Povrv-80/2024-94

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ENERGO-TEHNA d.o.o., OIB: 86792286330, Obrtnička ulica 5, Sveta Nedelja, kojeg zastupaju odvjetnici Zoran Hačić i Marina Bošnjak, iz Hačić i Bošnjak odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja-protutuženika i punomoćnika tuženika-protutužitelja, dana 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 46.784,58 eur/352.498,41kn[1] , u roku od 8 (osam) dana.

II./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatom iznosa 3.456,86 EUR/ 26.045,74 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.076,96 EUR/ 23.183,62 kn od 16.10.2007.,

- 379,87 EUR/ 2.862,12 kn od 22.05.2009.,

do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatom pripadajućih zateznih kamata tekućih na iznos od ukupno 14.325,53 EUR/ 107.935,70 kn, i to na iznos od:

- 1.124,71 EUR/ 8.474,09 kn od 12.03.2010.,

- 3.146,02 EUR/23.703,70 kn od 16.05.2010.,

-10.054,80 EUR/75.757,91 kn od 03.06.2010.,

do isplate.

III./ Nalaže se tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku pripadajuće zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 12.050,21 eur/ 90.792,31 kn od 03.06.2010.,

- 6.423,52 eur/ 48.398,04 kn od 16.06.2010.,

do isplate, za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; a na iznos od:

-13.985,05 eur/105.370,36 kn od 03.06.2010.

do isplate, za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

IV./ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim od tužitelja- protutuženika potražuje isplatu iznosa od 26.544,56 eur / 200.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

V./ Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik-protutužitelj od tužitelja- protutuženika potražuje isplatu iznosa od 2.741,64 eur / 20.656,86 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010. do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

VI./ Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik-protutužitelj od tužitelja- protutuženika potražuje isplatu iznosa od 83.088,62 eur / 626.031,19 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010. do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

VII./ Nalaže se tuženiku – protutužitelju naknaditi tužitelju – protutuženiku troškove postupka, u iznosu od 44.502,09 eur, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja ENERGO – TEHNA d.o.o., Sveta Nedelja, Obrtnička ulica 5, OIB: 86792286330, ranije ovrhovoditelja, od 06.06.2011., protiv pravnog prednika tuženika, ranije ovršenika SG Consumer Finance d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB:14458241036, javna bilježnica Senija Škrinjar Kos iz Zagreba, Vlaška 103, donijela je 01.07.2011. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4081/11, kojim je ovršniku naloženo isplatiti ovrhovoditelju iznos od 378.544,15 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 23.183,62 kn od 16.10.2007.

- 2.862,12 kn od 22.05.2009.

- 8.474,09 kn od 12.03.2010.

- 23.703,70 kn od 16.05.2010.

-166.552,22 kn od 03.06.2010.

-105.370,36 kn od 03.06.2010.

- 48.398,04 kn od 16.06.2010.

do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.617,89 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

Društvo SG Consumer Finance d.o.o., OIB:14458241036, nastavno je pripojeno društvu SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., OIB:69326397242, te je sud u odnosu na navedenu statusnu promjenu rješenjem od 16. veljače 2015. utvrdio prekid postupka te pozvao slijednika preuzeti predmetni postupak.

Nastavno je društvo SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., OIB:69326397242, promijenilo naziv u SPLITSKA BANKA d.d., te je potom pripojeno društvu OTP banka d.d. 52508873833, u odnosu na koju statusnu promjenu je sud rješenjem od 29. travnja 2019. utvrdio prekid postupka te pozvao slijednika OTP banka d.d. preuzeti predmetni postupak.

2. Po prigovoru tuženika pobijano rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi kako rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine zahtjeva. Podredno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, te osporava potraživanje s osnova ovršnog troška.

4. Podneskom od 29.03.2013. tuženik navodi kako je nesporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, zaključenog dana 20.02.2007. Predmet Ugovora bio je zakup poslovnog prostora u površini od 873,23 m2 na trećem katu zgrade u [adresa] (dalje: poslovni prostor), a koja je u vlasništvu tužitelja – protutuženika. Za dio poslovnog prostora površine 466,11 m2 ugovoreno je da će isti tuženik – protutužitelj koristiti odmah po uređenju i primopredaji radova, odnosno u roku od 60 radnih dana od potpisivanja Ugovora o zakupu, a preostali dio poslovnog prostora površine 407,12 m2 tuženik je uzeo u rezervaciju na rok ne duži od 12 mjeseci od dana potpisa Ugovora. Unutar rezerviranog roka tužitelj- protutuženik se obvezao izvršiti završno uređenje u roku od 45 dana računajući do dana primitka pisane obavijesti tuženika-protutužitelja u navedenom smislu. Stranke su Ugovorom o zakupu ugovorile da će tužitelj- protutuženik izraditi cjelokupno standardno uređenje poslovnog prostora (sanitarije, gips kartonske i zidane pregradne zidove) te da će na trošak tuženika – protutužitelja izvršiti i dodatne radove u poslovnom prostoru, sve u skladu s Prilogom broj VI Ugovora.

Predmetni radovi mogu se podijeliti u tri osnovne grupe:

1. elektroinstalacije jake i slabe struje

2. unutarnje pregradne aluminijske stijene

3. podopolagački radovi

Svi izvedeni radovi i njihove cijene detaljno su navedeni u dokumentaciji sastavljenoj po tužitelju – protutuženiku, a koji su stranke također potpisale i ovjerile žigom. Stranke su nadalje Ugovorom o zakupu uredile i visinu naknade kao i način plaćanja gore navedenih dodatnih radova. Za prvi dio uređenog dijela poslovnog prostora površine 466,11 m2 tuženik – protutužitelj se obvezao u dvije rate isplatiti iznos u visini od 504.252,07 kn (uvećano za iznos PDV-a od 23%), a za drugi dio površine 407,12 kn iznos u visini od 412.569,88 kn (također uvećan za iznos PDV-a) u roku od osam dana od primitka obavijesti o početku radova. Temeljem gore navedenog, tužitelj – protutuženik je tuženiku – protutužitelju izdao dva računa i to:

- račun br. 63 od 23. travnja 2007. i

- račun br. 201 od 18. prosinca 2008.

a koje je tuženik-protutužitelj podmirio uplatama

- dana 22. veljače 2007. u iznosu od 430.631,25 kn

- dana 02. svibnja 2007. u iznosu od 184.556,27 kn te

- dana 25. veljače 2009. u iznosu od 503.335,25 kn.

Tuženik je dakle, za vrijeme trajanja zakupa, u predmetni poslovni prostor izvršio dodatno ulaganje u ukupnoj vrijednosti od 1.118.522,77 kn (430.631,25 + 184.556,27 + 503.335,25 = 1.118.522,77). S obzirom na protek vremena te amortizaciju ugrađenih materijala ukupna knjigovodstvena vrijednost uloženih pokretnina iznosi 518.557,40 kn (uvećano za pripadajući PDV). Tuženik ističe kako su u poslovnom prostoru nakon njegova odlaska ostale i druge pokretnine stvari koje su u njegovom vlasništvu, a za koje je tužitelj istaknuo namjeru otkupa.

S tim u svezi tuženik je tužitelju ponudio otkup slijedećih dijelova namještaja

- Volta pult OS 182 za iznos od 9.411,18 kn

- Ugradbeni ormar OS 186 za iznos od 3.807,78 kn

- Ugradbeni ormar OS 328 za iznos od 7.550,04 kn

- Ladičar Javor OS 179 u iznosu od 577,38 kn

- Ladičar Javor OS 180 u iznosu od 577,38 kn

- Ormarić Javor OS 181 u iznosu od 1.152,08 kn

- Konzumna ploha OS 194 u iznosu od 338,22 kn

- Konzumna ploha OS u iznosu od 338,22 kn

Iako je otkup navedenih pokretnina ponuđen tužitelju, isti se o navedenom nije očitovao, niti je iste vratio tuženiku.

Radi pokušaja mirnog rješenja spora tuženik se obratio tužitelju dopisom od 31.03.2010. sa zahtjevom da mu temeljem čl. 13. Ugovora o zakupu omogući demontažu i odvoz gore navedenih pokretnina, odnosno da mu ukoliko iste želi zadržati u svojem prostoru isplati naknadu.

Tužitelj se obratio tuženiku dopisom od 22. 04.2010. te je istom osporio pravo tuženika na uzimanje predmetnih pokretnina. Prema mišljenju tužitelja predmetne pokretnine predstavljaju pripadak glavne stvari koja je u vlasništvu tužitelja te stoga slijede njezin pravni status. Tužitelj je također osporio tuženikovom pravo na naknadu uloženog.

Tuženik se nadalje poziva na sadržaj odredbe čl. 13. Ugovora o zakupu prema kojoj ima pravo odnijeti opremu i druge pokretnine koje su njegovo vlasništvu ili su predmet najma ili leasinga.

Tuženik istim podneskom postavlja protutužbeni zahtjev na predaju pokretnina i to:

- Volta pult OS 182

- Ugradbeni ormar OS 186

- Ugradbeni ormar OS 328

- Ladičar LS OS 179

- Ladičar LS OS 180

- Ormarić Javor OS 181

- Konzumna ploha OS 194

- Konzumna ploha OS

- Sustav za kontrolu ulaska koji se sastoji od:

kontroler za dva čitača (za dvoja ulazna vrata iz hodnika i kontrola ulaska – izlaska na požarnim vratima) zajedno s uređajem za rezervno napajanje, napojni transformator te uređaj za besprekidno napajanje, sve s ugrađenim softverom za sustav kontrole ulaska; dva beskontaktna čitača, dvadeset beskontaktnih kartica, dva elektromagnetna prihvatnika;

- Alarmni sustav na ulaznim i vanjskim požarnim vratima:

alarmna centrala tip Power Maax, šest zona, digitalni komunikator, napajanje, tipkovnica LED, četiri magnetna kontakta, dodatno napajanje;

- Dodatni klimatizacijski sustav u prostoru za dodatni server:

klimatizacijski rashladni uređaj u SPLIT izvedbi, digital inverter, sa unutarnjom zidnom jedinicom kao proizvod „Toshiba“, tip RAV SM562, učina Qh/Qg 5.1/5.6 kW, PVC cijevi za odvod kondenzata, uključivo fazonske komade te spojni i brtveni materijal, zavjesni i pričvrsni materijal, za montažu vanjske jedinice te sitni potrošni materijal potreban za montažu split sustava

- Unutarnje pregradne stijene

539 m2 ostakljenih pregradnih stijena s profilima „FEAL Z-50“ i izo staklom 6+12+6 do visine 310 cm, a panelna ispuna do visine od 4,1 m, 25 ostakljenih okretnih vratnih krila dimenzija 90x200 sa štokovima i okovom (krila profila „FEAL Z-50“ i izo staklom 6+20+6, zajedno s pantima, bravama, ručkama i podnim gumenim zadržačima koji se tiplaju u pod, 2 kliznih vrata dimenzija 200x200, s ručnim mehanizmom za klizno otvaranje, 4 kliznih vrata dimenzija 100x200, s ručnim mehanizmom za klizno otvaranje;

- 717 m2 tapisona proizvođača Armstrong LIBRA tip 002-9501, u pločama 50x50 cm. klase otpornosti na požr B1, od poliamidnih vlakana 100%

Nadalje tuženik protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja-protutuženika naknadu iznosa u visini od 200.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva do isplate.

Tužitelj-protutuženik se može osloboditi predmetne obveze povrata gore navedenih stvari ukoliko tuženiku-protu tužitelju isplati iznos u visini od 390.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama od 01.04.2010. do isplate.

Nadalje tuženik protutužbenim zahtjevom do tužitelja potražuje isplatu iznosa u visini od 150.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 01.04.2010. do isplate.

5. Podneskom predanim na ročištu dana 21. lipnja 2013. tužitelj navodi kako se protivi osnovi i visini protutužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da su stranke bile u zakupnom ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. veljače 2007. kako to navodi tuženik-protutužitelj. Navedeni ugovor je otkazan prije isteka ugovornog roka voljom tuženika. Međutim, tuženik nije poštovao odredbu čl. 13. Ugovora kojom je ugovorno da će prilikom otkaza ili isteka ugovora stranke sačiniti zapisnik o primopredaji. Međutim, kako tuženik nije pozivao tužitelja na primopredaju predmeta zakupa sve do 18.05.2010. tužitelj nije bio u mogućnosti preuzeti predmet zakupa u posjed i predati ga u zakup trećim osobama. Pored toga, kako je i samim zapisnikom utvrđeno na predmetu zakupa su postojala određena oštećenja te isti nije bio doveden u stanje u kojem je i primljen, a što se tuženik obvezao odredbom čl. 9. st.3 Ugovora. Nadalje, tuženik nije podmirio sve troškove koje se bio obvezao podmirivati sukladno udjelu zakupljenog poslovnog prostora u cijeloj zgradi, a kako je to bilo utvrđeno odredbama čl. 9. st.1-6 Ugovora. Konačno tuženik nije podmirio cjelokupni iznos zakupnine koja je dospjela na naplatu i prije formalnog otkaza ugovora o zakupu. Slijedom navedenog, tužitelj je ispostavio utužene račune i to po slijedećim osnovama:

1. račun br. 164. na ime zakupnine za listopad 2007., koji je djelomično plaćen pa čime je tuženik priznao dug i nema nikakve osnove da ne plati i ostatak; 2. račun br. 92. na ime održavanja parkinga, koje je tuženik prethodno uredno plaćao, a na što je obvezan prema odredbama čl. 9. ugovora;

3. račun br. 34., na ime održavanja parkinga i okoliša koje je tuženik prije uredno plaćao, a na što je bio obvezan odredbama čl. 9. ugovora;

4. račun br. 91., na ime troškova režija koje je tuženik dužan plaćati na temelju članka 9. ugovora;

5. račun br. 93. na ime zakupnine do primopredaje prostora je je za cijelo vrijeme tuženik koristio prostor i držao ga u svom posjedu;

6. račun br. 94. na ime dvije zakupnine koje predstavljaju naknadu štete zbog prijevremenog otkaza ugovora od strane tuženika budući da rok od 2 mjeseca predstavlja primjeren rok u kojemu je tužitelj mogao naći novog zakupnika;

7. račun br. 96. na ime izvedenih radova u svrhu uređenja prostora i popravaka koje je trebao izvršiti tuženik, ali je to propustio učiniti.

U odnosu na protutužbeni zahtjev, tužitelj ističe kako je točno da je primopredajnim zapisnikom utvrđena mogućnost otkupa namještaja, s kojom se mogućnošću tužitelj nije koristio.

Navodi kako tuženik nikada nije pozvao tužitelja na predaju tog namještaja, te da vrijednost istog koju je tuženik naveo u protutužbi ne odgovara njegovoj stvarnoj vrijednosti koja je znatno niža.

Navodi kako se tužitelj koristi pravom zadržanja tuženikovih stvari s obzirom da ima prema njemu dospjelo potraživanje koje je predmet tužbenog zahtjeva.

U odnosu na ulaganja i dodatne radove čiju nadoknadu tuženik zahtijeva protutužbom tužitelj ističe da tuženik nema pravo na povrat ulaganja. Navodi kako sukladno odredbi čl. 13. ugovora tuženik ima pravo odnijeti samo pokretnine i opremu koju je unio u poslovni prostor koji je predmet zakupa, a što je tuženik učinio, osim namještaja kako je to utvrđeno primopredajnim zapisnikom.

6. Tuženik-protutužitelj je na istom ročištu dana 21. lipnja 2013. predao podnesak kojim preinačuje protutužbeni zahtjev, a tužitelj-protutuženik navodi kako se istoj preinaci protivi.

Preinačenim protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj od tužitelja-protutuženika potražuje:

- pod točkom I. protutužbenog zahtjeva, povrat opreme i drugih pokretnina koje su temeljem njegovih ulaganja unesene u poslovni prostor/nekretninu i za koje je moguće izvršiti odvajanje bez njihova oštećenja, te da mu tužitelj isplati naknadu za izvršno ulaganje za nekretninu glede onih stvari čije odvajanje nije moguće, u iznosu od 200.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva;

- pod točkom II. protutužbenog zahtjeva predviđena je tzv. facultas alternativa odnosno pravo tužitelja-protutuženika da se oslobodi obveze iz toč. I (povrata stvari) ukoliko tuženiku isplati vrijednost svih uloženih stvari, u iznosu od 390.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01.04.2010. do isplate;

- točkom III. traži se naknada za tužiteljevo korištenje stvari uloženih u nekretninu koje su vlasništvo tuženika, a nalaze se u posjedu tužitelja od dana prestanka Ugovora o zakupu do danas, u iznosu od 150.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01.04.2010. do isplate;

- točkom IV. zatražena je isplata depozita koji je uplaćen temeljem čl. 5. st.3. Ugovora o zakupu, u iznosu od 107.935,70 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 01.04.2010. do isplate. U odnosu na ovaj zahtjev tuženik obrazlaže kako, obzirom da je podmirio sva dospjela potraživanja tužitelja, a povrat neiskorištenog dijela iznosa depozita tuženiku nije izvršen, potražuje (i) isplatu navedenog iznosa od 107.935,70 kn koji iznos odgovara razlici uplaćenog depozita u visini od 131.639,40 kn umanjenog za iznos računa br. 91. temeljem tužiteljeve Izjave o prijeboju od 21. rujna 2010.

7. Sud je primjenom čl. 190. st.3 Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP) dopustio preinaku protutužbe cijeneći da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Tuženik-protutužitelj, u pogledu tužbenog zahtjeva, istim podneskom od 21. lipnja 2013. navodi kako;

- u pogledu računa br. 164 ne postoji njegova obveza na isplatu jer da je obveza prestala kompenzacijom, a podredno u odnosu na isto potraživanje ističe prigovor zastare;

- u pogledu računa br. 92. i 34. - da je potraživanje neosnovano, jer da obveza plaćanja ovih troškova nije predviđena ugovorom;

- u pogledu računa br. 91. - da osnovanost ovog računa nije sporna, međutim da je potraživanje prestalo prijebojem, po izjavi o prijeboju od 21. rujna 2010.

- u pogledu računa br. 93. - da je potraživanje neosnovano u cijelosti;

- u pogledu računa br. 94. - da tužitelj nema pravo na naplatu ugovorne kazne, a da takvo pravo ugovorom nije predviđeno, odnosno da tužitelj nije ovlašten tražiti isplatu ugovorne kazne u slučaju prijevremenog otkaza već pravo na traženje iste ima isključivo tuženik;

- u pogledu računa br. 96. – da je račun neosnovan u cijelosti budući temeljem čl. 7. st. 4 Ugovora zakupnik ne odgovara za štetu na poslovnom prostoru, opremi i uređajima učinjenu redovitim i uobičajenim korištenjem stvari i predmeta, a da iz priloženog troškovnika radova proizlazi da je tužitelj izvršio upravo takve radove kojima se vrši sanacija prostora uslijed redovitog i uobičajenog korištenja prostora.

9. Podneskom od 13.12.2022. tuženik – protutužitelj, nakon provedenih vještačenja specificira protutužbeni zahtjev kako slijedi:

„I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, u roku od 15 dana predati tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, sljedeće pokretnine:

- Volta pult OS 182;

- Ladičar Javor OS179;

- Ladičar Javor OS 180;

- Ormarić Javor OS 181;

- Sustav za kontrolu ulaska, koji se nalazi na oba ulazna vrata iz hodnika i kontrola ulaska-izlaska na požarnim vratima, i koji se sastoji od: jedan kontorler za dva čitača zajedno s jednim uređajem za rezervno napajanje, jedan uređaj za besprekidno napajanje, jedan software za sustav kontrole ulaska, dva beskontaktna čitača, dvadeset pasivnih beskontaktnih kartica i dva elektromagnetna prihvatnika;

- Alarmni sustav na ulaznim vratima i vanjskim požarnim vratima koji se sastoji od: jedne alarmne centrale, tip Power Maax 6 zona, digitalni komunikator, napajanje, jedne tipkovnice LED, četiri magnetna kontakta i jednog dodatnog napajanja za alarmnu centralu;

- Dodatni klimatizacijski sustav za dodatni server koji se sastoji od jednog klimatizacijskog rashladnog uređaja u SPLIT izvedbi, digitalni inverter, sa unutarnjom zidnom jedinicom kao proizvod „Toshiba“ tip RAV SM562 učina Qh/Qg 5.1/5.6 kw, te se nalaže tužitelju-protutuženiku ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, iznos od 200.000,00 kn / 26.544,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Tužitelj-protutuženik ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, može se osloboditi obveze predaje stvari iz točke I. izreke ovog protutužbenog zahtjeva ako tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, u roku od 15 dana isplati iznos od 112.147,22 kn / 14.884,49 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III. Nalaže tužitelju-protutuženiku ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, iznos od 20.656,86 kn / 2.741,64 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

IV. Nalaže tužitelju-protutuženiku ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, iznos od 626.031,19 kn / 83.088,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku ENERGO-TEHNA d.o.o., Jarun 28, 10000 Zagreb, OIB: 86792286330, u roku od 15 dana naknaditi tuženiku-protutužitelju OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, parnični trošak ovog postupka.“

10. Nadalje, podneskom od 14.12.2022. tuženik-protutužitelj ističe kako i dalje ostaje kod protutužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos od 107.935,70 kn / 14.325,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010.g. do 31. srpnja 2015.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Navedeni iznos tuženik potražuje s osnove razlike depozita – pologa koji je tužitelju-protutuženiku isplatio na temelju Ugovora o zakupu, a koji je zahtjev postavljen u tuženikovu podnesku od 19. lipnja 2013.g. (zadnja točka tužbenog zahtjeva iz tuženikova podneska od 19. lipnja 2013.).

11. Tužitelj se usprotivio ovako postavljenom protutužbenom zahtjevu navodeći kako se radi o preinaci.

12. Konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom, prema podnescima od 13.12.2022. i 14.12.2022. kako je to gore citirano, tuženik od tužitelja potražuje povrat pokretnina kako su iste specificirane, pri čemu u odnosu na ranije postavljeni protutužbeni zahtjev za dio pokretnina povlači protutužbeni zahtjev, pa se dakle u tom dijelu ne radi o preinaci protutužbe.

Nadalje, pod točkama II i III konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva tuženik potražuje niže iznose od ranije utuženih, odnosno pod točkom II sada potražuje iznos 112.147,22 kn / 14.884,49 eura, naspram ranije traženog iznosa od 390.000,00 kn, dok pod točkom III sada potražuje iznos od 20.656,86 kn / 2.741,64 eura, naspram ranije traženog iznosa od 150.000,00 kn, slijedom čega se niti u ovom dijelu ne radi o preinaci protutužbe.

Točkom IV protutužbenog zahtjeva, iz podneska od 13.12.2022., tuženik potražuje isplatu iznosa od 626.031,19 kn / 83.088,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. travnja 2010.g. do isplate po stopi koja se od 1. travnja 2010.g., a koje potraživanje iznosom odgovara iznosu iz nalaza i mišljenja vještaka Dinčića iz Građevinski radovi d.o.o. (list 450 sudskog spisa). Obzirom na tužiteljevo protivljenje preinaci protutužbe, sud je cijeneći kako je u ovom dijelu, dakle traženjem isplate (i) iznosa od 626.031,19 kn/83.088,62 eura, tuženik nakon provedenog vještačenja povećao protutužbeni zahtjev, koje povećanje predstavlja preinaku protutužbenog zahtjeva, te koju je preinaku sud rješenjem raniji poslovni broj Povrv-1877/2019 od 13. siječnja 2023. u smislu čl. 190. ZPP dopustio, cijeneći isto svrsishodnim za konačno rješenje spora među strankama.

Nadalje, prema navodima tuženika iz njegovog podneska od 14.12.2022., a u kojem navodi kako na ime nevraćenog dijela depozita i nadalje potražuje iznos od 107.935,70 kn / 14.325,53 eur, tuženik ne potražuje veći iznos od iznosa kako je to bilo postavljeno u ranijem tijeku postupka, slijedom čega niti u ovom dijelu protutužbeni zahtjev nije preinačen.

13. Presuda i rješenje ovog suda donesena u ovoj pravnoj stvari pod ranijim poslovnim brojem Povrv-1877/2019, od 13. siječnja 2023. je presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1154/2023 od 30. listopada 2023. djelomično potvrđena, djelomično ukinuta i vraćena na ponovni postupak, djelomično ukinuta bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje, a djelomično preinačena. Tužitelj je nastavno, podneskom od 5. rujna 2024. određeno postavio tužbeni zahtjev, obzirom na predmetu drugostupanjsku odluku Pž- 1154/2023 od 30. listopada 2023.

14. Sud je izveo dokaze čitanjem odnosno pregledom dokumentacije koja prileži spisu i to kako slijedi: računi (list 5-11 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20.02.2007. (list 70-88 spisa), dodatni radovi na uređenju prostora (list 89-98 spisa), računi (list 99-100 spisa), izlist plaćanja (list 101-103 spisa), dopis od 22.04.2010. (list 104-105 spisa), dopis od 31.03.2010. (list 106-107 spisa), zapisnik sa primopredaje poslovnog prostora od 18.05.2010. (list 116-117 spisa), izjava o prijeboju (list 120 spisa), otkaz ugovora od 1. listopada 2009., povratnicom (list 121, 159-160 spisa), račun (list 127 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 01.04.2010. (list 128-150 spisa), prilog VI Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20.02.2007. (list 152-153 spisa), računi s obračunima i troškovnik radova (list 163- 182 spisa), dokumentacija dostavljena za potrebe vještačenja (list 218-422 spisa), računi, saldakonti kupca (list 478-489 spisa), te Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20.03.2012. (list 490-494 spisa). Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RS (list 125-126 spisa), svjedokinje ĆS (list 156-157 spisa), svjedoka NS (list 157 spisa), svjedoka ĐS (list 161-162 spisa), te svjedoka JS (list 184-185 spisa). Također, izveden je dokaz;

- građevinskim vještačenjem po vještaku GRAĐEVINSKI RADOVI d.o.o., po Dragutinu Dinčiću, struč.spec.oec.ing aedif. (list 426-468 spisa),

- strojarskim vještačenjem po vještaku Mario Ciraki, dipl. ing. stroj. (list 550-554 spisa),

- građevinskim vještačenjem po vještaku Krešimiru Gluhaku, dipl. ing. građ. (list 557- 563 spisa),

- strojarskim vještačenjem po vještaku Mario Ciraki, dipl. ing. stroj. (list 577-586 spisa), te

- vještačenjem po vještaku za drvnu tehnologiju Martini Šahman, dipl. ing. drvne tehnologije, (list 587-600 spisa).

15. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, dok je protutužbeni zahtjev, i u preostalom dijelu o kojem je odlučeno ovom presudom, ocijenjen neosnovanim.

16. Na strani tuženika-protutužitelja došlo je do statusnih promjena, budući je ovršenik SG Consumer Finance d.o.o., OIB:14458241036, nastavno pripojen društvu SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., OIB:69326397242, a koje je društvo nastavno promijenilo naziv u SPLITSKA BANKA d.d., te je potom pripojeno društvu OTP banka d.d., OIB: 52508873833, slijedom čega je društvo SG Consumer Finance d.o.o., OIB:14458241036 prestalo postojati.

Budući je dakle društvo SG Consumer Finance d.o.o., OIB:14458241036 prestalo postojati, u konkretnom slučaju valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Senije Škrinjar Kos iz Zagreba, Vlaška 103, poslovni broj Ovrv-4081/11 od 1. srpnja 2011., a kako je to pravomoćno (i) odlučeno pod točkom I. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 1154/2023-2 od 30. listopada 2023., te presudom odlučiti o kondemnatorno postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, kao pravnog slijednika ranijeg ovršenika – društva SG Consumer Finance d.o.o., OIB:14458241036.

17. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je sklopljen dana 20. veljače 2007. (list 70-88 spisa), između tužitelja-protutuženika, kao Zakupodavca, i prednika tuženika- protutužitelja, kao Zakupoprimca, kojim je Zakupodavac Zakupoprimcu dao u zakup poslovni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], koji se sastoji od uredskih prostorija na 3. katu sveukupne površine 873,23 m2 i 30 (trideset) grupiranih parkirališnih mjesta u dvorištu poslovne zgrade, kako je to određeno čl.1 st.1 i 2 Ugovora. Pored Poslovnog prostora iz stavka 2. članka 1. Zakupnik ima pravo korištenja i uporabe zajedničkih dijelova i prostorija Poslovne zgrade uključujući, ali ne ograničavajući se na hodnik na 3. katu Poslovne zgrade, korištenje lifta i stubišta u Poslovnoj zgradi.

U predmetnoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18.), temeljem odredbe čl. 44. istog zakona.

18. 18.1. Navedeni Ugovor o zakupu otkazan je od strane Zakupoprimca otkazom ugovora od 1. listopada 2009., koji je otkaz ugovora, a kako je to razvidno iz povratnice (list 159-160 spisa), tužitelj zaprimio dana 09.10.2009., slijedom čega je ugovorni odnos među strankama prestao dana 09.04.2010.

18.2. Primopredaja predmetnog prostora od strane Zakupoprimca Zakupodavcu izvršena je dana 18.05.2010., a kako je to razvidno iz zapisnika sa primopredaje poslovnog prostora od 18.05.2010. (list 116-117 spisa).

18.3. Iz navedenog proizlazi kako je prednik tuženika i nakon proteka otkaznog roka od 6 mjeseci koristio predmetni poslovni prostor.

18.4. Člankom 4. st.5. Ugovora stranke su ugovorile da su suglasne da će Zakupodavac izvršiti ugovorene dodatne radove u Poslovnom prostoru iz čl.1. st.2 toč.a) (uredske prostorije) ovog Ugovora, na trošak Zakupnika, prema tehničkom opisu, troškovniku i uvjetima utvrđenim u Prilogu broj VI Ugovora.

18.5. Člankom 5. st.1 Ugovora, stranke su ugovorile mjesečnu zakupninu u visini od 13,40 EUR/m2, što iznosi 6.245,87 EUR mjesečno, uvećano za PDV.

18.6. Člankom 6. st.1. Ugovora stranke su ugovorile da će Zakupnik, pored zakupnine iz čl.5. Ugovora plaćati sve troškove izravno vezano uz korištenje Poslovnog prostora iz čl. 1. st.2. toč.a ovog Ugovora i zajedničkih prostorija Poslovne zgrade tj. komunalije i ostale usluge kao što je uobičajeno za ovu vrstu Poslovnog prostora (struja, voda, odvoz smeća i komunalna naknada, rasvjeta i čišćenje zajedničkih prostora, troškovi proizvodnje energije za granja i hlađenje objekta, zaštitarska služba, čišćenje snijega, održavanje zajedničkih postrojenja poslovne zgrade (npr. dizala) – dalje u tekstu „Režijski troškovi“). U stavku 2. istog članka stranke su ugovorile da će zakupnik plaćati režijske troškove izravno pružatelju usluga ili Zakupodavcu. Stavkom 3. istog članka stranke su ugovorile da će Zakupnik plaćati režijske troškove Zakupodavcu temeljem obračuna takvih režijskih troškova proporcionalno udjelu površine Poslovnog prostora.

18.7. Člankom 9. zakupnik se obvezao podmirivati odgovarajući dio troškova čišćenja zajedničkih dijelova Poslovne zgrade, koji će se odrediti proporcionalno udjelu površine Poslovnog prostora iz članka 1. stavak 2. točka a) Ugovora, u odnosu na ukupnu površinu svih posebnih dijelova Poslovne zgrade u odnosu na koje je Zakupodavac sklopio ugovore o zakupu s trećim osobama. Stavkom 2. istog članka ugovoreno je kako će Zakupodavac osigurati redovito čišćenje zajedničkih dijelova Poslovne zgrade iz prethodnog stavka ovog članka, dok će Zakupnik sam ili uz naknadu Zakupodavcu čistiti Poslovni prostor, održavati i rukovati instalacijama unutar Poslovnog prostora. Troškove svih popravaka u Poslovnom prostoru koji su nužni za njegovo tekuće održavanje (npr. soboslikarski radovi, sitniji popravci na instalacijama i slično) snosi Zakupnik, dok Zakupodavac snosi troškove investicijskog održavanja Poslovnog prostora u stanju potrebnom za obavljanje poslovne djelatnosti Zakupnika odnosno održavanje koje ne predstavlja tekuće održavanje.

18.8. Člankom 12. Ugovora stranke su ugovorile kako se Ugovor otkazuje Izjavom u pisanom obliku koja se dostavlja drugoj strani preporučenom poštom s povratnicom. Otkazni rok iznosi 6 (šest) mjeseci i teče od dana primitka pisane izjave o otkazu ovog Ugovora dane od strane jedne Ugovorne strane drugoj. U slučaju otkaza ovog Ugovor od stranke Zakupodavca prije isteka roka od 5 (pet) godina od dana početka tijeka zakupa, osim u slučajevima predviđenim ovim Ugovorom ili Zakonom, Zakupodavac mora Zakupniku platiti ugovornu kaznu, u iznosima kako je to određeno istim člankom.

18.9. Člankom 13. Ugovora stranke su ugovorile da je Zakupnik u slučaju otkaza ili isteka ovog Ugovora ovlašten, bez obzira na razloge otkaza, odnijeti opremu i druge pokretnine koje je unio u Poslovni prostor, a koje su njegovo vlasništvo ili koje je unajmio, odnosno uzeo u leasing od trećih osoba, uz pažnju potrebnu da bi se spriječila oštećenja na poslovnom prostoru. Prilikom isteka ili otkaza ovog Ugovora Ugovorne strane zapisnički će utvrditi postojeće stanje opreme i inventara Poslovnog prostora.

19. U pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika (tužitelja):

19.1. U odnosu na tužiteljevo potraživanje preostalog dugovanog iznosa po računu br. 000164, od 01.10.2007., na ime najamnine (ispravno zakupnine) za predmetni poslovni prostor, za mjesec listopad 2007., u iznosu od 23.183,62 kn/3.077,00 EUR, prema ocjeni ovog suda tuženik osnovano ističe prigovor zastare budući se na isto potraživanje primjenjuje trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje ZOO), a obzirom je sukladno sklopljenom ugovoru, čl. 5., navedena mjesečna zakupnina dospjela najkasnije zadnjeg dana mjeseca na koji se zakupnina odnosi, dakle 31.10.2007., dok je predmetni postupak pokrenut 06.06.2011. Prema odredbi čl. 240. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug, pri čemu se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Sukladno odredbi čl. 245. st.1 ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Ukoliko bi se okolnost djelomičnog podmirenja predmetnog računa smatrala priznanjem cjelokupnog dugovanja po predmetnom računu, prema ocjeni ovog suda tuženik i u tom slučaju osnovano ističe prigovor zastare, budući je od dana 17.10.2007. - kada je tuženik djelomično podmirio predmetni račun uplatom iznosa od 32.302,12 kn, a kako je to razvidno iz bankovnog izvatka (list 182 spisa), pa do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) protekao zastarni rok od tri godine iz čl. 229. ZOO.

19.2. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000092, od 06.05.2009., u iznosu od 2.862,12 kn/379,87 EUR, prema ocjeni ovog suda tužitelj tijekom postupka nije dokazao na koje se točno radove obračunate po troškovniku, a kako se to navodi u računu, odnosi predmetni račun, kao niti da bi na tuženiku bila obveza iste podmiriti, slijedom čega je u ovom dijelu tužbeni zahtjev, primjenom odredaba čl. 219. i 221.a ZPP-a ocijenjen neosnovanim. Naime, kako je to već ranije citirano, među strankama je čl. 9. stav.1 Ugovora, u pogledu troškova održavanja i popravaka, ugovorena obveza ovdje tuženika, kao zakupnika, podmirivati odgovarajući dio troškova čišćenja zajedničkih dijelova predmetne zgrade, dok je čl. 9. stav.3 Ugovora obveza podmirenja troškova popravaka ugovorena na teret zakupnika – ukoliko se radi o popravcima nužnim za tekuće održavanje, dok je na zakupodavcu obveza podmirivati troškove investicijskog održavanja. Tužitelj tijekom ovog postupka nije razjasnio o kakvim se radovima u konkretnom slučaju radilo, dakle jeli se radilo o radovima popravaka nužnim za tekuće održavanje ili radovima investicijskog održavanja, niti je u tom smislu predložio odgovarajuće dokaze.

19.3. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000034, od 24.02.2010., u iznosu od 8.474,09 kn/1.124,71 EUR, koji se odnosi na tekuće održavanje zajedničkog parkinga i okoliša, ocjena je ovog suda kako tužitelj osnovano potražuje isplatu navedenog iznosa od tuženika, obzirom je obveza na plaćanje ovih troškova među strankama ugovorena sklopljenim ugovorom o zakupu (čl.6 i 9 Ugovora o zakupu). Obzirom od dospijeća tražbine po ovom računu (11.03.2010.) pa do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) nije protekao trogodišnji zastarni rok, tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan. 19.4. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000091, od 30.04.2010., u iznosu od 23.703,70 kn/3.146,02 EUR, koji se odnosi na različite režijske troškove, prema o ocjeni ovog suda tužitelj osnovano potražuje isplatu navedenog iznosa od tuženika, obzirom je obveza na plaćanje ovih troškova među strankama ugovorena sklopljenim ugovorom o zakupu (čl.6 Ugovora o zakupu). Tuženik neosnovano prigovora da bi predmetno potraživanje prestalo prijebojem, budući tijekom postupka ničim ne dokazuje da bi tuženik dao predmetnu izjavu o prijeboju. Naime, Izjava o prijeboju na koju se tuženik poziva nije potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, pa dakle tuženik ničim ne dokazuje da bi tuženik izjavio predmetni prijeboj ovdje tužitelju, što je u smislu čl. 196. ZOO pretpostavka nastanka prijeboja. Obzirom od dospijeća tražbine po ovom računu (15.05.2010.) pa do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) nije protekao trogodišnji zastarni rok, tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan. 19.5. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000093, od 18.05.2010., u iznosu od 166.552,22 kn/22.105,28 EUR, prema ocjeni ovog suda tužitelj osnovano potražuje od tuženika navedeni iznos, budući je obveza tuženika, kao zakupnika, platiti ugovorom dogovoreni iznos zakupnine. Obzirom je među strankama bila ugovorena mjesečna zakupnina u iznosu od 13,40 EUR po m2, što iznosi 6.245,87 EUR mjesečno, uvećano za PDV (čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora). Tuženik je potraživanje iz računa broj 000093 od 18. svibnja 2010. koji se odnosi na „najamninu do primopredaje prostora po zapisniku o primopredaji prostora“ u iznosu od 166.552,22 kn, osporio tvrdnjom da je tužitelja-protutuženika pozivao preuzeti predmet zakupa prije 18. svibnja 2010., što međutim nije dokazao, dok sam iznos duga do 18. svibnja 2010. nije konkretno osporio. Obzirom od dospijeća tražbine po ovom računu (02.06.2010.) pa do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) nije protekao trogodišnji zastarni rok, tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan.

19.6. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000094, od 18.05.2010. u iznosu od 105.370,36 kn/13.985,05 EUR, prema ocjeni ovog suda tužitelj osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa. Budući se ovo potraživanje odnosi na razdoblje nakon otkaza ugovora, riječ je o naknadi koristi koju je tuženik- protutužitelj imao od uporabe poslovnog prostora nakon prestanka ugovornog odnosa. Prema odredbi članka 12. stavka 2. Ugovora o zakupu otkazni rok iznosi 6 (šest) mjeseci i teče od dana primitka pisane izjave o otkazu. S obzirom da je pisanu izjavu tužitelj-protutuženik primio 9. listopada 2009., ugovorni odnos je prestao 9. travnja 2010. Nesporno je da je primopredaja obavljena 18. travnja 2010., odnosno mjesec i 9 dana nakon prestanka ugovornog odnosa. Prema računu broj 000094 od 18. svibnja 2010. koji se odnosi na „najamninu po otkazu ugovora“ potraživanje iznosi 105.370,36 kn. Bez obzira što u odnosu na potraživanje naknade koristi tužitelj nije imao osnova ispostavljati račun (ne radi se o prometu roba ili usluga), predmetno je potraživanje osnovano jer je tuženik-protutužitelj predmetni poslovni prostor upotrebljavao kao nepošteni posjednik, pa je u smislu odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14: dalje: ZV) u obvezi tužitelju-protutuženiku naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja poslovnog prostora. Obzirom je ova tražbina dospjela nakon prestanka ugovornog odnosa (ugovor je prestao 09.04.2010.), to do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) nije protekao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan.

19.7. U odnosu na tužiteljevo potraživanje po računu br. 000096, od 31.05.2010. u iznosu od 48.398,04 kn/6.423,52 EUR, tužitelj prema ocjeni ovog suda osnovano od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa obzirom je obveza na plaćanje ovih troškova među strankama ugovorena sklopljenim ugovorom o zakupu (čl.9 Ugovora o zakupu), a osnovanost kao i visina istih troškova razvidna je iz nalaza i mišljenja vještaka Maria Cirakia te nalaza i mišljenja vještaka Krešimira Gluhaka. Sud prihvaća nalaze i mišljenja vještaka Cirakia i Gluhaka, budući su isti sačinjeni stručno i argumentirano, utemeljeni su na spisu priležećoj dokumentaciji, a stranke na iste nisu imale primjedbe. Obzirom od dospijeća tražbine po ovom računu (02.06.2010.) pa do dana pokretanja ovog postupka (06.06.2011.) nije protekao trogodišnji zastarni rok, tuženikov prigovor zastare u ovom dijelu nije osnovan. 20. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika osnovano potražuje isplatu iznosa od 46.784,58 EUR/352.498,41 kn (8.474,09 + 23.703,70 + 166.552,22 + 105.370,36 + 48.398,04 = 352.498,41), dok nije osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od ukupno 3.456,86 EUR/26.045,74 kn (23.183,62 + 2.862,12 = 26.045,74), a kako je to gore obrazloženo, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

21. Temeljem odredbe čl. 29. st.1 i 2 i čl. 183. ZOO, tužitelj od tuženika osnovano potražuje i pripadajuće zatezne kamate na nepodmirene iznose, od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem istih, pa do isplate, po stopi za odnose koji proizlaze iz trgovačkih ugovora, odnosno za dosuđenu tražbinu u iznosu od 13.985,05 EUR / 105.370,36 kn, po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

22. 22.1. Budući tužitelj i dalje raspolaže preostalim iznosom uplaćenog depozita, u visini od 14.325,53 EUR/107.935,70 kn, to prema ocjeni ovog suda tužitelj neosnovano potražuje pripadajuće zatezne kamate, na dosuđeni iznos u visini od ukupno 14.325,53 EUR/107.935,70 kn, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. Izreke presude. Naime, tužiteljevo pravo na zatezne kamate, dokle god on drži tuženikov depozit i ne namiruje se iz njega, ovisi o razlozima nenamirenja. Budući tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao postojanje opravdanog razloga radi kojeg svoja potraživanja, u svrhu kojih je tuženik (i) uplatio predmetni depozit, a koja su predmet ovog spora, nije namirio iz preostalog iznosa depozita od 14.325,53 EUR/107.935,70 kn.

22.2. Naime, odredbom čl. 5. stav. 3 Ugovora o zakupu, stranke su ugovorile da će Zakupnik, prije stupanja u posjed, platiti Zakupodavcu (tri) mjesečne zakupnine iz stavka 1. točke a) ovog članka, na ime depozita. Po isteku otkazu ili raskidu ovog Ugovora, Zakupodavac je dužan navedeni depozit vratiti Zakupniku, na način da će se navedeni depozit prvenstveno koristiti za podmirenje mjesečnih zakupnina za posljednje tromjesečje trajanja zakupa, a podredno za podmirenje naknade štete ili nužnih popravaka na poslovnom prostoru ili drugih dospjelih i neplaćenih obveza zakupnika koje proizlaze iz ovog ugovora, pri čemu će se navedena šteta odnosno nužni popravci zapisnički utvrditi prilikom primopredaje poslovnog prostora u posjed zakupodavca od strane zakupnika.

23. U pogledu protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja (protutužitelja): 23.1. Citiranom odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1154/2023-2 od 30.10.2023., pravomoćno je odlučeno:

- o zahtjevu protutužitelja za predajom pokretnina kako su iste specificirane pod točkom III. st. 1. izreke drugostupanjske odluke, u kojem je dijelu ranija prvostupanjska presuda preinačena te je protutužbeni zahtjev odbijen;

- o zahtjevu protutužitelja za isplatom iznosa - dijela depozita u iznosu od 14.625,53 EUR/107.935,70 kn, s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 13.01.2023. do isplate - kako je to bilo specificirano pod točkom III. prethodne prvostupanjske presude raniji poslovni broj Povrv-1877/2019, od 13.01.2023., u kojem je dijelu ranija prvostupanjska presuda preinačena te je protutužbeni zahtjev odbijen;

- o zahtjevu protutužitelja za isplatom pripadajućih zateznih kamata tekućih na iznos od 14.625,53 EUR/107.935,70 kn, za razdoblje od 1. travnja 2010. do 12. siječnja 2023., u kojem je dijelu prvostupanjska presuda potvrđena te je zahtjev pravomoćno odbijen (točka III. st. 2 izreke drugostupanjske odluke);

- o zahtjevu protutužitelja za isplatom iznosa od 14.884,49 EUR/112.147,22 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2010. do isplate, u kojem je dijelu uvažena žalba tuženika-protutužitelja i ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1877/2019-46 od 13. siječnja 2023. u točki VI. izreke, bez potrebe vraćanja na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Drugostupanjski sud svoju odluku obrazlaže pozivanjem na odredbu članka 72. ZOO- a kojom je propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Ova odredba je dispozitivne prirode i primjenjuje se ako stranke nisu nešto drugo ugovorile. Budući da je u ovom slučaju vjerovnik (tužitelj-protutuženik) do dužnikovih stvari došao na zakonit način, a tuženik-protutužitelj nije naveo niti iz spisa proizlazi da su stranke nešto drugo ugovorile, radi se o zadržanju do ispunjenja ugovorne obveze za isplatu novčane tražbine koja je prema Ugovoru dospjela i u trenutku zaključenja glavne rasprave nije prestala, pa su ispunjene pretpostavke za ostvarivanje prava zadržanja, odnosno za primjenu navedene odredbe.

Što se tiče zahtjeva za vraćanje dijela depozita u iznosu od 107.935,70 kn, nesporno je da je tuženik-protutužitelj u skladu s odredbom članka 5. stavka 3. Ugovora, prije stupanja u posjed poslovnog prostora, tužitelju-protutuženiku uplatio tri mjesečne zakupnine na ime depozita, kojeg je prema navedenoj odredbi po isteku, otkazu ili raskidu Ugovora dužan vratiti, s tim da je ugovoreno da će se navedeni depozit prvenstveno koristiti za podmirenje mjesečnih zakupnina za posljednje tromjesečje trajanja zakupa, a podredno za podmirenje naknade štete ili nužnih popravaka na poslovnom prostoru ili drugih dospjelih i neplaćenih obveza zakupnika koje proizlaze iz tog Ugovora. Tužitelj-protutuženik tvrdi da mu tuženik-protutuženik nije platio cjelokupni iznos zakupnine koja je dospjela na naplatu i prije formalnog otkaza Ugovora o zakupu, da nije podmirio ni režijske troškove koje se Ugovorom obvezao plaćati te da je i nakon što je otkazao Ugovor šest mjeseci prostor koristio bez valjane pravne osnove.

23.2. Slijedom navedenog, u ovoj fazi postupka ostaje za odlučiti o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja kojim potražuje isplatu iznosa:

- od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana podnošenja tužbe;

- od 2.741,64 EUR/20.656,86 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2010.;

- od 83.088,62 EUR/626,031,19 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2010.;

do isplate.

23.3. U odnosu na potraživanje protutužitelja za isplatom naknade za izvršeno ulaganje za nekretninu glede onih stvari čije odvajanje nije moguće, u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbenog zahtjeva do isplate, kao i u odnosu na potraživanje protutužitelja za isplatom iznosa od 83.088,62 EUR/626,031,19 kn, na ime vrijednosti ulaganja građevinskih elemenata koji se ne mogu odvojiti, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2010. do isplate;

23.4. Sud je iz nalaza i mišljenja vještaka GRAĐEVINSKI RADOVI d.o.o. izrađenog po Dragutinu Dinčiću(list 426-468 spisa), utvrdio kako prema utvrđenju građevinskog vještaka vrijednost građevinskih elemenata koji se ne mogu odvojiti od nekretnine bez njihovog uništenja, odnosno nastanka znatnije štete ili nerazmjerno visokih troškova, uzimajući u obzir funkcionalnost prostora, iznosi 626.031,19 kn (bez PDV-a), dok vrijednost građevinskih elemenata koji bi se mogli odvojiti od nekretnine bez njihovog uništenja, odnosno nastanka znatnije štete ili nerazmjerno visokih troškova, uzimajući u obzir funkcionalnost prostora, iznosi 0. Iz nalaza i mišljenja nadalje je razvidno kako na licu mjesta vještak nije evidentirao stvari koje su predmetom vještačenja (u domeni građevinskog vještačenja) koje bi se mogle odvojiti od nekretnine bez njihovog uništenja, odnosno nastanka znatnije štete ili nerazmjerno visokih troškova, uzimajući u obzir funkcionalnost prostora.

23.5. Sud je iz nalaza i mišljenja vještaka Maria Ciraki, dipl. ing. strojarstva (list 577-586 spisa), utvrdio kako je prema utvrđenju strojarskog vještaka bilo moguće odvajanje pokretnina bez njihovog uništenja, odnosno nastanka znatnije štete ili nerazmjerno visokih troškova, a kako su iste navedene u tablici priležećoj listu 579 i 580 sudskog spisa – kako slijedi:

-koje se odnose na kontrolu ulaska na dvoja ulazna vrata iz hodnika i kontrolu ulaska-izlaska na požarnim vratima:

Kontroler za dva čitača (kpl1), Rezervno napajanje (kom1), Besprekidno napajanje (kom1), Software za sustav kontrole ulaska (kpl1), Beskontaktni čitač (kom2), Pasivna beskontaktna kartica (kom20), Elekromagnetni prihvatnik (kom2);

-koje se odnose na alarmni sustav na ulaznim i vanjskim požarnim vratima:

Alarmna centala, tip Power Maax, 6 zona, digitalni komunikator, napajanje (kpl1), Tipkovnica LED (kom1), Magnetni kontakt (kom1), Dodatno napajanje za alarmu centralu (kom1)

-dodatni klimatizacijski sustav za dodatni server:

Klimatizacijski rashladni uređaj u SPLIT izvedbi, digitalni inverter, sa unutarnjom zidnom jedinico kao proizvod „Toshiba“ tip RAV SM562, UČINA qH/qG 5.1/5.6 Kw Vrijednost navedenih pokretnina, koje se mogu odvojiti, je na dan 31.10.2010. iznosila 21.118,80 kn, dok je vrijednost pokretnina čije odvajanje nije bilo moguće iznosila 8.622,60 kn. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka Cirakija, oprema koja je predmet vještačenja (sustav za kontrolu ulaska, alarmni sustav, SPLIT klima) nakon isteka perioda od 15 godina nema tržnu vrijednosti, dok je pokretnina koje je predmet vještačenja iznosila prema cijenama iz specifikacije dodatnih radova ukupno 49.569,00 kn te bi uz pretpostavljeni vijek trajanja od 5 godina tj. 60 mjeseci vrijednost mjesečnog najma istih pokretnina iznosila 826,15 kn.

23.6. Nadalje je iz nalaza i mišljenja vještakinje Martine Šahman, dipl. ing. drvne tehnologije razvidno je kako se od pokretnina koje s mogu odvojiti od nekretnine bez njihovog uništenje, odnosno nastanka znatne štete ili nerazmjerno visokih troškova, uzimajući u obzir funkcionalnost prostora u prostoru i dalje nalaze. Volta pult OS 182

Ladičar LS 179

Ladičar LS OS 180

Ormarić LS OS 181

Sudska vještakinja je mišljenja da je vrijednost pokretnina koje se mogu odvojiti bez uništenja odnosno nastanka znatne štete ili nerazmjerno visokih troškova 11.718,02 kn, dok vrijednost pokretnina koje se ne mogu odvojiti na opisani način 12.034,26 kn. Obzirom na protek vremena pokretnine više nemaju tržišnu vrijednost, a vrijeme amortizacije istih je 5 godina.

23.7. Sud prihvaća citirane nalaze i mišljenja vještaka, kao stručne i valjano sačinjene, te utemeljene na spisu priležećoj dokumentaciji, a stranke na iste nisu imale primjedbi.

23.8. Stranke su člankom 13. Ugovora o zakupu ugovorile pravo Zakupoprimca na odnošenje unesenih pokretnina, po prestanku zakupnog odnosa, koje se pravo stoga ne odnosi na pripatke tj. pertinencije koji su ugradnjom postali sastavni dio predmetnog poslovnog prostora, dakle nekretnine, te koji se od nekretnine ne bi niti mogli odvojiti bez znatnijih oštećenja odnosno uništenja. Iz sadržaja Ugovora o zakupu sklopljenog između stranaka ne proizlazi da bi stranke ugovorile obvezu naknade troškova za ulaganja izvršena u predmetni prostor na trošak ovdje tuženika-protutužitelja, kao zakupoprimca. Štoviše, iz iskaza svjedoka JS (list 184 spisa) proizlazi kako se prema dogovoru stranaka tužitelj, kao zakupodavac, obvezao izvršiti standardno uređenje predmetnog prostora, dok je u pogledu specijalnih zahtjeva tuženika, dakle dodatnih radova na zahtjev tuženika, među strankama bilo dogovoreno da će isti izvršiti na njegov (tuženikov) trošak. Dakle, u pogledu dodatnih radova izvršenih na zahtjev te na teret samog tuženika, prema ocjeni ovog suda tuženik neosnovano potražuje od tuženika naknadu troškova izvršenih ulaganja, budući su ista izvršena na traženje i na trošak tuženika, a tuženik ničim ne dokazuje da bi tužitelj preuzeo obvezu naknade vrijednosti istih radova ovdje tuženiku, po prestanku ugovornog odnosa.

23.9. Valja napomenuti kako je (i) prema odredbi čl. 20. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, nakon prestanka zakupa zakupnik dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano ovim Zakonom. Prema odredbi čl. 21. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostor, zakupnik u slučaju iz članka 20. ovoga Zakona ima pravo odnijeti uređaje koje je ugradio u poslovni prostor, ako se time ne oštećuje poslovni prostor i ako mu to ulaganje zakupodavac nije priznao kroz smanjenje visine zakupnine.

23.10. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda protutužitelj neosnovano potražuje od tužitelja-protutuženika isplatu naknade na ime izvršenih ulaganja, u odnosu na stvari odnosno građevinske elemente odvajanje kojih od nekretnine nije moguće bez njihovog uništenja.

23.11. U odnosu na potraživanje protutužitelja za isplatom iznosa na ime naknade za tužiteljevo korištenje stvari uloženih u nekretninu koje su (stvari) vlasništvo tuženika, a nalaze se u posjedu tužitelja od dana prestanka Ugovora o zakupu do danas, u iznosu od 2.741,64 EUR/20.656,86 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. travnja 2010. do isplate, obzirom na već ranije iznesena utvrđenja o postojanju prava ovdje tužitelja na zadržanje predmetnih stvari dok mu ne bude ispunjena tražbina, a temeljem čl. 72. ZOO, prema ocjeni ovog suda nije osnovano niti potraživanje protutužitelja na isplatu naknade za korištenje istih stvari.

24. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP. Tužitelj-protutuženik je sa tužbenim zahtjevom uspio u pretežitom dijelu, odnosno prema utvrđenju ovog suda nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svoga tužbenog zahtjeva (6,88%). Tuženik-protutužitelj je u cijelosti izgubio spor, po postavljenom protutužbenom zahtjevu. Slijedom navedenog, tužitelju-protutuženiku je s obzirom na njegov uspjeh u pogledu tužbenog zahtjeva (v.p.s. 50.241,44 EUR/378.544,15 kn) te uspjeh u pogledu protutužbenog zahtjeva (naznačeni v.p.s. 85.995,84 EUR/ 647.935,70 kn), uzimajući u obzir da se istovremeno raspravljalo kako o tužbenom tako i o protutužbenom zahtjevu dosuđen trošak:

- Sastava četiri obrazložena podneska od 20.06.2013., 09.11.2018., 20.11.2019. i 02.11.2022., prema Tbr. 8/1 Tarife, po 1026 bodova;

- Sastava podnesaka od 19.12.2022., 25.04.2024. i 05.09.2024., prema Tbr. 8/3 Tarife, po 100 bodova;

- Sastava podnesaka od 22.03.2018. i 29.01.2019., prema Tbr. 8/4 Tarife, u iznosu od po 25 bodova;

- Zastupanja na ročištima 26.11.2013., 03.02.2014., 16.05.2014., 02.10.2014., 16.02.2015., 08.12.2015., 03.09.2019., 02.03.2020., 04.05.2022., 20.12.2022., 26.04.2024. i 19.12.2024., prema Tbr. 9/1 Tarife, po 1026 bodova za svako ročište;

- Sastava žalbe od 23.01.2023., prema Tbr. 10/1 Tarife, u iznosu od 1282,50 bodova;

dakle ukupno 16.766 bodova, što obzirom na vrijednost boda prema Tbr. 54 Tarife, iznosi 33.532,00 eur, a što uvećano za pdv od 25% iznosi 41.915,00 eur. Nadalje je tužitelju dosuđen trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 663,61 eur/5.000,00 kn (Tbr. 11/1 Tarife), te trošak javnog bilježnika od 548,87 eur/4.135,44 kn, što ukupno iznosi 1.212,48 eur/9.135,44 kn, a što uvećano za pdv od 23% iznosi 1.491,35 eur/11.236,59 kn. Tužitelju nije dosuđen trošak izvida pravomoćnosti, trošak dostave javnog bilježnika te trošak klauzule, budući ovi troškovi tužitelju nisu niti nastali, odnosno tužitelj iste ničim niti ne dokazuje. Tužitelju je također dosuđen i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 548,87 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu, u iznosu od 548,87 eur, slijedom čega je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 44.502,09 eur. Tužitelj na dosuđene troškove postupka osnovano potražuje zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (čl. 151. st.3 ZPP), po stopi za ostale odnose.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

SUDAC:

mr.sc. Ana Nagy

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.