REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-774/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, zastupan po punomoćniku Dean Ilijevski, odvjetnik iz Labina, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od:

- 48.259,35 kuna / 6.405,12 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14.10.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine

- 10.129,71 kuna / 1.344,44 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 06.04.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine kao i da mu nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.”

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja PV pretrpio povrede 17.04.1994. u prometnoj nezgodi kada je nastradao kao suvozač u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HV osiguranik tuženika. Naime, osobni automobil je u to vrijeme kod tuženika bio osiguran policom automobilske odgovornosti broj 055519. Pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-333/94 osiguranik tuženika da je oglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu. Zbog povreda koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi tužitelj da mu je rješenjem 17.10.2002. priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 01.01.1999. godine. Isplatom invalidske mirovine tužitelju da nastaje šteta. Nadalje navodi kako je tuženik za prethodna razdoblja isplaćivanja invalidske mirovine RV tužitelju podmirio štete temeljem pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P- 3809/03 temeljem vansudskih odštetnih zahtjeva, temeljem presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-351/16, P-288/19. Tužitelj tvrdi da mu je počinjena šteta time što je isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku PV pa za razdoblje od 01.04.2019. do 30.09.2021. potražuje sveukupan iznos od 48.259,35 kuna.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava pasivnu legitimaciju, uzročnu vezu, osnovanost i visinu utužene tražbine te ističe prigovor zastare temeljem čl. 226. i čl. 227. ZOO-a. Tuženik smatra da se iz tužiteljevih rješenja o invalidskoj mirovni ne može utvrditi da bi upravo prometna nezgoda bila uzrok umirovljenju JV pa smatra da nije dokazana uzročno posljedična veza između invalidske mirovine i prometne nezgode. Također ističe da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao zbog bolesti zbog kojih je bio na liječenju i bolovanju prije prometne nezgode i koje su dovele do gubitka radne sposobnosti. Tuženik smatra da ukoliko tužitelja i nešto pripada da ga može pripadati samo onaj dio isplaćene mirovine koji je u direktnoj uzročnoj posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom. Kod osiguranika tužitelja da su postavljene tri dijagnoze ozljeda kralježnice C4, C5, razvoj psihičkih tegoba i bolesti jetre pa smatra da tuženik ne može biti odgovoran za nastanak invalidnosti po tom osnovu. Nadalje ističe kako se nakon prometne nezgode osiguranik tužitelja vratio na posao te da je imao određeni dio radne sposobnosti. Navodi kako je radio sve do 2008. kada je zbog bolesti otišao u mirovinu. Osim toga tvrdi da je osiguranik tužitelja pristao na vožnju sa alkoholiziranom osobom koja mu činjenica nije mogla biti nepoznata pa je barem 30% doprinio nastanku štetnog događaja. Ukoliko tužitelj ima pravo na naknadu štete smatra da ga pripada samo razmjerni dio isplaćene mirovine a ne i cijeli iznos odnosno stvarnu štetu. Također smatra da se u konkretnom slučaju kao lex specialis treba primijeniti čl. 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu pri čemu se pod pojmom stvarne štete podrazumijeva razmjerni iznos mirovine kojeg treba izračunati. Tuženik ističe da se nikako ne može primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju glede utvrđivanja visine štete. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

Tijekom dokaznog postupka tuženik je učinio nespornim pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika KV za nastanak prometne nezgode te je u tom pravcu odustao od predloženih dokaza. Također je odustao od prigovora suodgovornosti koji se odnosi na pristajanje osiguranika tužitelja na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zdravstveni karton osiguranika tužitelja, izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. P-351/16, pročitan je mirovinski spis broj 14342, pročitan je zapisnik o uviđaju, rješenje tužitelja na strani 7 spisa, presuda ovoga suda K-333/94, rješenja o utvrđivanju invalidske mirovine, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, izvršen je uvid u nalaze i mišljenja sudskih vještaka, pročitani su vansudski odštetni zahtjevi, dokazne mirovinskih primanja, izvršen je uvid u izvadak iz transakcijskog računa, pročitan je elektronski zdravstveni karton osiguranika tužitelja, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste medicine rada dr. BV, kao i pisana dopuna od 03.01.2024., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ekonomist Bojana Galinac kao i njena usmena dopuna od 14.01.2025. godine.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 17.04.1994. na magistralnoj cesti Pula – Rijeka dogodila prometna nezgoda osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku štetnog događaja imalo zaključenu policu automobilske odgovornosti kod tuženika,

- da je predmetnim vozilom upravljao osiguranik tuženika HV koji je zadobio lakše tjelesne ozljede, a da su sa njim u vozilu bila dva putnika IV i JV PV osiguranik tužitelja, a oba putnika su zadobila ozljede,

- da je za predmetnu prometnu nezgodu osiguranik tuženika HV pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-333/94 od 27.05.1996. proglašen krivim za prometnu nezgodu zbog toga što je upravljao osobnim automobilom vozeći brzinom koja je bila neprilagođena stanju ceste, te pod utjecajem alkohola od 1,98 promila alkohola u krvi, zbog čega je pri izlasku iz desnog zavoja izgubio nadzor nad vozilom te sletio van kolnika a u kojoj nezgodi su ozlijeđena dva putnika IV i JV PV,

- da je osiguranik tuženika osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci ali uz uvjet kušnje na dvije godine te mu je izrečene sigurnost mjera zabrana upravljanja motornim vozilo B kategorije u trajanju od tri mjeseca,

- da je tužitelj dana 17.10.2002. donio pravomoćno rješenje kojim je svom osiguraniku PV počevši od 01.01.1999. priznao invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad,

- da tužitelj svom osiguraniku od donošenja tog rješenja do danas redovito isplaćuje invalidsku mirovinu,

- da je tuženik tužitelju za protekla razdoblja naknadio štetu koja se ogleda u isplati invalidske mirovine RV i to temeljem pravomoćne presude ovoga suda posl.br. P-3809/2003, temeljem postavljenih vansudskih odštetnih zahtjeva od 23.01.2007., 17.06.2009., 27.12.2011.,.11.09.2014., temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-351/16 te P-288/19,

- da tužitelj u ovom postupku traži daljnju štetu koja se ogleda u isplati invalidske mirovine RV i to za razdoblje od 01.04.2019. do 30.09.2021. u sveukupnom iznosu od 7.749,56 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da između stranaka nakon provedenog dokaznog postupka nije sporan nastanak štetnog događaja, način nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza između prometne nezgode i invalidske mirovine osiguranika tužitelja, odgovornost osiguranika tuženika a time i tuženika kao njegovog osiguratelja, nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao niti pasivna legitimacija.

6.Između stranaka je sporno je li za utvrđenje stvarne štete u vidu isplaćene invalidske mirovine koju trpi tužitelj Zavod za mirovinsko osiguranje mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

Sporan je i prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja jer da je pristao na vožnju sa osobom koja je bila pod utjecajem alkohola.

7. Glede istaknutog prigovora suodgovornosti osiguranika tužitelja taj prigovor tuženik nije povukao ali je odustao od provođenja dokaza koji bi dokazali osnovanost odnosno neosnovanost istaknutog prigovora. Prema mišljenju suda teret dokaza je na tuženiku pa iako je najprije predložio saslušanje osiguranika tužitelja i svog osiguranika kao i ostale dokaze tijekom dokaznog postupka je od njih odustao. Stoga sud o tom prigovoru nije niti donio nikakvu posebnu odluku jer prema pravilima o teretu dokazivanja tuženik nije dokazao da bi osiguranik tužitelja bio odgovoran za nastanak štetnog događaja pristankom na vožnju sa osobnom pod utjecajem alkohola.

8. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

9.Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

10.Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

11.Kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine (kao u predmetnom slučaju) kako je to određeno st.2 i 3 čl.27 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 01.04.2019. do 31.03.2022.

12.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

13.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

14.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio visinu isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja RV i njenog razmjernog iznosa utvrđenog u skladu s odredbom čl. 27. Zakon o obaveznom osiguranju u prometu za razdoblje od 01.04.2019. do 31.03.2022. godine. Iz isprava koje prileže spisu kao što je već naprijed navedeno utvrđeno je da se 17.04.1994. dogodila prometna nezgoda dakle, ozljeda izvan rada u kojoj je povrede zadobio osiguranik tužitelja. Da je rješenjem tužitelja od **.**.2002. PV zbog ozljeda izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad uslijed čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 164,43 kuna počevši od 01.01.1999. godine.

Da je osiguraniku tužitelja prestao radni odnos 16.07.2014. uslijed čega mu je novim rješenjem tužitelja od 20.01.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u mjesečnom iznosu od 1.421,96 kuna počevši od 17.07.2014. godine.

15. Prema podacima koji prileže strani 76-89 spisa i 126-129 spisa tužitelj je svom osiguraniku u razdoblju od 01.04.2019. do 31.03.2022. isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 7.749,56 eura.

Visina invalidske mirovine na koju bi ostvario pravo PV u slučaju da je profesionalna nesposobnost za rad nastala ozljedom na radu na dan 01.04.2019. iznosila bi 272,76 eura. Pritom je sud imao u vidu najpovoljniji prosječni vrijednosni bod, mirovinski staž od 40 godina, polazni faktor, osobne bodove, mirovinski faktor te aktualnu vrijednost mirovine. Iz toga proizlazi da invalidska mirovina od 1.976,06 kuna kada joj se dodaju osobni bodovi, mirovinski faktor, aktualna vrijednost mirovine i uvećani dodatak po stopi od 4% ukupno iznosi 2.055,10 kuna kako je to naprijed i navedeno.

16. Tužitelj je za razdoblje od 01.04.2029. do 31.03. 2022 isplatio na ime invalidske mirovine PV ukupan iznos od 7.749,56 eura a u slučaju da je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad bila ozljeda na radu tužitelji bi bio u obavezi isplatiti invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 10.283,55 eura. Iz navedenog sud utvrđuje da je tužitelj za razdoblje od 01.04.2019 do 31.03.2022 g. na ime invalidske mirovine koja je bila uzrokovana ozljedom na radu bio u obavezi uplatiti iznos veći za 2.533,99 eura u odnosu na invalidsku mirovinu koju isplaćuje ,što znači da primjenom odredbe čl. 27. st 3. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu nema štete za tužitelja.

17.Prema ocjeni suda sukladno odredbi čl.27.st.1. ZOOP-a tuženik je obavezan zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika stvarnog štetnika.

No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno čl.27.st.2 i 3 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa je primjenom navedenog propisa sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18.Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovara na tužbu, sastava pet pisanih podnesaka i pristup na četiri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 1000 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2 eura i PDV- od 25 % tuženiku je na ime troška dosuđen iznos od 2500,00 eura.

U Puli, 31. siječnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku po punomoćniku