/2 u vlasništvu ĐL, [adresa], a koja je ovrha određena rješenjem dana 09.03.2021. godine.

III. Utvrđuje se da je na dan 30.09.2023. godine preplata tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita prema tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb s osnova Ugovora o kreditu broj 146- 378/2005 solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU-1608/05-1, iznosila 521,71 EUR-a (petstodvadesetijedan eur i sedamdesetijedan cent ), a nedospjela glavnica 2.625,49 EUR-a (dvijetisuće- šestodvadesetipet eura i četrdesetidevet centi ).

IV. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb da tužiteljima ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnik kredita i založni dužnik i tužiteljici ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], naknadi troškove parničnog postupka postupka u iznosu od 3.783,35 EUR (tritisućesedamstoosamdesetitri eura i tridesetipet centi ) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Kod Općinskog suda u Čakovcu su I.tužitelj i II.tužiteljica dana 09. kolovoza 2022.god. podnijeli tužbu protiv tuženika, radi nedopuštenosti ovrhe. Tužitelji navode da su Zaključkom naslovnog suda od dana 13.07.2022. pod poslovnim brojem Ovr- 103/2021, tužitelji su upućeni da, vezano uz ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 146-378/2005 solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU-1608/05-1, mogu protiv tuženika kao slijednika ADDIKO BANK d.d. podnijeti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe. Tužitelj ŽL, kao korisnik kredita i založni dužnik i tužiteljica ĐL, kao sudužnik i založni dužnik sklopili su dana 12.10.2005.g. s Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) Ugovor o kreditu broj 146-378/2005 solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU-1608/05-1 (dalje Ugovor o kreditu). Člankom 20. istog Ugovora o kreditu, ugovorena je nadležnost suda u Čakovcu. Dana 29.02.2016.g. sklopljen je Sporazum uz navedeni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U članku 3. točka I. predmetnog Ugovora o kreditu stoji: Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 28.800,00 CHF zaračunavaju se kamate od 3,99 % dekurzivno godišnje. U točki III. istog članka stoji: Kamate se obračunavaju mjesečno, uključene su u anuitete i plaćaju se u skladu sa stavkom II. Korisnik kredita potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je upoznat s efektivnom kamatnom stopom te da mu je uručena otplatna tablica. U članku 6. istog Ugovora o kreditu stoji: Banka ugovorenu kamatnu stopu iz čl. 3. ovog Ugovora neće mijenjati do 30.09.2006.g. ako se Korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog Ugovora. Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 01.10.2006. godine ovlaštena izvršiti promjenu kamate stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune. U čl. 21. predmetnog Ugovora o kreditu stoji da potpisom na istom Ugovoru, Založni dužnici i Sudužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Oduku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora.

2. Tužitelji se pozivaju da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 04.07.2013.g. pod poslovnim brojem P-1401/2012, u toč. 5. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003.g. do 06.08.2007.g. i to člancima 81. i 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/09, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Smatraju da u smislu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, u posebnim parnicama tužitelji se mogu pozvati na pravna utvrđenja iz parnica radi zaštite kolektivnih interesa u kojima je presuđeno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba i da su u posebnim parnicama, sudovi vezani za utvrđenja iz presude radi zaštite kolektivnog interesa. Ističu da tuženik, ništa drugačije nije postupao prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni su dio unaprijed formuliranog i standardnog ugovora tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. One suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i smatraju se nepoštenima. Te ugovorne odredbe su i nerazumljive Riječ je o ništetnim odredbama u smislu čl. 81., 82. i 90 mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) . Pozivaju se na čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Neodredivost odnosno neodređenost činidba proizlazi i iz dodatne činjenice što je, pored promjenjive kamatne stope, pravni prednik tuženika u ugovor ugradio još jedan promjenjivi element-valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Činidba je u konkretnom slučaju ujedno i nedopuštena obzirom je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Smatraju da su te ugovorne odredbe u suprotnosti su s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4 Zakona o obveznim odnosima. To sve pogotovo imajući u vidu da je u konkretni Ugovor o kreditu pravni prednik tuženika ugradio i drugi promjenjivi elemenat-valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Kako su predmet i cijena (kao bitni sastojci ugovora, pri čemu su kamate cijena), putem predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bili sadržani u unaprijed formuliranom ugovoru, to je pravni prednik tuženika potpuno izbjegao utjecaj tužitelja na cijenu, sve suprotno odredbama čl. 247. ZOO-a. Odobren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.800,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo-Alpe-Adria-Banka d.d.važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupovine kuće i to pod tim uvjetima. U čl. 3. stavku .I. predmetnog Ugovora o kreditu stoji: U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja. U čl. 3. stavku II. istog ugovora stoji: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 174,37, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 30.11.2005. godine. Tužitelji navode da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od dana 04.07.2013.g. pod poslovnim brojem P-1401/2012,u toč. 5. utvrđeno je da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 01.06.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria.-Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotužena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004.g. do 06.08.2007.g. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. do 31.12.2008.godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 75/09, 79/09, 9/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ponovno se pozivaju na čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, da se u posebnim parnicama tužitelji se mogu pozvati na pravna utvrđenja iz parnica (radi zaštite kolektivnog interesa). Te ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sastavni dio unaprijed formuliranog i standardnog ugovora tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i smatraju se nepoštenima. Iste su i nerazumljive obzirom tužitelji iz njih nikako nisu mogli i ne mogu utvrditi promjene tečaja, a niti je tuženik tužitelje upozorio o značenju iste ugovorne odredbe i rizicima koji su uz njih vezani. Tako tuženik tužitelje nije upozorio da valutna klauzula švicarski franak nije isto što i valutna klauzula u EUR-o te da je je daleko rizičnije ugovoriti valutnu klauzulu švicarski franak. Navode da je Međunarodni monetarni fond višekratno je upozoravao sve banke, pa je tako i pravni prednik tuženika znao, o izvjesnosti rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na EUR-o. Pozivaju se na čl. 81. 82. i 90 . Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 269. st. 2. i čl. 270. ZOO-a, kao i čl. 40. ZOO-a.

3. Zatim tužitelji još navode da Sporazum uz predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnom bilježniku Sandi Jalošovec dana 29.02.2016. godine pod brojem OV-1132/16, a koji je od strane ovrhovoditelja u predmetnom ovršnom postupku korišten kao ovršna isprava, temelji se na odredbama osnovnog ugovora o kreditu te stoga podliježe pravnim posljedicama ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora. Taj sporazum sadrži ništetne ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi ZZP i ZOO-a te nije u skladu sa svrhom i odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Nije sklopljenih temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji propisuje konverziju iz 2015. godine, u konkretnom slučaju nije definiran niti način otplate, niti se kakav otplatni plan koristi kao privitak Sporazumu itd.. Naprotiv, iz istoga nije moguće utvrditi bitne sastojke pravnog posla. U čl. 4. Sporazuma konstatirano je da: Korisnik kredita, Sudužnik/ci i Jamac/ci za potrebe provedbe prisilne naplate putem već izdanih instrumenata osiguranja - instrumenata platnog prometa potpisom ovog Sporazuma daju svoju izričitu suglasnost da Banka iskazuje dospjelo nepodmireno potraživanje iz Ugovora o kreditu s pripadajućim Aneksima na sljedeći način, ovisno o ugovorenom načinu podmirenja obveza: i/primjena tečaja na dan dospijeća: potraživanje u HRK iskazuje se kao potraživanje denominirano u kunama s valutnom klauzulom u CHF, odnosno ii/primjena tečaja na dan plaćanja potraživanja: potraživanja denomiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR iskazuje se u HRK po ugovorenom tečaju te se tako utvrđeno potraživanje u HRK iskazuje se kao potraživanje denominirano u kunama s valutnom klauzulom u CHF, primjenjujući pritom u oba slučaja ugovoreni tečaj na dan podnošenja zahtjeva za naplatu. U konkretnom slučaju, stranke su nakon sklapanja Sporazuma, banci izravno uplaćivale po 1.000,00 kuna mjesečno, dok im se istovremeno vršila ustega po sredstvima osiguranja uz osnovni ugovor o kreditu. Stoga predlažu da sud donese presudu da se utvrđuju ništetnim pojedine ugovorne odrebe iz Ugovora o kreditu, da se utvrdi da je nedopuštena ovrha u ovosudnom spisu broj Ovr-103/2021 na nekretnini ovršenika, ovdje tužitelja i da im tuženik podmiri troškove postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelju postavljaju dva tužbeena zahtjeva i to utvrđenje ništetnosti odredbi i dijelova odredaba Ugovora o kreditu broj 146- 378/2005, solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU-1608/05-1 (dalje: Ugovora o kreditu), koji su tužitelj ŽL, kao korisnik kredita i založni dužnik i tužiteljica ĐL, kao sudužnik i založni dužnik sklopili s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Podružnica Čakovec, Matice hrvatske 6 (sada ADDIKO BANK d.d. [adresa]; dalje: Addiko bank d.d.) i to dio odredbe čl. 6. u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., zatim dio odredbe čl. 21. u kojem ugovoreno da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune, nadalje dio odredbe čl. 2. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te dio odredbe čl. 3. istog Ugovora u dijelu u kojem se za otplatu kredita u mjesečnim anuitetima ugovara valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i utvrđenje nedopuštenom ovrhe koja se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi pod poslovnim brojem Ovr-103/2021, između ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., ovdje tuženika, i ovršenika ŽL i ĐL, ovdje tužitelja, temeljem Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziranom dana 29.02.2016. godine kod javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca pod brojem OV-1132/16 te ovršnim dana 14.04.2020. godine (dalje: Sporazum od 29.02.2016.g.), a koju tužbu su tužitelji podnijeli temeljem zaključka broj Ovr103/2021 od 13. srpnja 2022.g. i to iz razloga radi utvrđenja ništetnosti (nepoštenosti ) pojedinih odredbi ugovora o kreditu broj 146- 377/2005 od 12. listopada 2005.g.

5. Tuženik u cijelosti osporava istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu kao i činjenice i razloge kojima je tužitelji obrazlažu svoju tužbu u ovom sporu. U odnosu na tužbeni zahtjev naveden pod 1. a. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da tuženik nije stranka Ugovora o kreditu te nije ni na koji način sudjelovao kod sklapanja istog niti je pak na bilo koji način imao utjecaj na isti za vrijeme otplate istog, već je tuženiku samo prenesena dospjela tražbina iz istog i to Ugovorom o cesiji od 14.12.2021., potvrđen kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-10407/2021. od 15.12.2021. Tuženik navodi da su potpuno neosnovani navodi tužitelja da je tuženik donosio odluke o promjeni kamatne stope te da je isti trebao pojasniti tužiteljima parametara za promjenu kamatne stope, nadalje da se kamatna stopa mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika, ili da je tuženik u ugovor ugradio i drugi promjenjivi element - valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno da je tuženik potpuno izbjegao utjecaj tužitelja na cijenu i sl. (str. 3, 4 i 5 tužbe). Također, tuženik nije bio stranka postupka koji se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodio pod brojem P-1401/2012, a u kojem je pravomoćnom presudom utvrđeno da su određene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, tako da suprotno navodima tužitelja nema osnove za primjenu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku u odnosu na ovdje tuženika. Tuženik navodi da je točno da su tužitelji i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (prednik Addiko bank d.d.) sklopili Ugovor o kreditu, ali ugovorne strane su predmetni Ugovor o kreditu u dijelu valute i kamata izmijenile sklapanjem Sporazuma od 29.02.2016.g. Dakle, eventualno ništetne odredbe u dijelu valute i kamata iz Ugovora o kreditu, ugovorne strane su Sporazumom od 29.02.2016.g. zamijenile novim odredbama te su slobodno i u skladu s načelom slobode ugovaranja uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom i na način koji je valjan i zakonit, a sve obzirom da je temelj za sklapanje istog bio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15). Kod ovog je potrebno istaknuti da tužitelji nisu bili dužni sklopiti Sporazum od 29.02.2016.g., već su svojevoljno i dobrovoljno odlučili prihvatiti ponudu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za sklapanje istog, a kojim su ugovorene nove i valjane odredbe za valutu i kamatu, a sve kako je odredio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15). Sklapanjem Sporazuma od 29.02.2016.g. tužitelj je stavljen u položaj kao da je od dana sklapanja Ugovora o kreditu, iznos kredita i povrat vezan za EUR valutu, tako da je tužitelj nakon konverzije ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o kreditu u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke za EUR valutu, pa slijedom toga tužitelj ne može osnovano zahtijevati pravnu zaštitu kao da još uvijek ima obvezu po ugovoru o kreditu u CHF valuti. Tuženik navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. donesenom u oglednom postupku zauzeo stav da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Zbog zauzetog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te uzimajući u obzirom da su ugovorne strane dobrovoljno i slobodnom voljom eventualno ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu zamijenile novim valjanim odredbama i to na način kako je to odredio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.), tuženik smatra da je sasvim očito da je potpuno neosnovan tužbeni zahtjev pod 1. a., a slijedom toga onda i tužbeni zahtjev pod 1. b., a obzirom da su sklapanjem Sporazuma od 29.02.2016.g. ugovorne strane uredile svoje odnose na zakonit i valjan način. Ovakav stav je u skladu sa odlukom Europskog suda za ljudska prava broj C-567/20 od 05. svibnja 2022. (A.H. vs. Zagrebačka banka d.d.). U odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli sklapanjem Sporazumom od 29.02.2016.g., tuženik posebno navodi da su ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, pa su odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu u cijelosti zamijenjene odredbom čl. 2. Sporazumom od 29.02.2016.g. i to retroaktivno od početka sklapanje Ugovora o kreditu. Ugovor s valutnom klauzulom u EUR valuti ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača budući da, niti u vrijeme sklapanja ugovora, a ni danas ne postoji veliki rizik tečajnih razlika, a to osobito stoga jer od 01.01.2023. EUR postaje službena valuta i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj, kod čega će kuna biti zamijenjena eurom po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 EUR. U svezi ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za isto kao i prigovor zastare, a obzirom da u slučaju eventualnog utvrđenja ništetnosti predmetnih odredaba Ugovora o kreditu koji se tiču promjenjive kamate, pravo tužitelja na postavljanje restitucijskog zahtjeva za eventualno pretplaćene kamate bi bio u zastari, a sve obzirom na stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. pod brojem Su- IV-33/2022-2.. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava da bi bio ništetan čl. 21. Ugovora o kreditu u kojoj stoji da potpisom na istom Ugovoru, Založni dužnici i Sudužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Oduku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora, obzirom da ne postoji niti jedan razlog zašto bi predmetni članak bio ništetan, a radi se o standardnim odredbama ugovora o kreditu sastavljenim u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, kod čega je bitno za istaknuti da ni tužitelji ne daju posebne razloge za eventualnu ništetnost istog.

6. Tuženik nadalje u cijelosti osporava tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe jer smatra da ne postoji niti jedan razloga zbog kojeg bi bila utvrđena nedopuštena ovrha koja se kod Općinskog suda u Čakovcu vodi pod brojem Ovr-103/2021, između ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., ovdje tuženika, i ovršenika ŽL i ĐL, ovdje tužitelja, temeljem Sporazuma od 29.02.2016.g. Sporazum od 29.02.2016.g. sklopljen je temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15), a istim su ugovorne strane eventualno ništetne odredbe u dijelu valute i kamata iz Ugovora o kreditu zamijenile novim odredbama i to na način kako je to određeno Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) sa retroaktivnim djelovanjem od početka ugovornog odnosa, tako da nema sumnje da je Sporazum od 29.02.2016.g. u potpunosti valjan. Tražbine iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom od 29.02.2016.g. nisu podmirene, a što tužitelji ni ne tvrde, a radi osiguranja istih je u korist tuženika zasnovano založno pravo pod brojem Z-6361/05 (preneseno pod Z-13897/2021) na nekretnini upisanoj u k.o.: 303577, [adresa], Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor, voćnjak, livada površine 530 m2, ukupno 530 m2 (dalje: nekretnina), kod čega su predmetnu nekretninu tužitelji dobrovoljno založili radi osiguranja predmetnih tražbina iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom od 29.02.2016.g. te su time pristali na sve posljedice takve odluke, pa i na to da u slučaju da tražbine neće biti redovno otplaćene po dospijeću da će biti pokrenuta ovrha na nekretnini, a u kojoj je moguća prodaja predmetne nekretnine. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-103/21-2 od 09. ožujka 2021.g. određena je ovrha upravo na predmetnoj nekretnini, a radi naplate tražbina iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom od 29.02.2016.g. Dakle, ne postoji niti jedna razlog za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-103/21-2 od 09. ožujka 2021.g., obzirom da je ista određena radi nepodmirenih tražbina ovrhovoditelja iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom od 29.02.2016.g. i to na nekretnini na kojoj je u korist ovrhovoditelja zasnovano založno pravo upravo radi osiguranja predmetnih tražbinama, kod čega su tužitelju dobrovoljno zasnovali predmetno založno pravo. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslov tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti.

7. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su iste dodatno obrazlagale.

8. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u ovom postupku I.tužitelj i II.tužiteljica su specificirali svoj tužbeni zahtjev na način da ostaju kod utvrđenja da suni štetne pojedine odredbe iz ugovora o kreditu, kako je to navedeno u toč. I. izreke, zatim da se utvrdi da je nedopuštena ovrha u ovosudnom spisu broj Ovr-103/2021 na način kako glasi u toč. II. izreke, zatim u toč. III. traže da se utvrdi da je preplata na dan 30. rujna 2023.god. 521,71 EUR, a da je nedospjela glavnica u iznosu od 2.625,49 EUR, te ostaju kod prijedloga da im tuženik naknadi troškove ovog postupka.

9. Dakle, tužitelji traže da se zbog ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu temeljem kojeg je pokrenut ovršni postupak na njihovoj nekretnini utvrdi da su oni u trenutku kada je ovršni postupak pokrenut u stvari bili u preplati, da ugovor o kreditu nije mogao biti niti raskinut zbog neplaćanja, pa je stoga ovrha u cijelosti nedopuštena, a traži da se utvrdi koliki je u stvari još iznos njihovog dugovanja prema sada tuženiku koji je pravni slijednik banke.

10. Tuženik se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu i ostao je kod svih navoda i prigovora.

11. Sud je proveo postupak dokazivanja, te je nakon toga na ročištu održanom dana 19. prosinca 2024.god., izvršio još uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu.

12. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u sporazum uz ugovor o kreditu, solemnizaciju te ugovor o kreditu (list 10-27 spisa), sudsku praksu (list 35-56 spisa), mišljenja (list 57 i 58 spisa), ugovor o cesiji (list 59-65 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 67 i 68 spisa), podatke iz sudskog registra (list 69-76 spisa), sudsku praksu (list 88-122 spisa), izračun konverzije kredita (list 140-142 spisa), simulirani otplatni plan u EUR (list 143-145 spisa), popis uplata (list 146-148 spisa), nacrt sporazuma (list 149-151 spisa), prihvaćanje izračuna konverzije (list 152 spisa), informacije o konverziji kredita (list 153 i 154 spisa), pregled prometa za klijenta (list 155-168 spisa), specifikaciju uplata (list 169-171 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 172 spisa), mišljenje (list 173 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić zaprimljen 21. rujna 2023. (list 190-197 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 23. listopada 2023. (list 212 i 213, te 214-216 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 223 i 224 spisa), dopis i dokumentaciju Addiko bank d.d. (list 227-233 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 07. prosinca 2023. (list 239-242 spisa), sudsku praksu (list 244-250 spisa), dopunu nalaza vještakinje Jambrečić od 06. veljače 2024. (list 253-268 spisa), sudsku praksu (list 279-306 spisa), dopunu nalaza vještakinje Jambrečić od 23. travnja 2024. (list 315-327 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 28. svibnja 2024. (list 339-342 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 26. srpnja 2024. (list 355-358 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 29. srpnja 2024. (list 361-364 spisa), očitovanje vještakinje Jambrečić od 11. rujna 2024. (list 370-380 spisa), te u ovosudni spis Ovr-103/2021, saslušana je vještakinja Natalija Jambrečić, te je sud saslušao tužitelje ŽL i ĐL, kao stranke u svrhu dokazivanja.

13. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe ) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja iz podneska od dana 07. svibnja 2024.god. u cijelosti osnovan.

14. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja NL i ĐL je samo utvrđivanje nedopuštenosti ovrhe u ovosudnom spisu broj Ovr-103/2021, a koja ovrha se provodi na nekretnini ovdje I.tužitelja. i II. tužiteljice.

17. Sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe.

18. U postupku je od obje stranke istaknuto više prigovora, te je između stranaka sve sporno, počevši od ovršne isprave na temelju koje je pokrenuta ovrha na nekretnini u tom ovršnom postupku broj Ovr-103/2021.

19. Bitno je istači da su I. i II.tužitelji ugovor o kreditu i sporazum potpisali sa bankom tada Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., kasnije naziva ADDIKO BANK d.d., koja je i pokrenula sporni ovršni postupak, ada je nakon toga tuženik B2 Kapital d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji preuzeo to dugovanje i nastavio voditi ovršni postupak protiv ovdje tužitelja na temelju tih istih ovršnih isprava.

20. Tužitelji tvrde da je ovrha na njihovoj nekretnini nedopuštena iz razloga jer ugovor o kreditu nije mogao biti raskinut zbog neplaćanja jer dug nije pravilno obračunan i jer dug ne iznosi koliko je to navedeno u prijedlogu za ovrhu.

21. U ovom parničnom postupku sud može odlučivati samo u okviru navoda iz podnesene tužbe tj. zbog kojih razloga I. i II.tužitelji smatraju da je ovrha nedopuštena, dakle ne izvan naznačenih razloga ( npr. pravo na dom ili ništetnost upisanog založnog prava i dr. ).

22. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu koji su tužitelji sklopili sa ADDIKO BANK d.d., odnosno njezinim pravnim prednikom Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., kao i u odnosu na utvrđivanje visine duga s obzirom da su sporni Ugovor o kreditu tužitelji sklopili s bankom, a ne s tuženikom i tuženik nije uopće ugovorna strana ugovora o kreditu.

23. Ovršni postupak broj Ovr-103/2021 je pokrenut dana 08. ožujka 2021.god. po prijedlogu ovrhovoditelja ADDIKO BANK d.d. Zagreb. Nije sporno da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. godine upisana promjena tvrtke i promjena odredbi statuta ovrhovoditelja te se od 11. srpnja 2016. godine ovrhovoditelj u pravnom prometu koristi nazivom Addiko Bank d.d., a da je ranije isti bio naziva HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb.

24. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-103/2021 od dana 09. ožujka 2021.god. određena je ovrha na nekretnini u suvlasništvu I.ovršenika i II.ovršenika ( koji su ovdje I. i II.tužitelji ) upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], čest.br.26/1 kuća, dvor, voćnjak, livada od 530 čhv, a temeljem ovršnih isprava i to od dana 12.10.2005. godine kada je ovrhovoditelj Addiko bank d.d. tj. njegov pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. sa NL kao korisnikom kredita i založnim dužnikom, ĐL kao sudužnikom i založnim dužnikom te PL kao sudužnikom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 146- 378/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je ovrhovoditelj korisniku kredita odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.800,00 CHF ( švicarski franak ) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a isti Ugovor o kreditu je solemniziran dana 15.10.2005. godine u uredu javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, pod brojem OU-1608/05-1. Ovrha je određena i temeljem ovršne isprave od dana 29.02.2016. godine kada je ovrhovoditelj - banka tj. njegov pravni prednik sa NL kao korisnikom kredita i založnim dužnikom, ĐL kao sudužnikom i založnim dužnikom te PL kao sudužnikom, sklopio Sporazum uz Ugovor o kreditu broj: 146-378/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji je solemniziran dana 29.02.2016. godine u uredu javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca, pod brojem: OV-1132/16. Navedenim Sporazumom se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

25. Nije sporno da je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu u čl. 10. zasnovano je u korist Banke založno pravo na nekretnini upisanoj pri: zemljišnoknjižnom odjelu Čakovec, Općinskog suda u Čakovcu, u zk. ulošku [broj ZK uloška], k.o. [adresa], na kat.čest 26/1, koja u naravi predstavlja kuća, dvor, voćnjak, livada, ukupne površine 530 čhv, i to tamo ovršenika (ovdje tužitelja ), svakoga u ½ dijela, zajedno u cijelosti. Uvidom u z.k. izvadak za tu nekretninu je utvrđeno da je pravni prednik ovrhovoditelja, sada i ovdje tuženika imao upisano založno pravo temeljem tog ugovora o kreditu broj: 146-378/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 12.10.2005. godine pod

26. Dakle, kao ovršna isprava na temelju koje je doneseno Rješenje o ovrsi ovoga suda je u prijedlogu naveden i Sporazum uz predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnom bilježniku Sandi Jalošovec dana 29.02.2016. godine pod brojem OV-1132/16, iz sadržaja istog Sporazuma je utvrđeno da je isti između banke i dužnika sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji propisuje konverziju iz 2015. godine.

27. Zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama je temeljem tog Rješenja o ovrsi provedena pod brojem Z-2627/2021.

28. U prijedlogu za ovrhu tada ovrhovoditelj ADDIKO BANK d.d. tvrdi da ovršenik nije plaćao svoje dospjele obveze, te je ovrhovoditelj dana 01. kolovoza 2013. godine raskinuo Ugovor o kreditu čime je tražbina iz predmetnog ugovora dospjela u cijelosti. Kao dokaz je u spis dostavljen dokument – dva dopisa - Raskida ugovora o kreditu od dana 01. kolovoza 2013. godine, s povratnicom uručenom tamo ovršenicima. Ovrhovoditelj tada Addiko bank d.d. tvrdi da je slijedom navedenog Sporazum uz Ugovor o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine postao je ovršan dana 15. travnja 2020. godine.

29. U tom pokrenutom ovršnom postupku tada ovrhovoditelj ADDIKO BANK d.d. tvrdi da prema Izvatku iz poslovnih knjiga na dan 15. travnja 2020. godine ovrhovoditelj ima dospjelo potraživanje prema ovršeniku u ukupnom iznosu od 8.723,61 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d na dan plaćanja i 268,83 HRK koje potraživanje se odnosi na iznos od 5.884,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d na dan plaćanja na ime glavnice, iznos od 2.839,07 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d na dan plaćanja na ime zatezne kamate te iznos od 232,98 HRK kn na ime ostalih troškova te iznos od 35,85 HRK zateznih kamata na troškove.

30. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje o ovrsi je i to samo tamo ovrešnik ŽL u kojoj navodi Žalba se izjavljuje iz svih zakonom predviđenih razloga. U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj navodi da je sa ovršenicima 2005. sklopio Ugovor u kreditu u kojem je glavnica vezana uz švicarski franak te da je 1.8.2013. navedeni ugovor raskinut. Nadalje navodi da je dana 29.2.2016. sklopio sa ovršenicima konverziju navedenog kredita slijedom čega je Ugovor iz 2005 godine postao ovršan 15.04.2020. Iz dostavljene dokumentacije i prijedloga za ovrhu ovršenici ne mogu zaključiti kako Ugovor iz 2005.g koji je raskinut 2013.g. je postao ovršan tek 15.04.2020.g. Nadalje, ovrhovoditelj je protiv ovršenika pokrenuo i postupak prisilne naplate svoje tražbine po računima putem FINE, a ujedno se prisilna naplata provodi i protiv sudužnika GL. Dakle, ovrha se paralelno za istu tražbinu provodi i putem izravne naplate.

31. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ( pravni prednik tuženika ) osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovane i pobijano rješenje o ovrsi potvrditi.

32. Dakle, kod ovoga suda se provodi postupak ovrhe, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ADDIKO BANK d.d. Zagreb, ovrhom na nekretnini I. i II.ovršenika, a temeljem ovršne isprave –ugovora o kreditu i Sporazuma o izvršenoj konverziji, kao solemniziranih privatnih isprava. Postupak se provodi sukladno odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/2013, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – s obzirom na vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu). Ovršni postupak je u fazi odlučivanja po podnesenoj žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi.

33. U tom ovršnom postupku je sud dana 18. siječnja 2022.god. donio i Rješenje kojim je odbijen prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule ovršnosti po javnom bilježniku i to rješenje je postalo pravomoćno dana 16. veljače 2022.god. Naime, dana 24. prosinca 2021.god. je zaprimljen dopis Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-570/2021 u kojem isti navodi da s obzirom da je ovršenik u podnesenoj žalbu sadržajno podnio i prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti koju je izdao javni bilježnik na ugovoru o kreditu, potrebno je prvo odlučiti o istome, pa je stoga sud od javne bilježnice Sande Jalšovec zatražio očitovanje. Javna bilježnica Sanda Jalšovec je dana 07. siječnja 2022.god. dostavila očitovanje u kojem navodi da je Sporazum uz ugovor o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran u njezinom uredu dana 29. veljače 2016.god. pod brojem OV-1132/16, a da su u čl. 1. Sporazuma ugovorne strane suglasno utvrdile da je ugovor o kreditu broj 146-378/2005 raskinut 01. kolovoza 2013.god., dok je u čl. 2. Navedeno da se sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, Sporazumom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nadalje navodi da je ovrhovoditelj dana 09. lipnja 2020.god. podnio zahtjev za izdavanje klauzule ovršnosti da bi mogao provesti prisilnu naplatu dospjelog potraživanja i uz zahtjev je priložio Izvadak iz poslovnih knjiga od 15. travnja 2020.god. Čl. 5. predmetnog Sporazuma navedeno je da su ugovorne strane suglasne da banka visinu i dospjelost tražbina iz Ugovora o kreditu i eventualnih aneksa uz isti dokazuje i izvodom iz poslovnih knjiga s pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te da javni bilježnik na temelju takve isprave stavi na ugovor o kreditu sa pripadajućim aneksima i taj Sporazum klauzulu ovršnosti, pa je slijedom toga javna bilježnica na Sporazum dana 16. listopada 2020.god. stavila klauzulu ovršnosti s danom 15. travnja 2020.god. Na osnovu tih podataka sud je utvrdio da su se ispunili svi uvjeti određeni u navedenom Sporazumu te da je javna bilježnica osnovano stavila potvrdu o ovršnosti sukladno datumu kako je zaprimio dokumentaciju s danom 15. travnja 2020.god.

34. Tijekom tog ovršnog postupka je doneseno i rješenje dana 18. ožujka 2022.god. kojim je utvrđen novi vjerovnik – ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. Zagreb ( ovdje tuženik) i to rješenje je postalo pravomoćno. To iz razloga jer je ugovorom o cesiji od dana 14. prosinca 2021.god. tražbina ADDIKO BANK d.d. iz ovršnih isprava na temelju kojih se vodi taj ovršni postupak temeljem čl. 80. do čl. 87. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 ) prenesena na B2 Kapital d.o.o.

35. U tom ovršnom postupku broj Ovr-103/2021 je dana 12. srpnja 2022.god. zaprimljen Dopis Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr-570/2021 od dana 27. lipnja 2022.god. u kojem isti daje uputu ovome sudu da je potrebno prvo izvijestiti ovršenika o mogućoj ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, kao i posljedicama ništetnosti, te ga pozvati da se izjasni da li želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite ), uz daljnje upute, te je stoga nakon toga ovaj sud donio Zaključak od dana 13. srpnja 2022.god., naprijed naveden.

36. Naime, s obzirom na recentnu sudsku praksu, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

37. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-103/2021 utvrđeno je da je sud dana 13. srpnja 2022.god. donio Zaključak kojim je upozorio ovršenike ŽL i ĐL ( ovdje tužitelje ) o mogućoj ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu broj 146-377/2005 od 12. listopada 2005., kao i posljedicama ništetnosti, te su ovršenici pozvani da se u roku od 15 (petnaest ) dana izričito izjasne da li žele ostati vezani nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite ). Ujedno je naloženo ovršenicima da se u roku od 15 (petnaest ) dana izričito izjasne da li je protiv ovdje ovrhovoditelja već pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti (nepoštenosti) pojedinih odredbi ugovora o kreditu broj 146-377/2005 od 12. listopada 2005. i da sud obavijesti o istome, odnosno ovršenici se upućuje da u pogledu istog mogu protiv ovrhovoditelja (kao pravnog slijednika ADDIKO BANK d.d.), ovdje tuženika podnijeti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, te da o tome obavijesti ovaj sud. Navedeno je u tom Zaključku i da ukoliko I. i II. ovršenici u roku od 15 dana ne očituju sukladno toč. I. i toč. II. ovoga Zaključka, sud će smatrati da se isti odriču zaštite i nastavit će taj ovršni postupak. Ovršenici, ovdje tužitelji su taj Zaključak suda primili dana 25. srpnja 2022.god. putem pošte preporučeno. 38. Nakon toga su ovršenici ( ovdje tužitelji ) u taj spis uz podnesak od dana 09. kolovoza 2022.god. u kojem navode da ne žele ostati vezani nepoštenim ugovornim odredbama i dostavili su dokaz da su pred ovim sudom u svezi istoga već podnijeli tužbu dana 09. kolovoza 2022.god., a radi se o ovoj tužbi koja je predmetom ovog postupka broj P-221/2022.

39. Zatim je sud u tom ovršnom postupku Rješenjem od dana 29. rujna 2022.god. odredio zastoj (odgodu ) postupka do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, a koje Rješenje je ukinuto Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru. Sada je ponovno dana 27. prosinca 2024.god. doneseno Rješenje o zastoju (odgodi) ovrhe do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka. Na to Rješenje je ovrhovoditelj, ovdje tuženik podnio pravodobnu žalbu, te o istoj treba odlučiti. Spis je dobio broj Ovr-607/2024 sukladno Sudskom poslovniku.

40. Inače je u čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona određeno iz kojih razloga ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, a onda ovisno o očitovanju ovrhovoditelja sud odlučuje o podnesenoj žalbi i sukladno utvrđenom može ovršenika uputiti na parnicu i onda tu tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

41. Međutim, u tom ovršnom postupku ovršenik nije temeljem čl. 50. Ovršnog zakona i točno određenih razloga upućen da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, već su ovršenici parnicu samostalno pokrenuli iz drugih razloga, kako je već obraloženo tj. jer ih je sud pozvao da li žele ostati vezani nepoštenim ugovornim odredbama na što su se isti izjasnili da ne žele.

42. Sud je u dokaznom postupku saslušao I.tužitelja i II.tužiteljicu, saslušao je vještakinju, izvršio je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u ovome spisu i u ovršnom spisu, te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

43. Ovdje I.tužitelj ŽL, je u svom iskazu izjavio da je njegova ranija adresa je bila [adresa] tom adresom je naveden u ugovoru u kreditu kojeg je sklopio s tadašnjom Hypo-Alpe-Adria bank 12. listopada 2005. godine. Supruzi i njemu je trebao kredit za kupnju nekretnine – kuće u [adresa], a koju kuću su našli putem agencije za prodaju nekretnine. Za kredit su išli pitat u više banaka i to u Hypo-Alpe-Adria bank i Erste&Steiermarkische bank. Kod njih su u to vrijeme bili najpovoljniji krediti, a i iz razloga procjene njihove solventnosti s obzirom na plaću. Na kraju su se odlučili za tadašnju Hypo-Alpe-Adria bank jer je kod njih bila niža kamata nego u Erste banci. Išli su u poslovnici te banke u Čakovcu i ponuđen im je kredit samo u valuti švicarski franak. Dobili su na uvid ugovor o kreditu i išli su na potpisivanje istog. Ništa konkretno im nije bilo objašnjeno oko visine kamate ili oko same valute plaćanja. U toj banci su im mogli brzo riješiti kredit, a što im je bilo bitno jer su si već našli nekretninu koju su htjeli kupiti, a morali su se iseliti iz smještaja u kojem su plaćali najamninu. Izračunali su im da će im mjesečna rata biti oko 816,00 kuna. Trebali su kredit u visini od tada 28.800,00 CHF što je točno bila prodajna cijena za tu nekretninu u [adresa] i samo taj iznos su trebali. Kredit su uzeli na 20 godina. Išli su na solemnizaciju kod javnog bilježnika koji je ugovor o kreditu samo prolistala te im je pročitala bitne stavke, nije im ništa posebno obrazlagala, potpisali su taj ugovor i što je trebalo i platili solemnizaciju i sve je trajao nekih 10-15 minuta. Uvjet za kredit je bio da se na toj kupljenoj nekretnini upiše hipoteka. Banka je novce direktno isplatila prodavatelju, konkretno agentu za posredovanje u prodaji nekretnine. Po tom ugovoru o kreditu je njegova supruga bila sudužnik i založni dužnik, dok je još sudužnik bio i suprugin otac HL. Mjesečne rate su plaćali na način da je svaki mjesec nosio u banku na šalter. Jedno vrijeme ne sjeća se koliko su redovno plaćali te mjesečne rate, međutim onda je on ostao bez posla u Njemačkoj te nisu mogli više redovno plaćali, pa je od banke tražio moratorij, bio je na dogovoru tu u poslovnici u Čakovcu, no dva puta su ga odbili. Osim toga mjesečne rate su se povisivale tako da su najviše iznosile između 1.100,00 i 1.200,00 kuna mjesečno. Kada nisu mogli redovno plaćati Hypo banka im je slala dopise za dogovore, on je išao na te dogovore, ali mu je odbijeno. Koliko god su mogli su plaćali, međutim točno ne zna koliko su plaćali u kojem razdoblju. Jedno vrijeme kada je radio tu u Hrvatskoj, imao je i obustavu na plaći. Zatim je banka pokrenula ovrhu te je blokirala račune kako njega i supruge, tako i sudužnika po kreditu GL. Ne zna točno koliko je točno na taj način naplaćeno. Nakon toga je banka kod ovoga suda 2021. pokrenula ovrhu na toj kući u [adresa], a onda su nakon nekog vremena dobili obavijest da je Addiko bank to dugovanje prodala B2 KAPITAL-u, ovdje tuženiku. Pokrenuli su ovu parnicu kako bi se konačno utvrdilo koliko su još dužni i kako bi se postigao neki dogovor, a budući da se provodi ovrha na toj nekretnini u [adresa] koja im je jedina nekretnina koju imaju i u kojoj supruga i on žive s obitelji i to s troje djece, od kojih su dvoje punoljetni, a jedno dijete je malodobno. Supruga i on dobili su prijedlog za ovrhu gdje je Addiko bank navela koliko još dug iznosi i prvotno nisu podnosili nikakve žalbe tek kasnije tijekom postupka, a smatra da bi se taj dug trebao točno utvrditi, a zbog čega su i pokrenuli ovaj postupak. U banci kod sklapanja ugovora o kreditu nisu rekli da banka štiti tečaj eura, a ne i tečaj švicarskog franka, niti su mu objasnili temeljem čega banka donosi odluku o promjeni kamatne stope. U to vrijeme nije mogao dobiti koji drugi kredit osim ovoga što je sklopio s tadašnjom Hypo bankom, sada Addiko bank nije bio kreditno sposoban za koji drugi kredit mogao je dobiti samo taj kredit u valuti CHF i uz uvjet da se upiše hipoteka na toj nekretnini. Nije mogao dobiti kredit u valuti EUR jer je bio jedini u obitelji s primanjima, supruga je bila nezaposlena. Dobio je ugovor o kreditu i prije nego je išao na potpisivanje, ga je pročitao, to je bio tzv. tipski ugovor što je unutra pisalo je bilo jasno, bilo mu je rečeno da je kamata 3,99%. Nije pitao što u svezi s kamatom budući da je ugovoru navedeno da je ista promjenjiva. Kod javnog bilježnika su samo brzo prošli ugovor i javna bilježnica im je rekla da ako neće plaćati će ostati bez nekretnine. Addiko bank im je ponudila 2016. godine konverziju tog ugovora iz valute CHF u valutu euru i sklopili su s bankom sporazum o konverziji. Nakon konverzije tog ugovora su nastavili plaćati taj kredit koliko su mogli, uglavnom putem ovrhe na računima, a to zbog nedostatka primanja, zbog nezaposlenosti. Porast tečaja CHF i porast kamatne stope je bio razlog što nisu mogli to plaćati, zbog toga su i pristali na konverziju tog kredita u valuti euro.

44. II.tužiteljica ĐL, je izjavila da je njezina ranija adresa bila Hlapičina 82 i s tom adresom je napisana u ugovoru o kreditu koji su suprug ŽL i ona sklopili 12. listopada 2005. s tadašnjom Hypo-Alpe-Adria bank. Ona je sa suprugom odlazila u banku i može potvrditi sve što je on iskazao. Pročitali su taj ugovor, to je bio tipski ugovor, sve je bilo čitljivo, u tom trenutku im je bilo jasno i nisu imali neka pitanja. U vrijeme uzimanja tog kredita ona je bila nezaposlena, kasnije se zaposlila, jer se morala. Taj kredit nisu mogli redovno plaćati i točno je sve što je suprug iskazao u iskazu. Ne zna točno koliko bi bilo njihovo dugovanje, te su stoga pokrenuli ovaj postupak kako bi se isto utvrdilo. U ugovoru o kreditu je kao sudužnik naveden i njezin otac HL jer je on jedini imao primanja u RH i to mirovinu, a i iz razloga jer oni nisu bili kreditno sposobni.

45. Tužitelji su u svojim iskazima ostali kod navoda iznesenih tijekom postupka.

46. Na temelju iskaza I.tužitelja i II.tužiteljice i cjelokupne priložene dokumentacije, potrebno je odlučiti o svim prigovorima stranaka.

47. Već je obrazloženo da je prijedlog za ovrhu u ovršnom spisu podnesen sudu temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj sa Sporazumom o osnivanju osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemiziranog od Javnog bilježnika Sande Jalšovec iz Čakovca, sa naznačenim datumom ovršnosti, kao i temeljem Sporazuma od dana 29. veljače 2016.god. 48. U tom ugovoru o kreditu su stranke bile kao davatelj kredita tadašnja Hypo-Alpe- Adria-Bank d.d., te ovdje tužitelji i to I.tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, a II.tužiteljica kao sudužnik i založni dužnik. Radi se o stambenom kreditu.

49. U čl. 23. Ovršnog zakona je određeno u toč. 4. da su ovršne isprave ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava. U čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona je navedeno da je javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Dakle, ovršni postupak je pokrenut na temelju ovršne isprave.

50. Naime, isprava na temelju koje je ovrha određena je ovršna isprava. Ugovor o kreditu broj 146-378/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji je Sporazum solemniziran po Javnom bilježniku, a kojom su ispravom (članak 11. i 12. Ugovora) založni dužnici, ovršenici u tome predmetu ( ovdje tužitelji ), ovlastili davatelja kredita da temeljem Ugovora kao javnobilježničke isprave radi naplate cjelokupnog potraživanja, nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida Ugovora, neposredno provede prisilnu ovrhu na založenoj nekretnini, po odredbama Ovršnog zakona.

51. Važno je istači da ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, niti su ovdje tužitelji pokrenuli kakav postupak radi utvrđenja da potvrda ovršnosti stavljena po javnom bilježniku sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu nije mogla biti stavljena na Ugovoru o kreditu, niti da nije mogla biti stavljena s tim datumom.

52. ADDIKO BANK d.d. je otkazao kredit na datum 15. travnja 2020.god. zbog neredovitog plaćanja mjesečnih rata, banka je ugovor na taj datum mogla otkazati sukladno sklopljenom Ugovoru o kreditu jer su sami tužitelji sklapanjem ugovora na to pristali.

53. U to vrijeme su već bile donesene presude u tzv. kolektivnom sporu, pa sud smatra da se sada može u ovom postupku utvrđivati da ugovor o kreditu nije mogao biti otkazan s tim datumom zbog neplaćanja.

54. Tužitelji su vjerovniku ADDIKO BANK d.d., sve do prijenosa potraživanja na B2 Kapital d.o.o. (ovdje tuženika ) plaćali određene iznose, te se vodio i postupak izravne naplate kod Financijske agencije radi naplate iste tražbine, a što je vidljivo iz dokumentacije koju je u spis na zahtjev suda dostavila ADDIKO BANK d.d., pa bi sukladno sklopljenom Ugovoru o kreditu, a na što su tužitelji sklapanjem ugovora i pristali, taj ugovor o kreditu svakako bio zbog neredovitog plaćanja mjesečnih rata otkazan u kasnijem razdoblju, iako se sada točan datum otkazivanja ne može utvrditi, ali je životno i logično da bi banka zbog neplaćanja svakako otkazala ugovor o kreditu, a tužitelji nisu pokretali nikakve postupke protiv banke, niti pak su išli u banku radi dogovora, dakle, nisu pokušali riješiti nastalu situaciju.

55. Uvidom u Dopise i to Raskid ugovora o kreditu ADDIKO BANK d.d., kao i priložene potpisane dostavnice o uručenju pismena putem pošte preporučeno, utvrđeno je da su i I.tužitelj i II.tužiteljica uredno primili putem pošte preporučeno, obavijest o otkazu ugovora o kreditu zbog neplaćanja rata, te su upozoreni na mogućnost pokretanja ovršnog postupka, a tužitelji nakon primitka istih nisu pokrenuli nikakav sudski postupak protiv banke. Stranke ugovora o kreditu su sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nakon toga provele konverziju toga kredita iz valute CHF u valutu EUR.

56. Nadalje, valja odlučiti o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.

57. Naime, kreditor prema Ugovoru o kreditu 146-378/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini je tvrtka Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb. Već je obrazloženo da je novi naziv tvrtke ADDIKO BANK d.d. d.d. sa sjedištem u [adresa].

58. Ugovorom o cesiji zaključenom između ADDIKO BANK d.d i tuženika (ovrhovoditelja ) B2 KAPITAL d.o.o. izvršen je prijenos tražbine sa kreditora ADDIKO BANK d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ) na tuženika (ovrhovoditelja) B2 KAPITAL d.o.o. time da je Ugovor o cesiji od dana 14. prosinca 2021.god. solemniziran po Javnom bilježniku i to je Rješenjem utvrđeno u ovršnom postupku, a koje Rješenje je postalo pravomoćno.

59. Člankom 80. Zakona o obveznim odnosima - ustup tražbine – cesija - koje se tražbine mogu prenijeti ugovorom - je u st. 1. određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Člankom 81. Zakona o obveznim odnosima ( sporedna prava) je u st. 1. određeno da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl., a u st. 3. da se smatra da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom.

60. Prema članku 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( odnos primatelja i dužnika) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a prema st. 2. dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

61. U konkretnom slučaju je ADDIKO BANK d.d. vjerovnik - ustupitelj, ovdje tuženik B2 KAPITAL d.o.o. primatelj, a I. i II. tužitelji su dužnici. Prema odredbi iz članka 32. Ovršnog zakona ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili na neki drugi način prešla.

62. Prema tome, u situaciji kada je izvršena cesija tražbine sa ranijeg vjerovnika na novog vjerovnika i ovrhovoditelja u ovršnom predmetu, ovdje tuženika B2 Kapital d.o.o., ispunjen je uvjet iz članka 32. Ovršnog zakona.

63. Stoga je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. u ovom parničnom postupku pasivno legitimiran, te kako je naprijed obrazloženo, tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom pisu ima i aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka kod ovoga suda, pa posljedično tome i pasivnu legitimaciju da se protiv njega vodi ovaj parnični postupak koji je proizašao upravo iz tog ovršnog postupka i to iz istih razloga.

64. Koje prigovore ovdje tužitelji kao dužnici mogu istaknuti ovdje tuženiku kao novom vjerovniku ( primatelju tražbine po ugovoru o cesiji) sud će dalje obrazložiti, a vezano uz odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju cesiju.

65. Prema čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

66. U ovom slučaju se radi o potraživanju tuženika koje potječe iz Ugovora o kreditu, koji sukladno potvrdi javnog bilježnika, po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te ima snagu javnobilježničkog akta, sukladno odredbama članka 54. i članka 59. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine RH broj 73/93, 29/94, 16/07, 75/09 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme kada je na ugovor stavljena klauzula ovršnosti). Potraživanje tuženika dakle proizlazi iz isprave, koja kao ovršna javnobilježnička isprava, ima snagu isprava navedenih u članku 233. Zakona o obveznim odnosima. Stoga se glede zastare potraživanja tuženika, koje potječe iz te isprave, primjenjuje 10-godišnji zastarni rok.

67. Ugovor o kreditu je postao ovršan danom otkaza 15. travnja 2020.god., pa u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, temeljem tog Ugovora kao ovršne isprave, nije protekao 10-godišnji rok iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima, dakle nije nastupila zastara potraživanja tuženika s osnova tog Ugovora o kreditu koji je on preuzeo cesijom od ranijeg vjerovnika ADDIKO BANK d.d.

68. Zatim još valja istači da su I. i II. tužitelji u svojstvu založnih dužnika pristali sklapanjem Ugovora o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini na zasnivanje založnog prava na svojoj nekretnini na kojoj je u ovosudnom spisu broj Ovr-103/2021 određena ovrha, radi osiguranja tražbine vjerovnika – banke, a koju tražbinu je banka ( sada ADDIKO BANK d.d. ) temeljem Ugovora o cesiji od dana 14. prosinca 2021.god. prenijela na ovdje tuženika B2 KAPITAL d.o.o. zajedno sa upisanim založnim pravom, te su ovdje tužitelji sklapanjem ugovora o kreditu dali suglasnost da za slučaj neisplate te tražbine vjerovnik neposredno provede prisilnu ovrhu na založenim nekretninama. Dakle, I. i II. tužitelji su svojevoljno ugovorili založno pravo na predmetnoj svojoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njih nakon toga ugovaranja i nastupile, a založno pravo je i nadalje upisano na njihovoj nekretnini.

69. Tužitelji smatraju da je u ovom postupku bitno pitanje je li prestala tražbina sada tuženika i da je važno utvrditi visinu tražbine ranijeg vjerovnika ADDIKO BANK d.d. prema tužiteljima jer tuženik B2 KAPITAL d.o.o. nije mogao steći više od toga.

70. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. tvrdi da je preuzeo potraživanje od ADDIKO BANK d.d., a ne ugovornu poziciju, što je točno, međutim sukladno odredbi čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužnik, ovdje I. i II. tužitelji mogu isticati primatelju, ovdje tuženiku, pored prigovora koje imaju prema njemu, i one prigovore koje su mogli istaknuti ustupitelju tj. ADDIKO BANK d.d. do časa kada su saznali za ustupanje.

71. Prema tome, tuženik B2 KAPITAL d.o.o. nije mogao preuzeti više prava nego je imala ADDIKO BANK d.d., a ovdje tužitelji mogu tuženiku isticati i prigovore koje su mogli isticati ADDIKO BANK d.d., sukladno čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

72. Pri tome nije bitno da li je ADDIKO BANK d.d. tuženiku prilikom sklapanja ugovora o cesiji prezentirala pogrešan obračun tražbine prema dužniku – ovdje tužiteljima, a koji obračun je bio temeljen na ugovornim odredbama koje su pravomoćno utvrđene ništetnima u tzv. kolektivnom sporu s obzirom na odredbe čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

73. Valja istači da je ovdje tuženik B2 KAPITAL d.o.o. preuzeo ovršni postupak protiv ovdje tužitelja u spisu Ovr-103/2021 upravo i samo na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj 146-378/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog po javnom bilježniku Sandi Jalšovec iz Čakovca, dakle na ugovoru o kreditu koji su ovdje tužitelji (ovršenici ) sklopili sa ADDIKO BANK d.d. (tj. pravni prednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. ), a čiju tražbinu prema dužnicima je preuzeo tuženik (ovrhovoditelj ) B2 KAPITAL d.o.o., a prema čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dužnici mogu novom vjerovniku istaknuti sve prigovore koje su mogli istaknuti ranijem vjerovniku ( ustupitelju ), a što je bitno za ovaj postupak. Tuženik je istovremeno preuzeo i tražbinu iz Sporazuma od 29. veljače 2016.god. kojim je izvršena konverzija tog kredita.

74. Također je utvrđeno da je ovdje tuženik B2 KAPITAL d.o.o. ugovorom o cesiji preuzeo i Ugovor o kreditu i upisano založno pravo na nekretnini pod brojem Z- 6361/2005, kao i sve instrumente za naplatu tražbine koje su izdali ovdje tužitelji (kao dužnici, ovršenici ).

75. Točno je da je čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine RH broj 41/14 i 110/15 ) određeno da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, međutim u konkretnom slučaju kada je tuženik cesijom preuzeo potraživanje ADDIKO BANK d.d. prema dužnicima (tužiteljima ), tada prilikom odlučivanja u konkretnom sporu treba uzeti u obzir i odredbe Zakona o obveznim odnosima koja uređuju cesiju tj. čl. 84. st. 2. kojim je određeno da dužnik (ovdje tužitelji ) preuzimatelju (ovdje tuženiku ) može istaknuti prigovore koje je mogao istaknuti i ustupitelju tj. banci ( ovdje ADDIKO BANK d.d.).

76. Tužitelji ( dužnici, ovršenici ) se u ovom postupku pozivaju na to da je ugovor o kreditu koji su sklopili s ustupiteljem tražbine ADDIKKO BANK d.d. ništetan, odnosno da su ništetne pojedine njegove odredbe, pa da je posljedično tome dugovanje tužitelja po tom ugovoru o kreditu manje, pa čak tvrde da su dugovanje i u cijelosti otplatili.

77. Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Sukladno čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, dakle ne zastarjeva.

78. Ništetnost se sukladno čl. 322. i čl. 326. Zakona o obveznim donosima utvrđuje u trenutku zaključenja ugovora ( ex tunc ), a ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništenosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, niti nagodbom stranaka. Ništetan ugovor predstavlja najtežu povredu javnih interesa.

79. U ovom postupku sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te se u ovoj presudi očituje na sve iznesene prigovore obje stranke u postupku.

80. Prilikom odlučivanja ovaj sud vodi računa o pravnim shvaćanjima viših sudova i o postojećoj sudskoj praksi.

81. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio pravno shvaćanje u presudi Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. godine u kojem je navedeno da prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu s Zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim Zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

82. Odredbom čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

83. Prema navedenom citirane odredbe Zakona o parničnom postupku propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnih postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi.

84. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. godine utvrđeno je da je odlučeno da s obzirom da se pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu odnosi i na ADDIKO BANK d.d. nema potrebe u navedenom pravcu ponovo provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a.

85. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, a ta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ta presuda VTS pod brojem Pž-7129/13 je potvrđena i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 budući su odbijene revizije stranaka.

86. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, a kojom su odbijene revizije stranaka, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

87. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

88. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

89. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

90. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena.

91. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli vezano za valutu švicarski franak i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu su utvrđeni ništetnim sukladno postojećoj sudskoj praksi, kojom prihvaća i ovaj sud, konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti su zahvaćeni ništetnošću, a ovaj sud smatra da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji uređuju cesiju ovdje tuženik ne može tražiti isplatu viših iznosa od tužitelja, nego bi to imala ADDIKO BANK d.d. od koje je tuženik tražbinu preuzeo, a sve iz razloga jer ovaj sud mora paziti na ništetnost ugovornih odredbi po službenoj dužnosti i ne smije dopustiti da zbog takvih ništetnih ugovornih odredbi tužitelji budu u obvezi platiti više nego je Zakonom i pravnim utvrđenjima dopušteno.

92. Kada je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. s ADDIKO BANK d.d. sklapao Ugovor o cesiji kojim je preuzeo konkretno potraživanje dužnika ( ovdje tužitelja ) temeljem Ugovora o kreditu na temelju kojeg je i pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tužitelja, tuženik je preuzeo i rizik same naplate i rizik visine naplate, a što je uređeno i čl. 87. Zakona o obveznim odnosima i ovaj sud smatra da je tuženik preuzimanjem tražbine kao dobar gospodarstvenik trebao biti svjestan rizika naplate i rizika prigovora koje mu dužnik (ovdje tužitelji ) mogu istaknuti u svakom daljnjem postupku gdje će on pokušati naplatiti preuzetu tražbinu.

93. Bitno je istači da u vrijeme kada je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji preuzeo od ADDIKO BANK d.d. konkretnu, spornu tražbinu radi naplate dugovanja od dužnika ( ovdje tužitelja ), što je bilo 14. prosinca 2021.god., su već u Republici Hrvatskoj donesene i pravomoćne sudske odluke i revizijske odluke koje su se odnosile na ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu koje je sklapala ADDIKO BANK d.d. s korisnicima kredita, a koje su ranije navedene, tako da je tuženik bio upoznat sa rizicima preuzimanja takvih spornih tražbina od banke.

94. Kako je banka i to ADDIKO BANK d.d. takav ništetan ugovor o kreditu prenijela cesijom na ovdje tuženika B2 Kapital d.o.o., tako se sada u ovom postupku utvrđenja ništetnosti ovrhe može utvrđivati ništetost ugovornih odredbi konkretnog spornog ugovora o kreditu budući da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, a isto su ovdje tužitelji isticali već u žalbama protiv rješenja o ovrsi ovoga suda u pogledu čega su i upućeni u parnicu i onda posljedično utvrđenom i u ovom postupku utvrđivati koliko dug iznosi s obzirom na ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, odnosno koliko je dug tužitelja po ugovoru manji, o čemu je u ovom postupku provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje, bez obzira što je ADDIKO BANK d.d. dala tuženiku knjigovodstvenu karticu prilikom sklapanja ugovora o cesiji sa stanjem duga na dan izvršene cesije potraživanja iz spornog ugovora o kreditu.

95. Iz Ugovora o cesiji sklopljenog između banke i tuženika nije vidljivo za koji iznos je konkretna tražbina preuzeta, a tuženik kao preuzimatelj tražbine sukladno čl. 87. Zakona o obveznim odnosima može protiv banke pokrenuti odgovarajuće postupke.

96. Točno je da je predmetni Ugovor o kreditu raskinut na temelju i u skladu s odredbama samog Ugovora o kreditu. Odredbom čl. 19. st. 2. jasno je određeno da će se visina potraživanja, kao i dospjelost istog, dokazivati izvodom iz poslovnih knjiga Banke te da javni bilježnik na temelju takve isprave stavlja na Ugovor o kreditu klauzulu ovršnosti.

97. S obzirom na navedeno sud smatra da tužitelji od tuženika mogu tražiti u okviru podnesene tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom smanjenje svoje obveze iz spornog Ugovora o kreditu, a temeljem kojeg ugovora je upravo tuženik pred ovim sudom preuzeo od te banke postupak ovrhe na nekretnini.

98. Točno je da je sukladno navedenom članku Ugovora o kreditu javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti s datumom 15. travnja 2020. god. S tim datumom je postojalo potraživanje prema tužiteljima jer u tom trenutku ovdje tužitelji još nisu pokrenuli nikakav postupak protiv banke radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Sukladno Ugovoru o cesiji između ADDIKO BANK d.d. i B2 KAPITAL d.o.o.. od 14. prosinca 2021.god., ovjeren od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, navedeno je da je potraživanje na dan 13. prosinca 2021. god. iznosilo 9.090,70 EUR. Navedena isprava koja prileže Ugovoru o cesiji, kao i Izvod iz poslovnih knjiga ovršenika, ovdje tužitelja kojim je iskazana visina potraživanja od 9.090,70 EUR.

99. Već je obrazloženo da je u ovršnom postupku broj Ovr-103/2021 kao ovršna isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak naveden i Sporazum uz predmetni ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran po javnom bilježniku Sandi Jalošovec dana 29.02.2016. godine pod brojem OV-1132/16, dakle koja isprava je od strane tada ovrhovoditelja- banka ADDIKO BANK d.d. u predmetnom ovršnom postupku korišten kao ovršna isprava, a za koji ovdje tužitelji (ovršenici ) tvrde da je ništetan, pa i o istome treba odlučiti.

100. Tijekom ovog parničnog postupka je Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.god., glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

101. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o zaštiti potrošača su u cijelosti preuzele zakonodavno rješenje propisano Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a sam sustav zaštite koji provodi ta Direktiva počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti. Osim toga, pravni prednik tuženika tj. banka predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je pravni prednik tuženika raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi.

102. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

103. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima. Posebno se ističe odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 174/20 gdje isti potvrđuje pravo potrošača na obeštećenje zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i nakon prihvata konverzije, a ta odluka je potvrđena Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U III-1995/23 od 28.06.2023.god. Također je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev 809/21 naveo da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora. Osim toga Ustavni sud RH je u odluci broj U III-5853/20 od 05.04.2023.god. potvrdio pravo potrošača na utuženje i isplatu unatoč sklopljenom aneksu o prihvatu konverzije.

104. Ovo iz razloga što sklapanjem Sporazuma od 29. veljače 2016.god., koji su sklopili ADDIKO BANK d.d. (pravni prednik tuženika ) i tužitelji, nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Pravni prednik tuženika je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR na način da se položaj potrošača u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti EUR. Kamatna stopa određena Sporazumom od 29. veljače 2016.god. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti EUR, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).

105. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Sporazumom od 29. veljače 2016.god. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka. Sklapanjem tog Sporazuma ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326. Zakona o obveznim odnosima jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj, te je tužitelj i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je bilo prvotno oštećenje u valuti CHF. Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u EUR ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.

106. To zato jer je intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/07 (Narodne novine RH broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba.

107. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke,a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

108. Nadalje je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. god. zauzeto stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

109. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe. U međuvremenu je donesena odluka od 09. srpnja 2020. suda Europske unije broj C-452/18 koja potvrđuje da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče. 110. Ovaj sud smatra da se tužitelji sklapanjem tog Sporazuma od 29. veljače 2016.god. nisu odrekli tih prava, niti su dali, niti su mogli dati slobodan i informirani pristanak na to, te se aneksom o konverziji nisu odrekli svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano, niti su pristali na isto, a čak da su i dali takav pristanak ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverzije valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom (čak protivno u to je vrijeme bila utvrđena valjanom), te tužitelj nije bio informiran niti su mogli znati čime bi se takvim odricanjem odrekli.

111. Nadalje, tim aneksom nije obuhvaćena niti se ne spominje ništetnost odredbi o promjeni kamatnih stopa (već su i kod same konverzije primijenjene ništetne kamatne stope za kredite u valuti EUR temeljene na jednostranim odlukama banke, a tužitelju tada nije bilo poznato da su promijene tih kamatnih stopa za EUR kredite ništetne), a niti se navodi koliko bi bio iznos pretplate kojeg bi se tužitelj sklapanjem aneksa odrekao, niti je on to mogao znati.

112. Što se tiče izvršene konverzije kredita sa valutnom klauzulom u CHF (švicarski franak ) u kredit sa valutnom klauzulom u EUR ( euro ) sklapanjem Sporazuma temeljem Zakon o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZIDZOPK) , valja reći da se radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita kamatna stopa i iznose ostale ne otplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po stajalištu ovog suda konverzija odnosno potpisivanje tog Sporazuma između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK- a, a niti navedenim Sporazumom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF.

113. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Sporazum kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate kojom je podmiren kredit u EUR u cijelosti, sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

114. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača. Osim toga, kada je pravni prednik tuženika - banka tužiteljima ponudila sklapanje Dodatka (Aneksa) i izvršio konverziju ugovora o kreditu temeljem odredbi ZIDZOPK-a, istime je priznao svojstvo potrošača.

115. Izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15) sadrži podatak o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke, te da su uplate koje su izvršene u kunama preračunavane u CHF po tečaju za CHF na dan uplate o zaduženjima preračunatim iz CHF u EUR uz promjene kamatnih stopa za kredite u EUR po odlukama banke, te da je na taj način tuženik utvrdio da je do 30.09.2015. tužitelj više uplatio određeni iznos ( u Aneksu nazvan pretplatom ).

116. Naime, konverzija je proizvela pozitivan učinak za potrošača, ali prije svega na način da je izjednačila njegov položaj kao da je ugovorio kredit vezan uz valutu EUR, a što je uostalom i bila intencija zakonodavca.

117. Iz iskaza tužitelja ( potrošača ) sud je utvrdio da je isti pristao na tu konverziju tog kredita upravo iz razloga jer mu se samim pretvaranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR u tom trenutku, sukladno Zakonu, njegova mjesečna rata kredita bitno snizila (smanjila ), dakle lakše mu je istu ratu bilo mjesečno podmirivati, pa je životno i logično da je zbog toga na isto pristao jer mu se time bitno olakšala daljnja financijska situacija prilikom otplate spornog kredita ubuduće. Međutim to ne znači da se odrekao daljnjih eventualnih utvrđivanja da li je tim provedenim postupkom konverzije stvarno uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama obje ugovorne strane tj. kreditora i korisnika spornog kredita. Međutim, konverzija nije polazila od izračuna pod pretpostavkom nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope odnosno pitanja o kojem se raspravlja u ovom postupku, te nije uračunala iznose koje je tužitelj kao potrošač platio preko početno ugovorenih uvjeta u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope.

118. Prema tome, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka u odnosu na nepošteno ugovaranje po pitanju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a što je u konkretnom postupku slučaj. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti ne osporava njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

119. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to je sud navedene odredbe utvrdio ništetnima i odlučio je kao u toč. I. tužbenog zahtjeva. To su odredbe : dio odredbe čl. 6. istog Ugovora u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.; dio odredbe čl. 6. istog Ugovora u kojem je ugovoreno da Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune; dio odredbe čl. 21. istog Ugovora u kojoj stoji da potpisom na istom Ugovoru, Založni dužnici i Sudužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Oduku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te druge opće akte Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz ovog Ugovora, dio odredbe čl. 2. istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak i dio odredbe čl. 3. istog Ugovora u dijelu u kojem se za otplatu kredita u mjesečnim anuitetima ugovara valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

120. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelji imaju pravo da se i sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi tj. da se utvrdi stvarno stanje dugovanja ovdje tužitelja sada prema tuženiku koji je preuzeo tu tražbinu od banke.

121. Dakle, sada je potrebno utvrditi iznos tog potraživanja tužitelji osporavaju u ovom postupku.

122. Sud je stoga u ovom predmetu rješenjem od 03. ožujka 2023.god. odredio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u svezi Ugovora o kreditu broj 146-378/2005 od dana 12. listopada 2005.god. koji su tužitelji Andrašec sklopili sa tadašnjom Hypo-Alpe Adria Bank d.d., sada ADDIKO BANK d.d., te Sporazuma od dana 29. veljače 2016.god. (kojim su izvršili konverziju tog kredita), a potraživanja iz tog ugovora su temeljem Ugovora o cesiji od dana od dna 14. prosinca 2021.god. prenesena na ovdje tuženika B2 KAPITAL d.o.o., a radi izračuna pretplate primjenom kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora o kreditu i uz preračun obveza prema tečaju na dan korištenja kredita do konverzije posebno izraženo u odnosu na kamatnu stopu, a posebno u odnosu na tečaj i prijeboj eventualnih međusobnih potraživanja stranaka. Vještačenje je povjreno stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec. 123. Vještakinja Natalija Jambrečić je prilikom izrade svog nalaza i mišljenja koristila dokumentaciju koja se nalazi u ovome spisu i koju je u ovaj spis na zahtjev suda dostavila ADDIKO BANK d.d., kao i koja dokumentacija se nalazi u ovršnom spisu. 124. Stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 21. rujna 2023.god. u kojem navodi da je tužitelj po Ugovoru o kreditu 146- 378/2005 u razdoblju od 30.11.2005. do 31.07.2013. godine (do otkaza kredita) zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (3,99% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više platio 2.360,36 EUR (17.784,16 kuna). Vještakinja navodi da se u spisu ne nalazi pregled promjena kamatnih stopa i/ili realizirani otplatni plan u valuti CHF stoga nije moguće iznos više plaćenog razgraničiti na dio koji se odnosi na promjenu kamatne stopa i na dio koji se odnosi na promjenu tečaja CHF. Izračun se stoga izrađuje za obje osnove skupno. 125. Vještakinja Jambrečić je dana 23. listopada 2023.god. dostavila očitovanje na primjedbe tužitelja da je Nalaz izrađen u skladu s nalogom postavljenim od strane suda. Ukoliko po navedenim točkama sud naloži provođenje dopunskog vještačenja, po istome ću postupiti. Odgovorila je i na primjedbe tuženika i navodi da prema postavljenom zadatku, zatezna kamata bi se eventualno mogla obračunati samo na neplaćeni dio glavnice u anuitetu po početnom otplatnom planu, i to samo za period od 31.01.2008. do 31.10.2010. godine, jer se nakon toga u odnosu na početni otplatni plan formira višak uplata, tako da u suštini stvari nema kašnjenja u plaćanju anuiteta čak niti onda kada tužitelj više mjeseci uzastopno nije platio anuitet. Radi preglednosti, ukoliko od strane suda bude naložena dopuna Nalaza po bilo kojem drugom osnovu, u toj Dopuni izvršiti će se i obračun zateznih kamata. Na navod da vještak iz uplata tužitelja nije izuzeo troškove opomena, vještakinja je navela da bez ulaženja u pravnu osnov ovog spora, navodi da iz dokumentacije spisa (Specifikacija uplata) nije moguće nesporno utvrditi koji iznosi uplata tužitelja se odnose na plaćanje troškova opomena tuženiku. Za navedeno je potrebno dostaviti Pregled prometa po kreditu i/ili karticu obračunatih i naplaćenih iznosa opomena po kreditu. Ukoliko sud smatra da je uplate tužitelja potrebno umanjiti za navedeni iznos (plaćanje opomena), i ukoliko tuženik dostavi traženu dokumentaciju, po istome će postupiti.

126. Na primjedbe tuženika je odgovorila u dopuni nalaza od 06. veljače 2024.god. gdje navodi da se daje otplatni plan po početnim uvjetima od početka otplate do 30.09.2023. godine (zadnji raspoloživi podataka o izvršenoj uplati) i dala je Izračun razlika do 30.09.2023. godine uz obračun zatezne kamate.

127. U dopusni nalaza od 23. travnja 2024.god. navodi da prema početnom otplatnom planu, otplata kredita ugovorena je u 240 mjesečna anuiteta. Nalazom je obračunato 215 anuiteta (zadnji 30.09.2023. godine, kako je raspoloživa zadnja uplata), i na dan izrade Nalaza kredit nije otplaćen u cijelosti. Pod pretpostavkom da su kamatna stopa i tečaj bili početni, na dan 30.09.2023. godine po kreditu bi bilo utvrđeno slijedeće stanje: Preplata u iznosu od 641,16 EUR (4.830,81 kuna) i Nedospjela glavnica u iznosu od 2.625,49 EUR (19.781,78 kuna). Iznos od 641,16 sadrži i obračunate zatezne kamate na glavnicu dospjelu u anuitetima. Ukoliko bi se više plaćeno na dan 30.09.2023. godine umanjilo i za troškove opomena (900,00 kuna, 119,45 EUR), tada bi preplata na dan 30.09.2023. godine iznosila 521,71 EUR. 128. U očitovanju od 28. svibnja 2024.god. vještakinja Jambrečić navodi da je pravni prednik tuženika konverziju (CHF-EUR) s financijsko-računovodstvenog gledišta, izvršio u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita. Utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa. Sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate. Izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR. Izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR. U poslovnim knjigama banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja dodatka ugovoru kredit u svojim poslovnim knjigama kredit je vodila kao kredit odobren u valuti EUR. S financijsko- računovodstvenog gledišta provedenom konverzijom kredita iz valute CHF u valutu EUR u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) tužitelj je stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom. To je ponovila i u očitovanju od 26. srpnja 2024.god. Zatim je u očitovanju od 29. srpnja 2024.god. još dodala da napominje da je zadatak vještaku bio izračunati razliku između tužiteljevih uplata i kredita obračunatog po početnoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan isplate kredita, što je i učinila.

129. U očitovanju od dana 11. rujna 2024.god. je još navela da je konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR koju je provela Addiko banka d.d. (i koji izračun je prezentiran u ovom podnesku tuženika) i izračun koji je izrađen u Nalazu temeljem zadatka postavljenog od strane suda su potpuno različiti, i to kako metodološki, tako i s aspekta početnih parametara. Takav obračun tužitelja stavlja u položaj dužnika u valuti HRK s nepromijenjivom kamatnom stopom. Ne ulazeći u pravnu narav spora, vještakinja skreće pažnju na činjenicu da se s financijsko-računovodstvenog aspekta ova dva izračuna upravo zbog navedenih značajno različitih parametara ne mogu uspoređivati.

130. Sudska vještakinja Natalija Jambrečić, mag.oec., je usmeno saslušana na ročištu održanom dana 19. prosinca 2024.god. gdje je navela da ostaje kod nalaza koji je dostavila u spis 21. rujna 2023., dopune nalaza od 23. travnja 2024. te svih očitovanja koje je dostavila nakon davanja nalaza odnosno dopune nalaza. Iz stanja spisa je bilo vidljivo da je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR. Ona je izvršila preračunavanje u kune kada je bila upoznata s činjenicom da je napravljena konverzija iz CHF u EUR u skladu s nalogom koji je dobila od suda po rješenju od 03. ožujka 2023. Navodi da je zadatak bio utvrditi visinu preplaćenu iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Navedeno podrazumijeva da je potrebno isključiti utjecaj valutne klauzule, a navedeno podrazumijeva da se koristi početni tečaj na dan isplate pod pretpostavkom da se isti nije mijenjao. Na temelju dokumentacije iz spisa može utvrditi razliku preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora i sporazuma kojim je izvršena konverzija kredita, i iz izračuna konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR je vidljivo da iznos preplate iznosi 0,00 EUR, znači nema je, drugim riječima, kada bi se iz iznosa više plaćenog koji je utvrđen u nalazu oduzeo iznos više plaćenog iz konverzije kredita razlika više plaćenog ostala bi identična onog iz nalaza, drugim riječima izračun umanjen za 0,00 jednak je izračunu iz nalaza.

131. Vještakinja je jasno navela da je konverzija ugovora o kreditu provedena sukladno Zakonu, ali pravno zbog naprijed obrazloženih razloga ništetnosti očito nije i zbog te ništetnosti je banka krivo obračunala koliko iznosi dugovanje ovdje tužitelja ĐL i na temelju tako krivog izračuna dugovanja je pokrenula ovršni postupak. 132. Bitno je istači da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka jasno proizlazi da u slučaju da su kamatna stopa i tečaj CHF bili početni da onda niti na dan otkaza tog kredita, niti na dan podnošenja prijedloga za ovrhu, niti na dan izrade samog nalaza po tom kreditu ne bi bio evidentiran dospjeli dug ovdje tužitelja prema banci tj. pravnom predniku ovdje tuženika, niti z uključene zatezne kamate i troškove opomena, već bi bila evidentirana preplata i nedospjela glavnica.

133. Dakle ovdje tužitelji niti ne bi imali dugovanje prema banci – ADDIKO BANK d.d. već bi bili u preplati, a za nedospjelu glavnicu se još niti ne može voditi ovrha. 134. Sukladno navedenom nalazu vještaka Natalije Jambrečić sud utvrđuje da uopće nije dopuštena ovrha koju provodi B2 KAPITAL d.o.o. protiv I.tužitelja i II. tužiteljice u spisu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-103/2021 za radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 8.723,61 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d. na dan plaćanja i 268,83 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose kako slijedi: 5.884,54 EUR-a u kunskom protuvrijednosti prema srednjem tečaju Addiko bank d.d. na dan dospijeća 16.04.2020. godine pa do isplate, radi naplate iznosa zateznih kamata na glavnicu obračunatih na dan 15.04.202. godine u iznosu 2.839,07 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Addiko bank d.d. na dan plaćanja, 268,83 HRK računajući od dana dospijeća 16.04.2020. godine pa do isplate, kao i radi naknade troška ovršnog postupka u iznosu po određenju suda i to na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj pri zemljišnoknjižnom odjelu Čakovec, Općinskog suda u Čakovcu, u zk. ulošku [broj ZK uloška] k.o. [adresa], na kat čest 26/1 koja u naravi predstavlja kuća, dvor, voćnjak, livada, ukupne površine 530 čhv, u suvlasništvu ovdje tužitelja svakoga u ½ dijela.

135. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

136. Na temelju naprijed obrazloženog , kao i na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva sud je u toč. III. izreke utvrdio da na dan 30.09.2023. godine postoji preplata tužitelja ŽL, kao korisnika kredita prema tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. s osnova Ugovora o kreditu broj 146-378/2005 solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca dana 15.10.2005 pod brojem OU- 1608/05-1, iznosila 521,71 EUR-a, a nedospjela glavnica 2.625,49 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u toč. III. ove presude.

137. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom. Trošak I i II.tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora – nedopuštenost ovrhe VPS je 1.327,23 EUR.

138. Sud tužiteljima priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod. i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (tbr.8. toč.1.), sastav podneska od 17.10.2022.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 20.10.2022.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4 ), zastupanje na ročištu 13.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 02.03.2023. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), sastav podneska od 14.03.2023.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4 ), sastav podneska od 14.09.2023. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.7/1), sastav podneska od 18.10.2023. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1), sastav podneska od 30.11.2023. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4), sastav podneska od 28.02.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1), sastav podneska od 18.03.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1), sastav podneska od 22.07.2024. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4), sastav podneska od 16.09.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1), zastupanje na ročištu 19.12.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9/1 ), te zastupanje na ročištu radi objave presude 28.04.2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9/3), odnosno ukupno u iznosu od 2.650,00 EUR, sve uvećano za 10 % temeljem Tbr. 40/1 Tarife jer odvjetnica zastupa dva tužitelja i stoga isti trošak ukupno iznosi 2.740,00 EUR, te sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife koji ukupno iznosi 685,00 EUR.

139. Tužiteljima je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. Priznaje im je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 EUR koji iznos je odmjeren i plaćen temeljem tada važećih Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i tada važeće Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21 ).

140. Tužitelji su sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20.05.2023. godine, propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

141. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.783,35 EUR, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke. 142. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Čakovcu, 31. siječnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i i 21/22 ) pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest:

1. I. i II.tužitelji po punomoćnici

2. tuženik B2 Kapital d.o.o. po punomoćniku