REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-406/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika GRADNJA d.o.o. Senj, Petra Preradovića 25, OIB: 71820671282, kojeg zastupa punomoćnik Petar Tomljanović, odvjetnik u Senju, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 12.242,18 eura (dvanaest tisuća dvjesto četrdeset i dva eura i osamnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 23,39 eura od 27. listopada 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. veljače 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. travnja 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 903,37 eura od 16. rujna 2023. do isplate,

- 903,36 eura od 16. listopada 2023. do isplate,

- 3.185,10 eura od 27. listopada 2023. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 3.185,10 eura i to na iznos od:

- 318,51 eura od 16. siječnja 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. veljače 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. ožujka 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. travnja 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. svibnja 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. lipnja 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. srpnja 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. kolovoza 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. rujna 2023. do 26. listopada 2023. do isplate,

- 318,51 eura od 16. listopada 2023. do 26. listopada 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.“

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do okončanja postupka povodom ustavne tužbe koji se vodi pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-7048/2022.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Rijeci naveo kako je 8. studenoga 2022. kao vjerovnik s tuženikom kao dužnikom sklopio Izvansudsku nagodbu, kojom se tuženik obvezao izvršiti uplatu iznosa od 110.474,96 kn/14.662,55 eura u dvanaest obroka na račun tužitelja i to u iznosu od po 9.206,25 kn/1 221,88 eura na ime prve do jedanaeste rate i dvanaestu ratu u iznosu od 1.221,87 eura/9.206,21 kn. Tuženik je izvršio dvije uplate i to prvi obrok (s dospijećem 15. studenoga 2022.), dana 9. siječnja 2023. u iznosu od 1.221,88 eura/9.206,25 kuna i drugi obrok (s dospijećem 15. prosinca 2022.), dana 13. siječnja 2023. u iznosu od 1.221,88 eura/9.206,25 kuna. Daljnjih uplata po navedenoj Izvansudskoj nagodbi nije bilo. Kako je u međuvremenu sklopljena i Izvansudska nagodba od 10. kolovoza 2023. tuženiku je 10. listopada 2023. upućen poziv na dostavu preslika uplatnica kao dokaz o izvršenim uplatama po Izvansudskim nagodbama od 8. studenoga 2022. i od 10. kolovoza 2023. na koje se tuženik nije odazvao. Uvidom u službene evidencije tužitelja utvrđeno je da je stanje duga nepromijenjeno u odnosu na obročne otplate po Izvansudskoj nagodbi od 8. studenoga 2022. te da daljnjih uplata (osim navedene prve dvije uplate) po navedenoj Izvansudskoj nagodbi nije bilo. Kako tuženik nije izvršavao svoje obveze prema Izvansudskoj nagodbi unatoč upućenim opomenama, tužitelj je sačinio obračun zakonskih zateznih kamata na dva uplaćena obroka koje kamate iznose 23,39 eura/176,23 kune te obračun preostalog dospjelog duga koji iznosi 12.218,79 eura/92.062,47 kuna, a odnosi se na dospjele a neplaćene obročne otplate. Dakle, preostalo dugovanje tuženika iznosi 12.242,18 eura/ 92.238,71 kn, a odnosi se na obračunate kamate (23,39 eura) i glavnicu koju tuženik nije platio po Izvansudskoj nagodbi od 8. studenoga 2022. u iznosu od 12.218,79 eura/ 92.062,47 kuna. Zato je tužitelj predložio donošenje presude iz izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor stvarne nenadležnosti suda, a podredno i mjesne nenadležnosti. Naveo je kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4947/2021- 5 od 14. rujna 2022. preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P- 574/2020-45 od 6. srpnja 2021. kojom je bio odbijen tužitelju tužbeni zahtjev za isplatom i kojom je utvrđeno da je tužba djelomično povučena te je naloženo ovdje tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak. Tuženik je podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4947/2021-5 od 14. rujna 2022. Kako odluka o ustavnoj tužbi nije donesena predložio je prekid ovog parničnog postupka do okončanja postupka koji se vodi povodom navedene ustavne tužbe. Naveo je da je tužitelj javna ustanova kojoj je osnivač Republika Hrvatska pa se zato tužitelj prije podnošenja tužbe trebao obratiti tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a kako to nije učinio, predložio je da sud odbaci tužbu. Nadalje je naveo kako ova tužba predstavlja tužbu za naknadu štete, ali tužitelj nije obrazložio činjeničnu i pravnu osnovu tužbe, niti je u skladu s odredbama Zakon o obveznim odnosima naveo štetnika, štetnu radnju i uzročno- posljedičnu vezu između štetne radnje i visine nastale štete. Istaknuo je da se navodna tražbina tužitelja prema tuženiku odnosi na regresni zahtjev tužitelja za isplatom svih iznosa koje je tužitelj isplatio radniku tuženika NH nakon ozljede na radu. Detaljno je pojasnio okolnosti štetnog događaja u kojem je stradao NH kao tuženikov radnik, ukazujući pri tom na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik kao poslodavac ozlijeđenog radnija nije učinio propuste u primjeni mjera zaštite na radu niti je (pravomoćno) utvrđena njegova prekršajna odgovornost kao poslodavaca, a u vezi s predmetnim događajem. Isticao je kako je šteta nastala isključivo radnjom osiguranika tužitelja NH, koji je postupao krajnje nemarno i nepažljivo. Napomenuo je kako je svom radniku, sada pok. NH isplatio cjelokupno potraživanje na ime dosuđenog iznosa naknade štete za koju je odgovarao kao poslodavac. Zato je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U nastavku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. U odnosu na prigovor stvarne i mjesne nadležnosti naveo je kako su stranke Izvansudskom nagodbom od 8. studenoga 2022. za slučaj spora ugovorile nadležnost Općinskog suda u Rijeci pa je prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan isto kao i prigovor stvarne nenadležnosti jer Izvansudska nagodba proizlazi iz regresnog zahtjeva iz mirovinskog i invalidskog osiguranja. Protivio se prekidu ovog postupka. Naveo je kako Izvansudska nagodba obvezuje stranke koje su je sklopile i koje su dužne pravodobno izvršiti svoje obveze iz nagodbe što tuženik nije učinio. Napomenuo je kako je tužba podnesena radi isplate zbog neispunjenja obveza prema Izvansudskoj nagodbi te da je pogrešno u tužbi navedeno kako se radi o naknadi štete. U tom smislu neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu pozivao na postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-574/2020 i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-4947/2021.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu. Ukazao je na to da je ugovaranje nadležnosti općinskog suda u Izvansudskoj nagodbi od 8. studenoga 2022. nedopušteno jer se radi o sporu između pravnih osoba za koji je nadležan trgovački sud. Zato je ništetna i Izvansudska nagodba od 8. studenog 2022.

5. Rješenjem poslovni broj P-2418/2023-9 od 27. svibnja 2024. Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet ovog spora je ispunjenje obveze iz Izvansudske nagodbe sklopljene među strankama 8. studenoga 2022. kojom se tuženik obvezao tužitelju isplatiti ukupan iznos od 14.662,55 eura u dvanaest obroka i to prvih jedanaest obroka u visini od 1.221,88 eura i dvanaesti obrok u visini od 1.221,87 eura, a kako to proizlazi iz sadržaja nagodbe na stranici 4 spisa. Tužitelj potražuje preostali neisplaćeni iznos prema predmetnoj Izvansudskoj nagodbi u ukupnoj visini od 12.242,18 eura što obuhvaća deset neisplaćenih obroka iz nagodbe (s obzirom na to da je tuženik nesporno platio dva dospjela obroka u iznosu od po 1.221,88 eura) i zakonsku zateznu kamatu u visini od 23,39 eura obračunatu na dva uplaćena obroka, a s obzirom na to da su uplaćeni sa zakašnjenjem.

9. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/04, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Obveza, među ostalim nastaje na osnovi pravnih poslova (čl. 20. st. 1. ZOO-a) te stvara prava i obveze između ugovornih strana (čl. 336. st. 1. ZOO-a). Među strankama je sklopljena Izvansudska nagodba koja stvara pravne učinke ugovora među strankama, a obveze iz ugovora stranke su dužne ispunjavati. Tuženik nije osporavao odlučne činjenice u ovom postupku, a to su: da je platio dva obroka po predmetnoj nagodbi i to prvi obrok u visini od 1.221,88 eura dana 9. siječnja 2023. i drugi obrok u istom iznosu dana 13. siječnja 2023. Tuženik nije tvrdio da je njegova obveza iz sklopljene nagodbe na bilo koji drugi način prestala, niti je suštinski osporavao tužiteljeve tvrdnje prema kojima je preostao dug po nagodbi u ukupnom iznosu od 12.242,18 eura, a koji se sastoji od glavnice koju nije platio u visini od 12.218,79 eura i obračunatih kamata na plaćene obroke u visini od 23,39 eura. Tuženik nije osporavao ni isprave koje je tužitelj dostavio u spis kao dokaz svojih navoda, niti je osporavao obračun kamata na isplaćeni iznos glavnice. Tuženikovo pozivanje na parnični postupak koji je prethodio sklapanju Izvansudske nagodbe među strankama i koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republika Hrvatske poslovni broj Pž-4947/2021-5 od 14. rujna 2022. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju naknadu štete po osnovi isplate invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja osiguraniku tužitelja NH (što su stranke i konstatirale u sklopljenoj nagodbi) te na ustavnu tužbu podnesenu u tom predmetu bez utjecaja je na ishod ovog spora. Naime, tuženikova obveza u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora (Izvansudske nagodbe), a ne iz izvanugovornog odnosa naknade štete pa se tuženik ne može osloboditi obveze plaćanja pozivajući se na nepostojanje pretpostavki za naknadu štete na njegovoj strani. Osim što je u odnosu na tuženikovu odgovornost za naknadu štete i obvezu isplate te štete tužitelju donesena pravomoćna presuda (Pž-4947/2021-5), tuženik je s tužiteljem sklopio ugovor (Izvansudsku nagodbu) radi isplate iznosa kojeg je obvezan isplatiti tužitelju na temelju pravomoćne presude pa u ovoj parnici ne može isticati prigovore nepostojanja njegove odgovornosti, doprinosa oštećenika, nepostojanju uzročno – posljedične veze i druge prigovore o kojima ovisi odgovornost za štetu.

10. Prema tome, a kako tuženik, osim iznošenjem neosnovanih prigovora kojima nastoji otkloniti svoju odgovornost za štetu ne osporava činjenice na kojima je tužitelj utemeljio tužbu – postojanje Izvansudske nagodbe sklopljene s tuženikom te nepostupanje tuženika po toj nagodbi, sukladno citiranim odredbama čl. 9., 20. st. 1. i čl. 336. st. 1. ZOO-a dužan je tužitelju platiti iznos koji mu nije platio, a kako se to nagodbom obvezao.

11. Tuženik je dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate na dospjele neisplaćene obroke, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Međutim, tuženik nije dužan platiti i kamate na kamate sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZOO-a, a koje tužitelj potražuje kako to proizlazi iz sadržaja tužbe. Naime, iz sadržaja izvansudske nagodbe (čl. 2.) proizlazi da su stranke ugovorile da će tuženik isplatiti tužitelju glavnicu u visini od 10.477,04 eura, zakonsku zateznu kamatu na presudom (Pž- 4947/2021-5) dosuđenu glavnicu i to obračunatu u visini od 3.819,18 eura, dosuđeni parnični trošak u iznosu od 393,41 eura te zakonske zatezne kamate na parnični trošak u iznosu od 2,91 eura, odnosno sveukupni iznos od 14.662,55 eura. Taj iznos tuženik se obvezao platiti tužitelju u dvanaest obroka i to prvih jedanaest u iznosu od 1.221,88 eura s danom dospijeća svakog petnaestog u mjesecu s tim da prvi obrok dospijeva na naplatu 15. studenoga 2022. i dvanaesti obrok u iznosu od 1.221,87 eura sa danom dospijeća 15. listopada 2023. Iz navedenog proizlazi da je kamata, obračunata na neisplaćenu glavnicu i trošak postupka, pribrojena glavnici te je tužitelj zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki tako određeni dospjeli obrok od dana dospijeća (koji je ugovoren nagodbom) do isplate. Na taj način zapravo tužitelj potražuje kamate na obračunate kamate na glavnicu i kamate obračunate na trošak što je nedopušteno, sukladno odredbi čl. 31. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj može na obračunate kamate potraživati zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno u konkretnom slučaju od 27. listopada 2023. sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a. Prema tome, a kako ukupan iznos kamata pribrojenih glavnici iznosi 3.882,09 eura (3.819,18 eura + 2,91 eura), to znači da je iznosu glavnice u nagodbi pribrojena kamata u visini od 318,51 eura na mjesečnoj razini (3.882,09 eura/12 mjeseci). Zato je sud, na iznose od po 318,51 eura mjesečno, odnosno na ukupan iznos uglavničenih kamata (koje nisu plaćene) pribrojenih glavnici iz nagodbe u visini od 3.185,10 eura (318,51 x 10), dosudio tužitelju kamatu od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 31. st. 2. ZOO-a, dok je na preostali iznos glavnice u visini od po 903,37 eura (1.221,88 – 318,51), odnosno na posljednji dospjeli iznos glavnice u visini od 903,36 eura, dosudio tužitelju kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 183. st. 1. ZOO-a. Pri tom se napominje da je dospijeće svakog pojedinog obroka jasno definirano sporazumom stranaka u nagodbi te nije bilo sporno. Zakonske zatezne kamate na obračunate kamate (23,99 eura) dosuđene su tužitelju također od dana podnošenja tužbe (čl. 31. st. 2. ZOO-a), a kako je to tužitelj u odnosu na te kamate i zatražio. Odluku o stopi zakonskih zateznih kamata sud je donio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ovdje se napominje i da je tuženikove navode vezane uz nevaljanost ugovora o nagodbi zbog ugovaranja nadležnosti općinskog suda sud ocijenio neosnovanima jer nevaljanost jedne odredbe ugovora ne povlači za sobom nevaljanost cijelog ugovora. Isto tako, neosnovano je tuženik ukazivao na izostanak procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe iz čl. 186. a ZPP-a jer se navedena odredba primjenjuje u slučaju kada je stranka u postupku Republika Hrvatska. Zato je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12. Zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata koje teku na obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana dospijeća glavnice do dana koji je prethodio podnošenju tužbe sud je odbio kao neosnovan sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a i presudio kao u točki II. izreke presude.

13. Tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do okončanja postupka povodom ustavne tužbe sud je odbio kao neosnovan jer se u predmetnom postupku povodom ustavne tužbe ne rješava prethodno pitanje od značaja za ovu parnicu (čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a). Zato je odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Na kraju, napominje se da sud nije provodio dokaze predložene od strane tuženika (saslušanje svjedoka i stranaka na okolnosti nastanka štetnog događaja u kojem je stradao pok. NH) jer ti dokazi nisu relevantni za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, s obzirom na to da su sve relevantne činjenice utvrđene iz isprava u spisu i proizlaze iz neosporenih navoda stranaka (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP- a).

U Rijeci 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.