REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-830/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., iz Zagreba, Račkog 6, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ranka Zatezala i zamjenika punomoćnika tuženika ES, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu br. 9012161429 sklopljenog dana 12. prosinca 2006. između tužitelja ŠS kao korisnika kredita i tužene Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da tužitelju ŠS isplati iznos od 1.692,63 eura (slovima: tisućušestodevedesetdvaeurašezdesettricenta) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 01. listopada 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odred-bi o promjenjivim ugovornim kamatama ima vratiti tužitelju, u roku od 15 dana, kao i da mu plati zatezne kamate na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,05 EUR počam od 22.08.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 0,23 EUR počam od 26.09.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 3,00 EUR počam od 22.11.2007. do 30.09.2015.,

- na iznos od 9,04 EUR počam od 15.02.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 11,10 EUR počam od 28.02.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 14,52 EUR počam od 26.03.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 9,20 EUR počam od 29.04.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,73 EUR počam od 28.05.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,96 EUR počam od 27.06.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 6,73 EUR počam od 30.07.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 5,93 EUR počam od 26.08.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 8,91 EUR počam od 30.09.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 13,89 EUR počam od 15.10.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 21,34 EUR počam od 19.11.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 18,64 EUR počam od 19.12.2008. do 30.09.2015.,

- na iznos od 17,74 EUR počam od 21.01.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 31,53 EUR počam od 25.02.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,34 EUR počam od 26.03.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,38 EUR počam od 21.04.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 27,23 EUR počam od 19.05.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,12 EUR počam od 17.06.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,67 EUR počam od 22.07.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 40,71 EUR počam od 24.08.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 24,30 EUR počam od 22.09.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 22,38 EUR počam od 23.10.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 25,35 EUR počam od 18.11.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 26,83 EUR počam od 22.12.2009. do 30.09.2015.,

- na iznos od 30,97 EUR počam od 25.01.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 31,14 EUR počam od 24.02.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 35,22 EUR počam od 22.03.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 35,58 EUR počam od 21.04.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 34,94 EUR počam od 24.05.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 51,07 EUR počam od 01.07.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 45,25 EUR počam od 10.08.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 50,39 EUR počam od 19.08.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 55,31 EUR počam od 21.09.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 50,99 EUR počam od 23.10.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 54,41 EUR počam od 19.11.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 69,59 EUR počam od 29.12.2010. do 30.09.2015.,

- na iznos od 63,06 EUR počam od 26.01.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 62,14 EUR počam od 22.02.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 67,72 EUR počam od 18.03.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 62,81 EUR počam od 19.04.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 68,25 EUR počam od 20.05.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,68 EUR počam od 27.06.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 88,13 EUR počam od 14.07.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 100,91 EUR počam od 17.08.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 80,60 EUR počam od 19.09.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,70 EUR počam od 21.10.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 73,56 EUR počam od 22.11.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,31 EUR počam od 21.12.2011. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,95 EUR počam od 19.01.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,98 EUR počam od 20.02.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,85 EUR počam od 21.03.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,63 EUR počam od 25.04.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 83,85 EUR počam od 21.05.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,48 EUR počam od 28.06.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,01 EUR počam od 17.07.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,52 EUR počam od 22.08.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,42 EUR počam od 17.09.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,40 EUR počam od 16.10.2012. do 30.09.2105.,

- na iznos od 75,63 EUR počam od 19.11.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 17,91 EUR počam od 10.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,50 EUR počam od 20.12.2012. do 30.09.2015.,

- na iznos od 70,67 EUR počam od 16.01.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,63 EUR počam od 14.02.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 81,66 EUR počam od 20.03.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,17 EUR počam od 22. 04.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,32 EUR počam od 20.05.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 82,32 EUR počam od 15.06.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 19.07.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 20.08.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 17.09.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 18.10.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,35 EUR počam od 20.11.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,42 EUR počam od 20.12.2013. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,61 EUR počam od 21.01.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,27 EUR počam od 21.02.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 74,44 EUR počam od 24.03.2014. do 30.09.2105.,

- na iznos od 72,47 EUR počam od 23.04.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,21 EUR počam od 21.05.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 71,69 EUR počam od 26.06.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 73,96 EUR počam od 11.08.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 75,87 EUR počam od 29.08.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 72,89 EUR počam od 19.09.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,30 EUR počam od 24.10.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,47 EUR počam od 20.11.2014. do 30.09.2105.,

- na iznos od 18,35 EUR počam od 25.11.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 63,52 EUR počam od 22.12.2014. do 30.09.2015.,

- na iznos od 127,02 EUR počam od 16.01.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,01 EUR počam od 18.02.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 33,21 EUR počam od 20.03.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,89 EUR počam od 24.04.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,90 EUR počam od 18.05.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 78,90 EUR počam od 15.06.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,00 EUR počam od 16.07.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 79,00 EUR počam od 04.08.2015. do 30.09.2015.,

- na iznos od 77,19 EUR počam od 23.09.2015. do 30.09.2015., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju DS naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 1.590,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 31. siječnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 750,00 eura tužitelj odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. listopada 2018. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 12. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 30.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,60 % godišnje. Navodi da je 9. prosinca 2015. s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, te da je isti dan otplatio kredit u cijelosti. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. Navodi da je sukladno čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu budući da je prihvatio konverziju kredita. Smatra da je tužba neuredna u smislu čl.186. Zakona o parničnom postupku jer je tužitelj u tužbi trebao, i bio je u mogućnosti sam odrediti visinu tzv. preplaćenog iznosa po predmetnom kreditu. Istakao je i prigovor zastare. Navodi da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi izričito dopuštene i predviđene odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je korisnik kredita bio poslovno sposobna osoba i da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, te se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Stoga smatra da su korisniku kredita bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Smatra da se utvrđenja iz kolektivne presude ne mogu primijeniti na ovaj postupak u kojem je tužbeni zahtjev postavljen na ime stjecanja bez osnove, već samo u posebnim parnicama za naknadu štete. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 12. veljače 2019. tužitelj je povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, a na koje povlačenje tuženik nije pristao. Stoga je sud nastavio s raspravljanjem iako je tuženik zahtijevao da se bez daljnjeg raspravljanja donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija. Naime, odredbom čl.193. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - u nastavku: ZPP) je propisano da se tužba može povući i nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, pa sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Dakle, u situaciji kada tužitelj nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari povuče tužbu i kada tuženik ne pristane na povlačenje, sud će dalje nastaviti s postupkom budući da zakonom nije propisano da će se u tom slučaju bez daljnjeg raspravljanja donijeti presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 9012161429 (list 8-13 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu (list 14-18 spisa), izračun konverzije (list 19-25 spisa), plan otplate (list 26-28 spisa), obavijest o otplati kredita (list 29 spisa), informacije PBZ-a o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana (list 50-55 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (Financije LB d.o.o.) (list 77-87 i 114 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja DS (list 114-115 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ĆS, djelatnika banke.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 9012161429 od 12. prosinca 2006., a koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 12. prosinca 2006. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 9012161429 koji je potvrđen istog dana kod Javnog bilježnika Biserke Arambašić u Osijeku pod br. OU-932/06, a kojim je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,60% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF i da je sadržana u anuitetima i da dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja;

- da su tužitelj i tuženik 9. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (u nastavku: Dodatak) kojim je kredit konvertiran;

- da su stranke Dodatkom utvrdile da je tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. na ime preostale neotplaćene glavnice ostao iznos od 3.038,65 eura, da iznos pretplate iznosi 3.575,10 eura, da razlika u uplatama u prijelaznom razdoblju nakon 30. rujna 2015. do dana sklapanja Dodatka iznosi 112,60 eura, dakle da ukupni iznos preplate iznosi 3.687,70 eura, te da nakon obračuna učinka konverzije preostali iznos nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u eurima na dan sklapanja Dodatka 9. prosinca 2015. iznosi 2.646,32 eura;

- da se tuženik Dodatkom obvezao iznos preplate od 3.687,70 eura vratiti tužitelju isplatom na njegov račun

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 9012161429 i Dodatka.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 9012161429 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uzimajući u obzir da je Ugovor o kreditu konvertiran. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

8. Sud smatra neosnovanim prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe zbog izvršene konverzije. Ovo stoga što je predmetni Dodatak samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi isti bio da je Ugovorom ugovoreno korištenje kredita u valuti euro, pri čemu niti odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” br. 102/15, u nastavku: ZIDZPK/15) na temelju kojih je zaključen Dodatak nije regulirana pravna sudbina onih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredbi koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja s korisnicima kredita same tj. nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15 nije propisano da se sklapanjem Dodatka gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja Dodatka. Također iz samog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Stoga tužitelju pripada pravo da unatoč sklopljenom Dodatku (izvršenoj konverziji) potražuje od tuženika isplatu razlike u preplaćenom iznosu koja bi nastala zbog neosnovanog povećanja prvobitno ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, ako ona postoji, unatoč zaključenom Dodatku, a koja pretpostavka je u konkretnom slučaju ostvarena. Za napomenuti je da je VSRH u svojoj odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. također zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

8.1. Sud smatra da je osnovni cilj ZIDZPK/15 bio otkloniti krizu u društvu koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u kojoj je sav rizik promjene tečaja bio prebačen na potrošače. Zbog toga je odredbama ZIDZPK/15 propisano da banke moraju potrošačima ponuditi sklapanje Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a da potrošači mogu birati hoće li prihvatiti konverziju i na taj način izbjeći opasnost daljnjeg nepredvidivog rasta tečaja CHF ili će zadržati postojeće stanje u kojem je osnovnim ugovorom o kreditu u cijelosti na njega prebačen rizik tog nepredvidivog rasta tečaja.

8.2. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 GS protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovnu uspostavu (pravno i činjenično) situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.

8.3. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF, za napomenuti je i to da u vrijeme stupanja na snagu ZIDZPK/15 još nije bila utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli u CHF jer je odluka u kolektivnom sporu donesena tek tri godine nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu zbog čega potrošači pa tako ni tužitelj, u vrijeme sklapanja Dodatka nije mogao znati da je riječ o ništetnoj odredbi u pogledu valute. Dakle, tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja Dodatka nije imao sve informacije zbog čega nije mogao sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru, pa se stoga nije mogao ni valjano odreći prava na restituciju koja proizlaze iz odredbi Zakona o zaštiti potrošača jer za postojanje tih prava nije ni znao u trenutku kada je sklopio Dodatak. 9. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9.1. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

10.3. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit uzeo kao stambeni radi kupovine placa na moru budući da je tamo namjeravao otići živjeti, dakle radi svojih osobnih potreba, a ne u poslovne svrhe. U banci mu nisu nudili kredit u nikakvoj drugoj valuti osim u CHF. Nitko od djelatnika banke, a kasnije ni javni bilježnik mu nisu objašnjavali što je to promjenjiva kamatna stopa niti su mu bilo što govorili o tečaju CHF. Iskazao je da je on bio obrtnik i soboslikar i da nije znao što je to promjenjiva kamatna stopa ni valutna klauzula. Ugovor o kreditu je pročitao, a isti je bio unaprijed sastavljen od strane banke. Nakon što je početna rata od oko 1.300,00 kuna narasla na puno gore, otišao je u banku vidjeti što se događa. Tek tada su mu pojasnili o čemu se radi i da je to takva kamata. Kredit je sam otplaćivao, a kada ga je konvertirao, odmah ga je u cijelosti isplatio.

10.4. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama.

10.5. Budući da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka, djelatnika banke koji je navodno pregovarao s tužiteljem, a uzimajući u obzir iskaz tužitelja, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u sudskom postupku iz točke 9. obrazloženja ove presude.

10.6. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 3. listopada 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Balog (Financije LB d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 14. prosinca 2006., da je tečaj na dan korištenja bio 4,609306, te da je rok otplate 120 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,60% godišnje. Vještak je u nalazu naveo da je tužitelj u razdoblju od dana korištenja kredita 14. prosinca 2006. do konverzije 30. rujna 2015. temeljem višestrukog povećanja kamatnih stopa u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i porasta tečaja u odnosu na tečaj koji je važio na dan korištenja kredita preplatio ukupno iznos od 40.917,96 kuna (5.430,75 eura). Vještak je također naveo da je konverzijom tužitelju priznata preplata na dan 30. rujna 2015. u iznosu 28.164,81 kuna (3.738,11 eura), a koji se iznos tuženik obvezao platiti tužitelju u roku od 60 dana od dana prihvata konverzije. Dakle, da je nakon umanjenja utvrđene preplate do konverzije u iznosu 40.917,96 kuna (5.430,75 eura) za konverzijom priznat iznos 28.164,81 kuna (3.738,11 eura), preostala preplata tužitelja po predmetnom kreditu u iznosu 12.753,15 kuna (1.692,63 eura), prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju.

12.1. Za napomenuti je da tijekom postupka stranke nisu osporavale točnost matematičkog izračuna konverzije izvršenog od strane tuženika, a koji je izračun sadržan u Dodatku.

12.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

12.3. U odnosu na prigovor tuženika da je nalaz vještaka napravljen na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.4. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potraživao iznos od ukupno 1.692,63 eura kao u točki II. izreke.

12.5. Iako se tuženik na ročištu 9. siječnja 2025. "opreza radi" protivio preinaci tužbe, za napomenuti je da se u ovome slučaju ne radi o preinaci.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita jer je nakon provedenog vještačenja utvrđeno da tužitelj konverzijom nije obeštećen u cijelosti odnosno da nije obeštećen za iznos od 1.692,63 eura. Pri tome je potrebno napomenuti da iznos preplate koji je tužitelju priznat Dodatkom tj. iznos od 28.164,81 kuna (3.738,11 eura) nije iskorišten za otplatu budućih nedospjelih anuiteta jer se navedeni iznos priznate preplate tuženik obvezao vratiti tužitelju, što tijekom postupka nije bilo ni sporno kao što nije bilo sporno ni to da je tužitelj odmah po konverziji otplatio kredit u cijelosti. Prema tome, u konkretnom slučaju, konverzijom kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos temeljem kojeg tužitelju nije vraćeno ono što je u cijelosti preplatio, čime tužitelj nije obeštećen u cijelosti.

13.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Raspravnim rješenjem od 9. siječnja 2025. sud je odbio prijedlog tuženika za odgodu ročišta jer da je podnesak tužitelja od 7. siječnja 2025. dostavljen sudu protivno odredbi čl.299.a ZPP-a. Iako je tuženik u pravu kada kaže da je tužitelj postupio protivno navedenom zakonskom propisu, uzimajući u obzir da je navedenim podneskom tužitelj samo uredio tužbeni zahtjev u smislu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) pri čemu je njegovo potraživanje ostalo identično kao i u dotadašnjem tijeku postupka, sud je zbog ekonomičnosti postupka, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da se postupak vodi od 2018., odbio prijedlog za odgodu ročišta smatrajući da time stranke nisu uskraćene za svoja prava.

15. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP-a. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.590,85 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav obrazloženog podneska od 3. prosinca 2018. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podnesaka od 28. veljače 2020. i 7. siječnja 2025. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 2. svibnja 2019. i 9. siječnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 225,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 67,68 eura i trošak vještačenja u iznosu 398,17 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 15. listopada 2018. budući da je tužbu podnio 3. listopada 2018. za sastav koje mu je priznat trošak, a ne postoje opravdani razlozi zbog kojih činjenice iz tog podneska tužitelj nije odmah mogao navesti i u tužbi. U odnosu na podneske od 28. veljače 2020. i 7. siječnja 2025., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u podnesku od 28. veljače 2020. tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka dok u podnesku od 7. siječnja 2025. novčane iznose izražene u kunama usklađuje s eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj .

Osijek, 31. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika