REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-3854/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Glogovšek Strahovnik, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VR iz [adresa] koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po prijedlogu ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, protiv ovršenika VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate iznosa od 345,37 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-45341/12 od dana 15.11.2012. godine koje je izdao Javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić i nalaže se Financijskoj agenciji brisanje navedene ovrhe iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje (specifikacija temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, obrazac NIO).

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju VR iz [adresa] da nadoknadi tuženom Hrvatskom telekomu d.d., Zagreb, Radnička cesta 21 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 62,50 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1905/24-2 od 27. svibnja 2024., koje je zaprimio 12. lipnja 2024., upućen da pokrene parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava. Ovršna isprava u ovršnom predmetu Ovr-1905/24 je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. koje je izdala javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić i koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 29. prosinca 2012. S obzirom da je rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 29. prosinca 2012., smatra da je nastupila zastara naplate potraživanja pa pljenidba i prijenos nisu dopušteni. Naplata osnove je privremeno isknjižena u skladu sa odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Da se radi o osnovi za plaćanje za koju je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima vidljivo je i iz potvrde Financijske agencije. Drži da radi toga više nije dopušteno podnijeti novi zahtjev za naplatu pa je pljenidba i prijenos je u slučaju podnošenja novog zahtjeva nedopuštena. Tužitelj ističe da je dobio uputu od Financijske agencije da zatraži rješenje od suda temeljem kojeg će se ova ovrha izbrisati iz specifikacije priložene uz ovaj prijedlog. S obzirom da je za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-45341/12 koje je izdala javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, smatra da nije dopušten prijedlog tuženika da Financijska agencija ponovo to rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, pozivajući se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. Traži od suda da donese presudu kojim će proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava po prijedlogu ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. protiv ovršenika VR radi naplate iznosa od 345,37 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 45341/12 od dana 15. studenog 2012. koje je izdala javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić i naložiti Financijskoj agenciji brisanje navedene ovrhe iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 325,78 eura.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je nesporno da je tuženik 8. veljače 2013. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate temeljem ovršne isprave i to rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, posl.br. Ovrv-45341/12 od dana 15. studenog 2012. te da je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 29. prosinca 2012., ali se protivi prigovoru zastare držeći da je neosnovan. Tuženik ističe da je postupak izravne naplate predmetnog rješenja prvi put pokrenuo dana 8. veljače 2013. čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Postupak izravne naplate predmetnog rješenja trajao je sve do dana 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija, uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenje te ga isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Tuženik navodi da to znači da je u konkretnom slučaju zastara ponovno počela teći upravo od trenutka isknjiženja predmetnog rješenja, a sukladno odredbi čl. ZOO- a koja propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a takav stav potvrđuje i sudska praksa, pozivajući se na presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1074/21. Nadalje, smatra da se tužitelj neosnovano poziva na pravno stajalište zauzeto na sjednici svih predsjednika županijskih sudova Republike Hrvatske i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 27. studenog 2019., jer se isto odnosi isključivo na sudske ovrhe. Ističe da je takav stav zauzeo i Županijski sud u Zagrebu u rješenju od 14. studenog 2022., posl. br. Gž Ovr-405/22, navodeći slijedeće: "...kako je u ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj 22. studenog 2021. dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu FINI čime je pokrenuo novi postupak izravne naplate kod FINE odnosno kako nije predložio FINI da nastavi, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, postupati u tom postupku po toj osnovi, ne radi se o nedopuštenom prijedlogu u smislu naprijed navedenog pravnog shvaćanja." Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, pa je stoga nakon 3 godine Financijska agencija osnovu isknjižila, u cijelosti izvan tuženikove kontrole. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužben zahtjev u cijelosti te naloži tužitelju da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 312,50 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključak ovoga suda br. Ovr-1905/24-2 od 27. svibnja 2024. (list 4 spisa), u prijedlog tuženika za izravnu naplatu od 8. veljače 2013. (list 6 spisa), u prijedlog za ovrhu od 9. studenog 2012. (list 7-8 spisa), u rješenje o ovrsi br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. (list 9 spisa), u izvod iz poslovnih knjiga tuženika (list 10 spisa), u potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS – ovršenik od 4. travnja 2024. (list 11 spisa), u specifikaciju nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (list 12 spisa), u izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. (list 13-16 spisa), u eSpis br. Ovr- 1905/24.

4. Uvidom u eSpis br. Ovr-1905/24 utvrđeno je da je **.**.2024. VR kao ovršenik pokrenuo protiv Hrvatskog telekoma d.d. kao ovrhovoditelja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. koje je izdala javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić nedopuštenim te je tražio da sud naloži Financijskoj agenciji brisanje navedene ovrhe iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje. Prijedlog je podnio navodeći razloge koje ponavlja i u ovoj tužbi.

5. Zaključkom br. Ovr-1905/24-2 od 27. svibnja 2024. upućen je ovršenik da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. izdanog po javnom bilježniku Ladi Škaričić-Sinčić iz Zagreba, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ-a).

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik 8. veljače 2013. pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) pokrenuo postupak izravne naplate temeljem ovršne isprave i to rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, posl.br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. koje je postalo pravomoćno i ovršno 29. prosinca 2012.

7. Sporan je prigovor zastare i prigovor dopuštenosti prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 46/20. i 47/20. – dalje: ZPONS) prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati po istom.

8. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

9. U konkretnom slučaju taj rok je počeo teći u trenutku kada je rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, posl.br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. postalo pravomoćno i ovršno, dakle od 29. prosinca 2012.

10. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11. Dakle, podnošenjem prijedloga tuženika FINA-i temeljem vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. koju je izdala javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić za izravnu naplatu od 8. veljače 2013. došlo je do prekida zastare.

12. Donošenjem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 46/20. i 47/20. – dalje: ZPONS) koji je stupio na snagu 27. srpnja 2018. člankom 12. st. 1. propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih 6 mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje iz koje su zadovoljeni navedeni uvjeti. U čl. 33. st. 1. ZPONS-a propisano je da je Agencija dužna u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje su na dan stupanja na snagu tog zakona ispunjavale uvjete iz čl. 12. st. 1.

13. Uvidom u potvrdu FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS – ovršenik od 4. travnja 2024. te u specifikaciju nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje utvrđeno je da su za tužitelja kao ovršenika u očevidniku redosljeda osnova za plaćanje evidentirane osnove za plaćanje za koje je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a, među kojima je i rješenje Ovrv-45341/12 ovrhovoditelja HT d.d., koja je osnova zaprimljena 8. veljače 2013., a koja se prestala izvršavati 4. kolovoza 2018. te je isknjižen dug u iznosu od 345,37 eura.

14. Danom prestanka izvršavanja predmetne osnove za plaćanje 4. kolovoza 2018. rok zastare počeo je teći iznova (čl. 245. st. 1. ZOO-a), a s obzirom da se od tada pa do danas nije navršio rok od 10 godina, prigovor zastare nije osnovan.

15. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova, visokih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. donesen je zaključak pod poslovnim brojem Su-IV-245/2019 da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovo navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

16. U konkretnom slučaju FINA je postupila sukladno odredbi čl. 12. ZPONS-a te je 4. kolovoza 2018. prestala postupati i izbrisala rješenje o ovrsi poslovno broj Ovrv-45341/12 od 15. studenog 2012. iz očevidnika. Međutim, niti iz eSpisa broj Ovr-1905/24 niti iz dokaza priloženih ovome spisu ne proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog FINA-i da navedeno rješenje o ovrsi ponovno upiše u očevidnik i nastavi postupati po istom niti da je od Agencije zatražio vraćanje osnove za plaćanje (čl. 21. st. 2. ZPONS-a) i podnio novi prijedlog za izravnu naplatu temeljem iste osnove. I sam tužitelj u tužbi, ističući prigovor da nakon postupanja FINA-e po čl. 12. st. 1. ZPONS-a više nije dopušteno podnijeti novi zahtjev za naplatu navodi da je u tom smislu pljenidba i prijenos, u slučaju podnošenja novog zahtjeva nedopuštena, iz čega proizlazi da tuženik takav zahtjev nije ni podnio. 17. Opreza radi valja reći da ovaj sud smatra kako je svrha i smisao ovršnog postupka (pa tako i postupka izravne naplate) upravo ostvarenje prisilne naplate potraživanja ovrhovoditelja koje proizlazi iz određene ovršne ili vjerodostojne isprave. Stoga bi ograničavanjem ovrhovoditelja da samo jednom može pokrenuti postupak izravne naplate odnosno da ga se onemogući u ponovnom pokretanju istog na način da ponovno dostavi istu osnovu na naplatu FINA-i nakon što po toj osnovi u postupku izravne naplate nije bilo naplate zbog pomanjkanja sredstava ovršenika, dovelo u pitanje samu svrhu ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

18. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan. 19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu od 20. rujna 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. OT) i za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. OT), uvećan za PDV od 25 % ili ukupno 250,00 eura.

20. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer se radi o trošku koji nije dospio do dana donošenja odluke niti je isti potreban za vođenje ovoga spora (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu, 31. siječnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda županijskom sudu.