REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3334/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 15, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenik MO, radi ocjenjivanja, 31. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanjem ništavim, odnosno poništavanjem rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-119-05/23- 001/45, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 11. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-119-05/23-001/45, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 11. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje, KLASA: UP/I-119-05/23-01/1168, URBROJ: 251-11-01/003-23-1 od 13. ožujka 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljica se za 2022. godinu, na radnom mjestu voditeljice Odjela za zemljište i poslove zakupa u Sektoru za upravljanje imovinom Grada u Gradskom uredu za upravljanje imovinom i stanovanje, ocjenjuje „vrlo dobar“.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je Pravilnik o ocjenjivanju rada službenika i namještenika od 21. siječnja 2022. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj. 2/22., dalje: Pravilnik) donesen protivno zakonskim odredbama i to članku 35. stavku 1. točki 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 150/11, 19/13 – pročišćeni tekst, 144/12, 137/15 – pročišćeni tekst, 123/17, 98/19 i 144/20, dalje: ZLPS) budući da opće akte donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne samouprave, pa prema tome gradonačelnik Grada Zagreba nije mogao biti donositelj predmetnog Pravilnika. Tužiteljica smatra da navedena okolnosti u kojemu temeljni dokument na kojemu se zasniva postupak ocjenjivanja nije donesen na zakonom propisani način od strane ovlaštenog tijela, automatizmom čini nezakonitim i sam proces ocjenjivanja.
3.1. Nadalje, tužiteljica navodi da u postupku ocjenjivanja nisu poštivane niti Upute Stručne službe Gradske uprave KLASA: 119-05/23-01/4, URBROJ: 251-01-31/01-23- 1 od 09. veljače 2023. kojim se neposredno nadređeni službenici i namještenici upozoravaju na obvezu nepristranog i objektivnog ocjenjivanja po svim kriterijima niti joj je dano objašnjenje ocjena. Poziva se na odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojima je propisano načelo izjašnjavanja stranke, navodeći da je u konkretnom slučaju povrijeđeno njeno pravo kao stranke na izjašnjavanje, a takva povreda dovodi do povreda načela jednakosti oružja kao konstitutivnog elementa prava na pošteno suđenje, zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, jer joj se mora osigurati mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku.
3.2. U odnosu na kriterije ocjenjivanja tužiteljica osporava da bi bila pravilna i objektivna te nepristrano dana ocjena po kriteriju „samoinicijativnost“, pa detaljno opisuje okolnosti rada i poduzete aktivnosti u vezi određivanja visine zakupnine, navodeći kako isto dokazuje samoinicijativnost u radu, ali i stručnost i posvećenost radu, suprotno navedenom u rješenju.
3.3. U odnosu na ocjenu rada po kriteriju odnosa prema kolegama navodi da je iznesen niz neistina o tome da ona viče, unosi nemir, lošu atmosferu, pa čak i da su neke službenice plakale u uredu pročelnice, radi se o paušalnim, nedokazanim i neprovjerenim navodima, ističući da su isti termini korišteni kao razlozi za negativnu ocjenu nekih drugih službenika i namještenika. Suprotno navedenom u rješenju tužiteljica navodi da je samoinicijativno poticala razvoj procesa koji omogućava da se njeni radni kolege osjećaju ugodno u svojoj radnoj sredini te da se svima omoguće jednake prilike.
3.4. Predlaže provesti dokazni postupak njenim saslušanjem, te saslušanjem predloženih svjedoka, kao i uvidom u priloženu dokumentaciju tijekom spora te u upravnom postupku.
3.5. Tužbom zahtjeva da sud oglasi ništavim, podredno poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova zajedno sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 60. stavka 1. točke 9. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 23/16, 2/18, 23/18, 3/20, 3/21, 11/21-pročišćeni tekst, 16/22) prema kojima je gradonačelnik ovlašten donositi opće i pojedinačne akte. U konkretnom slučaju, Pravilnik o ocjenjivanju predstavlja opći akt internog karaktera (jer se odnosi na točno određen krug ljudi – službenike i namještenike Grada Zagreba) te nema obilježja generalnosti kao opći akti koje donosi Gradska skupština Grada Zagreba. Iz navedenog je nesporna ovlast gradonačelnika za donošenje Pravilnika o ocjenjivanju, a predmet konkretnog upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačnog akta - rješenja tuženika, a ne ocjena zakonitosti Pravilnika o ocjenjivanju rada službenika i namještenika („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 2/22 i 3/22, dalje u tekstu: Pravilnik) kao općeg akta, niti se žalbom na rješenje o ocjeni može pobijati zakonitost Pravilnika.
4.1. Nadalje, tuženik navodi da je postupak ocjenjivanja službenika i namještenika u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba propisan je Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, u daljnjem tekstu: ZSNLPS) i Pravilnikom pa u tom smislu citiran odredbe navedenih propisa. Ističe da je prvostupanjsko je tijelo u obrazloženju rješenja navelo da se ocjena temelji na stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti službenika u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba. Nadalje, utvrđeno je tko i prema kojim kriterijima provodi ocjenjivanje rada službenika i namještenika u gradskim upravnim tijelima i na koji način se dolazi do ukupnog broja bodova dodijeljenih pojedinom službeniku ili namješteniku. Slijedom iznijetog, evidentno je kako su u rješenju o ocjeni navedene i citirane sve zakonske odredbe na temelju kojih je rješenje doneseno, te navedeni kriteriji temeljem kojih je tužiteljica ocijenjena ocjenom „vrlo dobar“.
4.2. U odnosu na navode tužiteljice da ocjena nije donesena temeljem prijedloga neposredno nadređene službenice, već na temelju ocjene pročelnice tuženik se poziva na odredbe članka 95. stavka 1. ZSNLPS-a navodeći da je ocjena neposredno nadređenog službenika prijedlog ocjene o čemu konačnu ocjenu donosi čelnik tijela temeljem svojih rukovodećih opažanja, odgovornosti, radnih rezultata službenika, motiviranosti i ravnanja uredom u cijelosti. Pročelnica je ocjenu neposredno nadređenog službenika preinačila, sukladno pozitivnim propisima koji joj to dopuštaju, na temelju neposrednog uvida u rezultate rada službenice, njezin odnos prema suradnicima i kolegama te na temelju neposrednog uvida u službenikovo poštivanje radnog vremena.
4.3. U odnosu na prigovor povrede članka 30. ZUP-a tuženik navodi da se navedena odredba odnosi na prvostupanjski postupak i to samo u slučaju kada javnopravno tijelo, u svrhu utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, provodi ispitni postupak. Iznimno, navedena odredba se primjenjuje i u drugostupanjskom postupku, ali samo u situaciji kad drugostupanjsko tijelo, ukoliko u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno ili su činjenice pogrešno utvrđene, odluči samo upotpuniti postupak. U tom slučaju drugostupanjsko tijelo je dužno stranci omogućiti mogućnost sudjelovanja u postupku i izjašnjavanja o svim činjenicama koje se utvrđuju u drugostupanjskom postupku. Poziva se na odredbe članka 115. i načelo iz čanka 10. ZUP-a Tuženik ističe da za donošenje rješenja o ocjeni nije potrebno provoditi ispitni postupak niti izvoditi dokaze, a isto nije bilo potrebno ni u postupku po žalbi kojeg vodi drugostupanjsko tijelo, no također se ističe i da je tužiteljica sukladno pozitivnim propisima upoznata s ocjenom te da je sve primjedbe na istu mogla iznositi pisanim i usmenim putem kako do donošenja rješenja tako i u žalbenom postupku, a potom i u upravnom sporu, što je tužiteljica i učinila. Time su u cijelosti ispunjene odredbe članka 30. ZUP-a koje se odnose na izjašnjavanje stranke.
4.4. Vezano za prigovore tužiteljice u odnosu na ocjene po kriteriju samoinicijativnosti i odnosa prema kolegama, tuženik ostaje kod obrazloženja iz drugostupanjskog rješenja.
4.5. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka i načela usmene rasprave, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), 17. siječnja 2025. održana je javna rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže izvođenje daljnjih dokaza predloženih u tužbi. Ističe kako je 29. veljače 2024. stavljen van snage Pravilnik o ocjenjivanju po kojemu je ocijenjena. Potražuje troškove prema troškovniku predanom u spis.
6.1. Tuženik na raspravi u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu. Protivi se izvođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedoka, isto smatra neučinkovitim.
7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis, te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
7.1. Raspravni rješenjem suda odbijenu su dokazni prijedlozi tužiteljici za izvođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim saslušanjem te saslušanjem predloženih svjedoka.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 13. ožujka 2023. doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 94. i 95. ZSNLPS-a te sukladno kriterijima za ocjenjivanje službenika i namještenika i načinu provođenja ocjenjivanja propisanih Pravilnikom, uz obrazloženje da je na osnovi prijedloga ocjene u obrascu O-1 tužiteljica je ocijenjena na način da joj je dodijeljeno ukupno 34 bodova, a što odgovara ocjeni „vrlo dobar“.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja ocjenjujući rješenje pravilnim i zakonitim, a činjenično stanje potpuno utvrđenim u postupku koji je prethodio podnošenju.
10.1. Otklanjajući žalbene prigovore koji su se prvenstveno odnosili na određene ocijene po kriteriju „samoinicijativnost“ – „dobar“ te po kriteriju „odnos prema suradnicima i strankama“ – „nezadovoljavajući“, tuženik detaljno obrazlaže da tužiteljica po pitanju cijene zakupnina za zemljište u vlasništvu Grada a koje su na tržištu znatno niže nije pokazala samoinicijativnost, već je više puta poticana da o navedenom razmisli te da se o istoj konzultira s kolegama koji prate tržište, a kako poticaj pročelnice nije urodio plodom, zadužen je drugi službenik da istraži tržište te je nakon toga zatraženo i očitovanje tužiteljice. S pristupom tužiteljice po pitanju eventualne korekcije visine cijena zakupnine, pročelnica se nije slagala te je o tome ista obaviještena, kao i po pitanju rješavanja problema u kategoriji davanja zemljišta u zakup za potrebe parkirališta, stoga se obrazlaže da, ne samo da je samoinicijativnost smanjena, već je u konkretnim slučajevima izostala, te je izostalo i djelovanje na poticaj pročelnice. Vezano za navode tužiteljice u žalbi o tome što je sve učinila za odjel kojim rukovodi tuženik obrazlaže da se navedeno i očekuje od rukovoditelja i trebalo bi se podrazumijevati, pa su navodi tužiteljice u tom dijelu cijenjeni neosnovani.
10.2. U odnosu na drugi kriterij osporavanja utvrđene ocjene vezano za odnos prema suradnicima i strankama tuženik obrazlaže da postoje mnogobrojne pritužbe službenika Odjela kojim tužiteljica rukovodi na njezino ponašanje, a koje je često verbalno agresivno, te da su se na isto žalile kako šefice Odsjeka, tako i niže rangirani službenici koji su raspoređeni u Odjel kojim rukovodi tužiteljica, a ne radi se o izoliranom incidentu niti o jednom slučaju, odnosno slučaju samo jednog od njezinih podređenih kolega u Odjelu, već je takovo ponašanje prisutno tijekom cijene godine, te je na isto upozoravalo više kolega i od kolega na različitim hijerarhijskim pozicijama, uključujući kolege iz drugih Odjela, a takovo ponašanje povišenim tonovima, vikom i galamom ocijenjeno je neprimjerenim načinom ophođenja koje je nedopustivo, te nepovoljno utječe na radnu atmosferu i rezultate rada. Stoga, tuženik obrazlaže da bi po mišljenju pročelnice određena ocjena trebala biti poticaj da se korigira ponašanje prema kolegama koji su joj podređeni.
10.3. Tuženik se u obrazloženju poziva na odredbe članka 12. i 17. Pravilnika te članka 95. ZSNLPS-a, a žalbu odbija na temelju članka 116. ZUP-a.
11. Člankom 94. stavkom 1. ZSNLPS-a propisano je da se službenici ocjenjuju svake godine najkasnije do 31. ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.
12. Člankom 95. stavkom 1. ZSNLPS-a propisano je da službenike ocjenjuje pročelnik upravnog tijela.
12.1. Prema stavku 3. članka 95. ZSNLPS-a ocjena se temelji na podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti.
12.2. Prema stavku 4. članka 95. ZSNLPS-a kriteriji za ocjenjivanje službenika i način provođenja ocjenjivanja propisuju se općim aktom lokalne jedinice.
13. Člankom 32. stavkom 1. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 17/21 i 24/21, dalje: Odluka) propisano je da se službenici i namještenici ocjenjuju svake godine za proteklu godinu. Ocjena se temelji na podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti.
13.1. Prema stavku 2. članka 32. Odluke kriteriji za ocjenjivanje stručnog znanja pokazanog u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvalitete rada te poštivanja službene dužnosti službenika i namještenika su:
1. stručnost, kreativnost i samoinicijativnost u obavljanju poslova,
2. kvaliteta i opseg obavljenih poslova i pridržavanje zadanih rokova u obavljanju poslova,
3. odnos prema suradnicima i strankama i poštivanje radnog vremena.
13.2. Prema stavku 3. članka 32. Odluke kriterije iz stavka 2. ovoga članka te način provođenja ocjenjivanja rada službenika i namještenika uredit će podrobnije pravilnikom gradonačelnik.
14. Člankom 35. stavkom 1. točkom 2. ZLPS-a propisano je da predstavničko tijelo donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
15. Člankom 16. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“ broj: 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19 i 144/20.) propisano je da se na prava, obveze, odgovornosti i način utvrđivanja plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Grada Zagreba primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju prava i obveze lokalnih službenika i namještenika.
15.1. Člankom 27. Zakona o Gradu Zagrebu propisano je da se na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, a odnose se na Grad Zagreb kao jedinicu lokalne samouprave kojoj je utvrđen položaj jedinice područne (regionalne) samouprave, primjenjuju odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
16. Imajući u vidu citirane odredbe prema ocjeni suda osnovan je prigovor tužiteljice da predmetni Pravilnik nije bio ovlašten donijeti gradonačelnik Grada Zagreba, već nadležno predstavničko tijelo Grada Zagreba, odnosno Gradska skupština Grada Zagreba. Navedeno potvrđuje i relevantna sudska praksa u usporedivom slučaju iznesena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-14/21-7 od 25. travnja 2022. godine na koju ukazuje tužiteljica.
16.1. U tom smislu napominje se da je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske Upravni sud u Rijeci u upravnom sporu poslovni broj: UsI-672/2023 podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti Pravilnika, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Usoz-236/2023-9 od 20. svibnja 2024. postupak obustavio uz obrazloženje da je tijekom upravnog spora Gradska skupština Grada Zagreba na sjednici 29. veljače 2024. donijela novi Pravilnik o ocjenjivanju rada službenika i namještenika u „Službenom glasniku Grada Zagreba“ broj: 7/24 objavljen 1. ožujka 2024., a člankom 1. tog Pravilnika stavlja se izvan snage predmetni Pravilnik, stoga je sud utvrdio da ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje u tom predmetu, budući da je osporavani opći akt prestao važiti, stoga je rješenje doneseno na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21).
17. Tužiteljica navodi u tužbi da nezakonitost općeg akta – Pravilnika, dovodi do nezakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela donesene temeljem općeg akta, slijedom čega bi takav pojedinačni akt valjalo oglasiti ništavim, podredno poništiti.
17.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke u konkretnom predmetu, a na koje sud na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni. Isti su propisani odredbama članka 128. stavka 1. ZUP-a kojim je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim: ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala te ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (točke 1. do 6.). Takve taksativno navedene povrede u predmetu koji je prethodio ovom sporu sud nije našao.
18. Prema ocjeni suda u konkretnom predmetu ispunjeni su uvjeti za postupanje suda po odredbi članka 159. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da ako sud u postupku utvrdi da opći akt koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa zakonom, na konkretan slučaj može neposredno primijeniti zakon.
18.1. Primjenjujući navedenu odredbu na konkretan predmet, sud će ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja razmotriti kroz mjerodavne odredbe ZSNLPS-a i Odluke (točka 13. obrazloženja presude, čl. 32. st.1. i 2. Odluke) budući da je istima propisano ocjenjivanje službenika te kriteriji vrednovanja rada i ponašanja službenika, a koji omogućuju donošenje ocjene.
18.2. Pri tom se ističe da nema osnova za daljnje postupanje suda po članku 159. stavku 2. ZUS-a iz razloga navedenih pod točkom 16.1. obrazloženja ove presude.
18.3. Sud nije cijenio osnovanim niti opravdanim, te suprotnim načelu učinkovitosti spora iz razloga nezakonitosti općeg akta poništiti osporena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak, budući da je odredbama ZUS-a predviđena i propisano postupanje suda u slučaju iz članka 159. stavku 1. ZUS-a a koji je primjenjiv na ovaj spor.
19. Člankom 96. stavkom 1. ZSNLPS-a propisano je da su ocjene kojima se ocjenjuju službenici jesu:
a) »odličan« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika najviše kvalitete i osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe,
b) »vrlo dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika naročito dobar i osigurava prvorazredno izvršavanje službe,
c) »dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika prosječne kvalitete osiguravajući pouzdano obavljanje službe,
d) »zadovoljava« – ukoliko rad i učinkovitost službenika osigurava najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete i preciznosti u obavljanju službe,
e) »ne zadovoljava« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika ispod minimuma standarda kvalitete te nije dovoljan da osigura pouzdano i prihvatljivo obavljanje službe.
19.1. Prema stavku 2. članka 96. ZSNLPS-a o ocjeni se donosi rješenje.
19.2. Prema stavku 3. članka 96. ZSNLPS-a ocjena mora biti obrazložena.
20. Uvidom u dokumentaciju dostavljenog spisa tuženika utvrđeno je u osporenim dijelovima ocjenjivanja tužiteljice po kriterijima samoinicijativnosti i odnosa prema službenicima i strankama prijedlog neposredno nadređenog službenika korigiran od strane pročelnika Ureda, a iz razloga koji su detaljno obrazloženi i u očitovanju pročelnice Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje KLASA: UP/I-119- 05/23-001/1168, URBROJ: 251-11-01-23-3 od 2. svibnja 2023., na koje se poziva i tuženik u obrazloženju svog rješenja.
21. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja navodima tužbe i tijekom spora, nije dovedena u pitanje.
22. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge kojima je tužiteljica osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku donošenja prvostupanjskog rješenja o ocjeni, odnosno očitovao se o onim žalbenim razlozima koji su od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa tužiteljica nije zakinuta za obrazloženu odluku. Ovo zato, jer za iznesene zaključke postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa tuženika, posebno u očitovanju pročelnice Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje KLASA: UP/I-119-05/23-001/1168, URBROJ: 251-11-01-23-3 od 2. svibnja 2023. na iznesene navode tužiteljice u žalbi, uvidom u koje se može zaključiti da su navodi žalbe pomno razmotreni, te su prema ocjeni suda valjano obrazloženi razlozi zbog kojih je tužiteljici predložena ocjena za kriterij samoinicijativnosti s „izvrstan“ izmijenjena u „dobar“, a po kriteriju „odnosa prema sudionicima i strankama“ s ocjene „osobit“ izmijenjena u „nezadovoljavajući“. Razlozi kojima se rukovodila pročelnica prilikom izmjena ovih ocjena valjano su i detaljno navedeni, konkretizirani te razložno obrazloženi, pa ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.
23. Kako je u konkretnom slučaju sud utvrdio da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje nije cijenio opravdanim provoditi daljnji dokazni postupak saslušanjem tužiteljice niti predloženih svjedoka, jer se prema ocjeni suda izvođenjem ovih dokaza ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, imajući u vidu podatke spisa i obrazloženja donositelja odluka, pa je isto i suprotno načelu učinkovitosti spora iz odredbe članka 8. ZUS-a, te ekonomičnosti postupanja.
23.1. Svi prigovori tužiteljice odnosno primjedbe na korigirane ocjene iznesene tijekom postupka su razmotrene i razlozi ne prihvaćanja valjano obrazloženi, a isto tako izneseni su razlozi zbog kojih navodi tužiteljice o aktivnostima i radnjama koje je kao voditeljica Odjela poduzimala i obavljala, dakle kao čelna osoba ustrojstvene jedinice, ne dovode do drugačije odluke.
24. Ističe se da je odredbom članka 4. stavka 2. ZUS-a propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Slobodna ocjena ne znači apsolutnu slobodu i samovolju već znači da se na temelju prethodno pravilnog i u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ta ocjena mora valjano obrazložiti, kako je to učinjeno i u postupku koji je prethodio ovom sporu.
25. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao, pa su prigovori tužiteljice izneseni u tom smjeru neosnovani.
25.1. Odluke upravnih tijela i prvostupanjskog i drugostupanjskog valjano su obrazložene u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, pa prigovor tužiteljice iznesen u tom smislu sud nije prihvatio osnovanim.
26. Stoga, stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
27. Navodi tužbe nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored navedenog radi se o ponovljenim navodima žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.
28. Osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.
28.1. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci, pod točkom I.
29. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
29.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora neosnovan, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dna:
1. Odvjetnik Tomislav Mraz, [adresa] Zagreb, Jordanovac 15
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
