REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1797/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika iza pokojne ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Mileta, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupan po punomoćniku Zoranu Krajinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krajinović i partneri iz Zagreba, radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene, dana 16. prosinca 2024.g. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljedniku pok. ŠN OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.500,00 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od dana 06. studenog 2017.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 5.387,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim predlaže utvrditi se da je prednici tužitelja pok. ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženik povrijedio pravo osobnosti trajnim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu ( mobingom), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prednica tužitelja, pok. ŠN u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika provela 26 godina bez prekida, a od dana 01.07.2008.g. ista je bila zaposlena na radnom mjestu rukovoditelja poslova Ljudskih resursa i zaštite na neodređeno razdoblje, temeljem Ugovora o radu. Dana 17.06.2016.g. zaprimila je odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uslijed navodnog prestanka potrebe za radnim mjestom iste, te dana 27.01.2017.g. odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od strane tuženika.

Zakonom o radu, odnosno odredbom čl.7. istog, određeno je da je poslodavac dužan radniku osigurati uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika kao i da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljana posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojim redovito dolazi u doticaj u obavljaniju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s navedenim zakonom i posebnim zakonima. Nadalje, čl.111.st.2. istog zakona određeno je da je za svaku štetu pretrpljenu na radu ili u svezi s radom poslodavac dužan nadoknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, uslijed povrede njegovih prava iz radnog odnosa. Ujedno, Zakonom o zaštiti na radu, i to čl.50. istog, propisana je obveza poslodavca na provedbu prevencije stresa na radu ili u vezi s radom, kao i da je isti dužan posebnu pažnju usmjeriti na radne uvjete, odnosno komunikaciju u radnoj sredini uslijed koje je radnik izložen neprimjerenom ponašanju radnih kolega koji se negativno odražavaju na zdravlje radnika.

U predmetnom slučaju, prednica tužitelja pok. ŠN je sve od 2014.g. pa do prestanka rada uslijed dodijeljenih otkaza ugovora o radu bila izložena sustavnom šikanoznom i zlonamjernom ponašanju Voditeljice podružnice-tuženika na radnom mjestu s ciljem njezine eliminacije s istog, a koji je rezultirao akutnim stresom kod prednice tužitelja, te intenzivnim strahom i zdravstvenim problemima, a konačno i gubitkom radnog mjesta. Predmetno uznemiravanje nastavilo se i nakon prekida radnog odnosa prednice tužitelja, pok. ŠN, kao oblik odmazde zbog pokretanja sudskih postupaka i iznošenja činjenica u istima radi zaštite vlastitih radničkih prava, i to obliku dodjele izvanrednog otkaza u vrijeme kada joj je već istekao otkazni rok prema ranijem poslovno uvjetovanom otkazu, kao i podnošenjem kaznenih prijava protiv iste iz razloga donošenja navodno nepovoljnih odluka za poslodavca, a koje odluke prednica tužitelja, pok. ŠN nije bila ovlaštena potpisivati niti donositi, obzirom da ista nije odgovorna osoba društva tuženika. Niz događaja uslijed kojih je došlo do predmetnih posljedica po prednicu tužitelja, pok. ŠN, a koji su rezultirali otkazom ugovora o radu nakon 26 godina neprekidnog rada, bez ranijih većih pogrešaka ili disciplinski izrečenih kazni, a koji konstituiraju obilježja mobinga. U 2014.g. na mjesto voditeljice tuženika - podružnice Zagrebački električni tramvaj dolazi DNH, te od tada traju sustavne mjere radi uklanjanja prednice tužitelja, pok. ŠN iz radne sredine tuženika stvaranjem takve radne atmosfere u kojoj istoj neće biti prihvatljivo nadalje raditi, a što je kulminiralo otkazom ugovora o radu iste. Do dolaska iste na odgovornu poziciju kod tuženika, prednica tužitelja, pok. ŠN nije imala nikakvih problema u radnoj okolini -niti vezano uz izvršavanje radnih zadataka, niti vezano uz međuljudske odnose na radnom mjestu. Štoviše, istoj je, prijedlogom odaslanim od strane ranijeg voditelja tuženika Sektoru upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija tuženika, dana. 01.12.2010.g., predloženo povećanje koeficijenta složenosti poslova, a obzirom da su poslovi koje je ista odrađivala prepoznati kao poslovi visokog stupnja odgovornosti. Na netrpeljivost Voditeljice podružnice, DNH, prednica tužitelja, pok. ŠN se nije osvrtala sve do njezina imenovanja na odgovornu poziciju tuženika, a obzirom da joj ista do tada nije bila direktno nadređena, međutim imenovanjem iste na poziciju Voditeljice podružnice ZET-a, situacija se drastično promijenila. U veljači 2014.g. ista je dostavila, bez znanja prednice tužitelja, pok. ŠN, njezine osobne podatke Ministarstvu prometa, pomorstva i infrastrukture, kao odgovorne osobe za prekršaje iz područja provođenja odredbi Zakona o radnom vremenu radnika, obveznim odmorima radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, a koje područje uopće nije niti je ikada bilo u djelokrugu rada tužiteljice, s time je ista bila dobro upoznata. Uslijed navedenog, dostavljen joj je prekršajni nalog radi isplate novčane kazne uslijed posinjenog prekršaja, a na koji je ista, obzirom da nema nikakve veze s vođenjem evidencija radnog vremena u prometu i tahografskim listićima, uspješno uložila prigovor te je oslobođena prekršajne odgovornosti. Međutim, predmetnu činjenicu - da je protiv nje izdan obvezni prekršajni nalog, Voditeljica je proslijedila zajedničkom e-mail mrežom svim djelatnicima organizacijskih jedinica podružnice, a bez da je naknadno istu informaciju, po oslobođenju prednice tužitelja, pok. ŠN od optužbe počinjenja predmetnog prekršaja te utvrđenja odgovornosti druge osobe za prekršaj koji joj je stavljen na teret, javno demantirala. Time su povrijeđena i pravila o zabrani dostave osobnih podataka bez prethodne suglasnosti osobe čiji se podaci daju te je neutemeljeno okaljan ugled prednice tužitelja, pok. ŠN u radnoj sredini. Nadalje, 28. ožujka 2014. g. prilikom izlaska s radnog mjesta radi davanja iskaza pri Općinskom državnom odvjetništvu u Svetom Ivanu Zelini, u kaznenom postupku koji se vodio pred Kaznenim sudom u Zagrebu Broj:

K-DO-94/14 i obrazlaganja predmetnog izlaska Voditeljici, ista se obratila prednici tužitelja, na način da je sarkastično izrazila svoje čuđenje riječima "kak su te pustili", a čime joj se verbalno neprimjerno obratila, te je istu bezrazložno uvrijedila. Dana 18.06.2014.g. prednica tužitelja je prijavila nadležnoj Policijskoj postaji zaprimljene prijetnje smrću, a tuženik je dokument "Obavijest žrtvi kaznenog djela", koji je prednica tužitelja, odložila u radni stol koji je koristila za vrijeme rada, dao na uvid svim radnicima koji su popisivali dokumentaciju zatečenu u radnom stolu i ormaru po odlasku prednice tužitelja, pok. ŠN na bolovanje. Krajem 2014.g. prednici tužitelja, pok. ŠN je odobreno korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 12.01.2015.g. do 23.01.2015.g., za trajanja kojeg je ista neprestano uznemiravana opetovanim upitima i zahtjevima Voditeljice za hitnim obavljanjem poslova koji to po svojoj naravi nisu. Tako je, primjerice, ista prvi dan korištenja godišnjeg odmora pozvana da hitno izradi očitovanje po pritužbi radnika, a za sačinjene kojeg u tijeku godišnjeg odmora nije raspolagala potrebnom dokumentacijom, slijedom čega se vratila isti dan na radno mjesto s godišnjeg odmora, kako bi predmetni radni zadataka izvršila.

Nadalje, dana 19.01.2017.g. ista je pozvana radi izrade prijedloga umanjenja plaća radnicima, slijedom čega se morala vratiti s putovanja ranije organiziranog u skladu s predviđenim godišnjim odmorom, a obzirom da potrebnim podacima radi izrade predmetnog prijedloga nije mogla raspolagati za vrijeme godišnjeg odmora, dok se nalazila van radnog mjesta. Dana 22.01.2015. prednici tužitelja, pok. ŠN je zbog pritisaka u radnoj okolino bila prinuđena prekinuti godišnji odmor i doći raditi, a obzirom da joj je Voditeljica podružnice naložila izradu procjene učinkovitosti radnika tuženika. Dana 25.02.2015. prednica tužitelja, pok. ŠN je saznala da joj je Voditeljica podružnice zatajila lozinku za unos podataka u Centralni registar Ljudskih resursa, a koju lozinku zajedno sa uputama za rad je zaprimila još tijekom 2013. godine. Za navedenu činjenicu, prednica tužitelja, pok. ŠN je saznala tek kad je opomenuta od strane Centralnog registra Ljudskih resursa Grada Zagreba da je u obvezi ažurirati podatke o radnicima u što kraćem roku. Tek kad je sa Centralnim registrom dogovorila ponovnu dodjelu lozinke te Voditeljicu podružnice zamolila izlaz radi preuzimanja iste, nakon više od godinu dana od dana kad joj je lozinka dostavljena, Voditeljica je dostavila istu prednici tužitelja, pok. ŠN i zajedno sa uputama za primjenu. Nadalje, dana 12.05.2015.g. prednica tužitelja, pok. ŠN je pozvana na obavijesni razgovor u PNUSKOK te je o tome odmah obavijestila Voditeljicu, koja je isti dan kada joj je uručila potvrdu kao dokaz odsutnosti s rada, istu ispitivala na koju okolnost je bila pozvana u PNUSKOK, te o čemu je iskazivala. Ukratko nakon tog razgovora tajnica Voditeljice zatražila je da se D odmah dostavi prednice tužitelja, pok. ŠN osobni dosje, a nakon nekoliko dana je obaviještena kako treba doći na sastanak u Direkciju Zagrebačkog holdinga. Na sastanak je bila pozvana radi otkaza uvodno navedenog ugovora o radu za koji je Voditeljica navela kako se temelji na nalazu Gradskog kontrolnog ureda kojim ju se tereti za povrede radnih obveza, a o postojanju kojeg je nalaza tada prednica tužitelja, pok. ŠN prvi put izviještena te koji joj nije predočen na navedenom sastanku. Kako sama prednice tužitelja, pok. ŠN, a ni ostali članovi Uprave prisutni na sastanku nisu bili upoznati sa sadržajem nalaza, na opetovana traženja dostave predmetnog nalaza radi očitovanja na navodno pronađene primjedbe u radu iste, nije udovoljeno. Po predmetnom nalazu u koje na su navodno otkriveni nedostaci u radu prednice tužitelja, pok. ŠN, nakon navedenog sastanka nisu poduzimane daljnje radnje u narednih par mjeseci.

Ističe kako je uslijed bolesti kralješnice, dana 07.07.2015.g. započela bolovanje, a za vrijeme kojeg je dana 31.08.2015.g. javnobilježničkom dostavom primila poziv za iznošenje obrane u predmetu postupka redovnog otkazivanja ugovora o radu zbog osobito teške povrede radne obveze temeljem gore navedenog nalaza Gradskog kontrolnog ureda, a potom i još jedan poziv za iznošenje obrane putem punomoćnika, dana 24.09.2015. Predmetni pozivi radi iznošenja obrane prednici tužitelja, pok. ŠN su strateški dostavljani u vrijeme kada je, zbog naravi bolesti uslijed koje je bila na bolovanju, ista bila onemogućena u kretanju, a time onemogućena i u pristupu radi davanja obrane. Neovisno o navedenom, na isti se poziv, putem punomoćnika prednice tužitelja, pok. ŠN očitovala pisanim putem dana 04.09.2015.g., pa potom i 28.09.2015. čime je otklonila sve optužbe koje su joj stavljene na terete u vezi s nedostacima u radu kao razlogu za otkaz. Dana 19.11.2015. Voditeljica podružnice je na zahtjev za zaštitu prava prednice tužitelja, pok. ŠN, upućen predsjednici Uprave tuženika, odgovorila da počevši od mjeseca prosinca 2014. pokušava otkazati prednici tužitelja, pok. ŠN ugovor o radu sklopljen za radno mjesto Rukovoditeljica Ljudskih resursa i zaštite, što jasno ukazuje na činjenicu da ju se želi pošto poto udaljiti iz radne sredine bez i jednog valjanog dokaza. Da je tomu tako ukazuje i činjenica da je nalaz gradskog kontrolnog ureda datiran dana 18.05.2015., a Pravilnik o organizaciji koji je bio povod za otkaz ugovora o radu zbog poslovnih razloga je donijet tek dana 10.09.2015. , dok je prednici tužitelja, pok. ŠN ugovor o radu zbog poslovnih razloga otkazan tek u lipnju 2016.g.

Dana 03.09.2015., za vrijeme bolovanja i strogog mirovanja prednice tužitelja, pok. ŠN telegramski je pozvana od strane Voditeljice na dostavu popisa predmeta u kojima je sudjelovala u postupcima istrage kaznenih dijela s preciznim podacima o svakom postupku koji se vodi, a koji nalaz za vrijeme bolovanja nije mogla dostaviti kao niti doći do potrebnih podataka za izradu istih, te se u istom smislu neposredno i očitovala D. Za vrijeme odsutnosti prednice tužitelja, pok. ŠN sa radnog mjesta Voditeljica je neprimjereno komunicirala s ostalim zaposlenicima o radu, te radnim sposobnostima iste na način da ju je optužila za neizvršavanje raznih zadataka, nazivala bivšom rukovoditeljicom, vrijeđajući je, omalovažavajući te svjesno prenoseći neistine, a sve u namjeri da našteti zdravlju, časti, te osobnoj i radnoj reputaciji prednice tužitelja, pok. ŠN, te s ciljem da ista uslijed posrednog i neposrednog pritiska napusti svoje radno mjesto i radnu sredinu u kojoj je zaposlena preko 26 godina. Ističe kako je osobito znakovito da joj se u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu iz lipnja 2016.g. stavlja na teret da za vrijeme bolovanja nije "posložila” odjel kojim je rukovodila, a kako bi isti i u njezinu odsustvu mogao nesmetano funkcionirati, dok je iz iskaza zaposlenika tuženika u odjelu kojim je ranije rukovodila, svjedoka u postupku koji se vodi pred Naslovnim sudom pod posł.br. Pr-2222/16, razvidno da ih je ista kontaktirala po odlasku na bolovanje radi provjere situacije u odjelu, ali da im je nakon odlaska prednice tužitelja, pok. ŠN na bolovanje, od strane Š, prijetnjama i pritiscima onemogućen kontakt s njom.

Po povratku s bolovanja, na radno mjesto koje je prednica tužitelja, pok. ŠN napustila, dana 07.07.2015.g., kada je otišla na bolovanje, te je u prostoriji u kojoj je provela 23 godine zatekla osobu po imenu UN. lsti ju je upoznao s činjenicom da ima sklopljen ugovor za radno mjesto Voditelj poslova Ljudskih resursa, a koji po opisu poslova odgovara radnom mjestu prednice tužitelja, pok. ŠN, odnosno Rukovoditelju poslova Ljudskih resursa i zaštite. Uvidjevši kako nije logično da oboje obavljaju iste poslove, prednica tužitelja, pok. ŠN je zamolila g. UN da telefonom izvijesti Voditeljicu podružnice kako je zaključila bolovanje i vratila se na posao, što je isti i učinio, te ju povratno obavijestio da će ju Voditeljica pozvati na razgovor čim završi sastanak koji je bio u tijeku. Po završetku prethodno spomenutog sastanka, oko 10 sati, prednica tužitelja, pok. ŠN je pozvana na sastanak u ured Voditeljice podružnice koje na su bili nazočni i gosp. ZN, gđa. PN te gđa. VN koja je po nalogu Voditeljice, prednici tužitelja, pok. ŠN osigurala prostor za rad u Objektu 8, soba 208, te je tim udaljena iz svoje radne sredine čime joj je onemogućeno obavljanije poslova radnog mjesta na kojem je zaposlena na način da je udaljena iz organizacijske jedinice Poslovi ljudskih resursa i zaštite, a koji poslovi po svojoj naravi zahtijevaju rad u neposrednoj blizini gdje je smještena organizacijska jedinica Poslovi ljudskih resursa i zaštite. Po povratku prednice tužitelja, pok. ŠN s bolovanja, dana 20.11.2015.g., iznova je dopunjavan zapisnik o zapljeni stvari u koji zapisnik je umetnuta dokumentacija koja je navodno naknadno pronađena u stolu prednice tužitelja, pok. ŠN, a koji su stol koristile druge osobe od njenog odlaska na bolovanje. U predmetnom dopunjenom zapisniku je navedena dokumentacija koju je predala PNUSKOKU, kojom prilikom je upozorena da je odavanje podataka o dokumentaciji koju je predala PNIJSKOKU kazneno djelo, a istu tu dokumentaciju Voditeljica je dala na uvid svim radnicima koji su sudjelovali pri popisu dokumentacije . Ujedno, ista je odmah po povratku s bolovanja udaljena u drugu zgradu s gosp. ON s kojim je ista, a što je bilo općepoznato medu zaposlenicima tuženika, u lošim međuljudskim odnosima, i to bez adekvatnih sredstava za rad, bez i jednog radnog zadatka od povratka s bolovanja do otkaza, s potrganim stolom i stolicom, a sve nakon što je gosp. ON od strane poslodavca, prema riječima istog, predana dokumentacija koju je proslijedila PNUSKOK-u vezano za nezakonite radnje istog. Dana 23.11.2015.g. prednica tužitelja, pok. ŠN je podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava iz razloga što joj premještanjem i udaljavanjem u prethodno navedene prostorije onemogućeno izvršavanje radnih obaveza, a koje je bila dužna obavljati sukladno ugovoru o radu, a koji se ni na koji način nije očitovao o razlozima premještaja iste. Dana 17.06.2016.g. prednici tužitelja, pok. ŠN je uručena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, i to s obrazloženijem da je prestala potreba za njenim radnim mjestom. Tek tada je prednica tužitelja, pok. ŠN izviještena da je za vrijeme bolovanja iste donesen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu dana 10.09.2015.g., temeljem kojeg nikada nisu donesene karte radnih mjesta, a uslijed kojeg je navodno prestala potreba za radnim mjestom prednice tužitelja, pok. ŠN. Indikativno je da je temeljem predmetnog izmijenjenog Pravilnika isključivo prednica tužitelja, pok. ŠN dobila otkaz odnosno stupanjem na snagu istog, samo je prednica tužitelja, pok. ŠN bila negativno pogođena, a da su svi raniji zaposlenici sa sklopljenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme ostali na postojećim pozicijama. Nakon donošenja novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta na radnom mjestu "Voditelj Poslova Ljudskih resursa zaposlen je g. UN, dipl. pravnik, i to prvotno Ugovorom o radu na određeno vrijeme, zaključenim dana 30.09.2015.g. kojim je zaključen Ugovor o radu u trajanju od 6 mjeseci (za razdoblje od 01.10.2015.g. do 30.03.2016.g.), a zatim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme zaključenim dana 04.04.2016.g., koji radnik je zaposlen bez da je proveden interni natječaj a što je bila obveza tuženika. Prethodno navedenom Odlukom tuženika, prednici tužitelja, pok. ŠN je ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Samostalni referent III, a koji ponuđeni Ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima nije u skladu s Pravilnikom, u cijelosti je neprimjeren, objektivno neodgovarajući stručnoj spremi, znanju i iskustvu prednice tužitelja, pok. ŠN. Nadalje, dok se istovremeno u organizacijskoj jedinici Pravni poslovi i ljudski resursi zapošljavaju novi radnici- dipl. pravnici, prednici tužitelja, pok. ŠN je ponuđeno sklapanje ugovora za radno mjesto Samostalni referent III koje spada u drugu organizacijsku jedinicu- Služba ekonomsko financijskih poslova, Prodaja i kontrola karata, koeficijent 3,55, dakle prema organizacijskoj jedinici spada u ekonomske, a ne pravne poslove. Na predmetnu ponudu prednica tužitelja, pok. ŠN je odgovorila podnošenjem novog zahtjeva radi zaštite prava ističući kako potreba za obavljanjem poslova iz njezine nadležnosti nije prestala, već da je za obavljanje istih poslova zaposlen novi djelatnik. Prednica tužitelja, pok. ŠN je dana 04.08.2016.g., obzirom da nije udovoljeno njezinu Zahtjevu za zaštitu prava, podnijela tužbu Naslovnom sudu radi utvrđenja nedopuštenom Odluku o otkaza ugovora o radu. U predmetnom je postupku donesena presuda posl.br. Pr- 2222/16, dana 19.07.2017.g., kojom je presudom usvojen tužbeni zahtjev ovdje prednice tužitelja, pok. ŠN, te je utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16.06.2016.g. Da se sustavno i neprekinuto uznemiravanje prednice tužitelja, pok. ŠN nastavilo i nakon uručenja otkaza ugovora o radu, dokazuje i kaznena prijava koji je tuženik podnio dana 09.09.2016.g. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, a koji se postupak vodi pod posl. broj: KDO2754/2016. Naime, u prethodno navedenoj kaznenoj prijavi prednicu tužitelja, pok. ŠN se neosnovano optužuje za kazneno djelo zlouporabe ovlasti i položaja tijekom obavljanja poslova Rukovoditeljice poslova Ljudskih resursa, odnosno da je pojedinim radnicima omogućila sporazumne raskide Ugovora o radu, iako je istina zbog lažnih Svjedodžbi prezentiranih poslodavcu prilikom zasnivanja radnog odnosa poslodavac imao opravdani razlog izvanredno otkazati Ugovor o radu. Obzirom da prednica tužitelja, pok. ŠN uopće nije bila ovlaštena za potpisivanje takvih ugovora, predmetne su kaznene prijave predstavljale još jedno sredstvo pritiska i osvete uslijed pokretanja sudskog postupka protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza, a u kojem bi se postupku mogla razotkriti sva nezakonita djelovanja Voditeljice podružnice, o kojima su započela i nagađanja u medijima. Voditeljica podružnice je protiv prednice tužitelja, pok. ŠN, za vrijeme trajanja otkaznog roka u kojem ju je izričito oslobodila obveze rada, u studenom 2016., pokrenula još jedan postupak izvanrednog otkaza ugovora o radu prednici tužitelja, pok. ŠN i na koji nije ishođena suglasnost sindikata što je dodatno uznemirilo prednicu tužitelja, pok. ŠN, i to za vrijeme kada prema poslodavcu nema nikakvih obveza. Dana 27.01.2017.g., po proteku trajanja otkaznog roka povodom poslovno uvjetovanog otkaza, prednici tužitelja, pok. ŠN je uručen i izvanredni otkaz ugovora o radu utemeljen u cijelosti na paušalnim navodima o iznošenju poslovnih tajni u javnost i medije, i to povodom priloga RTL televizije od dana 10.01.2017.g. u kojima se raspravljalo o nepravilnostima u radu Voditeljice te se u sklopu istog spomenulo i ime prednice tužitelja, pok. ŠN. Obzirom da je prednici tužitelja, pok. ŠN radni odnos kod tuženika prestao protekom otkaznog roka još u prosincu 2016.g., razvidno je da ista nije niti mogla povrijediti radne obveze, a obzirom da više nije bila niti u radnom odnosu kod tuženika a osim toga je izričitom odlukom Voditeljice podružnice oslobođena obveza iz radnog odnosa za vrijeme trajanja otkaznog roka. Ujedno ističe kako se predmetni navodi ni na koji način ne mogu dokazati, a obzirom da se niti u jednom medijskom članku ili reportaži koja se bavila pitanjima zapošljavanja kod tuženika ne imenuje izvor predmetnih informacija. Štoviše, prednica tužitelja, pok. ŠN raspolaže i potvrdom novinara reportaže na RTL televiziji, SN od dana 16.01.2017.g., koji navodi kako prednica tužitelja, pok. ŠN nije izvor informacija za predmetnu reportažu. Po prestanku rada kod tuženika, prednici tužitelja, pok. ŠN je preostao razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od devet dana za koji je dopisom izviještena da će istoj biti omogućen isplatom naknade za nekorištenje. Međutim, predmetna naknada prednici tužitelja, pok. ŠN i nije isplaćena, slijedom čega je ista podnijela prijavu radnoj inspekciji koja je rezultirala podnošenjem optuženog prijedloga protiv tuženika i Voditeljice zbog povrede prava iz odnosa prednice tužitelja, pok. ŠN. Opisanim ponašanjem koje gledajući u cjelini predstavlja sustavni mobing kroz tri godine, a koji i nadalje traje, iako je prednica tužitelja, pok. ŠN udaljena s radnog mjesta, naštećeno je kako egzistenciji iste, tako i zdravlju iste. Naime, zbog stresa kojem je ista bila izložena u radnoj sredini i to za vrijeme dok se oporavljala od drugih zdravstvenih poteškoća, kao i neprekidnom maltretiranju u vidu pokretanja nesuvislih postupaka protiv iste, prednici tužitelja, pok. ŠN je nastala šteta u obliku narušena zdravlja, pa je uslijed navedenog potražila i pomoć psihijatra. Ista nikada ranije nije imala psihičkih tegoba niti je bila izvrgnuta akutnom stresu, a do čega je dovela sustavna kampanja Š radi eliminacije iste s radnog mjesta. Razvidno je da kumulativno vršenje pritiska u obliku prekršajnih prijava, kaznenih prijava, dodjele otkaza za vrijeme otkaznog roka u tijeku sudskog postupku povodom ovog prvog otkaza, kao i izoliranje radne sredine pritiscima na radnu okolinu da se s istom ne komunicira te nadalje izoliranjem i gubitkom egzistencije u dobi od 54 godine, logično je da su kod prednice tužitelja, pok. ŠN nastale određene posljedice. Dakle, uslijed dostave osobnih podataka prednice tužitelja, pok. ŠN bez prethodnog upozorenja kao odgovornoj osobi za prekršaj širenja obavijesti o počinjenju prekršaja od strane prednice tužitelja, pok. ŠN za koji je ista pravomoćno oslobođena drugim radnim kolegama s ciljem širenja neosnovanih stavova o kvaliteti njezina rada; ismijavanja prednice tužitelja, pok. ŠN, odnosno uvredljivog obraćanja istoj prilikom službenih izlazaka s posla; dodjeljivanja zadataka unatoč svijesti da je iste nemoguće obaviti u redovitom radnom vremenu; ograničavanja mogućnosti iznošenja obrane na odluku o otkazu; iznošenja optužbi i kritiziranja način obavljanja posla prednice tužitelja, pok. ŠN te uskraćivanja informacija o optužbama koje se prednici tužitelja, pok. ŠN i stavljaju na teret, odbijanja dostave nalaza o navodnim manjkavostima u obavljanju radnih zadataka prednice tužitelja, pok. ŠN, a time i očitovanja na isto; zadavanja nemoguće izvršivih zadataka u vrijeme bolovanja; izoliranja Od radnih kolega, onemogućavanja obavljanja radnih djelatnosti i sudjelovanja u obavljanju istih; pogrdne i ponižavajuće komunikacije o prednici tužitelja, pok. ŠN i u radnoj sredini pred radnim kolegama za vrijeme odsustva iste; udaljavanja iz radne sredine i oduzimanja sredstava za rad; pokretanja postupka izvanrednog otkaza nakon uručenja poslovno uvjetovanog otkaza bez ikakvih dokaza o istom; onemogućavanja korištenja godišnjeg odmora i udaljavanjem s radnog mjesta bez isplate primjerene naknade za isti, nedoličnog ponašanja, neprijateljske komunikacije te iznošenjem neistinitih navoda o radnoj sposobnosti prednice tužitelja, pok. ŠN, a sve u cilju udaljavanja iste s radnog mjesta na kojem je zaposlena; povrijeđena su prava iz radnog odnosa prednice tužitelja, pok. ŠN, te je uslijed degradacije, poniženja i izoliranosti sustavnim mobingom te nejednakim tretmanom u odnosu na ostale radnike tuženika u okviru istih ili sličnih radnih djelatnosti, istoj nastala šteta.

Slijedom navedenog, tužitelj kao pravni slijednik iza pok. ŠN predlaže pod toč. I tužbenog zahtjeva utvrditi da je njegovoj prednici, pok. ŠN, tuženik povrijedio pravo osobnosti trajnim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu (mobingom), pod toč. II predlaže naložiti tuženiku isplatiti mu kao nasljedniku pok. ŠN ukupan iznos od 5.500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, a pod toč. III potražuje isplatu naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva Navodi kako u bitnom, prednica tužitelja, pok. ŠN u tužbi navodi da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa, te da je uslijed degradacije, poniženja i izoliranosti sustavnim mobingom te nejednakim tretmanom u odnosu na ostale radnike tuženika, prednici tužitelja, pok. ŠN nastala šteta i to na način, da je ismijavana, odnosno da joj se obraćalo na uvredljiv način prilikom službenih izlazaka s posla, da su joj dodjeljivani zadaci unatoč svijesti da je iste nemoguće obaviti u redovitom radnom vremenu, da je bila ograničavana u iznošenju obrane na odluku o otkazu, da je kritiziran njezin način obavljanja posla, da su joj zadavani nemoguće izvršivi zadaci u vrijeme bolovanja, da ju se izoliralo od radnih kolega i onemogućavalo u obavljanju radnih djelatnosti, da ju se udaljilo iz radne sredine i oduzelo sredstva za rad, te da je bila izložena sustavnom šikanoznom i zlonamjernom ponašanju Voditeljice podružnice tuženika na radnom mjestu s ciljem njezine eliminacije s istog. Tuženik ističe kako iz priložene dokumentacije ne proizlazi da se prema njoj postupalo na uvredljiv način, da je bila ismijavana te da su joj dodjeljivani zadaci koje je bilo nemoguće obaviti u redovitom radnom vremenu. Nadalje, iz priloženog e-mail-a Voditeljice od 31. kolovoza 2015. godine niti na jedan način ne proizlazi da je Voditeljica neprimjereno komunicirala sa zaposlenicima, da ju je optužila za neizvršavanje radnih zadataka te da je istu vrijeđala i omalovažavala. U odnosu na navode prednice tužitelja, pok. ŠN iz tužbe da je za vrijeme bolovanja koje je započeto 07.07.2015., dana 31.08.2015. dobila poziv za iznošenje obrane u predmetu redovnog otkazivanja ugovora o radu, te nakon toga još jedan poziv 24.09.2015. za iznošenje obrane putem punomoćnika te da su navedeni poziv bili strateški upućeni za vrijeme bolovanja kad je prednica tužitelja, pok. ŠN bila onemogućena u pristupu radi davanja obrane, tuženik ističe da je prednica tužitelja, pok. ŠN bila skoro dva mjeseca na bolovanju kada je zaprimila prvi poziv, a kako je trajanje bolovanja bilo neizvjesno nije bilo realno za očekivati da bi tuženik čekao završetak bolovanja kako bi joj mogao uputiti poziv. Međutim, ista se neovisno o bolovanju očitovala putem punomoćnika pisanim putem te slijedom toga nije razvidno na temelju čega smatra da je tim postupanjem poslodavca na prednice tužitelja, pok. ŠN kontinuirano izvršavan mobing. Tuženik ističe da nisu osnovani navodi prednice tužitelja, pok. ŠN da je po povratku s bolovanja bila premještena na drugo radno mjesto gdje je bila bez adekvatnih sredstava za rad i bez jednog radnog zadatka sve od povratka s bolovanja pa do otkaza. Također, potpuno je nelogično da bi poslodavac ovdje tuženik premjestio prednicu tužitelja, pok. ŠN na novo radno mjesto i da joj ne bi dao niti jedan radni zadatak. Slijedom svega navedenog, njeni navodi da je bila izložena sustavnom šikanoznom i zlonamjernom ponašanju Š su potpuno neosnovani kao i njezini navodi da je takvo ponašanje imalo za cilj ukloniti ju sa njenog radnog mjesta. Nastavno, tuženik ističe da se odluka o otkazu ugovora o radu prednice tužitelja, pok. ŠN nikako nije temeljila na mobingu ili diskriminaciji ili bilo kakvom drugom nepoželjnom, neprihvatljivom ponašanju tuženika prema prednici tužitelja, pok. ŠN, već na profesionalnim propustima u izvršavanju svojih radnih obveza. Ističe da nije bilo elemenata mobinga u niti jednom postupanju tuženika ili nadređenih osoba. Iz svega navedenog, kao i iz dokumentacije priložene uz tužbu nije razvidno da bi tuženik odnosno prednici tužitelja, pok. ŠN nadređena osoba na bilo koji način psihički zlostavljala i ponižavala prednicu tužitelja, pok. ŠN, te time štetila ili ugrožavala čast, dostojanstvo, te njezin integritet, te da bi to na bilo koji način naposljetku dovelo do otkaza ugovora o radu. Nastavno, prednica tužitelja, pok. ŠN ukoliko je smatrala da je uznemiravana od strane Š te je time povrijeđeno njeno dostojanstvo bila je ovlaštena podnijeti pritužbu poslodavcu radi zaštite svoga dostojanstva, a sve sukladno članku 134. ZOR-a, a što ista nije učinila.Nadalje, sukladno članku 134. stavak 5. ZOR-a ukoliko je smatrala da nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi njeno dostojanstvo bila je ovlaštena prekinuti svoj rad, te zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestiti poslodavca u roku od 8 dana, što također nije učinila. Prednica tužitelja, pok. ŠN potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to zbog kako navodi narušenja časti i ugleda, te psihičkog zdravlja prednice tužitelja, pok. ŠN i to po članku 111. ZOR-a. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva, naknadu štete zbog mobinga, u kojem slučaju bi poslodavac odgovarao po općim propisima obveznog prava, poslodavac za takve štete odgovara po načelu krivnje, a za koju je potrebno kumulativno postojanje općih pretpostavaka za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza). Dakle, prema tvrdnjama prednice tužitelja, pok. ŠN štetnu radnju bi predstavljali postupci tuženika koji imaju obilježja mobinga. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao pravnog slijednika iza pok. ŠN kao neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je proveo predložene dokaze, pa je tako izvršio uvid u Dodatak Ugovoru o radu (list 17 spisa), Ugovor o radu (list 18-19 spisa), Dodatak Ugovoru o radu (list 20-21 spisa), Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora (list 22-26 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (list 27-42 spisa), Zapisnik javnog bilježnika (list 43 spisa), Prijedlog za izmjenu Ugovora o radu (list 44-45 spisa), Službena bilješka Prijedlog za izmjenu Ugovora o radu (list 46-47 spisa), e-mailovi (list 47-48, 60-81, 116-117, 203-204, 239- 240, 358-359, 383-386, spisa), dopis tužiteljice (list 49 spisa), dopis Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (list 50-51 spisa), dopis tužiteljice sa povratnicom (list 85-86 spisa), Izviješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 89-94 spisa), Poziv na iznošenje obrane (list 95-97 spisa), dopis Odvj. ureda Pavličić Bekić od 22.09.2015.g. (list 98-102 spisa), obrana radnika (list 103-108 spisa), dopuna obrane radnika sa prilozima i povratnicom (list 105-115 spisa), dopis tuženika od 19.studenog 2015.g. (list 118-119 spis), Zapisnici iz predmeta poslovni broj Pr-2222/16 (list 120- 125 spisa), Zapisnik tuženika od 18.11.2015.g. (list 126 spisa), Zapisnik tuženika od 25.rujna 2015.g. (list 127-137 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice sa povratnicom (list 138-141 spisa), Prijedlog za premještaj radnika (list 142-143 spisa), Odgovor sindikata na namjeravanu Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (list 145-146 spisa), kaznenu prijavu (list 147-153 spisa), rješenje ODO u Zagrebu, poslovni broj K-DO-2754/16 od 17. veljače 2017.g. (list 154-164 spisa), presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2222/16 od 19.srpnja 2017.g. (list 165-173 spisa), poziv MUP-a tužiteljici (list 174-175 spisa), dopis Sindikata (list 176-178 spisa), potvrda RTL-a (list 179 spisa), Odgovor na zamolbu za korištenje godišnjeg odmora (list 180 spisa), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava (list 181-182 spisa), medicinska dokumentacija (list 183-188 spisa), dopis tužiteljice sa povratnicom (list 189-195, 196- 202, 205-221, 245-250 spisa), sudska praksa (list 229-231, 271-279 spisa), izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu (list 254-259 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka VN (list 268-269 spisa), svjedoka ŽN (list 269-270 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka HN (list 281- 282 spisa), svjedoka ON (list 282-283 spisa), svjedoka CN (list 285 spisa), svjedoka LN (list 286 spisa), svjedoka ĐN (list 288- 289 spisa), svjedoka RN (list 290-292 spisa), svjedoka IN (list 303-307 spisa), svjedoka GN (list 315-318 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Pr-112/2020-112 od 28. listopada 2020.g. (list 320-339 spisa), svjedoka NN (list 342-345 spisa), svjedoka KN (list 345-347 spisa), svjedoka EN (list 349-351 spisa), svjedoka ČN (list 351-352 spisa), Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 360-369 spisa), dopis Odvjetničkog društva Krsik & partneri (list 370-373-382 spisa), Rješenje Javnog bilježnika, poslovni broj O-174/2022, UPP/OS-9/2022-19 od 24.ožujka 2022.g. (list 396-403 spisa), svjedoka AN (list 412-414 spisa), svjedoka BN (list 414-415 spisa), tužitelja DN (list 423-425 spisa), svjedoka ŠNH (list 446-451 spisa), svjedoka JN (list 457-458 spisa), sudsku praksu (list 466-525 spisa), proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Branki Vidrih (list 528-529 spisa), svjedoka FN (list 541 spisa), usmenim očitovanjem vještaka dr. Branke Vidrih (list 546-547 spisa). 4 Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Uvidom u Ugovor o radu (list 18 spisa) utvrđeno je da je prednica tužitelja, ŠN isti sklopila sa tuženikom, ne neodređeno vrijeme, dana 1. srpnja 2008., za obavljanje poslova "Rukovoditeljica poslova ljudskih resursa i zaštite", te je uvidom u Dodatak ugovora o radu (list 17 spisa) od 20. prosinca 2010. utvrđeno kako je istim dodatkom mijenjan tek čl. 8 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2008., a koji članak se odnosi na utvrđenje koeficijenta složenosti poslova na način da je Dodatkom koeficijent složenosti poslova promijenjen na 6,00 u odnosu na prijašnji ugovoreni koeficijent složenosti poslova od 5,00, dok ostale odredbe Ugovora o radu nisu mijenjane te citiranim Dodatkom ostaju na snazi i primjenjuju se.

6. Uvidom u Ugovor o radu od 22. veljače 2007. (list 20-21 spisa) proizlazi kako je čl. 2 ugovoreno da će prednica tužitelja ŠN privremeno obavljati poslove "Rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite", prema opisu poslova radnog mjesta "Rukovoditelj kadrovske službe" u dijelu koji po sadržaju odgovara naravi i vrsti rada za koji se dodatak ugovoru sklapa, te se isti primijenio od 1. veljače 2007.

7. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. (list 22-26 spisa) utvrđeno je kako se prednici tužitelja, ŠN otkazuje ugovor o radu od 1. srpnja 2008., koji je sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "Rukovoditeljica poslova ljudskih resursa i zaštite", te Dodatak Ugovora o radu od 1. prosinca 2010. s primjenom od 15. prosinca 2010. kao i svi eventualno sklopljeni dodatci ugovoru o radu ili drugi ugovori o radu i to zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer je kod poslodavca dana 10. rujna 2015. stupio na snagu novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, prema kojoj ovo radno mjesto više nije predviđeno. Točkom 5 citirane Odluke o otkazu ŠN se nudi sklapanje novog ugovora o radu na radnom mjestu "Samostalni referent III", dok je točkom 6 navedeno da ukoliko ista prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu neće se primijeniti točke 2, 3 i 4 citirane odluke o otkazu, a koje točke reguliraju otkazni rok, pravo na otpremninu i slično.

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. siječnja 2017. (list 27-42 spisa) utvrđeno je kako se prednici tužitelja, ŠN izvanredno otkazuje ugovor o radu od 1. srpnja 2008., sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta "Rukovoditeljica poslova ljudskih resursa i zaštite", te Dodatak Ugovora o radu od 20. prosinca 2010. s primjenom od 15. prosinca 2010., kao i svi eventualno sklopljeni dodatci ugovora o radu ili drugi ugovori o radu i to zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa te drugih osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Uvidom u dopis tuženika od 1. prosinca 2010. proizlazi kako se isti odnosi na prijedlog izmjene ugovora o radu na način da se prednici tužitelja ŠN dodijeli koeficijent složenosti poslova 6,00.

10. Uvidom u prekršajni nalog Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture RH od 26. veljače 2014. proizlazi kako je izdan prekršajni nalog protiv I- okrivljenog, tuženika, te II-okrivljenog ŠN, prednice tužitelja, te su krivi radi neevidentiranja radnog vremena mobilnih radnika te im je izrečena novčana kazna.

11. Uvidom u prigovor od 19. veljače 2014. (list 55-56 spisa) proizlazi da je ŠN, prednica tužitelja uložila isti, a vezano za inspekcijski nadzor, dok je uvidom u prigovor od 3. ožujka 2014. utvrđeno kako je također ŠN uložila prigovor protiv prekršajnog naloga od 26. veljače 2014.

12. Sud je izvršio uvid i u presliku elektroničke pošte iz koje proizlazi komunikacija između MN i prednice tužitelja ŠN, kao i obrnuto, a koju sud nije posebno cijenio jer se isto ne ukazuje relevantnim za predmet spora. Također sud nije cijenio iskaze svjedoka koji su dani u predmetu ovog suda poslovni broj Pr-2222/2016, budući za iste nije bilo potrebne suglasnosti stranaka.

13. Uvidom u dopis tuženika od 25. kolovoza 2015. (list 95-97 spisa) proizlazi da je prednicu tužitelja ŠN tuženik pozvao na iznošenje obrane, a sve vezano za propuste u kontroli primjene zakona i općih akata vezanih za kadrovsku službu, te iz dopisa od 22. rujna 2015. proizlazi dopuna obrane ŠN. 14. Uvidom u dopis prednice tužitelja ŠN od 4. rujna 2015. (list 103-108 spisa) proizlazi pisana obrana radnika odnosno prednice tužitelja, a sve vezano za poziv tuženika na iznošenje obrane od 31. kolovoza 2015., a na što se odnosi i dopuna obrane od 28. rujna 2015. (list 109-113 spisa).

15. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava (list 138-140) od 23. studenoga 2015. proizlazi da je tužiteljica isti uložila radi usmenog naloga voditeljice podružnice od 18. studenoga 2015. na način da je ista udaljena iz organizacijske jedinice Poslovi ljudskih resursa i zaštite u drugu organizacijsku jedinicu.

16. Uvidom u dopis Sindikata tuženika od 14. lipnja 2016. (list 145-146 spisa) proizlazi kako je isti odbio dati suglasnost na ponudu izmijenjenog ugovora o radu prednici tužitelja ŠN uz poziv da tuženik povuče svoj prijedlog odluke o namjeravanoj Odluci o redovitom poslovno uvjetovanog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

17. Uvidom u kaznenu prijavu od 9. rujna 2016. (list 147-153 spisa) proizlazi da je istu podnijela voditeljica podružnice tuženika UNH protiv prednika tužitelja ŠN radi osnovane sumnje da bi ista zlouporabila svoj položaj i ovlasti na način da je radnicima koji su se zaposlili temeljem lažnih isprava dozvolila sporazumni raskid ugovora o radu, te je uvidom u rješenje ODO-a u Zagrebu RH od 17. veljače 2017. (list 154-164 spisa) utvrđeno kako je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo citiranu kaznenu prijavu tuženika protiv osumnjičene ŠN radi kaznenog djela protiv službene dužnosti.

18. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj Pr-2222/2016 od 19. srpnja 2017. (list 165-173 spisa) proizlazi kako je utvrđena nedopuštenom Odluka ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. kojom je tuženik, zbog poslovno uvjetovanih razloga, ŠN ovdje prednici tužitelja, otkazao ugovor o radu zaključen dana 1. srpnja 2008., izmijenjen Dodatkom ugovora o radu od 15. prosinca 2010., nadalje utvrđena je nedopuštena odluka tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava ovdje prednice tužitelja ŠN, utvrđeno je da radni odnos ŠN kod tuženika nije prestao te se nalaže tuženiku da ju vrati na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njenog ranijeg radnog mjesta "Rukovoditelj poslova ljudskih resursa i zaštite" odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima ovdje prednice tužitelja, ŠN. Također je citiranom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim predlaže sudski raskid ugovora o radu koji je zaključen između ŠN i tuženika, sa danom 28. siječnja 2017.

19. Uvidom u očitovanje sindikata tuženika od 15. studenoga 2016. (list 176- 177 spisa) utvrđeno je kako isti nije dao suglasnost na prijedlog tuženikove odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu ŠN, prednici tužitelja.

20. Uvidom u potvrdu RTL – Hrvatska od 16. siječnja 2017. (list 179 spisa) proizlazi kako reporter RTL televizije SN pisano navodi kako ŠN prednica tužitelja, nije izvor informacija o zapošljavanju koje su objavljene u reportaži novinara SN, a kako se istoj želi pripisati u svezi razloga zbog kojih je poslodavac protiv ŠN zbog medijskih napisa pokrenuo postupak izvanrednog otkazivanja ugovora o radu za vrijeme otkaznog roka u kojem je tuženik kao poslodavac izričito naredio da nema obvezu rada.

21. Uvidom u dopis voditeljice podružnice UNH od 13. prosinca 2016. (list 180 spisa) proizlazi kako je isti upućen ŠN te je u citiranom dopisu izričito navedeno kako je prednica tužitelja ŠN predmetnom odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. oslobođena obveze rada do isteka otkaznog roka.

22. Uvidom u dopis prednice tužitelja ŠN od 27. studenoga 2015. (list 189-194 spisa) utvrđeno je kako je isti upućen etičkom povjerenstvu tuženika, te se u istom navode poremećeni odnosi koji direktno utječu na njeno zdravlje, a koji su potencirani netrpeljivim odnosom i neprofesionalnom komunikacijom od strane voditeljice UNH, a koje okolnosti traju duži vremenski period. 23. Uvidom u dopis prednice tužitelja od 19. prosinca 2015. (list 196-200 spisa) proizlazi da se ŠN istim obratila Gradskom kontrolnom uredu Grrada Zagreba, a u svezi nepravilnosti kod tuženika, kao i dopisom od 7. ožujka 2016. kojim se obratila tuženiku, g. ĆN.

24. Uvidom u dopis prednice tužitelja od 1. srpnja 2016. kao i od 18. srpnja 2016. (list 209-215 spisa) proizlazi da se prednica tužitelja ŠN obratila predsjednici nadzornog odbora tuženika gđi. TN, a sve u svezi osporavanja dopuštenosti odluke kojom joj se otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, dok iz dopisa od 18. srpnja 2016. proizlazi kako se ŠN obratila predsjednici uprave tuženika, a u svezi ponuđenog joj novog radnog mjesta u sklopu odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

25. Uvidom u očitovanje UNH od 30. srpnja 2015. proizlazi da je isto upućeno pomoćnici direktora službe za potporu Upravi društva, te se isto odnosi na prijedlog premještaja prednice tužitelja ŠN na drugo radno mjesto s obzirom na utvrđene nepravilnosti u radu ŠN.

26. Uvidom u dopis rukovoditeljice pravnih poslova tuženika DZ od 19. studenoga 2015. proizlazi da je isti upućen direktorici službe za upravljanje ljudskim resursima tuženika, a u kojem ista navodi kako je protiv ŠN u tijeku postupak redovnog otkazivanja ugovora o radu, kako nisu dobili odgovor Službe na predmetnu odluku unatoč urgencijama i proteku svih primjerenih rokova.

27. Uvidom u dopis prednice tužitelja ŠN od 3. listopada 2015. (list 245-250 spisa) proizlazi da je isti upućen predsjednici uprave tuženika, a u kojem se između ostalog navodi velika netrpeljivost UNH prema prednici tužitelja, poremećeni odnosi, neetično ponašanje, omalovažavanja, nedolična i neprijateljska komunikacija, a sve sa ciljem da ju se udalji sa radnog mjesta i prikaže nesposobnom.

28. Uvidom u presudu Vrhovnog suda RH broj Revr-601/2018 (list 271-279 spisa) utvrđeno je kako je odbijena kao neosnovana revizija ovdje tuženika, a vezano za presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-472/2017 od 14. ožujka 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda ovog suda poslovni broj Pr-2222/2016 od 19. srpnja 2017. Iz obrazloženja iste proizlazi kako je drugostupanjskom presudom presuđeno da se odbija žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i presuda ovog suda poslovni broj Pr-2222/2016 od 19. srpnja 2017. se potvrđuje u toč. I i II izrijeke, dok se drugostupanjskim rješenjem ukinula citirana presuda u toč. III, IV, V i VI izrijeke i u tom dijelu se predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Dakle, citiranom odlukom VSRH-a odbijena je revizija tuženika kao neosnovana, a vezano za drugostupanjsku presudu kojom je odbijena žalba tuženika- protutužitelja, te kojom je potvrđena presuda ovog suda kojom je utvrđena nedopuštenom odluka ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 16. lipnja 2016. te kojom je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika od 14. srpnja 2016. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice ovdje prednice tužitelja od 1. srpnja 2016. kao neosnovan.

29. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj Pr-112/2020 od 28. listopada 2020. proizlazi kako je istom utvrđeno da radni odnos tužiteljice-protutuženice ŠN kod tuženika-protutužitelja nije prestao te se nalaže tuženiku-protutužitelju da ju vrati na radno mjesto koje sadrži poslove i radne zadatke njenog radnog mjesta odnosno na drugo odgovarajuće radno mjestu u skladu sa stručnom spremom i iskustvom tužiteljice, odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim predlaže sudski raskid ugovora o radu koji je zaključen između tužiteljice ŠN i tuženika dana **.**.2008. i dodatak ugovora o radu od 20. prosinca 2010., sa danom 28. siječnja 2017. kao neosnovan.

30. Sud nije posebno cijenio dokumentaciju dostavljenu od strane tuženika sa podneskom od 30. prosinca 2021., ovo iz razloga što je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a po svom sadržaju ne ukazuje se bitno relevantnom za ovaj postupak.

31. Uvidom u smrtni list od 10. siječnja 2022. (list 392 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica ŠN preminula dana **.**.2022.

32. Ovaj sud je dana 16. veljače 2022. uz suglasnost stranaka utvrdio prekid ovog postupka, te je rješenjem od 18. srpnja 2022. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari, na način da se kao tužitelj umjesto pok. ŠN naznačuje DN kao zakonski nasljednik te je isto rješenje postalo pravomoćno 9. kolovoza 2022.

33. Svjedok VN (list 268-269 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu Predstojnice Ureda uprave, a koje poslove obavlja zadnjih 10-tak godina, te joj je prednik tužitelja, pok. ŠN poznata, budući su poslovno surađivale od 2008.g., navodi kako nema nikakvih saznanja da bi ista bila uznemiravanja i zlostavljanja na svom radnom mjestu od strane bilo kojeg djelatnika tuženika, te navodi kako je pokojna ŠN od studenog 2015.g. do lipnja 2016.g. bila na korištenju bolovanja, nije se javila prvog dana bolovanja, te se nije znalo gdje se nalazi, a Potvrdu o bolovanju su dobili tek drugi ili treći dan, na radno mjesto pokojne ŠN je došla nova osoba iz razloga što je radno mjesto koje je ista obavljala za tuženika prevažno, te netko mora biti na tom radnom mjestu, a to je radno mjesto Rukovoditelja Kadrovske službe, nastavno ističe kako je tužitelja koristila bolovanje od ljeta 2015.g. do kraja 2015.g, te se pok. ŠN po povratku sa bolovanja nikome nije javila, došla je u svom ured i tamo se nalazio kolega koji je bio novozaposlena na radnom mjestu pok. ŠN, odnosno na radnom mjestu Rukovoditelja Kadrovske službe, s time da ta novo zaposlena osoba nije prethodno radila kode tuženika, već je sa tuženikom sklopila Ugovor o radu za radno mjesto prednika tužitelja, pok. ŠN, odnosno za radno mjesto rukovoditelja Kadrovske sljužbe, te nema saznanja da li je ta osoba sklopila Ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, a radilo se o UN, koji kod tuženika više ne radi. Nadalje, navodi kako kod tuženika postoji sistematizacija radnih mjesta, a za radno mjesto Rukovoditelaj Kadrovske služe predvoiđen je jedan izvršitelj, da je u tom vremenskom razdoblju pok. ŠN nadređena osoba bila ŠZ, a pok. ŠN joj se nije javila kada je došla sa bolovanja, te se nije javila niti njoj osobno kao tajnici direktorice, pa tako nakon što su saznali da se pok. ŠN vratila sa bolovanja, direktorica ju je pozvala na sastanaka na kojem je i ona osobno bila prisutna, kao i Rukovoditelja Pravne službe gospođa, DZ, g. ZN, te je upravo ona tada dobila zadatak da nađe sobu za pok. ŠN, budući ista više nije mogla biti u sobi Rukovoditelja Kadrovske službe, navodi da ne zna razlog, te pretpostavlja da je razlog utvrđene nepravilnosti, ali ne zna koje. Ističe kako ne zna da li u to vrijeme pok. ŠN imala sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Rukovoditelja Kadrovske službe, te navodi da je tada pok. ŠN smjestila u prvi slobodan ured, te ističe kako ima saznanja da je ona u toj sobi imala službeno računalo, mobitel, ne zna koje radne zadatke je obavljala, ali također ističe kako pok. ŠN nije obavljala poslove Rukovoditelja Kadrovske službe, ne zna da li je pok. ŠN sklopila bilo kakav dodatak Ugovoru o radu ili pak novi Ugovor o radu za neko drugo radno mjesto.

Kao bitno ističe da kod tuženika nije bilo uobičajeno da kada se radnik nalazi na bolovanju da se na njegovo radno mjesto zaposli neka druga osoba, ali da također nije uobičajeno da se radnik koji se nalazi na bolovanju ne javi poslodavcu koliko je očekivano trajanje bolovanja i sl., dok u nastavku iskaza navodi kako je pok. ŠN uredno dostavljanja doznake o svom bolovanju tuženiku. Ističe kako ona pok. ŠN nikada nije bila nadređena osoba, kao niti podređena osoba ali smatra da joj se ista trebala javiti ili njoj ili tajnici direktorice UZ ili direktno direktorici ŠZ, a svakako radnik u Kadrovsku službu mora donijeti doznaku o završetku bolovanja, te pretpostavlja da je pok. ŠN doznaku kojom je završeno bolovanja, predala Kadrovskoj službi tuženika.

Na posebne upite punomoćnika stranaka svjedok je odgodorio kako ne zna što je bilo u konkretnom slučaju vezano za stvari u sobi koju je koristila pokojna ŠN, prednica tužitelja, u vrijeme kada se nalazila na bolovanju, nadalje, kako je točno da je upravo ona prednici tužitelja pok. ŠN dodijelila, po povratku sa bolovanja, sobu u drugoj zgradi, te da slobodne sobe u zgradi u kojoj je pok. ŠN radila prije bolovanja, nije bilo, pa tako nadalje, ističe kako je pok. ŠN bila jedina osoba, zaposlena iz službe Ljudskih resursa tuženika koja je sjedila u tom drugom objektu.

Na upit što je pok. ŠN trebala raditi kod tuženika ako je druga osoba bila zaposlena u međuvremenu na njenom radnom mjestu, svjedok je istakao kako ne zna što je ista trebala raditi, ne zna da li je dobivala zadatke od neposredno nadređene osobe ZZ i MN, ali pretpostavlja da jest. Zaključno ističe kao u sobi u koju je premještena pok. ŠN bilo više kolega, te je u toj sobi bio prazan stol, a prije nego je pok. ŠN otišla na bolovanje, bila je sama u sobi, i tu sobu kao ured je koristila prije odlaska na bolovanje dugi niz godina, sigurno 10-tak godina prije nego što je otišla na bolovanje. Svjedok PZ (list 269-270 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu šefa Odjela za radne odnose, a koje poslove obavlja od 2010.g., pok. ŠN joj je poznata iz razloga što joj je bila neposredno nadređena, budući je pok. ŠN obavljala poslove rukovoditeljice poslova ljudskih resursa. U nastavku ističe da je u spornom razdoblju, odnosno 2015.g. imala saznanja da je pok. ŠN otvorila bolovanje, budući je ona osobno koristila bolovanje pa je tako tijekom korištenja istog, osobno došla u prostore tuženika, kada su joj kolege rekle da se i pok. ŠN nalazi na bolovanju, te isti da je ista zatvorila bolovanje i vratila se na rad kod tuženika krajem 2015.g., dok se ona osobno vratila krajem rujna 2015.g., pa joj je u tom trenutku, a budući pok. ŠN nije bilo na poslu radi korištenja bolovanja, neposredno nadređena osoba kratko vrijeme bila i VZ, a od 01. listopada 2015.g. to je bio UN i to sve do kraja 2017.g,. do kada je obavljanje poslove Rukovoditelja službe ljudskih resursa, te misli da je g. UN prvobitno sklopio Ugovor o radu sa tuženikom za obavljanje poslova rukovoditelja, na određeno vrijeme, a potom na neodređeno vrijeme, misli da po sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika bio predviđen jedna izvršitelj radnog mjesta Rukovoditelj Ljudskih resursa. Nadalje, navodi da kada je pok. ŠN, prednica tuženika, završila sa korištenjem bolovanja, krajem 2015.g. uredno je došla kod njih u Kadrovsku službu, došla je pozdraviti djelatnike, istog tog dana došla je kod nje u sobu jer je ona osobno u tom razdoblju sama koristila tu sobu, te u trenutku dok se nalazila u njezinoj sobi, telefonom ju je nazvala gospođa VN i upitala ju ima li za posuditi stol i stolicu za pok. ŠN, te je VN znala da se radilo o prolaznoj sobi, na način da obje sobe imaju izlaz na hodnik, i ona je VN odgovorila da ima slobodan stol i stolicu, upitala ju je zašto joj treba taj stol i stolica budući je za isto bila zadužena, a VN joj je odgovorila da stol i stolica idu u drugu zgradu, u sobu kod kolege ON.

Izričito tvrdi kako kod tuženika nije bilo uobičajeno da se radniku kada odlazi na bolovanje oduzme soba i dodjeli drugom radniku, da nije bilo uobičajeno da ta osoba po povratku sa korištenja bolovanja bude premještena u drugu sobu kao niti u drugu zgradu, te izričito ističe kako svoja saznanja crpi temeljem svog radnog iskustva kod tuženika i to punih 37 godina radnog staža, te se slučaja koji je doživjela pok. ŠN ne sjeća da bi se to kod tuženika ikada ranije dogodilo.

Navodi, da nakon što je pok. ŠN od starne tuženika bila premještena u drugu sobu, pa čak i u drugi objekt, ona osobno nema saznanja koje je poslove ona tamo obavljala, da li je imala isti ili drugi naziv radnog mjesta i sl., a po povratku pokojne ŠN sa bolovanja sve radne zadatke i poslove joj je davao UN, koji je bio šef, odnosno rukovoditelj, i sjedio je u sobi u kojoj je prije sjedila pok. ŠN. Na postavljeno pitanje punomoćnika stranaka svjedokinja je iskazala kako joj je pok. ŠN dugo vremena bila neposredno nadređena i to od trenutka kada je postala rukovoditelj Službe ljudskih resursa, misli da je to bilo 2007.g, te je sa pok. ŠN, surađivala jako dobro, između njih je uvijek postojao dubok odnos povjerenja i dobrih namjera. Ističe kako ne zna da li je pok. ŠN bila uznemiravana od bilo kojeg djelatnika tuženika, ne zna da li je ista bila zlostavljana, no osjetila je da je pok. ŠN bila pod pritiskom iako joj se ista osobno nije žalila. Ističe kako temeljem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, prema njenim saznanjima nitko nije dobio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu osim pok. ŠN, nadalje kako u Službi ljudskih resursa je zaposleno tri pravnika, te ne zna da li je pok. ŠN nakon što je premještena u drugi objekt nastavila raditi u Službi ljudskih resursa, možda formalno jest, ali kako bitno navodi da su se svi referenti i cijela Služba ljudskih resursa nalazila u starom objektu gdje je pok. ŠN prije sjedila. Navodi kako voditelja Ljuba Žgela 2015.g. donijela pisanu odluku da pok. ŠN više ne obavlja poslove selekcije kandidata za zapošljavanje vozača autobusa, već je iste te poslove počelo obavljati novo formirano povjerenstvo u koje i ona osobno imenovana iako bi bilo logično da je u isto to povjerenstvo bila imenovana i pok. ŠN budući da je upravo ona do tad, obavljala te poslove. Navodi kako soba o kojoj je iskazivala koja se nalazila do njezine sobe je bila potpuno adekvatna za rad, te je bila prazna od ljudi i sastojala se od dva stola, dvije stolice, ormara i sl.

Svjedok HN (list 281-282 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Voditeljice pravnih poslova i ljudskih resursa, da kod tuženika radi od 1985.g., a 2015.g. postala je Voditeljica pravnih poslova i ljudskih resursa, prije toga je obavljala poslove Voditelja pravnih poslova, pok. ŠN je obavljala poslove Voditeljice ljudskih resursa do otkazivanja Ugovora o radu iz poslovno uvjetovanih razloga i tijekom trajanja otkaznog roka, izrečen joj izvanredni otkaz Ugovora o radu. Ističe kako je u vrijeme donošenja nove sistematizacije, pok. ŠN bila na bolovanju i to od srpnja 2015.g. i u ljudskih resursima nije bilo zaposlenog pravnika, a radilo se o rukovodećem radnom mjestu, te se nužno morao imenovati radnik na to radno mjesto, pa je tuženik zaposlio novog radnika na to radno mjesto, radnika, UN, na određeno vrijeme, na vremensko razdoblje od 6 mjesecim, neovisno o povratku pok. ŠN sa bolovanja jer je u međuvremenu protiv nje vođen stegovni postupak, te je temeljem istog, pok. ŠN donijeta odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, ali 5 mjeseci nakon toga, tuženik je uskratio suglasnost za donošenjem takve odluke o otkazu Ugovora o radu, prijedlog odluke je dostavljen u listopadu 2015.g. a suglasnost je uskraćena u ožujku 2016.g., te je u lipnju 2016.g. tuženik je donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu pok. ŠN. Ističe da nema saznanja da bi tužiteljica bila bilo čime uznemiravana od strane tuženika, da ista nije bila izložena šikanoznom i zlonamjernom ponašanju od strane bilo koga od djelatnika tuženika, te da je tijekom otkaznog roka poslovno uvjetovanog otkaza Ugovora o radu, tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu pok. ŠN. Navodi kao se u studenom 2015.g. pok. ŠN se vratila sa bolovanja, koje je imala uredno otvoreno bolovanje, te je dostavila doznake, a u to vrijeme je bio zaposlen novi radnik UN i to od 01. listopada 2015.g., te je pok. ŠN po povratku sa bolovanja raspoređena u drugi objekt, u drugu zgradu, u kojoj se nalazi pravna služba i u kojoj ona osobno sjedil, a u sobi u kojoj je sjedila pok. ŠN sjedio je UN. Kako bitno navodi, da je pok. ŠN u to vrijeme imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto voditelja ljudskih resursa po prethodnoj organizaciji, da joj se nije nudio nikakav aneks Ugovora o radu vezano za novu sistematizaciju koja je u međuvremenu donesena, već se protiv nje u to vrijeme vodio stegovni postupak, pa s obzirom na navedeno tužiteljici nisu joj dani poslovni njenog radnog mjesta po prijašnjoj sistematizaciji, već je pok. ŠN obavlja poslove po njenom nalogu.

Na poseban upit točno kojeg radnog mjesta je ona pok. ŠN obavljala poslove, svjedok iskazuje kako pok. ŠN nije imala ugovor o radu za neko drugo radno mjesto, te pokušava objasniti da je u to vrijeme protiv nje bio vođen stegovni postupak koji je trajao 7 mjeseci da bi u konačnici bila uskraćena suglasnost da se pok. ŠN otkaže Ugovor o radu radi skrivljenog ponašanja, pa joj stoga nije ponuđen Aneks Ugovora o radu za radno mjesto po novoj sistematizaciji. Nastavno, navodi kako je pok. ŠN prije donošenja nove sistematizacije u svibnju 2015.g. ponuđeno novo radno mjesto za obavljane poslova samostalnog referenta, sa nižom plaćom ali pok. ŠN isto nije htjela prihvatiti. Kao bitno navodi da kod tuženika nije uobičajena situacija da kada se radnik nalazi na bolovanju, da se na njegovo radno mjesto zaposli neka druga osoba, nadalje, da je UN zaposlen 01. listopada 2015.g. na radno mjesto po novoj sistematizaciji, Voditelj ljudskih resursa, te je 90% opis tog radnog mjesta, odgovarao opisu poslova koje je pok. ŠN obavljala prije donošenja nove sistematizacije, nakon što je istekao rok od 6 mjeseci na koje je UN imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, tuženik mu je ponudio sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove Voditelja ljudskih resursa i isti je obavljao te poslove kod tuženika do listopada 2017.g., kada je otišao od tuženika, a taj ugovor o radu na neodređeno vrijeme, UN je sklopio 01. travnja 2016.g. Navodi kako smatra da pok. ŠN nikakvom radnjom tuženika nije povrijeđeno njezino dostojanstvo, te kada se ista vratila sa bolovanja usmeno joj je bilo rečeno da ode raditi u novi objekt, te joj je osobno ona bila tada neposredno nadređena i kao takva joj je davala radne zadatke, a pok. ŠN je sjedila u sobi sa još jednim kolegom. Kao bitno navodi da kod tuženika nije praksa da kada radnik ode na korištenje bolovanja pa se sa istog vrati, da ga ne čeka više njegova radna soba, također nije bilo uobičajeno da se u takvim situacijama radnika prebaci iz jedne zgrade u drugu, a kakav slučaj je bio sa pok. ŠN. Također ističe da je kod tuženika uobičajeno voditi stegovne postupke protiv radnika, uobičajeno je da se donose Odluke o otkazu Ugovora o radu, ali nije uobičajeno da se tog radnika prebaci u drugu sobu kao ni u drugu zgradu.

Nadalje, na pitanje punomoćnika, navodi kako je kod tuženika uobičajeno da se u slučaju pokretanja stegovnog postupka zove radnike koji su na bolovanju, na davanje obrane, pa je tako i ona u tom slučaju zvala pok. ŠN na iznošenje obrane dok je ista koristila bolovanje kojom prilikom je pok. ŠN dala pisanu obranu. Kao bitno ističe da je po novoj sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika postojalo radno mjesto Voditelja ljudskih resursa, te da je pok. ŠN do lipnja 2016.g. bila nadređena Voditeljica Uprave, DNH, da je istog dana kada se pok. ŠN vratila sa bolovanja u studenom 2015.g., održan sastanak na kojem je pok. ŠN pozvana da vrati laptop, memori stik i mobitel, a to iz razloga što su navedeno imali samo rukovodeći radnici, te pok. ŠN više nije bila rukovodeći radnik, nadalje da pok. ŠN naveden uređaje nije vratila pa je i nadalje imala sredstva za rad, a što se tiče stvari koje su se nalazile u kancelariji pok. ŠN kada je u istu došao UN, Povjerenstvo je poslalo poziv pok. ŠN koja je tada bila na bolovanju da preuzme te stvari, te u konačnici ona ne zna gdje se iste nalaze.

Svjedok ON (list 282-283 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu glavni projektant, prednika tužitelja pok. ŠN, mu je poznata, budući je sjedila sa njim u sobi. Ističe kako je u listopadu 2015.g., u njegovu radnu sobu gdje je sjedio zajedno sa OZ, došla predstojnica ureda SZ, ušla je u njihovu sobu i počela ju je razgledavati, te je ostavila dojam kao da će staviti još jedan stol u tu sobu, on joj je odgovorio da postoji još jedna soba gdje sjedi samo jedan djelatnik, jer je htio da bude proporcionalno da dva radnika sjede u jednoj sobi, a druga dva radnika u drugoj sobi, međutim to VN nije zanimalo, te nedugo nakon toga došli su pomoćni radnici i donijeli nekakav prastari stol koji samo što se nije raspao, te su takav stog stavili u sobu gdje sam je on sjedio sa OZ, a taj isti dan, nakon par trenutaka je došla pok. ŠN, te je sjela za taj stol.

Ističe kako se radilo o užasno starom stolu, ladice kada bi se otvorile više se nisu mogle zatvoriti, stolovi svih drugih djelatnika nisu bili takvi, budući su se na tim drugim stolovima ladice dale i otvarati i zatvarati čak i zaključati, međutim stol pok. ŠN ne može se opisati.

Ističe kako je pok. ŽZ sjedila bez mobitela, bez telefona, bez kompjutora, jednom ga je zamolila da nešto na njegovom kompjutoru napravi, nije imala niti laptop, praktično nije imala niti olovke sa kojom bi mogla pisati, također nije imala nikakve radne zadatke. Navodi kako je pok. ŠN morala sjediti za tim stolom iako nije imala što za raditi, te da je jednom zamolila da pogleda nešto na njegovom kompjutoru, on joj je dozvolio i u tom trenutku je došao g. HZ, njegov šef službe u kojoj je radio, i ispred njega, joj je rekao da ne smije biti na njegovom kompjutoru, pa ga tako više nikada pok. ŠN nije niti pitala da joj ustupi kompjutor.

Ističe kako je prednika tužitelja pok. ŠN cijelo vrijeme uredno dolazila na posao i to od 7,15, ostajala je do 15,30 ali nije imala što za raditi, nije niti jedno slovo napisala, nitko od djelatnika je nije zvao, nisu joj davali nikakve poslove i nikuda nije išla, nije smjela izaći iz te sobe, te iskazuje da kolega koji je otišao u mirovinu a koji je sjedio u sobi pokraj njihove sobe, radio je oproštajni domjenak, koji je počeo u 14 sati, i pozvao je pok. ŠN da dođe na taj domjenak, oni su svi otišli u 14,00 sati iako im je radno vrijeme bilo do 15,30 a jedino je pok. ŠN došla u 15,30 jer nije smjela izaći iz sobe, budući se bojala se da joj netko ne napiše prijavu da je otišla ranije i sl.

Ističe da u slučaju kada je pok. ŠN morala izaći, budući je vodila određene sporove, dozvolu je tražila pisanim putem i to je morala urudžbirati, te se pri tome radi o izoliranom slučaju budući svi radnici kada bi trebali izaći pitali bi prvo šefa, koji bi im dao papir na koji bi pisala izlaznica i oni su mogli bez problema izaći, bez urudžbiranja, a pok. ŠN za istu takvu situaciju je morala prolaziti proceduru koja bi trajala i do tri dana, jer bi morala zahtjev urudžbirati, isti taj zahtjev bi morao otići kod direktorice, nakon toga bi se čekala pisana dozvola.

Zaključno navodi, kako iako nikada nije bio nadređen pok. ŠN, cijelo vrijeme je imao neposredna saznanja i vidio da ista nije imala što za raditi, te nije imala nikakve radne zadatke, nitko ju nije zvao te nije dobivala niti pismene niti usmene zadatke.

Svjedok CN (list 285 spisa), u svom iskaz navodi da je u mirovini od 18.veljače 2016.g., a do tada je radio kod tuženika gdje je bio zaposlen 35 godina, tužiteljica mu je poznata, surađivali su kao kolege.

Ističe kako se 2015.g. nalazio u prostorima tuženika na Remizi, u objektu broj 8 i radio je u službi za planiranje i razvoj prometa, a u kojoj službi, rade isključivo inženjeri prometa, te je pok. ŠN, čim je bila smijenjena, poslana na rad u Službu za planiranje i razvoj prometa. Navodi kako su se tome čudili jer se to prvi puta dogodilo da netko tko je drugačije struke od inženjera prometa dođe u te prostore, odnosno u Službu za planiranje i razvoj prometa. Misli da je pok. ŠN namjerno poslana u Službu za planiranje i razvoj prometa, te su se tamo nalazila trojica diplomiranih inženjera prometa, među kojima je bio i on. Objašnjava da je prije toga pok. ŠN kada je obavljala poslove rukovoditelja Kadrovske službe, smijenila i njega i ostalih dvoje kolega, sa viših pozicija na nižu poziciju, te smatra da je tuženik, pok. ŠN, namjerno poslao u prostore gdje se nalaze oni djelatnici koje je upravo pok. ŠN smijenila, tako da se kolokvijalno može reći, da su ju poslali među "vukove". Nadalje navodi, kako je temeljem tuženikove odluke pok. ŠN bila smijenjena i poslana u taj prostor, te je prvih mjesec dana pok. ŠN tamo sjedila, bila je snuždena, a on joj rekao " a što sad, ti si nas smijenila sa viših pozicija na niže, a ti si to morala". Kolege i on koje je pok. ŠN smijenila, nalazili su se u dvije prostorije i kada je pok. ŠN došla, dodijeljen joj je stol koji je bio neprimjeren, najvjerojatnije proizveden 1940.g. Ističe kako je stol fizički bio u lošem stanju, te je pok. ŠN jedina imala takav loš stol, za razliku od njega i kolega koji su imali primjerene stolove. Navodi kako je pok. ŠN dodijeljena soba u kojoj se sjedila sa gospodinom ON, također u toj sobi je bio i kolega OZ.

Ističe, kako je pok. ŠN u toj sobi sjedila kao siroče, bez kompjutora, za razliku od svih ostalih djelatnika koji su imali kompjutore, te kada je trebala nešto napisati na kompjutoru molila bi ili njega ili gospodina ON da joj u njihovo slobodno vrijeme ustupe njihove kompjutore.

Nadalje navodi kako on i kolega CZ da bi ušli u njihovu sobu u kojoj su radili, morali su proći kroz sobu u kojoj je sjedila pok. ŠN, budući je radilo o tzv. prolaznoj sobi. pok. ŠN je na tim kompjutorima pisala svoje privatne stvari,

Izričito ističe da pok. ŠN nije imala nikakve radne zadatke, cijelo vrijeme nije imala što za raditi,nije dobivala nikakve radne zadatke i to je kontinuirano trajalo do veljače 2016.g., kada je on otišao u mirovinu. Nadalje navodi kako je tom prilikom, htio svoj službeni kompjutor ostaviti pok. ŠN, međutim zadnji dan je dobio nalog od svog šefa HZ, djelatnika tuženika, koji je bio šef Službe za planiranje i razvoj prometa, da mora razdužiti kompjutor, on je to rekao svom šefu HZ, te mu je isti rekao da je stigao nalog kako mora razdužiti svoj kompjutor. Navodi da se pok. ŠN dok je bila sa njima u njihovoj Službi, nitko se od zaposlenika tuženika nije verbalno, neprimjereno obraćao, te su sedobro slagali bez obzira što ih je prethodno smjenila.

Navodi kako ga je osobno najviše pogodila situacija, koja se odnosi na oproštajnu zakusku radi njegovog odlaska u mirovinu, u restoranu tuženika, Društvena prehrana ZET-a, bilo ih je 63, među njima i pok. ŠN koja nije smjela doći na zakusku prije završetka radnog vremena, a ostali zaposlenici tuženika preko njih 60 došlo je na njegovu zakusku u 13,00 ili 14,00 sati kada je bila i zakazana, i to prije završetka radnog vremena, tako je pok. ŠN jedina došla po završetku radnog vremena u 15,30 sati za razliku od svih ostalih zaposlenika tuženika koje je pozvao na zakusku.

Svjedok LN (list 286 spisa), u svom iskazu navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu socijalni radnik, od **.**.2013. pok. ŠN joj je poznata jer su zajedno radile, i bila joj je neposredni rukovoditelj dok je obavljala funkciju Rukovoditelj poslova ljudskih resursa., pa se tako sjeća da je u srpnju 2015.g. pok. ŠN otišla na bolovanje, vratila se negdje u studenom iste godine, a oni su tada već imali novog šefa na način da su im se promijenila dva šefa, pa je to prvo bila VZ a potom UN koji su obavljali poslove radnog mjesta kao i funkciju koju je prije radila pok. ŠN, sve dok nije otišla na bolovanje.

Ističe kako se pok. ŠN se vratila sa bolovanja i zatekla je UN kako sjedi u njenoj sobi, prethodno se javila svojoj direktorici gospođi DNH da je došla raditi, i obzirom da je UN sjedio u njezinoj sobi, pok. ŠN je čekala upute gdje će sjesti, te je u to vrijeme , došla je pozdraviti nju i još jednu kolegicu koja radi zajedno sa njoj u istoj sobi.

Ističe kako je čula da je pok. ŠN prebačena u objekt broj 8, ne zna u koju službu. Vezano za obavljanje njenog posla, navodi kako su se nadređenom obraćali gospodinu UN a prije toga, sve do odlaska pok. ŠN na bolovanje, za iste stvari su se obraćali njoj, a što je uključivalo i pitanje godišnjeg odmora, raspodjele poslova i sve ostalo, te nakon što je pok. ŠN prebačena u objekt broj 8, ona i njene ostale kolege više nisu poslovno surađivali sa pok. ŠN već sa UN. Kao bitno navodi kako je samim preseljenjem pok. ŠN u taj drugi objekt kod njih zavladala nelagodna atmosfera. , te im nije bilo jasno zašto je pok. ŠN preseljena, a sve s obzirom da se prethodno vratila sa bolovanja.

Navodi kako su se ostali kolege po završetku bolovanja su se uobičajeno vraćali na svoje dosadašnje radno mjesto, te da je slučaj pok. ŠN i njenog preseljenja bio izoliran slučaj.

Nastavno navodi kako se cijela Pravna služba u svibnju 2018.g. preselila u objekt 8, te su sve prostorije bile uređene i dobili su lijepi, novi namještaj, te nikada nije vidjela sobu u koju je bila premještena pok. ŠN. Ističe kako joj nije poznato da bi osim pok. ŠN zbog nove sistematizacije iz rujna 2015.g. bilo koji radnik u Kadrovskoj službi dobio otkaz Ugovora o radu, te da niti jedan radnik u Kadrovskoj službi nije dobio na potpis novi Ugovor o radu po novom Pravilniku 2015.g., osim novih radnika koji su se tek zaposlili kod tuženika.

Svjedok ĐN (list (288-289 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu, referent za radne odnose i zdravstveno osiguranje, pok. ŠN bila joj je šefica, te joj je bila nadređena, budući je tada obavljala funkciju rukovoditeljice poslova ljudskih resursa, misli da je negdje u srpnju 2015.g., ista završila na bolovanju, koje je trajalo do studenog 2015.g. kada se tužiteljica vratila sa bolovanja, te se javila u svoju službu, međutim njenom mjestu, bio zaposlen drugi djelatnik, UN, koji je obavljao identične poslove rukovoditelja službe ljudskih resursa kod tuženika, koje je ranije prije korištenja bolovanja obavljala pok. ŠN, te misli da je UN imao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a isti nije ranije bio zaposlen kod tuženika.

Ističe kako je sjedila u sobi pokraj sobe u kojoj je sjedila tajnica pok. ŠN u vrijeme dok je obavljala poslove rukovoditelja, te je toga dana došla u sobu, rukovala se sa gospodinom UN, vrata su bila otvorena, te ga je zamolila da obavijesti, direktoricu ŠNH, da je, pozovu na razgovor, nakon toga je pok. ŠN otišla na razgovor kod DNH, te se sjeća da je netko iz njihove službe tražio nekakav prazan stol, nakon čega je pok. ŠN premještena u drugi objekt, u drugu službu.

Kao bitno ističe, da je procedura kod tuženika takva da bilo koji radnik kada se vraća sa bolovanja, vraća se na svoje radno mjesto, a što nije bio slučaj za pok. ŠN, te naglašava kako tog dana kada se pok. ŠN vratila sa bolovanja, nije dobila nikakvu Odluku o otkazu Ugovora o radu, a niti je potpisala Aneks Ugovora o radu za neko drugo radno mjesto.

Također navodi, da onog dana kada je pok. ŠN počela koristiti bolovanje, njezina soba se odmah zaključila, a što nije bilo uobičajeno te se osjećala nelagodna atmosfera, nadalje, tada su prvobitno dobili zamjenu iz Pravne službe, gospođu LZ, situacija je bila vrlo napeta je odlaskom na bolovanje pok. ŠN radnici iz njezine službe su bili pozivani na razgovore kod ĐZ, šefa Interne kontrole tuženika, kojeg je zanimalo da li je pok. ŠN na njih vršila nekakav pritisak vezano za poduzimanje određenih radnji, odnosno nezakonitih radnji, te je ona osobno njemu odgovorila kako to pok. ŠN nikada nije tražila, te napominje da su djelatnici pojedinačno bili pozivani na razgovor, a nema saznanja kako su se ostali izjasnili.

Kao bitno ističe, da kod tuženika kod kojeg je zaposlena od 2012.g. se prvi puta susrela sa takvom situacijom kakva je vezana uz pok. ŠN. Ističe da po njenim saznanjima do tada nitko iz Kadrovske službe nije radilo u objektu 8, a niti je bio premješten u neki drugi objekt, te nikome u Kadrovskoj službi temeljem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta iz 2015.g. nije otkazan Ugovor niti mu je ponuđeno sklapanje novog Ugovora o radu.

Svjedok RN (list 290-292 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, pok. ŠN mu je poznata kao kolegica, radi u Službi Centra za organizaciju, nadzor i upravljanje prijevozom, nema saznanja da bi pok. ŠN u 2015.g. bila na korištenju bolovanja niti ima saznanja o okolnostima vezano za pok. ŠN nakon njezinog povratka sa bolovanja. Ističe kako zna da je pok. ŠN bila smijenjena sa pozicije rukovoditeljice Službe za ljudske resurse, na neku drugu poziciju, ne zna koju, jer ga to nije interesiralo, te je bila prebačena iz jednog objekta u drugi, a njemu je to logično jer ako je bila smijenjena sa te pozicije negdje je morala biti smještena.

Nema saznanja da bi pok. ŠN bilo tko od strane tuženika uznemiravao i zlostavljao jer je ista bila premoćna da bi se nju moglo uznemiravati, te ne vjeruje da bi netko do strane djelatnika tuženika neopravdano uznemiravao pok. ŠN, te po njegovom osobnom mišljenju smatra da ju nitko nije opravdano uznemiravao.

Sjeća se da se tijekom natječaja iz 2010.g. osobno osjećao mobingiran od strane pok. ŠN.

Svjedok IN (list 303-307 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 1.10.2016., te je obavljala stručne poslove za upravu, zaposlena je u uredu uprave, nadređena joj je bila i još uvijek jest gđa. UNH, pok. ŠN joj je poznata iz viđenja. Navodi kako nema saznanja o poslovima koje je pok. ŠN obavljanja jer je fizički bila odvojena od mjesta gdje je ista radila, pa tako nema saznanja da bi pok. ŠN bila šikanirana, uznemiravana ili sl. od bilo kojeg djelatnika tuženika.

Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok iskazuje da je na jednom sastanku pok. ŠN u jednom trenutku počela govoriti protiv direktorice DNH, a koji sastanak je bio negdje u proljeće 2015.g., u smislu da ista donosi loše odluke o poslovanju, čak i nezakonite odluke i to je rekla direktno gospođi RZ u lice odnosno svima koji su bili prisutni na sastanku, a što je izazvalo ljutnju kod gospođe ŠNH, te je isti sastanak završio u pomirbenom tonu jer je pok. ŠN rekla da su se DNH i one trebale dogovoriti oko svega, te da do navedenog nije trebalo doći na sastanku. Svjedok GN (list 315-318 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu, referent za radne odnose, pok. ŠN a joj je poznata jer joj je bila šefica do 2015.g., te je po njezinim saznanjima koliko zna tužiteljica je maknuta i dobila je otkaz Ugovora o radu. Navodi kako ima saznanja, a vezano za šikaniranja i uznemiravanja pok. ŠN od strane tuženika, da je pok. ŠN otišla na bolovanje, a kada se vratila više nije bila šef i dobila je otkaz Ugovora o radu, ima saznanja da je ista sjedila sjedila u objektu 8, odnosno u drugoj zgradi, ne zna kakve je imala tamo uvjete rada, poslove šefa kadrovske službe obavljala je gospođa VZ, dok nije došao UN i on joj je od listopada 2015.g. bio šef, te je sjedio u istoj sobi u kojoj je prije odlaska na bolovanje sjedila pok. ŠN.

Na postavljene upite punomoćnika, svjedok iskazuje kako je pok. ŠN u vrijeme korištenja bolovanja telefonski nazvala budući je bila njezina tajnica, te radila kao referent, ali ona ju je osobno zamolila da ju više ne zove jer je bila čudna situacija kod tuženika, bojala se, te je čak potpisala izjavu da nije komunicirala sa pok. ŠN, a koju izjavu joj je na potpis dala ili gospođa U ili gospođa VZ, te je u toj izjavi napisala kako nije kontaktirala sa ŠN, kako nije otuđivala dokumentaciju iz sobe i kako neka treća osoba nije bila u sobi. Kao bitno ističe kako nikada prije, a niti poslije tijekom svog radnog odnosa kod tuženika nije nešto takvog pisala i potpisala. Iskazuje kako je gospodin Z pozvao sve referente iz Kadrovske službe na sastanak, te je svaki djelatnika zasebno, sam ulazio u tu sobu, te je nju osobno upitao, da li je pok. ŠN na nju vršila pritisak da nešto napravi ili je vršila pritisak na neke druge djelatnike, a ona je odgovorila da pok. ŠN to nije činila, gospodin Z je bio interni revizor, te je radio u službi interne revizije tuženika. Ističe kako je bila član povjerenstva, vezano za pretres kancelarije pok. ŠN dok je bila na bolovanju, te su se popisivale stvari koje su se nalazile u sobi pok. ŠN, a to je bilo po nalogu tada direktorice DNH, a posebno ističe kako to nije bila uobičajena procedura kod tuženika. Svjedok NN (list 342-344 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena u Gradu Zagrebu, na radnom mjestu pomoćnice pročelnice Ureda za demografiju, pok. ŠN joj je poznata, iz razloga što je ranije obavljala poslove radnog mjesta pomoćnika pročelnika za kontrolu u Gradskom kontrolnom uredu, 2015.g. provodila je kontrolu temeljem zahtjeva Uprave holdinga i voditeljice podružnice, a sve vezano za obavljanje poslova pok. ŠN. Iskazuje kako je bilo propusta vezano uz procedure zapošljavanja koje su propisane internim propisima Zagrebačkog holdinga, isplate prijevoza na posao i sa posla temeljem KU-a ZET-a, isplate otpremnina radnicima ZET-a, pa su nakon provedene kontrole, obavili razgovor sa pok. ŠN vezano za uočene propuste, a sve kako bi utvrdili da li su možda negdje slučajno utvrdili činjenicu koja nije takva, na svako predočenje određenih stvari koje nisu u skladu sa pravilnicima, internim dokumentima, pok. ŠN je imala odgovor da ona tako odlučuje, ili da to nije tako, da se tako radi godinama, nije dozvolila da bi pogriješila u tim jasnim činjenicama, dostavila im je i pisana obrazloženja, te je onda sastavljeno i konačno izviješće.

Nema nikakva saznanja da bi pok. ŠN doživjela uznemiravanje na svom radnom mjestu, ovo iz razloga što ona nikada nije sjedila u ZET-u, te je bila svjedok u predmetu koji je ista vodila protiv tuženika, kojem je poništavala Odluku o otkazu Ugovora o radu, te misli da je tužiteljica dobila dvije odluke o otkazu ugovora o radu.

Na pitanja, svjedok odgovara kako je pok. ŠN davala do znanja da je njezin način rada ispravan i nije se dalo naslutiti da bi bila potištena i da se boji za svoje radno mjesto, a zahtjev za kontrolu njezinog rada došao je konkretno od strane Uprave Zagrebačkog holdinga, odnosno gospođe IZ i tadašnje voditeljice Podružnice ZET-a, DNH.

Svjedok KN (list 344-345 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu Viši stručni suradnik Ureda uprave, na radnom mjestu Voditelja uspinjače, pok. ŠN mu je poznata, jer je sa istom kontaktiraopa ima saznanja da je bila smijenjena, sa poslova rukovoditeljica Kadrovske službe, maknuta iz prostora gdje se nalazila Kadrovska služba, te upućena u drugi Objekt 8, Navodi kako je upravo sporna bila činjenica što u objektu 8, nitko nije bio iz kadrovske službe, pok. ŠN je bila smještena na drugom katu, gdje se nalazi prometno-tehnička služba i gdje su smješteni inženjeri prometa, inženjeri strojarstva, i nikog nije bilo nikog tko bi radio pravne poslove, a o čemu ima neposredna saznanja. Navodi kako je pok. ŠN bila u sobi sa jednim kolegom, ON, koji je radio u prometnoj službi, kao inženjer prometa, akod tuženika nije uobičajeno da u istoj sobi sjede radnici različite struke, nije uobičajeno da u istoj sobi rade radnici iz različitih službi, odnosno organizacijskih jedinica, te ističe da je time kako je pok. ŠN bila u sasvim drugačijem položaju u odnosu na ostale radnike. Prema njegovom saznanju pok. ŠN je po nalogu ZNH, premještena u tu zgradu, objekt broj 8, poslove koje je do tada obavljala, prebačeni su na drugog gospodina UN i on je sjedio u sobi gdje je prije sjedila pok. ŠN. Navodi kako je u to vrijeme viđao pok. ŠN, koja je u toj sobi imala stol i stolicu, a nije imala računalo, što nije bilo uobičajeno jer su svi radnici imali računala, te nije čuo da bi tužiteljica imala bilo kakve radne zadatke, a kada bi on došao kod nje u sobu, osobno vidio bi vidio da ona nema nikakvog posla niti radnih zadataka.

Ističe kako je bilo vrlo čudno i kako su se radnici tuženika čudili kada je DNH pok. ŠN udaljila u objekt 8, te po njegovim saznanjima svaki radnik kada se vraća sa bolovanja je vraća na njegovo radno mjestom, te se nikada nije dogodilo da se neki radnik sa bolovanja ne bi vratio na svoje radno mjesto, također nikada nije čuo da bi se vršio pretres sobe radnika koji je na bolovanju. Svjedok GZ (list 349-351 spisa), u svom iskazu navodi kako je bio predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga od 14. lipnja 2021.g., ranije je radio u Zagrebačkom holdingu kao direktor Sektora za ljudske resurse, korporativni razvoj i korporativne komunikacije, a u Zagrebačkom holdingu je zaposlen od 2007.g., pok. ŠN mu je poznata, zajedno su surađivali dok je ista bila na čelu službe za ljudske resurse kod tuženika, jer je tuženik tada bio u sklopu Zagrebačkog holdinga. Ističe kako ima saznanja da je pok. ŠN bila mobingirana od strane djelatnika tuženika, on kao direktor sektora u Zagrebačkom holdingu imao je ovlast da potpisivanje otkaze zaposlenicima Holdinga radi transparentnog nadzor nad otkazivanjima ugovora o radu, po podružnicama, i to se na razdoblje do 01.siječnja 2018.g.

Ističe da nakon što bi provjerili da li postoji opravdan razlog za otkaz ili ne, tada je on osobno davao suglasnost ili bi istu suglasnost uskratio, pa je tako 2015.g. došao njemu na stol otkaz ugovora za pok. ŠN, stoga ju je i pitao o čemu se tu radi, a ona mu je odgovorila da ne zna što je razlog tome i on je dao nalog službi da provjeri navode iz obrazloženja Odluke o otkazu Ugovora o radu. Ističe kako je tada voditeljica podružnice ZET-a PNH dala pok. ŠN otkaz, te nakon što su njegova služba, kao i angažirani odvjetnici za njegovu službu izvršili provjeru navoda iz odluke o otkazu pok. ŠN, nalaz odvjetnika je bio da nema nikakve osnove za otkazivanje ugovora o radu pok. ŠN i on je uskratio suglasnost.

Naglašava da nakon što je odbio dati suglasnost za otkazivanje ugovora o radu, nakon nekog vremena opet je dobio i to u nekoliko navrata odluku o otkazu ugovora o radu pok. ŠN i to opet od strane od gospođe voditeljice podružnice ZET-a DNH, te je nakon provjere i konzultacije sa pravnom službom i odvjetnicima ponovno odbio dati suglasnost.

Ističe kako mu je nakon toga, nova Uprava, oduzela ovlast za potpisivanje odnosno davanja ili uskrate suglasnosti na donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu, općenito radnicima Holdinga, pa tako i podružnice ZET-a, odnosno tuženika, njega je interesiralo zašto se vrši takav pritisak na pok. ŠN i doznao je kako je povod za donošenje odluke o otkaz ugovora o radu pok. ŠN bilo provođenje jedne velike provjere diploma svih zaposlenika, te je upravo pok. ŠN otkrila dosta tih krivotvorenih i nevjerodostojnih diploma radi čega je došlo do konflikta između pok. ŠN i voditeljice podružnice DNH.

Ističe kako je pok. ŠN obavljala provjeru tih diploma sukladno nalogu Uprave, pa se tako ispostavilo da je jedna njihova djelatnica ima krivotvorenu diplomu Pravnog fakulteta u Zagrebu, a nakon što su mu oduzeli ovlast vezano za davanje ili uskratu suglasnosti za donošenje otkaza, ta ovlast je bila prebačena na voditelja podružnice, konkretno za voditeljicu ZET-a PNH te je tada doznao da je pok. ŠN maknuta sa tog radnog mjesta i da je istovremeno doveden čovjek iz vana, NZ, pok. ŠN je poslije dobila odluku o otkazu. Nema saznanja zna da li je u vrijeme kada je doveden UN pok. ŠN bila na bolovanju, on je morao surađivati sa UN, a kada ga je pitao gdje se nalazi pok. ŠN, a on mu je odgovorio da je negdje premještena. Koliko se sjeća pok. ŠN je bila premještena u zgradu sa ljudima koji nisu radili u njenoj službi, te misli da joj je bio oduzet kompjutor, iskazuje kako je ista dobro radila svoj posao, te je bez nekog opravdanog razloga maknuta sa svog radnog mjesta, a u Holdingu se pričalo da je ista bila uznemiravana od strane djelatnika tuženika.

Na upite punomoćnika stranaka, odgovara kako je dao suglasnost za otkazivanje Ugovora o radu onim zaposlenicima koji su imali krivotvorene isprave, odnosno diplome, dok vezano za otkaze Ugovore o radu za pok. ŠN navodi kako su iste dobivali u pisanom obliku, a ne putem elektroničke pošte, te je preko e- maila tuženik požurivao otkazivanje ugovora o radu, pok. ŠN. Svjedok ČN ( list 351-352) u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelj prometne jedinice u [adresa], pok. ŠN mu je poznata je jer je sa njom poslovno surađivao, nema saznanja da bi isat bila uznemiravana, mobingirana od strane bilo kojeg djelatnika tuženika, navodi da je sjedio u istom poslovnom prostoru gdje je sjedila i pok. ŠN ali nisu dijelili radni prostor, pok. ŠN je obavljala poslove Voditeljice ljudskih i kadrovskih poslova, te je u određenom vremenskom razdoblju, kratko je surađivao i sa UN, koji je obavljao iste poslove kao i pok. ŠN kada je bila odsutna, ne zna zbog čega.

Svjedok AN (list 412-413 spisa), u svom iskazu navodi da da je zaposlena kod tuženika od studenog 2015.g., na radnom mjestu pravni referent, te joj je pok. ŠN poznata iz viđenja, budući u vrijeme kada je počela raditi kod tuženika pok. ŠN je bila na bolovanju, obavljala jeposlove šefa kadrovske službe, prije bolovanja, a za vrijeme trajanja istog druga osoba je došla na njezino mjesto, te je obavljala poslove voditelja kadrovske službe, odnosno na mjesto pok. ŠN došao je UN, koji joj je bio nadređen do 10. mjeseca 2017. Ističe kako je po povratku sa bolovanja pok. ŠN, faktično su imali dva šefa, odnosno voditelja Pravne službe, pa je pok. ŠN imala Ugovor o radu za voditeljicu Kadrovske službe a gospodin UN za voditelja Službe za ljudske resurse, te misli da se faktično radilo o istom radnom mjestu u smislu opisa poslova. Navodi kako je vidjela trenutak kada je pok. ŠN po povratku sa bolovanja, došla na svoje radno mjesto, u prostor Kadrovske službe, odnosno po novom, Službe za ljudske resurse, te ju je gospodin UN najavio tadašnjoj voditeljici gospođi PNH i rekao joj je da se pok. ŠN vratila sa bolovanja, nakon čega pok. ŠN više nije sjedila u zgradi u kojoj je sjedila do odlaska na bolovanje, već je premještena u zgradu pokraj, objekt broj 8, nema saznanja kakvu je imala sobu, radni prostor i sl., a ona je nakon toga kao svog nadređenog doživljavala gospodina UN.

Ističe kako je čula da je pok. ŠN po povratku sa bolovanja dobila Odluku o otkazu Ugovora o radu, te je čula da ista nije bila u dobrim odnosima sa gospođom PNH, sjeća se da se pok. ŠN u to vrijeme nudilo radno mjesto samostalnog referenta, a čula je kako je u objektu broj 8 pok. ŠN sjedila sa gospodinom ON koji je bio različite struke u odnosu na nju, i to u Prometno-tehničkoj službi, dok je na trećem katu bila i jest Pravna služba, za razliku od Kadrovske službe koja se nalazila u Upravnoj zgradi. Po njenim saznanjima, pok. ŠN nije dobivala poslove u rad, nakon što je prebačena u objekt 8, a ta saznanja crpi iz razgovora sa pok. ŠN, kao i iz razgovora sa ON.

Svjedok BN (list 414-415 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu šefa Odsjeka prodaje karata, pok. ŠN mu je poznata jer su surađivali, iako sa njom nikada nije radio u istom odjelu. Nema saznanja da bi ista bila uznemiravana ili šikanirana od strane djelatnika tuženika, ne sjeća da se da bi bila na bolovanju, te nema saznanja da bi netko drugi preuzeo poslove koje je ona obavljala prije odlaska na bolovanje.

Tužitelj DN (list 423-425 spisa), kao pravni slijednik pok. ŠN u svom iskazu navodi kako je suprug pok. ŠN, te su bili u braku od 1983. godine do njezine smrti i ima saznanja iz razgovora sa pok. ŠN kao i iz razgovora sa njezinim kolegama, kako je bila maltretirana od strane gđe DNH, kako nije htjela sudjelovati u malverzacijama koje su se događale u ZET-u, kod provjera diploma tražilo se od nje da zataškava određene ljude koji imaju krivotvorene diplome i koji dan danas rade kod tuženika. Navodi kako je njegova pok. supruga u spornom razdoblju bila rukovoditeljica službe ljudskih resursa i kadrovske službe, imala je svoj ured, bila je sama u sobi, imala je svoju tajnicu, te je on osobno tamo bio, budući je u tom razdoblju također bio zaposlenik ZET-a, sve do odlaska u mirovinu, dana 01.11.2021.

Navodi kako je njegova supruga, pok. ŠN bila na bolovanju iz razloga što je imala zdravstvenih problema s kralježnicom, te se nakon 5-6 mjeseci vratila s bolovanja, došla je u svoj ured i tamo u svojoj sobi, za svojim stolom zatekla čovjeka koji je tamo sjedio, g. UN, ona mu je rekla da se radi o njezinom radnom mjestu i da on nazove gđu DNH da vidi što će napraviti, nakon toga se održao vrlo kratak razgovor, te je jedna radnica tuženika dobila zadatak da mogu suprugu premjesti u Objekt br. 8, gdje je pok. ŠN dobila stol i stolac, u uredu s ON, koji je bio prometnog smjera, te joj je rečeno da ona tamo mora sjediti, s time da apsolutno nikakve poslove nije dobivala u rad, a praktično je tamo sjedila 8 sati dnevno, bez ikakvih radnih zadataka, a što je trajalo oko 6 mjeseci, nakon čega je njegova supruga pok. ŠN dobila Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, te je u tijeku otkaznog roka navedenog otkaza Ugovora o radu dobila još jednu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a protiv obje Odluke pokrenula je pred ovim sudom radni spor.

Navodi kako je njegova supruga jako teško proživljavala sve te trenutke na svom radnom mjestu, bila je maltretirana iz dana u dan, doživljavala je svaki dan pritiske od strane DNH i od svega toga se razboljela.

Nadalje, navodi kako u vrijeme dok je pok. ŠN bila na korištenju bolovanja, sve stvari iz njezinog ormara u sobi u kojoj je radila kao rukovoditeljica bile su izvađene iz ormara i stavljene u kutije, te one i dan danas stoje negdje kod tuženika, te nikada nisu prebačene u prostor, odnosno u ured u koji je njegova pokojna supruga bila prebačena.

Navodi, kako je njegova pokojna supruga bila zaposlena kod tuženika od 1989.g., i nikada nije prije imala nikakvih problema do utuženog razdoblja, a isti su počeli kada je gospođa RZ postala direktor ZET-a, mislim negdje oko 2014.g. Navodi kako je gospođa DNH rekla njegovoj supruzi kako on nije njezin odabir i kako će biti maknuta, te nakon cijele opisane situacije, njegova supruga se povukla u sebe, postala je plašljiva, bojala se poziva na mobitel i telefon, nije htjela izlaziti van, nije se htjela družiti i sl., te je potražila liječničku pomoć. Svjedok VNH (list 446-451 spisa), u svom iskazu navodi kako je od listopada 2014. bila zz ZET-a u sastavu Zagrebačkog holdinga, do 2018. a kada se ZET izdvojio iz sastava Zagrebačkog holdinga, te je prvobitno bila direktor društva, a kasnije predsjednica Uprave tuženika, koje poslove je obavljala do prosinca 2022., nakon čega joj je gradonačelnik produžio ugovor za direktora ZET-a do 01.02.2023. dok se ne provede novi natječaj, a na koji se nije javila. Ističe kako je poznavala je pok. ŠN, , te u vrijeme kada je ista bila na bolovanju ona je bila zz tuženika 2015.god., dok je pok. ŠN bila rukovoditelj kadrovske službe, ona joj je bila neposredno nadređena.

Ističe kako se sjeća da je pok. ŠN otišla na korištenje bolovanje negdje u srpnju 2015., te se nije javila njoj kao nadređenoj osobi kad je odlazila na bolovanje, pa su tako njena tajnica i ljudi iz kadrovske bili u panici jer nisu znali zašto je naglo na bolovanju i nisu bili upućeni na posao, te je tu nastala opća panika budući je pok. ŠN samostalno vodila veći dio, a oni samo operativno vodili poslove kadrovske službe.

Navodi da je kadrovska služba bila izuzetno bitna jer je ZET imao tada zaposlenih cca 4000 radnika, od toga 2000 vozača što je direktno utjecalo na gradski prijevoz, te se pok. ŠN javila negdje u studenom 2015. sa bolovanja, nije joj se javila da se vratila sa bolovanja, cijelo vrijeme ju je ignorirala, s time da je je dostavljala doznake o bolovanju jer je isto bilo vezano za obračun plaća. Navodi kako je po povratku sa bolovanja pok. ŠN došla u kadrovsku službu, te je ponovno nastala panika, a to iz razloga što je u srpnju 2015., već pokrenut po nalogu predsjednice Uprave Holdinga gđe. ONH, otkazivanje ugovora o radu pok. ŠN, te nakon što joj je javljano da je ista došla sa bolovanja, pok. ŠN je pozvana na sastanak, u prisustvu rukovoditeljice pravne službe ZZ, zamjenika direktora ZN, kao i nje osobe, te joj je na tom sastanku ona osobno rekla kako joj je pokrenut postupak otkazivanja Ugovora o radu iz razloga što su u Kadrovskoj službi bili utvrđeni propusti, te je pok. ŠN rečeno kako se čeka suglasnost Zagrebačkog holdinga i Grada Zagreba, te da će joj predstojnica Uredba uprave VN naći drugi ured da bude smještena, dok ta suglasnost ne stigne. Ističe kako ona osobno nije određivala u kojoj će ured pok. ŠN otići, već ju je VN smjestila u zgradu koja je ista kao i Upravna zgrada, te je tamo tad bila, a i kasnije Pravna služba, Služba investicija, Služba održavanja, dio prometne službe.

Kao bitno navodi da je upravo u to vrijeme i dalje bio na snazi Ugovor o radu pok. ŠN za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Kadrovske službe, te misli da je taj ugovor bio na snazi.

Navodi da u vrijeme kada se pok. ŠN nalazila na bolovanju oni su privremeno imenovali VZ, da obavlja poslove koje je radila pok. ŠN, a nakon toga su proveli postupak zapošljavanja uz suglasnost Uprave, proveli su novu sistematizaciju radnih mjesta, i postupak zapošljavanja za rukovoditelja Kadrovske službe, dok je pok. ŠN bila rukovoditeljica Kadrovske službe i Službe zaštite, pa su zaposlili na određeno vrijeme UN, koji je preuzeo obavljanje poslova koje je prethodno obavljala pok. ŠN, ističe kako je bilo normalno da isti sjedi u sobi u kojoj je prije sjedila pok. ŠN, a po povratku iste sa bolovanja, bila je upućena u zgradu koja se nalazila do zgrade u kojoj je radila prije, bio joj je dodijeljen normalan ured i soba, te misli da nije bila sama u sobi, već sa gospodinom ON koji je radio u prometnoj službi, a oni su čekala suglasnosti za otkaz Ugovora o radu pok. ŠN, te ona tada nije mogla obavljati poslove Kadrovske službe, te se ista suglasnost čekala više od 6 mjeseci, a uobičajeno je da se suglasnost čeka do mjesec dana.

Navodi kako je pok. ŠN i dalje imala na korištenje službeni mobitel, službeni laptop, koji nikada nije vratila, a sa istim je bila zadužena kao rukovoditeljica Kadrovske službe, u to vrijeme joj je nadređena bila rukovateljica Pravne službe gospođa KZ te ne zna koje je poslova pok. ŠN obavljala, te ne zna da li je uopće bilo kakve poslove obavljala.

Naglašava da se radilo o uobičajenoj proceduri kada se čekala suglasnost za donošenje Odluke o otkaz Ugovora o radu za bilo kojeg radnika tuženika. Nakon 6 mjeseci Uprava holdinga je donijela Odluku da voditelji podružnica mogu samostalno potpisivati odluku o otkazu bez suglasnosti bilo koga, nakon čega je pok. ŠN ponudila radno mjesto visoke stručne spreme, odnosno Odluku o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, a što je pok. ŠN odbila, te joj je kasnije uručena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog javnog istupa. Zaključno ističe kako smatra da nad pok. ŠN nije vršen mobing, odnosno uznemiravanja od strane bilo kojeg djelatnika tuženika, ona osobno se jedno vrijeme sa njom i družila, zajedno su pile kavu, surađivale, te između njih nije bilo nikakvih problema.

Na posebna pitanja punomoćnika tuženika sud nije posebno analizirao, budući ista nisu relevantna za predmet ovog spora.

Svjedok JN (list 457-458 spisa), u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 1995.g., pok. ŠN joj je poznata, iako nikada nisu radile u istom odjelu, nema saznanja da bi itko od djelatnika tuženika uznemiravao pokojnu pok. ŠN, te ističe kako je čula da je ista podnijela tužbu protiv tuženika, u vremenom razdoblju od 12.rujna 2016.g. do 20.ožujka 2018.g. bila je zamjenica Povjerenika za zaštitu dostojanstva kod tuženika, te i to vrijeme nije došla nikakva pritužba od strane pok. ŠN, nema saznanja da bi tijekom 2015.g. ista uložila zahtjev Povjerenstvu.

35. Po prijedlogu tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Branki Vidrih spec. psihijatru, i to na okolnost povrede prava osobnosti s osnova pretrpljenih duševnih bolova za prednicu tužitelja, pok. ŠN, te iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi kako se pok. ŠN, prednica tužitelja rođena **.**.1962., a umrla **.**.2022., javila psihijatru po prvi put, dana 28. rujna 2015. kada je navodila radne probleme kao vodeće razloge svog lošeg psihičkog stanja te joj je tada dijagnosticiran Poremećaj prilagodbe i odmah je upućena da se javi u program liječenja po modelu parcijalne hospitalizacije u Dnevnu bolnicu Klinika za psihijatriju Sv. Ivan, tada je bila na bolovanju od srpnja iste godine, a zbog provođenja fizikalne terapije nije započela s oblikom liječenja. Sljedeći kontakt sa psihijatrom ostvaruje dana 29. listopada 2015. u ambulanti Doma zdravlja Centar i nadležni psihijatar postavlja dijagnozu Poremećaj prilagodbe, Somatoformni poremećaj, te Ugroženost od gubitka namještenja nakon čega slijedi pauza od 16 mjeseci, pa je tako sljedeći dolazak psihijatru datiran na 8. veljače 2017. zbog istih problema i istih dijagnoza i ordinirana joj je ista terapija kao i pri prvom pregledu. Prednica tužitelja ŠN trpjela je duševne bolove koji se mogu ocijeniti kao smanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 10% zbog navedenih dijagnoza i intenziteta simptomatologije koja je ukazivala na nužnu potrebu liječenja po modelu parcijalne hospitalizacije, dakle kroz program dnevne bolnice.

36. Tužitelj nije istakao primjedbe na nalaz i mišljenje liječnika vještaka te je sukladno istom konačno specificirao toč. II tužbenog zahtjeva, potražujući od tuženika isplatu ukupnog iznosa u visini od 5.500,00 eura kao nasljedniku iza pok. ŠN, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, dok je tuženik istome prigovorio, stoga je sud proveo dokaz usmenim očitovanjem liječnika vještaka dr. Branke Vidrih koja je u svom usmenom iskazu, a vezano na primjedbe tuženika iskazala kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kako je nalaz temeljen na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji budući je prednik tužitelja u međuvremenu preminula, nadalje kako joj nije bitan vremenski period u kojem je prednica tužitelja bila u problemu u vidu netrpeljivosti i straha radi njene smjene u radnom procesu, te kako je svoj nalaz i mišljenje dala temeljem priležeće medicinske dokumentacije, nadalje dijagnoze u vidu poremećaj prilagodbe, Somatoformni poremećaj i poremećaji koji su vezani uz radnu problematiku šifriraju se sa slovom Z, pa je tako poremećaj prilagodbe psihički poremećaj u kojem se osoba teško nosi sa nekim velikim promjenama u svom životu, bilo da se radi o promjenama u zdravstvenom statusu, obiteljskom, radnom ili socijalnom smislu, te je temeljem svega navedenog i izračunala omjer smanjenja životne aktivnosti u visini od 10%, a sve sukladno orijentacijskim medicinskim tablicama koje vještaci uobičajeno koriste u svom radu. Tuženik se i nadalje protivio nalazu i mišljenju liječnika vještaka, ali nije predložio provođenje dokaza novim liječničkim vještačenjem.

37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, psihijatra dr. Branke Vidrih, kao i njezino usmeno očitovanje, budući je isto dano stručno, obrazloženo, podudara se sa priležećom medicinskom dokumentacijom u spisu, te sukladno pravilima struke, pa je tako temeljem istog, utvrdio kako se pok. ŠN, prednika tužitelja, koja je rođena 1962.g., a umrla 2022.g. prvi puta javila liječniku psihijatru u rujnu 2015.g., te je tom prilikom navodila radne probleme, kao vodeće razloge svog lošeg psihičkog stanja, te joj je tom prilikom dijagnosticiran poremećaj prilagodbe i upućena je u program liječenja po modelu parcijalne hospitalizacije u dnevnu bolnicu, u to vrijeme se nalazila na bolovanju od srpnja 2015.g., pa j zbog provođenja fizikalne terapije, nije započela sa tim oblikom liječenja, te je slijedeći kontakt sa psihijatrom ostvarila u listopadu 2015.g., gdje joj se ponovno postavlja dijagnoza poremećaj prilagodbe, somatoformni poremećaj ugroženost od gubitka namještenja, nakon čega slijedi dužna pauza, pa je tako slijedeći odlazak psihijatru datiran sa danom 08. veljače 2017.g., ponovno zbog istih problema i istih dijagnoza.

Prednica tužitelja, pok. ŠN trpjela je duševne bolove koji se ocjenjuju kao smanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 10% zbog gore navedenih dijagnoza. Iz usmenog očitovanja liječnika vještaka, utvrđeno je kako je jasno da je prednica tužitelja pok. ŠN prvi pregled kod psihijatra realizirala dana 28. rujna 2015.g., te da je poremećaj prilagodbe, psihički poremećaj u kojem se osoba teško nosi sa nekim velikim promjenama u svom životu, a koja promjena može biti u zdravstvenom statusu, obiteljskom, radnom ili socijalnom statusu.

38. Sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

39. Iz iskaza svjedoka VN a koja je bila u spornom razdoblju zaposlena na radnom mjestu predstojnice Ureda uprave, proizlazi kako ista nema nikakva saznanja da bi prednica tužitelja pok. ŠN bila uznemiravana i zlostavljanja na svojem radnom mjestu od strane bilo kojeg djelatnika tuženika, nadalje da je pok. ŠN koristila bolovanje od ljeta 2015.g. do kraja 2015.g., dio iskaza u kojem navodi kako se prednica tužitelja pok. ŠN po povratku sa bolovanja nikome nije javila, sud ne prihvaća kao istinit, budući se u tom dijelu njezin iskaz razlikuje od iskaza drugih saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru. Dio iskaza u kojem ista navodi kako je za vrijeme korištenja bolovanja prednice tužitelja, pok. ŠN, UN sklopio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Kadrovske službe, a koje poslove je obavljala prednica tužitelja pok. ŠN sud prihvaća kao istinit budući se u tom dijelu njezin iskaz podudara sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka. Nadalje, iz njenog iskaza proizlazi kako ju je upravo ona po nalogu odnosno zadatku rukovodećih djelatnika tuženika smjestila u prvi slobodan ured, u drugoj, susjednoj zgradi.

Kao bitno, iz njenog iskaza sud je utvrdio da kod tuženika nije bilo nikada uobičajeno niti je postojala takva praksa kod tuženika, da u slučaju kada se bilo koji radnik tuženika nalazi na korištenju bolovanja, se na njegovo radno mjesto zaposli neka druga osoba, te ista nema saznanja da li je prednica tužitelja pok. ŠN dobivala ikakve radne zadatke od svojih neposrednog nadređenih osoba ŠNH i ZZ.

Iz iskaza svjedoka PZ proizlazi kako joj je prednica tužitelja, pok. ŠN bila neposredno nadređena budući je ista obavljala poslove rukovoditeljice poslova Ljudskih resursa, obje su se nalazile na korištenju bolovanja s time da se prednica tužitelja vratila nešto kasnije tijekom 2015.g. sa bolovanja u odnosu na nju, pa joj je u to vrijeme, neposredno nadređena osoba bila VZ, a od **.**.2015., UN koji je imao prvobitno sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, a potom na neodređeno vrijeme, a sve za obavljanje poslova rukovoditelja službe Ljudskih resursa, odnosno poslova koje je prethodno obavljala prednica tužitelja, pok. ŠN.

Kao bitno iz njezinog iskaza sud je utvrdio da kod tuženika nije postojala praksa da se djelatniku u slučaju korištenja bolovanja oduzme soba i dodijeli ista soba nekom drugom radniku, kao što nije bilo uobičajeno da osoba odnosno djelatnik tuženika kada se vrati sa korištenja bolovanja bude premješten u drugu sobu, u drugu zgradu, a koja saznanja svjedok PZ crpi temeljem svog dugogodišnjeg radnog iskustva kod tuženika sa punih 37 godina radnog staža, te za slučaj kakav je doživjela prednica tužitelja, pok. ŠN, ista smatra da je jedinstven, budući se takva situacija kod tuženika ranije nije dogodila. Također iz njezinog iskaza proizlazi da joj je duži niz godina prednica tužitelja, pok. ŠN bila neposredno nadređene, da su dobro surađivale sa međusobnim odnosom povjerenja i dobrih namjera.

Iz iskaza svjedoka KZ kao bitno proizlazi kako je za vrijeme trajanja bolovanja, pok. ŠN od srpnja 2015.g., tuženik zaposlio novog radnika na radno mjesto prednice tužitelja pok. ŠN i to temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sa rokom trajanja od 6 mjeseci, nadalje kako je tuženik protiv iste vodio stegovni postupak, te je donio odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja za pok. ŠN, a koja odluka u konačnici nije mogla biti donesena, iz razloga nedostatka suglasnosti za donošenjem iste, nakon čega je u lipnju 2016.g. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, pok. ŠN. Iz njezinog iskaza, također je utvrđeno da je prednika tužitelja, pok. ŠN koristila bolovanje od srpnja 2015.g. do studenog 2015.g., te za isto uredno dostavljala doznake, a po povratku sa bolovanja je raspoređena u drugi objekt, u drugu zgradu budući u sobi u kojoj je prije sjedila je bio zaposlen drugi djelatnik EZ, koji je sjedio u nekadašnjoj sobi pok. ŠN. Nadalje, iz njezinog iskaza kao bitno je utvrđeno kako prednica tužitelja, pok. ŠN po povratku sa bolovanja je i dalje je imala važeći Ugovor o radu za radno mjesto Voditelja ljudskih resursa, iako te poslove nije obavljala, budući je iste obavljao UN. Također iz njezinog iskaza proizlazi kako kod tuženika nije postojala praksa niti je bila uobičajena situacija da u vrijeme kada se djelatnik tuženika nalazi na bolovanju da se na njegovo radno mjesto zaposli neka druga osoba, a UN je zaposlen dana, 01. listopada 2015.g. na radno mjesto po novoj sistematizaciji čiji opis radnog mjesta je gotovo u potpunosti odgovarao opisu poslova koje je pok. ŠN obavljala prije odlaska na bolovanje, te prije donošenja nove sistematizacije.

Nadalje, sudu ostaje nejasna činjenica da je UN koji je imao sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 6 mjeseci, a kojeg je sklopio 01. listopada 2015.g., po proteku istog mu je ponuđeno sklapanje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za iste poslove, dakle Voditelja Ljudskih resursa, a koji poslovi su gotovi jednaki poslovima koje je ranije obavljala prednica tužitelja, pok. ŠN, te bi bilo životno logično da te poslove po završetku bolovanja (studeni 2015.g.), obavlja prednica tužitelja, pok. ŠN, a koja je u to vrijeme imala važeći Ugovor o radu za obavljanje poslova Voditeljice ljudskih resursa, te joj u to vrijeme tuženik isti ugovor nije otkazao. Iz njenog iskaza također proizlazi kako kod tuženika nije uobičajeno da se radnika protiv kojeg se vodi stegovni postupci prebaci u neku drugu sobu ili pak drugu zgradu, dok dio iskaza u kojem navodi kako prednica tužitelja ŠN nije vratila laptop, memori stik i mobitel, te kako je ista imala sredstva za rad u sobi i zgradi u koju su ju premjestili, sud nije prihvatio kao istinit ovo iz razloga što je u tom dijelu njezin iskaz proturiječan iskazima svjedoka koji su sjedili u tom razdoblju u istoj sobi sa prednicom tužitelja, pok. ŠN.

Iz iskaza svjedoka ON, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru budući isti ima neposredna saznanja o uvjetima i sredstvima rada prednice tužitelja, pok. ŠN u vrijeme kada je prebačena u drugu zgradu i drugu sobu po povratku sa bolovanja, proizlazi kako su jednog dana u sobi gdje je sjedio, došli pomoćni radnici tuženika, te donijeli izrazito stari stol, u stanju raspadanja, stavili ga u sobu gdje je on sjedio zajedno sa drugim radnikom, OZ, te je istog dana u njihovu sobu došla prednica tužitelja, pok. ŠN i sjela za taj stol. Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je kako je prednica tužitelja, pok. ŠN sjedila u toj sobi, za takvim stolom, bez telefona, bez mobitela, bez računala, bez olovaka, i bez ikakvih radnih zadataka, cijelo vrijeme je uredno dolazila na posao u 07,15 ujutro ostajala do kraja radnog vremena, odnosno do 15,30 sati, a čitavo to vrijeme nije imala ništa za raditi, nitko od djelatnika tuženika nije ju zvao, nije dobivala nikakve poslove, a kada je morala izaći radi vođenja pravnih sporova dozvolu je tražila pisanim putem koju je morala pri tome urudžbirati, a što nije uobičajena praksa kod tuženika dok se radilo o izoliranom slučaju, ovo iz razloga što su drugi radnici temeljem dozvole šefa i pisane izlaznice, dakle bez urudžbenog zahtjeva mogli izaći iz prostora tuženika tijekom radnog vremena.

Iz iskaza svjedoka CN, a kojem je sud poklonio vjeru jer se u bitnome podudara sa iskazom svjedoka ON, proizlazi da je kod tuženika radio 35 godina, i to u Službi za planiranje i razvoj prometa, a u kojoj službi rade isključivo inženjeri prometa, te je prednika tužitelja pok. ŠN, krajem 2015.g. poslana na rad u njihovu službu, što je izazvalo čuđenje ostalih kolega budući su u toj službi radili inženjeri, a prednica tužitelja, pok. ČZ je prije toga obavljala poslove rukovoditelja Kadrovske službe.

Iz njegovog iskaza proizlazi da je upravo prednica tužitelja, pok. ŠN kao rukovoditeljica Kadrovske službe, u ranijem periodu smijenila i njega i još dvojicu njegovih kolega sa više na nižu poziciju, te je po njegovom mišljenju upravo iz tog razloga od strane rukovodećih djelatnika tuženika, pok. ŠN namjerno poslana u njihovu službu, odnosno u njihove prostore. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi kako joj je tom prilikom dodijeljen stol koji je u svakom pogledu bio neprimjeren, djelovao je da je proizveden 1940.g., fizički je bio u izrazito lošem stanju, za razliku od svih ostalih kolega koji su imali primjerene stolove, nadalje, iz njegovog iskaza je također utvrđeno da za razliku od ostalih zaposlenika tuženika, jedino prednica tuženika, pok. ŠN nije imala kompjutor, te bi molila njega ili kolegu ON da u njihovo slobodno vrijeme ustupe svoje kompjutore. Kao bitno, iz njegovog iskaza utvršeno je također da prednika tužitelja, pok. ŠN nije dobivala nikakve radne zadatke a koja činjenica se odnosi na duže kontinuirano vrijeme, te o kojima navedeni svjedok ima neposredno saznanja, sve do veljače 2016.g. kada je otišao u mirovinu.

Iz iskaza svjedoka LN kao bitno proizlazi kako se prednica tužitelja, pok. ŠN nalazila na bolovanju od srpnja do studenog 2015.g. a u kojem vremenskom razdoblju im je šef bio VZ, a potom UN, te su isti obavljali poslove i funkciju radnog mjesta, koju je do odlaska na bolovanje radila pok. ŠN, prednica tužitelja, nadalje ima saznanja da je ista bila prebačena u drugi objekt br. 8, nakon čega ona i njezini kolege više nisu poslovno nisu surađivali sa prednicom tužitelja, pok. ŠN već nadalje sa UN, te je zavladala nelagodna atmosfera. Kao bitno i iz njezinog iskaza sud je utvrdio da su se svi ostali kolege po završetku bolovanja uobičajeno vraćali na svoje dotadašnje radno mjesto, a što nije bio slučaj sa pok. ŠN te isto predstavlja izolirani slučaj kode tuženika.

Navedeno, u svom iskazu potvrđuje i svjedok ĐN kojoj je prednica tužitelja, pok. ŠN, također bila nadređena, do odlaska na bolovanje u srpnju 2015.g.,također iz njezinog iskaza utvrđeno je kako u vrijeme kada se prednica tužitelja vratila sa bolovanja, ista nije dobila Odluku o otkazu Ugovora o radu, a niti je potpisala Aneks Ugovora o radu za neko drugo radno mjesto, te se takav slučaj, povezan sa pok. ŠN dogodio prvi puta od kada je ona zaposlena kod tuženika (2012.g.) i kao takav predstavlja izoliran slučaj.

Dio iskaza svjedoka RN sud ne prihvaća kao istinit i to u dijelu u kojem navodi kako je bilo logično da je pok. ŠN prebačena iz jednog objekta u drugi, sud nije prihvatio kao istinit, ovo iz razloga što je u tom dijelu taj dio iskaza u potpunosti proturiječan iskazima ostalih saslušanih svjedoka u ovom postupku.

Iskaz svjedoka IN sud nije cijenio relevantnim budući ista nema saznanja o poslovima koje je prednica tužitelja pok. ŠN obavljala, nema saznanja o mjestu rada iste.

Iz iskaza svjedoka GN proizlazi kako je prednica tužitelja pok. ŠN po povratku sa bolovanja prebačena u drugu zgradu, a poslove koje je obavljala prije odlaska na bolovanje prvobitno je obavljala VZ, a potom UN, nadalje da je morala potpisati izjavu kako nije komunicirala sa predicnom tužitelja, pok. ŠN u vrijeme dok se ista nalazila na korištenju bolovanja, iako je bila njezina tajnica pa je tako čak osobno zamolila pok. ŠN da je više ne zove, a što također predstavlja izolirani slučaj u procesu rada kod tuženika.

Iz iskaza svjedoka NN proizlazi kako nema saznanja da bi prednica tužitelja, pok. P bila uznemiravana na svom radnom mjestu, te kako ista nikada nije sjedila u prostorima tuženika, te misli kako je prednica tužitelja, pok. ŠN dobila dvije odluke o otkazu Ugovora o radu. Nadalje, u spornom razdoblju 2015.g. provodila je kontrolu rada prednice tužitelja, pok. ŠN i to temeljem zahtjeva za kontrolu koji je podnesen od strane IZ, i tadašnje voditeljice tuženika DNH.

Iz iskaza svjedoka KN proizlazi da je prednica tužitelja po povratku sa bolovanja bila upućena u drugi objekt, a u kojem objektu nije bio zaposlen nitko iz Kadrovske službe, te je ista bila smještena u Prometno tehničku službu, gdje su bili smješteni inženjeri strojarstva, prometa i sl. Kao bitno iz njegovog iskaza proizlazi kako kod tuženika nije bilo uobičajeno da kod tuženika u istoj sobi sjede radnici različite struke, iz različitih službi, te je time prednica tužitelja, pok. ŠN bila u sasvim drugačijem položaju u odnosu na sve ostale radnike tuženika, a u navedeni objekti službu, smještena je po nalogu gospođe ŠNH, dok poslove koje je pok. ŠN do tada obavljala su bili prebačeni na gospodina UN koji je sjedio u istoj sobu u kojoj je nekad do odlaska na bolovanje, sjedila prednika tužitelja. Također i iz njegovog iskaza proizlazi kako prednica tužitelja nije dobivala u rad nikakve radne zadatke u to vrijeme, nije imala nikakvog posla, nije imala sredstva za rad, u vidu računala i sl. Nadalje, i iz njegovog iskaza sud je utvrdio kako je uobičajen proces rada kod tuženika bio da svaki radnik po povratku sa bolovanja se vraća na svoje radno mjesto, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

Iz iskaza svjedoka EN proizlazi kako je zajedno surađivao sa pok. ŠN, te ima saznanja da je ista bila mobingirana od strane djelatnika tuženika, on je u to vrijeme obavljao poslove direktora sektora i imao je ovlast za potpisivanje otkaza zaposlenicima radi čega su vršili provjere postojanja opravdanog razloga za otkaz pa je tada upravo on osobno davao ili odbio dati suglasnost na prijedlog Odluke o otkazu Ugovora o radu. Tijekom 2015.g. dobio je prijedlog Odluke o otkazu Ugovgora o radu za prednicu tužitelja, pok. ŠN, a koji joj je dala tada voditeljica POdružnice ZET-a DNH, te su njegova služba i angažirani odvjetnici za njegovu službu utvrdili kako nema nikakve osnove za otkazivanje Ugovora o radu, te je uskratio suglasnost na davanje otkaza Ugovora o radu prednici tužitelja, nakon čega je ponovno u nekoliko navrata dobio Odluku o otkazu Ugovora o radu prednici tužitelja, ponovno od gospođe DNH, te je ponovno odbio dati suglasnost nakon svih provjera i konzultacija sa Pravnom službom kao i odvjetnicima, nakon čega mu je nova Uprava oduzela ovlast za davanje ili uskratu suglasnosti vezano za donošenje odluka o otkazu Ugovora o radu, on se zainteresirao zašto djelatnici tuženika vrše pritisak na prednicu tužitelja, pok. ŠN, te je doznao kako je pravi povod za donošenje Odluka o otkazu Ugovora o radu bilo provođenje provjere diploma svih zaposlenika, te je upravo prednica tužitelja pok. ŠN otkrila dosta takvih krivotvorenih i nevjerodostojnih diploma, što je bio razlog nastanka konflikta između prednice tužitelja, pok. ŠN i voditeljice Podružnice DNH, s time da je prednica tužitelja provjeru tih diploma obavljala sukladno nalogu Uprave, te nakon što se utvrdilo da upravo jedna od njegovih djelatnica u službi ima krivotvorenu diplomu Pravnog fakulteta u Zagrebu, te nakon što mu je oduzeta ovlast za davanje ili uskratu suglasnosti u svezi donošenja odluke o otkazu ista ta ovlast je bila prebačena na DNH. Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je kako je prednica tužiteljica pok. ŠN bila premještena u drugu zgradu, a prethodno joj je oduzet kompjutor i radila je sa djelatnicima koji inače nisu radili u njenoj službi.

Iskaz svjedoka ČN sud nije posebno cijenio, budući isti nema konkretna saznanja vezano za predmet spora, kao i iskaz svjedoka AZ i BZ.

Iz iskaza svjedoka AN proizlazi kako je u spornom razdoblju, u vrijeme korištenja bolovanja od strane pok. ŠN, na njezino radno mjesto, zaposlen UN, te je po povratku sa bolovanja pok. ŠN prebačena u drugu zgradu, ista nema saznanja o radnom prostoru i sredstvima rada.

Iz iskaza svjedoka DNH proizlazi kako je u vrijeme korištenja bolovanja pok. ŠN ona bila zz tuženika, dok je ista bila rukovoditelj Kadrovske službe, te joj je bila neposredno nadređena, sjeća je da je prednica tužitelja, pok. ŠN otišla na korištenje bolovanja u srpnju 2015.g., ali njoj se nije javila kao nadređenoj osobi, iako je uredno dostavljala doznake o bolovanju. Iz njenog iskaza proizlazi kako po povratku sa bolovanja pok. ŠN dolazi do nastanka panike budući je bio pokrenut postupak otkazivanja Ugovora o radu pok. ŠN, a što joj je ona osobno rekla i na sastanku, te joj je rečeno da se na navedenu odluku čeka suglasnost Zagrebačkog holdinga i Grada Zagreba radi čega joj se mora naći drugi ured pa ju je tako VN smjestila u zgradu odnosno objekt koji se nalazi do objekta u kojem je prethodno radila. Iz njezinog iskaza kao bitno sud je utvrdio da je u vrijeme kada se prednica tužitelja pok. ŠN po završetku bolovanja za koje je uredno dostavljala doznake vratila na rad kod tuženika, te kada je smještena u sasvim drugi objekt i sobu, i dalje joj na snazi bio Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja poslova Kadrovske službe. Nadlje, iz njezinog iskaza proizlazi kako su za vrijeme korištenja bolovanja pok. ŠN na određeno vrijeme zaposlili UN koji je preuzeo obavljanje poslove prednice tužitelja, pok. ŠN, te sudu također ostaje nejasno zašto po povratku sa bolovanja prednici tužitelja, pok. ŠN nije dodijeljen njezin ured i dani joj poslovi koji odgovaraju opisu poslova za koje je imala sklopljen važeći Ugovor o radu sa tuženikom.

Dio iskaza u kojem svjedok navodi kako je pok. ŠN, bio dodijeljen normalan ured i soba, sud ne prihvaća kao istinit, budući je u tom dijelu njezin iskaz proturiječan sa iskazima saslušanih svjedoka, a što se odnosi i na dio iskaza u kojem navodi da je pok. ŠN imala na korištenje službeni mobitel i službeni laptop, kao i dio iskaza u kojem ističe kako se radilo o uobičajenoj proceduri rada kod tuženika za vrijeme kada se čeka suglasnost na donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu. Naime, većina saslušanih svjedoka u ovom predmetu iskazala je upravo suprotno, odnosno konkretno da se radilo o izoliranom slučaju.

Iz iskaza tužitelja DN, kao pravnog slijednika iza pok. ŠN utvrđeno je da je bio sa istom u bračnoj zajednici od 1983.g. do smrti pok. ŠN, te saznanja crpi iz razgovora sa istom, pa tako iz njegovog iskaza proizlazi kako pok. ŠN nije htjela sudjelovati u malverzacijama u vezi provjere diploma radnika tuženika jer se od nje tražilo da zataška određene radnike koji imaju krivotvorene diplome, nadalje, da je njegova supruga pok. ŠN koristila bolovanje zbog zdravstvenih problema sa kralješnicom, a nakon proteka 5 mjeseci i po završetku bolovanja vratila se u svoj ured, te je tamo zatekla za svojim stolom gosp. UN, nakon čega je upućena u drugi objekt gdje je dobila stol i stolicu i to u ured sa ON, koji je bio prometne struke, nije dobivala nikakve poslove za rad, kao niti radne zadatke, taj period je trajao oko 6 mjeseci, nakon čega je dobila Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, a potom i Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, te je postupanje djelatnika tuženika njegova supruga jako teško proživljavala, razboljela se, povukla u sebe, nije htjela izlaziti van, družiti se i potražila je liječničku pomoć.

40. Tužitelj kao pravni slijednik iza pok. ŠN, kao ranije tužiteljice, u ovom predmetu zahtjeva utvrđenje da je prednici tužitelja, tuženik povrijedio pravo osobnosti trajnim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu (zbog mobinga), te naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog zlostavljanja i uznemiravanja na radnom mjestu.

41. S obzirom, da Zakon o radu nije osigurao specifičnu zaštitu radnika na radnom mjestu od mobinga, radnik ima mogućnost ostvarivati zaštitu u vidu naknade štete prema odredbama Zakona o obveznim odnosima.

42. Prema čl. 111 st. 1 Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, a pravo na naknadu štete se odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

43. Valja napomenuti kako se prednica tužitelja u ovom postupku ne poziva na Zakon o suzbijanju diskriminacije, a prema kojim odredbama, čl. 3, uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1 st. 1 ZSD-a, koja ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koja izaziva strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa se stoga uznemiravanjem u smislu ZSD-a smatra svako neželjeno ponašanje uzrokovano bilo kojom od osnova iz čl. 1 st. 1 ZSD-a (temeljem rasne ili nacionalne pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, bogatstva, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili seksualna orijentacija), koji imaju za cilj ili stvarno predstavljaju povredu dostojanstva osobe, a koji izazivaju strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Dakle, zaštitu uživa uznemiravanje koje se temelji na jednoj od navedenih diskriminatornih osnova, te iako je teret dokazivanja na poslodavcu, radnik je dužan pozvati se na jednu od diskriminatornih osnova.

44. U konkretnom slučaju, prednica tužitelja kao i njezin pravni slijednik nisu dokazali, a niti se pozivali na niti jedan od zabranjenih elemenata diskriminacije, pa je radi gore navedenog, valjalo tužitelja kao pravnog slijednika iza pok. ŠN, odbiti sa toč. I tužbenog zahtjeva, a kojim predlaže utvrđenje da je tuženik povrijedio pok. ŠN pravo osobnosti trajnim uznemiravanjem i zlostavljanjem na radnom mjestu (mobingom).

45. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredbe Zakona o radu, pa je tako čl. 7 propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba sa kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim Zakonima.

Isti članak, a koji definira temeljne obveze i prava iz radnog odnosa, propisuje kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, osobno obavljati preuzeti posao.

46. Mobing nije kategorija koja je definirana Zakonom o radu ili bilo kojim drugim Zakonom, već prema prihvaćenim standardima i sudskoj praksi, mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih, sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, a sve sa ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, pa sve do eliminacije sa radnog mjesta.

47. Ako se mobing pojavi u obliku koji se ne može podvesti pod uznemiravanje odnosno diskriminaciju, a što se u konkretnom pravnoj stvari i ostvarilo, radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, te se može raditi i o imovinskoj i neimovinskoj šteti.

48. Za nastanak obveznopravnog odnosa temeljem odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045 ZOO-a potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je štetnik počinio protupravnu štetnu radnju kojom je prouzročio štetu i ako postoji uzročna veza između takve štetne radnje i štete kao posljedice.

49. U konkretnoj pravnoj stvari, pravni temeljem za naknadu štete zbog mobinga je odredba čl. 111 Zakona o radu koji definira odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku, te propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava, a pravo na naknadu štete odnosi se na štetu koju je poslodavac prouzročio radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

50. Sukladno odredbi čl. 19 st. 1 ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkom utvrđenim Zakonom.

51. U konkretnom slučaju štetnu radnju predstavljaju pojedini postupci tuženika koji imaju obilježja šikanoznog postupka, odnosno mobinga pa je po ocjeni ovog suda navedenim postupanjem tuženika kao poslodavca, prednica tužitelja pok. ŠN bila zlostavljana, te postupanje tuženika predstavlja štetnu radnju zbog koje je predniku tužitelja nastala šteta, a za što postoji odgovornost poslodavca.

52. Mobing je po definiciji oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu sa ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, koji često dovodi do uklanjanja sa njegovog područja djelovanja, kao i dugotrajni ciljani psihoteror na radnom mjestu, što ga radnici provode prema svojim kolegama.

53. Ocjenom svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je na strani djelatnika tuženika postojala protupravnost u njihovom djelovanju i to na način da se postupilo suprotno odredbi čl. 7 Zakona o radu, te prednici tužitelja, pok. ŠN, u dužem vremenskom razdoblju, po povratku sa korištenja bolovanja, za koje je ista, uredno dostavljala doznake, te u vrijeme važećeg Ugovora o radu za rukovodeće radno mjesto koje je imala sklopljen sa tuženikom, biva prebačena u sasvim drugi objekt u odnosu na onaj gdje je prethodno radila, u drugi ured, u kojem su bili zaposleni djelatnici inženjerske struke, za razliku od nje, u sobu, gdje joj je od strane djelatnika tuženika donesen izrazito star, oštećen i neadekvatan stol, gdje nije imala nikakva sredstva za rad, nije imala kompjutor, laptop, telefon i sl., te joj se apsolutno nikakvi radni zadaci nisu davali u rad, a cijelo to vrijeme, iako uredno dolazivši na posao, te ne imajući bilo što za obavljati, bila je prisiljena sjediti u takvoj sobi i u takvim uvjetima, a koji uvjeti prema mišljenju ovog suda, ni u kojem slučaju ne predstavljaju adekvatne radne uvjete niti uobičajenu radnu atmosferu, te sve gore navedeno i opisano, predstavlja izolirani slučaj u procesu rada i načinu rada kod tuženika.

54. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno kako je prednici tužitelja, pok. ŠN povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede ugleda i dostojanstva, a što je kod prednice tužitelja izazivalo duševne boli kao i zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10%, pa stoga temeljem odredbe čl. 19, st. 1 i st. 2 i čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a tužitelj, kao pravni slijednik iza pok. ŠN ima osnovano potraživanje prema tuženiku. Naknada takve štete može se iznimno priznati kada je ta povreda izuzetno teška i kada kod povrijeđenog opravdano izaziva osobito intenzivnu duševnu bol. Naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se umanje nastale posljedice, a prema mišljenju suda opisano ponašanje djelatnika tuženika, koje je dovelo do izoliranja pok. ŠN od ostalih djelatnika, ne davanje radnih zadataka i poslova, kod svakog prosječnog čovjeka pa tako i kod pravnog prednika tužitelja, izaziva tešku duševnu bol.

55. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da u smislu čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, a uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, sukladno čl. 223 Zakona o parničnom postupku, tužitelju kao pravnom slijedniku iza pok. ŠN, s osnove povrede prava na osobnost pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 5.500,00 EUR.

56. Sukladno odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, pa je tako tužitelju priznata zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od 06. studenog 2017.g. kao danom podnošenja tužbe, u skladu sa odredbom čl. 1103 ZOO-a (koji regulira dospijeća obveze pravične novčane naknade, danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga).

57. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tako tužitelju priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 09.12.2017.g. 100 bodova, pristup na ročište 12.02.2018.g. 100 bodova, pristup na ročište 17.04.2018.g. 25 bodova,pristup na ročište 03.05.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 05.07.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 13.11.2019.g. 100 bodova, pristup na ročište 11.03.2020.g. 100 bodova, pristup na ročište 08.07.2020.g. 100 bodova, pristup na ročište 11.11.2020.g. 100 bodova, pristup na ročište 12.03.2021.g. 100 bodova, pristup na ročište 10.09.2021.g. 100 bodova, sastav podneska od 14.02.2022.g. 25 bodova, pristup na ročište 16.02.2022.g. 25 bodova, sastav podneska od 03.05.2022.g. 25 bodova, pristup na ročište 15.11.2022.g. 100 bodova, pristup na ročište 05.04.2023.g. 100 bodova, sastav podneska od 04.07.2023.g. 25 bodova, pristup na ročište 15.01.2024.g. 100 bodova, sastav podneska od 10.04.2024.g. 25 bodova, pristup na ročište 12.04.2024.g. 100 bodova, sastav podneska od 19.04.2024.g. 25 bodova, sastav podneska od 31.07.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 02.09.2024.g. 100 bodova, sastav podneska od 28.10.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 16.12.2024.g. 100 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 3, Tbr 9 toč. 1, toč. 2 i toč. 5 Tarife), što ukupno iznosi 2075 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a iznosi 5.187,50 EUR, te mu je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, pa mu je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 5.387,50 EUR.

Trošak sastava podneska tužitelja od 19. rujna 2023.g. i 27. listopada 2023.g. sud nije priznao, budući se isti ukazuje kao nepotrebnim za vođenje ovog postupka. Na tako određen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

58. Slijedom svega gore navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika