Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Psp-72/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika NČŠ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 31. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženik počinio smetanje posjeda tužitelja na način da je ušao na sjeverni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i porušio ogradne željezne stupiće s lancima te bacio betonske rubnjake koji su ograđivali parkiralište i parkirao svoja dva vozila, kamion i kombi na predmetu česticu pa mu se nalaže uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da vrati željezne stupiće s lancima i betonske rubnjake na sjevernom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i da ukloni svoja vozila s predmetne nekretnine, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće kao i ulazak na predmetne nekretnine.
2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka. "
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 913,27 € sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja ove odluke pa do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 9. lipnja 2022. tužitelj je naveo da je bio posljednji mirni posjednik sjevernog dijela kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na kojoj je zasadio šljivu, dvije kruške, kostelu, lipu, brijest, jorgovan i tise, te odložio građevinski materijal i pijesak. Također je tužitelj naveo da je nekretnina bila ograđena željeznim stupićima s lancem i položenim betonskim rubnicima. Ta nekretnina da mu je služila kao parking jer je sjevernije od nje još njegov pravni prednik izgradio tunelski prostor za uzgoj i proizvodnju gljiva. Ustvrdio je da je tuženik 11. svibnja 2022. zasmetao njegov posjed na način da je ušao na taj dio nekretnine, porušio ogradne željezne stupiće s lancima, bacio betonske rubnike, a sve kako bi na čestici parkirao svoja vozila, kamion i kombi. Stoga je tužitelj predložio da sud provede postupak i donese rješenje kojim će se utvrditi čin smetanja posjeda, naložiti uspostava ranijeg stanja i zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Ujedno je predložio da tuženik bude obvezan i na snašanje parničnog troška.
1.1. Na pripremnom ročištu koje je kod suda održano 12. rujna 2022. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev navodeći da bi umjesto čest. zem. [katastarska čestica] pravilno trebalo stajati čest. zem. [katastarska čestica] sve KO [katastarska općina], jer da čestica 1357 više ne postoji već je ista podijeljena na upravo navedene čestice /1 i /2. Međutim, po provedenom dokazu očevidom na licu mjesta i pribavljenom nalazu i mišljenju vještaka za geodeziju VČ, u podnesku od 19. travnja 2023. tužitelj je ponovno uredio svoj zahtjev navodeći da je sad već razvidno da i dalje postoji tek čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] zbog čega se ima ispustiti iz uređenog tužbenog zahtjeva pogrešne čestice 1357/1 i 1357/2 obzirom da one postoje kao identificirana čestica kako je to u tužbi i navedeno.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je ista pravno i činjenično neosnovan te je istakao prigovor prekluzije smatrajući da tužitelj nije u zakonskom roku tužbu podnio. U svakom slučaju, ustvrdio je da tužitelj nije zadnji mirni posjednik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a on da je zakonski nasljednik iza smrti svoga oca koji je u katastarskom operatu upisan kao posjednik kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. U svakom slučaju on da nije učinio nikakvu protupravnu radnju slijedom čega je predložio da sud, ukoliko ne odbaci tužbu zbog prekluzije, istu odbije kao neosnovanu i tužitelja osudi na plaćanje troškova ovog postupka.
3. U dokazne svrhe sud je pregledao izvod iz katastarskog plana, vještvo u predmetu Općinskog suda u Splitu, IIP-136/90, ekspertizu Jerka Malade od 15. srpnja 1991., Kupoprodajni ugovor od 29. lipnja 1996., Kupoprodajni ugovor iz 1994. (ako je suditi po ovjerama i prijavi poreza nadležnoj poreznoj upravi), Kupoprodajni ugovor od 6. veljače 2017., fotografije željeznih stupića i bet, podesta i kamiona (list 26 i 26 spisa) i kopije fotografija na listovima 82-84 spisa. Tijekom postupka izveden je još i dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika od kojeg je nalaz i mišljenje pribavljeno 28. veljače 2023.Također su tijekom postupka saslušani svjedoci, CČ, SČ, ČČ i RČ te parnične stranke NČ i VČŠ.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja za zaštitom prava na mirni posjed nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i isplata troškova postupka.
6. Odredbom čl.22 st.1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
6.1. Iz upravo citiranih odredbi ZV-a razvidno je da je za čin smetanja posjeda nužno ispuniti pretpostavke:
- posljednji mirni posjed i
- čin smetanja.
6.2. Isto tako jasno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ima ovlaštenje svoj posjed štititi putem suda i to tako da:
1. zahtijeva da se utvrdi čin smetanja posjeda,
2. traži naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i 3. traži zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.
6.3. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl.10 st.1 ZV-a je posjednik stvari upravo ona osoba koja ima faktičnu vlast na toj stvari.
7. Slijedeći pravilo, načelo tereta dokazivanja kojeg uređuje i propisuje odredba čl.219 st.1 ZPP-a, sud je proveo dokazni postupak analizom kojeg je došao do zaključka da se u konkretnom slučaju tužitelju ne može pružiti posjedovna zaštita iz razloga koji će se navesti u nastavku ovog obrazloženja.
8. Prije svega valja istaknuti činjenicu da je tuženik prigovarao prekluziji prava na podnošenje ove tužbe, no međutim, iz provedenih dokaza, pa tako saslušanja svjedoka SČ, jasno proizlazi da je od strane tužitelja primio obavijest u svibnju 2022. da ode sa njegovim sinom na teren vidjeti što se dešava u Muću, da je netko srušio stupiće zbog čega je na teren pozvana i policija. Čak štoviše, svjedokinja ČČ je detaljizirala datum događaja i vezala isto za dan 11. svibnja 2022. Slijedom navedenog u pogledu datuma kada se određeni događaj zbio može se reći da je u postupku utvrđeno da je glede predmetne nekretnine među strankama nastao problem 11.05.2022. Ono o čemu se stranke ne slažu i ono što je u postupku utvrđivao sud je bilo tko je imao posljednji mirni posjed i tko je mirni posjed ometao.
9. U tužbi je tužitelj naznačio da se smetanje dogodilo na sjevernom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], da bi na pripremnom ročištu taj zahtjev uredio na način da bi riječ bila o čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Problem je dakle bila identifikacija predmetne nekretnine zbog čega je izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika VČ. Prilikom vršenja očevida sudska komisija je zabilježila da se sa zapadne strane nekretnine na samom krajnjem sjevernom dijelu, licem prema zapadu nalazi prizida – podzid, djelomično izgledom kao suhozid ali povezan betonom. Također je na parceli uočen metalni poklopac vodomjera, betonska ploča septičke jame, nabacana gomila kamena i građevinskog pijeska za kojeg je tužitelj naveo da ga je on tu ostavio. Uočena su i stabla i grmoliko raslinje, a uočeni su i betonski podesti, njih ukupno 5, te željezni stupići i parkirani neregistrirani crveni kombi.
9.1. Vještak VČ sačinio je identifikaciju predmeta spora označenu slovnim oznakama, A, B, C, D, E, F, G, A. To je nekretnina za koju je je vještak utvrdio da predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Osim navedenog vještak je na skici lica mjesta slovnim oznakama E, F G označio prizidu – podzid, metalni poklopac vodomjera označio je brojem 1, betonsku ploču brojem 2, nabacanu gomilu kamenja 3, građevinski pijesak – žalo brojem 4, betonski podest sa željeznim stupićima 5 te neregistrirani kombi marke VW brojem 6. Obzirom na to utvrđenje vještaka i identifikaciju predmeta spora u nalazu i mišljenju VČ tužitelj je u podnesku od 19. travnja 2023. povukao uređenjem zahtjeva sa pripremnog ročišta na mjesto predmeta spora kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] označivši predmetom spora nekretninu kako je i opisao u tužbi.
10. Dakle, predmet spora je nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], odnosno njezin sjeverni dio koji je pobliže opisan prilikom vršenja dokaza očevidom. Saslušanjem svjedoka valjalo je pak utvrditi tko je imao mirni posjed nekretnine i tko je taj mirni posjed zasmetao. Prije svega valja reći da tužitelj nije uvjerio ovaj sud da je promjene na ovome dijelu nekretnine učinio tuženik. Naime, tužitelj je ustvrdio da ga je na telefon, dok je boravio u [adresa], tuženik nazvao i "pohvalio se" da mu je porušio stupiće i ušao u posjed. Tuženik je bio decidiran u izjavi da nije nikada nazvao tužitelja, a pogotovo da bi mu to rekao. Sud vjeruje upravo tuženiku i to iz razloga što je prilikom svojeg kazivanja djelovao uvjerljivije, a njegov iskaz bio je jasan i logičan. Stoga ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev spram tuženika, već i radi same ove činjenice, trebalo odbiti. Jasno je sudu zašto tužitelj misli da je to napravio tuženik jer oni i njihove obitelji već imaju povijest vezanu uz predmetnu nekretninu, što je posebno naglasio tužitelj i tom prilikom dostavio kupoprodajne ugovore i ekspertize vještaka Zujić Ante i Jerka Malade, sačinjene za potrebe predmeta IIP-136/1990. Međutim, u ovome postupku ne raspravlja se o pravu na posjed, a niti o vlasništvu. Predmet spora identificiran je zahvaljujući izvedenom dokazu očevidom i pribavom nalaza i mišljenja vještaka, mjernika, VČ.
11. Sve da sud i nije odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što smatra da u postupku nije dokazano da je promjene na predmetu spora učinio tuženik, tužiteljev bi zahtjev valjalo i odbiti i iz razloga što on nije kazao kako je imao miran posljednji posjed nekretnine. Tako je svjedok ĆČ, nesrodan sa strankama i bez stvarne potrebe da pogoduje bilo kome od stranaka u postupku, izjavio da je međašnik predmeta spora i da jedino kojega je vidio da parcelu održava je pok. otac tuženika, CČŠ. Tužitelja, ustvrdio je dalje svjedok ĆČ, nikada nije vidio da bilo što radi na predmetu spora. Svjedok ĆČ pojasnio je sudu da je uočeni vodomjer na predmetu spora, a kojeg je vještak VČ u svome opisu označio brojem 1, njegov. Nakon što je preminuo spomenuti otac tuženika, na nekretninu nije dolazio nitko tako da se ona pretvorila u područje šikare. U ovom postupka nije jasno tko je postavio željezne stupiće, a za objekt sjevernije od predmeta spora, svjedok je rekao da je u pitanju tunel za gljive, kojeg je gradio otac tužitelja. I ovaj svjedok potvrdio je da je srušene stupiće, za koje je naglasio da ne zna tko ih je stavio, uočio početkom svibnja 2022., a kazao je i to tek malo prije događaja u svibnju ti stupići postavljeni. Svjedok CČ, predmet spora označio je izrazom šikara i ustvrdio je da je istu koristio isključivo pok. CČŠ, kada bi skupljao travu za svoje blago. N da na predmetnoj parceli nikada nisu ništa imali, već su sjevernije od nje imali tunel za uzgoj gljiva. CČ je za predmetnu nekretninu rekao da je to potpuno bezvrijedni komad zemljišta te je potvrdio da se na njoj nalazi vodo mjerilo. Kazao je da se istočnije na parceli doista nalaze zasađene neke voćke, ali nije znao kazati čije su i tko ih je zasadio. Opisujući dalje što na parceli ima svjedok CČ je kazao da za septičku jamu nije siguran da postoji, a gradnja zida položenog zapadno da je stala, upravo zato što je daljnju gradnju zabranio pok. CČŠ. Svjedok SČ kazao je u svome iskazu da je dugogodišnji prijatelj tužitelja kojemu je, kao i njegovom ocu, pomagao izgraditi tunel za uzgoj gljiva kada su kopajući tunel višak zemlje odbacivali na predmet ovog spora. Svjedok nije bio siguran je li se u to vrijeme i na tome mjestu napravila i septička jama. Potvrdio je da ga je u mjesecu svibnju zamolio tužitelj da ode sa njegovim sinom do sporne parcele, obzirom da je čuo informaciju da je netko srušio stupiće za sjeverne strane, a koje je on – tužitelj postavio u vremenu kada je radio Strabaga jer je tada donio neki građevinski materijal kojeg je tu odložio. Svjedokinja ČČ, majka tužitelja, kazala je u svome iskazu da upravo u vrijeme kada su radili na izgradnji tunela za uzgoj gljiva se ukazala potreba da kupe susjednu parcelu kako bi mogli napraviti septičku jamu i kako bi na toj parceli odlagali višak zemlje. Njen suprug da je od obitelji V kupio predmetnu parcela. Nakon toga njen suprug da je napravio septičku jamu te je posadio šljivu, krušku, smokve pa čak i divlji kesten. Njen sin – tužitelj da je na toj parceli planirao napraviti i parking jer su im dolazili veliki kamioni koji su gljive odvozile dalje za Srbiju. Ustvrdila je da se na nekretnini nalazi vodo mjerilo njenog sina, ali i obitelji ĆČ. Tunel za gljive da su gradili 1980. -2008. Konačno je saslušan i svjedok RČ koji je u svome iskazu kazao da nema nikakve istine u tvrdnji tužitelja da bi se na predmetu spora nalazile zasađene voćke. Ovaj svjedok nije na terenu uočio niti bilo kakvu ogradu u vidu željeznih stupića sa lancima. Predmetu parcelu, ustvrdio je RČ koristio je isključivo tuženikov otac kako bi na njoj parkirao svoj traktor. Na poseban upit je li njemu poznato da bi tužitelj ili neki njegov pravni prednik koristio spornu nekretninu, svjedok RČ je bio decidiran i jasan u odgovoru da iste nije nikada vidio.
11.1. U postupku su saslušane i parnične stranke koje su očekivano ostale pri svojim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka. Tako je tužitelj u svome iskazu kazao da je na predmetu spora zasadio voćke i divlje kestene s tim da su neke voćke preživjele, a neke su usahle. Ono što je sud uočio prilikom vršenja očevida na licu mjesta, zasigurno nisu bile voćke, a nisu se mogle prepoznati niti kao divlji kesten, lovor, lipa i brijest, što ukazuje na činjenicu da tužitelj ili ne zna što na predmetnoj nekretnini raste ili sud bezuspješno uvjerava u nešto što ne postoji. Već samim time izazvao je dvojbu kod suda da mu iskaz nije vjerodostojan i istinit, a nije niti logičan niti uvjerljiv. Tvrdnju da je upravo tuženik njega nazvao i pohvalio se da mu je zasmetao posjed, tužitelj ničim nije dokazao, mogao je dostavom izlista telefonskog prometa na svom aparatu. Za razliku od tužitelja tuženik je prilikom svog kazivanja sudu djelovao uvjerljivo i logično to tim više što su slično kazivali i svjedoci ĆČ te RČ. Osim toga tuženik je dao i logično objašnjenje zbog čega postoje problemi između tužitelja i tuženika, a glede predmetne nekretnine jer su evidentno zbog toga vodili i ranije sudski spor. Iako je tuženik iznio tijekom svog kazivanja i činjenicu da sporni dio nekretnine na kojeg i u ovom postupku tužitelj "polaže prava" nikada nije otkupio od njegove obitelji, ovu činjenicu sud nije provjeravao jer, kako je već ranije kazano, u ovom postupku zbog smetanja posjeda nije dozvoljeno raspravljati o pravu na posjed.
12. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan iz dva razloga. Prvi od njih upravo činjenica da ničim nije dokazano da bi tuženik bilo kakvom svojom radnjom, a posebno onom koja se opisuje u tužbi, mijenjao postojeće posjedovno stanje ili bolje rečeno, vršio promjene na spornom dijelu nekretnine. Drugi bi bio taj da tužitelj ničim nije uvjerio sud da bi on bio posljednji mirni posjednik predmeta spora jer za svjedoka ĆČ i RČ uopće nije bilo dvojbe da na tom dijelu nekretnine nikada nisu vidjeli da bilo tko što radi ili izvršava posjedovna prava od strane tužitelja i njegove obitelji. To što su tužiteljev otac ili on sam proizvoljno, za izgradnje tunela, a koja izgradnja je završena još 1980-ih godina, na predmetnu nekretninu odložili višak zemlje iz tunela ili građevinski materijal iz Strabaga ne znači da su tom radnjom stekli pravo na posjed odnosno da su na nekretnini izvršavali posjed. Naglašava se da su ključnima za razrješenje ovog spora bilo upravo oni svjedoka ĆČ te svj. Ćuka jer su ti iskazi bili lišeni bilo kakve osobne involviranosti za uspjeh bilo koje od stranaka. Njihovim iskazima treba pridodati i iskaz svjedoka CČ, koji je potvrdio sve navode ovih svjedoka dok su iskazi svjedoka SČ i ČČ CČ očekivano bili pristrani iz razloga prijateljstva odnosno krvnog srodništva s tužiteljem, sa željom da se pogoduje tužiteljevom uspjehu u ovoj parnici.
13. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina istog određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.2.alineje 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je slijedom navedenog dosuđen parnični trošak u visini iznosa od 250 bodova za ukupno 4 radnje (sastav odgovora na tužbu te pristupa i zastupanja na ročištima od 12. rujna, 14. listopada od 16. studenog 2022. – očevid) a potom po istoj odredbi Tarife za svaku daljnju radnju po 50 bodova, pa tako: za pristup i zastupanje na ročištima, od 28. travnja 2023., 8. i 9. prosinca 2024. te 10. siječnja 2025. Ukupan zbir od 450 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 900,00 € koji je potom uvećan za iznos sudske pristojbe odgovor na tužbu u visini od 13,27 €. Upravo iznos od 913,27 €, koliko je tuženiku prouzročeno troška ovom parnicom, platit će tužitelj, kao strana koja je postupak izgubila, sve zajedno sa priznatim kamatama koje na trošak parnice teku od donošenja ove odluke do isplate.
14. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 31. siječnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka istog.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis