REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Pn-42/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], Henley Lane, Wookey, Wells GB-BA5 1AP Somerset, zastupanog po punomoćnici CN, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po ODO Pula, Građansko upravnom odjelu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 18. prosinca 2024. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te nazočnosti punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 31. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja KN iz [adresa]-BA5 1AP Somerset prema tuženoj Republici Hrvatske specificiran u podnesku od 20.11.2020.godine, list 290 do 291 spisa koji sadržajno glasi:

" Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju KN na ime naknade štete isplati:

- na ime vrijednosti vozila iznos od 3.003,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-na ime otuđenih predmeta iz kamiona i osobnih stvari 17.641,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-trošak prevoženja kamiona na drugo sigurno mjesto u iznosu od 663,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 15. srpnja 2013. pa do isplate.

-troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.592,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 15. srpnja 2013. do isplate", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 7.179,33 eura zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 31.1.2025.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi zaprimljenoj na ovom sudu dana 17.10.2016. naveo da je državljanin Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske te vlasnik i posljednji mirni posjednik teretnog vozila marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka], [adresa], maslinasto zelene boje (maskirnog uzorka). Tužitelj je naveo da je navedeno vozilo bili parkirano u Galižani 870 metara od početka ulice Montecci gdje se skreće ulijevo na makadamski put koji je vodio prema kamionu, parkiranom 10-ak metara s desen strane makadamskog puta. Tužitelj je nadalje naveo da je dana 15.7.2013. rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola Kir-302/13 određen istražni zatvor protiv tužitelja koji se računa od 13.7.2013. kad je uhićen, da je po uhićenju tužitelja nalogom o pretrazi Županijskog suda u Puli-pola broj Kir-300/13 određena pretraga njegova kamiona radi osiguranja dokaza za uspješno vođenje kaznenog postupka (pronalaženje predmeta i tragova) te da je pretragu ispred Policijske postaje Pula provela inspektorica EN. Tužitelj je nadalje naveo da prilikom istrage sačinjena fotodokumentacija koja je sastavni dio kaznenog predmeta općinskog suda u Puli-Pola K-22/14, da tužitelj toj pretrazi nije sudjelovao ali je ona obavljena u prisutnosti dvaju svjedoka od kojih je jedan AN koji je djelatnicima policije po završetku pretrage kazao da ne mogu ostaviti kamion tamo jer da će sve stvari s njega i iz njega biti pokradene. Tužitelj je naveo da je djelatnicima policije, državnom odvjetniku, pravosudnoj policiji i sucu istrage praktično svima s kojima je bio u doticaju usmeno i u pisanom obliku govorio da se pobrinu za njegovu imovinu, kamion i stvari u njemu jer on ne može obzirom da su mu uzeli slobodu, ali je sve ostalo bez ikakva odjeka nakon čega je tužitelju ostalo ništa drugi nego zatražiti osiguranje dokaza u sudskom postupku koje je i provedeno. Tužitelj je nadalje naveo da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovna vozila i strojeve ČN dipl. ing. sačinjenog po osiguranju dokaza vidljivo je da je kamion bio predmetom provale i vandalizma u njegovoj unutrašnjosti te da cijena popravka premašuje vrijednost totalne štete na vozilu obzirom je vozilo u tom trenutku bilo staro 16 godina i 8 mjeseci. Tužitelj je nadalje naveo da je tužitelj pribavio okvirnu na "neviđeno" procjenu cijene popravka od ovlaštenog servisera za vozila Mercedes-Benza iz Zagreba Emil Frey Auto Centar d.o.o. i po toj gruboj procjeni vrijednost popravka vozila na neviđeno iznosi 80.331,46 kuna. Tužitelj je nadalje naveo da su mu iz kamiona otuđeni svi uređaji, frižider, muzička linija, zvučnik, pojačalo, digitalna televizija, digitalna antena, laptop, DVD player, generator, električni aparati Stihl i Nikita, set alata, plinska boca s regulatorom, bojleri za vodu, smartphone marke Samsung, brojne osobne stvari poput odjeće i drugog te sve što mu je otuđeno iz kamiona od tih predmeta podnositelj je opisao prilikom njegova saslušanja u predmetu R1-429/13. Tužitelj je naveo da vrijednost svih otuđenih predmeta iz unutrašnjosti kamiona je već tom prilikom procijenio na iznos od oko 24.535,00 funta, 850,00 eura i 3.350,00 kuna ovisno o tome u kojoj je valuti svaki od predmeta kupovao. Tužitelj je naveo da u tužiteljevu slučaju državni odvjetnik je zatražio a sud naložio pretragu vozila koje je obavljena od inspektorice koja je izuzimala tragove, privremeno oduzela određene predmeta, odnosno kamion podnositelja, tretiran kao nositelj dokaza te da nakon što je pretraga obavljena kamion podnositelja je ostavljen otključan na istom mjestu, neosiguran i dostupan svima pa su tako s njega i iz njega otuđene sve iole vrijednije stvari. Zbog navedenih propusta pravosudnih i državnih tijela, jer se u svakom sličnom slučaju, predmeti, imovina osumnjičenika i uhićenika kojem se oduzima sloboda, zbrinjava, premješta na sigurno mjesto, tužitelju je prouzročena ogromna šteta. Tužitelj je naveo da se obratio Građansko upravnom odjelu ODO Pula sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji je to tijelo otklonilo. Tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 10.09.2024. godine list 370 do 371 spisa. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 7.12.2016. tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći prigovor zastare potraživanja tužitelja s obzirom da je tužba podnijeta 17.10.2016. a tužitelj potražuje naknadu štete nastale 15.7.2013.. Tužena je nadlaje navela da je nesporno nalog o pretrazi Županijskog suda u Puli Kir- 300/13 od 15.7.2013. određena pretraga kamiona kojeg je koristio tužitelj te da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta razvidno da kamion nije bio predmet oduzimanja u kaznenom postupku te nije bilo osnove da ga policija zadržava, kao i obveze smještanja vozila na sigurno mjesto. Budući je tužitelj poricao da je vlasnik vozila i nije htio biti prisuta pretrazi istog tužena smatra da je sam trebao poduzeti mjere radi zaštite vozila. Tužena je nadalje navela da tužitelj paušalno navodi da je zbog propusta policijskih službenika i pravosudnih službenika istome nastala šteta na način da je kamion devastiran, a stvari iz njega otuđene te da su policijski službenici postupali u cijelosti u skladu sa svojim ovlastima te nije bilo propusta koji bi se mogli podvesti pod nepravilan rad. Tužena je nadalje navela da se nezakonit rad određuje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno kao propuštanje da se primijeni zakon, drugi propis ili opći akt, da se e nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu (metodi) obavljanja djelatnosti te da svaka pogreška u metodi rada sama po sebi ne

Za postojanje odgovornosti za

znači da postoji odgovornost države za naknadu štete.

štetu zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave iz č1. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj: 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16) potrebno je da su ispunjene sljedeće pretpostavke: nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju, uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju (pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo). Zbog navedenog, tužena smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti države za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada tijela tuženice. Tužena je osporila i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da se radi o okvirnoj procjeni na "neviđeno" koju smatra i previsokom.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem: dokumentacije na listovima 3-13 spisa, na listovima 18-19 spisa, na listovima 28 spisa, na listovima 30- 33 spisa, iskazi na listu 34-37 spisa, dokumentacije na listovima 41-76 spisa uz uvid u fotografije, na listovima 77-102 spisa, na listovima 106-199 spisa, na listu 202 spisa, zapisnika na listu 206-207 spisa, dokumentacije na listu 216 i 217 spisa, na listu 222 spisa uz uvid u CD na listu 223 spisa, na listu 224 spisa, nalaza vještak a Branka Gregorovića na listovima 240-250 spisa, podneska na listu 262 spisa, na listovima 263- 265 spis, iskaza na listu 267-269 spisa, nalaza vještaka prometne struke Željka Petkovića na listu 274-278 spisa, podneska tužene na listu 284-285 spisa, cjelokupnog predmet R1-429/2013, preslika osobnika tužitelja, dokumentacija-osobni list za tužitelja, spis K-22/2014 te spis Kir-342/13, zapisnika od 20.11.2020. listovi 287-289 spisa, odluke Županijskog suda u Vukovaru na listovima 369-372 spisa, izvršen je uvid u isprintane fotografije s CD-a koji se nalazi na listu 223 spisa dostavljenih od strane MUP-a te je izvršen uvid u sve te fotografije, izvršen je uvid i u fotografije ključa te ostale fotografije u boji isprintane sa navedenog CD-a, pročitana je dokumentacija na listovima 394-397 spisa, cjelokupni spis R1-429/13-osiguranje dokaza te su pročitani zapisnici iz istog predmeta kao i iskaz tužitelja danog na zapisniku od 21.02.2014. na listovima 56-57 spisa uz uvid u fotografije iz tog predmeta, te je izvršen uvid u osobni list koji prileži u žutoj koverti u spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj neosnovan je u cijelosti. U ovoj pravno stvari već je bila donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pn- 317/2016. od 29.12.2020.godine koja prileži na listovima 298 do 316 spisa, koja presuda je ukinuta rješenje Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-304/2201- 4 od 26.3.2024.godine, koja prileži na listovima 369 do 372 spisa. Kao razlog ukidanja navodi se u točki 9 obrazloženja u bitnom da sud nije saslušao svjedoka BN koji je bio nazočan na licu mjesta prilikom pretrage vozila tužitelja, a da navedeni svjedok ima saznanja o stanju vozila prilikom dolaska na lice mjesta uz navod citira se "nadalje osnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio analizirati postojanje ključeva zatečenih na volanu vozila, a čije se postojanje nedvojbeno može utvrditi s fotografija koje se nalaze na CD-u koji je priložen spisu (fotografija 25,26,27) , a sve obzirom na činjenicu da su svjedoci EN, ŠN i RN iskazali kako djelatnici policije nisu raspolagali s ključevima kamiona da bi isti mogli zaključati" završen, citat, list 371 spisa, zbog čega viši sud smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

5. Vezano za navedeno ukazuje se da u svojim odlukama Ustavni su Republike Hrvatske često ističe da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi niti zaštita ustavnih prva pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na "argumentu zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke…" (primjerice U-III-5184/2013 od 8.12.2016.godine itd.). U navedenom kontekstu primjenu logičnog zaključivanja valja staviti u kontekst postojećih dokaza u spisu. Konkretno svjedok IN doista je nazočio pretrazi tužiteljevog kamiona dana 15.7.2013.godine, list 68 spisa (uz svjedoka RN koji je također nazočio pretrazi kamiona te je imenovani svjedok saslušan vremenski ipak ranije na ročištu od 6.4.2017.godine kad je vremenski odmak od 2013.godine iznosio manje od 4 godine pa su sjećanja po logici stvari bila svježija). Dakle drugi svjedok IN je trebao svjedočiti o "stanju vozila" od prije dvanaest godina, iako je stanje vozila detaljno snimljeno u fotodokumentaciji MUP-a na str. 42 do 66 spisa te se stanje vozila još bolje vidi i iz fotografija na CD-u MUP-a u boji na str. 223 spisa pa je nejasno što bi imenovani svjedok nakon 12 godina mogao drugačije iskazati osim onoga što se jasno vidi i na fotografijama glede "stanja vozila". No ono što je bitnije na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja još na ročištu od 20.11.2020.godine,list 2 tog zapisnika i tužitelj se (kao i tuženik) izričito suglasio da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu čime je već tada razvidno odustao od saslušanja svjedoka BN, pa je nejasno zašto se opisano ne uzima u obzir po principu tereta dokaza. No i neovisno o navedenom sukladno članku 377 st. 2 ZPP-a sud je prihvatio navode višeg suda i višekratno pozivao svjedoka BN koji razvidno sukladno dostavljenoj zabilješci od strane tužitelja , list 393 spisa nije više bio u mogućnosti zbog zdravstvenih problema iskazivati u svojstvu svjedoka (list 394 spisa) što je potvrđeno i navodom punomoćnika tužitelja na ročištu od 26.11.2024.godine, list 391 spisa zbog čega je tužitelj logično i odustao od saslušanja tog svjedoka, list 2 zapisnika od 6.11.2024.godine. Nadalje vezano za navode višeg suda o propustu u analizi "ključeva" zatečenih na volanu vozila čije se postojanje može vidjeti na fotografijama na str. 25,26 i 27 iz CD-a MUP-a takvi navodi nisu u suglasju sa postojećim dokazima u spisu. Naime sud je isprintao ključne fotografije iz navedenog CD-a MUP-a sa lista 223 spisa iz kojih fotografija se i neposrednim opažanjem na volanu vidi 1 (slovima: jedan) privjesak koji visi na plastičnoj vezici pričvršćenoj za volan na fotografiji označenoj od strane MUP-a brojkom 5. Nigdje, pa niti u fotodokumentaciji MUP-a se u popisu onoga što prikazuju brojne fotografije snimljene u vozilu tužitelja se ne spominje niti riječ ključ niti riječi ključevi listovi 43 do 44 spisa što je u suglasju i sa iskazima svjedoka na koje se poziva viši sud pa je nejasno zašto se privjesak ispod volana zavezan plastičnom vezicom za volan i na fotografiji označenoj brojkom 5 naziva" ključevima". Stoga postoji proturječnost (članak 354 st. 2 točka 11 ZPP-a) glede navoda o "ključevima" sa postojećim dokazima u spisu. U takvom kontekstu potpuno je logičan, ali i suglasan sa priležećim dokazima u spisu, navod svjedoka koje spominje i viši sud - EN, ŠN i AN djelatnici policije nisu raspolagali sa ključevima kamiona da bi isti mogli zaključati, što je u suglasju i sa fotografijama sa CD-a MUP-a list 223 spisa koje su ponovo i uvećano isprintane. Naime teret tog ključnog dokaza ležao je upravo na strani tužitelja koji opisano nije dokazao niti je predložio dokaze na te bitne okolnosti unatoč pozivu suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja. Osim toga ako bi se principom "pretpostavke" uzelo da je ispod volana doista bio jedan ključ (koji je bio preklopljen a kakav često imaju vozila pri čemu tužitelj u svom navodu iz predmeta R1-429/13 na zapisniku od 21.2.2014.godine i ne navodi gdje su u kamionu bili "ključevi" ), ali naglašava se da se radi o prepostavci, a sud logično ne može suditi temeljem pretpostavke, taj jedan "ključ" ispod volana u šoferskoj kabini i primjenom elementarne logike ne može otvarati tri različite brave ako se radilo o ključu za pokretanje vozila, a ponavlja se niti to nije dokazano. Naime i iz fotografija MUP-a kao i iz opisa fotografija na str. 43 do 44 spisa, razvidno je da je postojala brava na ulaznim vratima u kabinu kamiona koje ima svako vozilo, list 48 F6, zatim list 52 brava na bočnim vratima kroz koja vrata se ulazilo u prostor kamiona koji je preuređen u dnevni boravak i kuhinju, kao i brava na prtljažnoj kutiji list 46 F3 fotografija, dok je stražnji sanduk vozila bio opremljen tzv. kračunima (za što je sud i uvećao iz fotografija MUP-a koji te na dom dijelu i nije postojao cilindar, pa ako bi se taj dio zaključavao lokotom tada je logično da "ključ" ako je privjesak ispod volana bio ključ a niti to nije dokazao, koji pokreće motor vozila,tada isti ne može onda biti i ključ i za lokot koji i nije bio vidljiv na fotografiji za ta stražnja vrata sanduka koja vrata imaju samo kračune a sam tužitelj priznaje u R1-429/13 da su se ta vrata mogla otvoriti "polugom"). Dakle iz fotografija F1 i F2 razvidno je postojanje tzv. kračuna na stražnjem sanduku kamiona na kojem nema brava i koji se otvara bez lokota ili cilindra za ključ, a kroz koja vrata se također moglo ući u taj prostor otvaranjem kračuna. Opisano je bitno jer prethodno navedeno ukazuje da se u interijer kamiona koji je preuređen u prostor kuhinje i dnevnog boravka moglo ući kroz dva ulaza tj. bočna vrat, ali i kroz vrata zadnjeg sanduka koja su bila zatvorena samo sa kračunom, a za što tužitelj vezuje i najveći dio štete opisanu u nalazu vještaka na str. 240 do 250 spisa u odnosu na štetu na samom vozilu, list 277 spisa. Dakle i neovisno o tome da li je predmet ispod volana (točka) 5 bio "ključ" (što nije dokazano) taj ključ ne bi fizički niti čak i da je postojao zaključavao stražnja vrata tužiteljeva kamiona koja su se zaključavala samo kračunima (metalnim šipkama) jer nije vidljivo mjesto za cilindar, pa se i kroz ta stražnja vrata (kao i uostalom kroz bočna) moglo doći u interijer kamiona, a na ti stražnjim vratima nije vidljiv niti lokot. Dakle bitno je naglasiti da je na tužitelju ležao teret dokaza da je predmet ispod volana na fotografiji označenoj brojkom 5 bio ključ ,a ne nešto treće, koji je (ako je to bio op.a.) onda mogao zaključavati tri različite brave tj. ulazna vrata kamiona za kabinu (iz koje kabine se što je bitno ponoviti ne može fizički pristupiti u sanduk kamiona gdje je prostor preuređen u kuhinju i dnevni boravak), zatim ključ koji je onda moga zaključati i bočna vrata i stražnja vrata sanduka što tužitelj nije dokazao, kao niti činjenicu da je MUP imao ključeve od svih tih vratiju koja je mogao zaključati (ponavlja se stražnja vrata sanduka se zatvaraju samo kračunima kako je i navedeno ne vidi se niti mjesto za cilindar -uvećana fotografije što je potvrđeno i navodom tužitelja u R1-429/13). Da se stražnja vrata tužiteljeva kamiona nisu mogla zaključavati govori i dio iskaza tužitelja iz predmeta R1-429/13 list 2 zapisnika od 21.2.2014.godine kad sam tužitelj na upit da li se kamion može otvoriti i na drugi način osim ključem jasno navodi citira se:"postoji poluga na stražnjem dijelu kamiona koja se može otvoriti", što je u suglasju i sa vidljivim kračunima na stražnjem sanduku tužiteljeva kamiona. Stoga tužitelj nije dokazao činjenicu da je MUP imao "ključ ili ključeve" s kojima je mogao zatvoriti sve ulaze u kamion (to ne proizlazi niti iz njegovog iskaza a niti iz postojećih pisanih dokaza u spisu, listovi 43 do 44, 109 itd.) i time spriječiti ili barem smanjiti štetu tužitelju. Stoga će ovaj sud u cijelosti ponoviti već donesenu presudu i ustrajati u svom pravnom stajalištu te ga neće mijenjati. Ukazuje se višem sudu na članak 366 a st. 1 ZPP-a tj. zabranu dvostrukog ukidanja sukladno i pravnom stajalištu sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Rh SuIV-308/2020. od 5.11.2020.godine.

5a. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je tužitelj temeljem pravomoćne kaznene presude K-22/14 proglašen krivim što je dana 14. srpnja 2013., u lučici Štinjan, u Štinjanu, protivno čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporaba droga, bez dozvole i ovlasti, a zajedno i po prethodnom dogovoru, nakon što je ĐN predao KN, DN i NN vozilo marke i tipa "Ford Tranzit", reg. oznake [registarska oznaka], a za koje vozilo je znao da će ga ovi koristiti za svrhu prijevoza i prodaje droge te im ga je zato i dao na korištenje, isti se odvezli u lučicu Štinjan gdje su u vozilu, bez dozvole i radi daljnje prodaje držali jednu prozirnu PVC vrećicu sa sadržajem bijele praškaste tvari koja sadržava psihotropnu tvar amfetamin uličnog naziva "speed", bruto mase 24,8 grama, a koji se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga nalazi na Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga, Odjeljku 2. jednu prozirnu PVC vrećicu sa sadržajem opojne droge "marihuana", bruto mase 15,1 grama, koja u sebi kao djelatnu tvar sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola koji se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku I, jednu prozirnu PVC vrećicu sa sadržajem opojne droge "marihuana", bruto mase 3,4 grama, koja u sebi kao djelatnu tvar sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola koji se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku I, jednu prozirnu PVC vrećicu sa sadržajem 35 tableta opojne droge "Ecstasy", koje u sebi sadržavaju psihotropnu tvar metilendioksimetamfetamin a koji se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga nalazi na Popisu psihotropnih tvari i i biljaka, Odjeljku I, jednu prozirnu PVC vrećicu sa sadržajem 106 tableta opojne droge "Ecstasy", koje u sebi sadržavaju psihotropnu tvar metilendioksimetamfetamin a koji se prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga nalazi na Popisu psihotropnih tvari i i biljaka, Odjeljku I, zbog čega je utvrđeno da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometa droga iz čl. 190. st 1. i 2. KZ/11 zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci list 23 spisa K-22/14.

6. Iz navedenog kaznenog spisa nije nadalje sporna činjenica da je tužitelj povodom prijedloga za određivanje istražnog zatvora od 15.7.2013. predmet K-DO- 359/13 bio uhićen dana 13.7.2013. što se i navodi u tužbi a o čemu postoji i opsežna dokumentacija te mu je rješenjem od 15.7.2013.godine određen istražni zatvor, list 4

7. Nije sporna činjenica da je dana 15.7.2013. izvršena pretraga kamiona marke Mercedes reg. oznake Velike Britanije P227OLC o čemu postoji i obilna fotodokumentacija na listovima 11-20 spisa R1-429/13 o čemu su uostalom kazivali i saslušani svjedoci.

8. Nije sporna činjenica da je u predmetu R1-429/13 listovi 56-57 spisa potvrdio između ostalog da je predmetni kamion bio prvotno kod tvrđave Punta Christo, da ga je on išao ukloniti s tog mjesta Punta Christo i odveo u Galižanu, list 2 zap. od 21.2.2014.godine u spisu R1 429/13. Tužitelj je također na zapisnik od 21.2.2014. nesporno iskazao da je prvi put došao do kamiona računajući od dana kad je uhićen (13.7.2013.) otprilike mjesec i pol dana nakon uhićenja a na upit zbog čega je bio tamo imenovani jasno iskazao "da je to bilo zato da potraži svoje naočale i odjeću" list 2 tog zapisnika.

9. Nije sporna činjenica da su pretrazi kamiona koji je obavljen dana 15.7.2013. nazočila i dva svjedoka IN i MN koji potonji svjedok je uostalom i potvrdio u svom iskazu od 6.4.2017. a vezano za pretragu predmetnog kamiona koja je po djelatnicima policije izvršena 15.7.2013. godine.

10. Nije sporna činjenica da na listu 76 spisa prileži izvješće Policijske postaje Pula od 14.7.2013. iz kojeg izvješća nesporno proizlazi da je isto sačinjeno radi izvješćivanja tužitelja o pretrazi njegovog kamiona te uručivanju naloga o pretrazi i pouke o pravima. Iz istog sadržaja izvješća proizlazi "nadalje je navedenu osobu upitano da li želi prisustvovati rečenoj pretrazi na što je isti naveo kako ne želi jer da on nema prijevozno sredstvo i da želi da se pozove hitna pomoć jer ima napad panike, a što je pritvorska nadzornica i učinila" list 76 spisa.

11. Nije sporna činjenica da na listu 78 spisa prileži dopis od 28.7.2016. iz kojeg dopisa u bitnom proizlazi da su djelatnici policije dana 13. na 14.7.2013. provodili krim. istraživanje nad tužiteljem radi osnovane sumnje da je ponio kazneno djelo iz članka 190. st. 2. KZ RH-neovlaštena proizvodnja i promet drogama. Tijekom provođenja kriminalističkih istraživanja da su provedene određene dokazne radnje među ostalim i pretraga kamiona na temelju naloga Županijskog suda u Puli "s time da je tu važno napomenuti da sporni kamion-ključevi nisu bili privremeno oduzimani od bilo koje osobe nit od g. KN, jer je isti rekao da on nema prijevozno sredstvo, niti je želio sudjelovati narečenoj pretrazi kamiona negirajući svojstvo vlasnika-korisnika bilo kojeg vozila". Iz istog dopisa proizlazi da je o činjenici da se vozilo nalazi otključano i parkirano na napuštenoj parceli u Galižani znala i odvjetnica tužitelja CN koja je od policije tražila pohranu kamiona na sigurno mjesto o čemu je i pismeno odgovoreno 19.12.2013. godine list 78 spisa.

12. Nije sporna činjenica da na listovima 89-90 spisa prileži dopis punomoćnika tužitelja odvjetnice CN koji kronološki nosi datum 21.11.2013. u kojem imenovana opisuje događaje od 13. i 15.7.2013. a vezano za pohranu kamiona na sigurno mjesto i u kojem dopisu se iznosi vlastita vizija predmetnih događaja.

13. Nije sporna činjenica da na listu 88 spisa prileži odgovor PP Pula na dopis punomoćnika tužitelja na listu 80-81 spisa koji dopis nosi kronološki nemoguć datum 16.6.2013. (dakle prije uhićenja tužitelja od 13.7.2013.) iako je razvidno da se radi o dopisu iz lipnja 2016. sukladno pečatu ODO-a od 20.6.2016.godine, na listu 80 spisa kad je zaprimljen kod ODO Pula-20.6.2016. godine u kojem odgovoru list 88 spisa se jasno napominje "napominjemo da je KN tijekom kriminalističkog istraživanja negirao da je vlasnik predmetnog kamiona te je isti prije pretrage izjavio da ne želi prisustvovati pretrazi jer ona nema prijevoznog sredstva a isto tako policijski službenici nisu od istoga uzeli ključ kamiona već je isti bio otključan i parkiran na napuštenoj parceli u Galižani" o čemu postoje iskazi svjedoka o čemu će kasnije biti riječi.

14. Nije sporna činjenica koja proizlazi iz spisa Kir-342/13 da je iz zapisnika od 15.7.2013. list 3 istog spisa tužitelj kao osumnjičenik između ostalog izjavio "nemam novaca, nema osobnog vozila, putovnica mi je oduzeta a imam i ozlijeđenu nogu tako da se ne mogu kretati", da je rješenjem od 15.7.2013. list 4 tog spisa određen tužitelju istražni zatvor koji se računa od 13.7.2013. otkad je uhićen a čiji prijevod prileži na listovima 7-8 tog spisa te da je već rješenjem Županijskog suda u Puli broj 14 Su- 1133/13-2 od 16.7.2013. list 9 tog spisa određen tužitelju branitelj po službenoj dužnosti u osobi TN koje je rješenje i dostavljeno tužitelju. Nesporna je činjenica da na listu 10 istog spisa prileži zamolba od strane tužitelja sucu koja nosi datum 20.7.2013. da mu se omogući uz pratnju pravosudne policije odlazak u banku radi dizanja novca što mu je i omogućeno dana 23.7.2013. list 11 spisa. Nesporna je činjenica da je tužitelj ponovno dana 25.7.2013. list 12 istog spisa uputio zamolbu sucu sa sadržajem "molim suca da mi odobri pratnju o mom trošku do mog kamiona koji se nalazi u MUP-u pošto imam zdravstvenih problema; trebaju mi naočale za vid i odjeća pošto nemam nikoga u Hrvatskoj…" list 12 spisa što mu je i dana 29.7.2013. i odobreno list 13 istog spisa.

15. Nije sporna činjenica a vezano za kronologiju obraćanja tužitelja nadležnim osobama u zatvoru da na listu 193 spisa prileži tužiteljeva zamolba sucu kronološki datirana 3.9.2013. u kojem se tužitelj obraća ovlaštenom sucu da još "nije dobio dopuštenje da ode do svog vozila i uzme naočale i ostalo" uz napomenu "moj kamion se nalazi blizu 20 (nečitko) blizu ulice Monteci u Galižani; policija je rekla da su ga ostavili tamo". Nije sporna činjenica da na listu 195 spis prileži dopis od 6.9.2013. u kojem se tužitelj obraća sucu tažeći po prvi put na konkretan način da mu dopusti da privatna firma koja pruža usluge u slučaju kvara-vučna služba premjesti njegovo vozilo kamion Mercedes P227OLC s trenutne lokacije u Galižani na neko sigurno mjesto garažu u Puli ili policijsku postaju u suradnji s britanskom ambasadom u Zagrebu "kojima sam dao svoje pismeno dopuštenje da djeluju u moje ime". Nije sporna činjenica da kronološki na listu 192 prileži zamolba Upravi zatvora od 7.9.2013. s tekstom između ostalog "razgovarao sam s K iz britanske ambasade koja mi je rekla da moram razgovarati s vama vezano za kamion Mercedes P227OLC".

16. Nije nadalje sporna činjenica da na listu 191 spisa prileži dopis-zamolba sucu od 9.9.2013.godine u kojem tužitelj traži dopuštenje da mu se omogući da premjesti svoje vozilo s lokacije na kojoj se trenutno nalazi na neko sigurnije mjesto, garažu ili policijsku postaju a koji dopis nosi datum 9.9.2013. godine. Nije sporna činjenica da na listu 171 spisa prileži dopis tužitelja od 9.9.2013. u kojem tužitelj traži hitno dopuštenje da posjeti svoje vozilo "jer vozilo nije zaključano i čujem kako se moje stvari kradu" list 170 spisa. Nije sporna činjenica da na listu 188 spisa prileži zamolba tužitelja od 12.9.2013. u kojem tužitelj u zamolbi uprave zatvora opisuje da hitno mora doći do broja telefona i broja kartice njegova članstva u Royal Automobile Club-RAC a da radi o kompaniji koja svojim članovima pruža usluge u slučaju kvara ili pomoći na cesti. Nije sporna činjenica da na listu 186 spisa prileži dopis tužitelja-zamolba upravi zatvora od 13.9.2013. u kojem traži da ga se odveze do njegovog vozila za što će platiti sve troškove. Nesporna je činjenica da na listu 185 spisa prileži zamolba od 15.9.2013. u kojem tužitelj traži raspitivanje gdje se nalaze ključevi njegova vozila uz napomenu "15.7.2013. izvršili su pretres vozila te zaplijenili različite predmete za što sam dobio potvrdu" list 185 spisa. Nesporna je činjenica da na listu 182 spisa prileži zamolba tužitelja Upravi zatvora od 25.9.2013. u kojem tužitelj doslovce navodi "molim vas za još telefonskih minuta da mogu kontaktirati RAC-tvrtku koja pruža usluge u slučaju kvara i pomoći na cesti, čiji pozivni centar je u Lionu, u Francuskoj; moja procjena je da će mi trebati otprilike 45 minuta da objasnim situaciju; njima je potrebno mnogo detalja; pa će oni premjestiti vozilo u lokalnu garažu…".

17. Nije sporna činjenica da je u predmetu R1-42 9/13 povodom prijedloga za osiguranje dokaza proveden uviđaj na licu mjesta koji prijedlog je zaprimljen 29.11.2013. te dana 11.12.2013. sastavljeni zapisnik na licu mjesta uz nazočnost tužitelja i tumača te je temeljem istog nastao i nalaz i mišljenje u tom predmetu koji prileži na listovima 79-89 spisa uz fotodokumentaciju.

18. Nije sporna činjenica da na listu 13 spisa prileži račun za odvoz kamiona na iznos od 5.000,00 kuna iz kojeg proizlazi da je isti podmirila odvjetnica CN. 19. Konačno nesporna je činjenica da je sam tužitelj na ročištu od 21.2.2014. u predmetu R1-429/13 list 2 tog zapisnika iskazao "pri prvom kontaktu s policijom da su mu dva policajca rekli da će kamion biti odvezen u policiju ako ga on sam ne ukloni s mjesta gdje je bio kod tvrđave Punta Christo i da će tamo biti uništen pa ga je on i išao ukloniti s tog mjesta tvrđave Punta Christo i odveo u Galižanu" uz potvrdu "da je u kamionu bio mjesec i pol nakon što je uhićen i na to 10 minuta te da ništa nije mogao dirati, a na daljnji upit zato je bio tamo predlagatelj navodi da je to bilo zato da potraži svoje naočale i odjeću" list 2 istog zapisnika.

20. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

21. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove kao i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i pitanje da li je predmetni kamion bio predmetom oduzimanja u kaznenom postupku. Sporno je i pitanje da li su ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost tužene s obzirom da se u odgovoru na tužbu kao i tijekom cijelog postupka od strane tužene osporava da je postojao nezakonit rad odnosno nepravilan rad te se osporava postojanje kumulativnih pretpostavki za odštetnu odgovornost. Sporan je i istaknuti prigovor zastare.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tužene istaknut u odgovoru na tužbu list 16 spisa isti nije bio osnovan.

23. Naime, prije podnošenja tužbe tužitelj se podneskom na listovima 3-5 spisa obratio nadležnom Državnom odvjetništvu u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP. Iako se doduše u zahtjevu navodi datum 16.6.2013. list 5 spisa iz ostale dokumentacije u spisu razvidno je da punomoćnik tužitelja pobrkao datum te da je zahtjev trebao nositi ispravan datum 16.6.2016. godine što je vidljivo i iz potvrde o primitku tog dopisa na listu 6 spisa. Naime sukladno članku 186 a ZPP-a st. 2 ZPP-a podnošenjem zahtjeva iz stavka 1 zastarjevanje zastaje. S obzirom da je tužba zaprimljena u smislu čl. 113. st. 2. ZPP-a preporučeno na poštu dana 14.10.2016. s obzirom na događaje opisane u tužbi koji se nisu dogodili prije 15.7.2013. to je valjalo odbiti istaknuti prigovor zastare kao neosnovan budući nije protekao trogodišnji rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ZOO-a.

24. Vezano za sam meritum spora, u konkretnom slučaju odgovornost tužene sukladno recentnoj sudskoj praksi bazira se na objektivnoj odgovornosti za štetu dakle neovisno o krivnji. Naime, Ustavni sud RH je u svojoj odluci broj U-III-2314/2006 od 21.2.2007. ocijenivši odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja nastane nezakonitom ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave, zauzeo shvaćanje da se radi sukladno čl. 13. ZSDU o objektivnoj odgovornosti RH za štetu koja se temelji na načelu uzročnosti a ne na načelu krivnje. Međutim, i u takvom kontekstu na tužitelju leži teret dokaza da su ispunjene kumulativno sve pretpostavke objektivne odgovornosti za štetu po principu uzročnosti što znači da tužitelj mora kumulativno dokazati sljedeće pretpostavke: subjekti odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, protupravnost, jer je postojanje tih pretpostavki baza za konkluziju odgovornosti za štetu.

25. Sukladno recentnoj sudskoj praksi o čemu govori i oduka Ustavnog suda U- III-429/2011 od 24.11.2011. za postojanje javno pravne odgovornosti države za štetu trebaju kumulativno biti ispunjene tri pravne pretpostavke: 1. nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, 2. postojanje štete koje je zbog tog nastalo oštećenom i 3. postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Ovo stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda U-III-2314/2006 od 21.2.2007. NN 36/07. Dakle bitno je bilo dokazati od strane tužitelja da je šteta koja mu je nastala neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada nadležnih djelatnika MUP-a te da šteta kao takva ne bi nastala da tog nezakonitog ili nepravilnog rada nije bilo. Argumentum acontrario ako bi šteta nastala čak i da je bilo takvog nezakonitog ili nepravilnog rada tada nisu ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost po načelu uzročnosti.

26. U odnosu na element protupravnosti protupravnost postoji i kad je povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava pri čemu se ne radi samo o pravilima građanskog prava jer ponašanje suprotno pravilima drugih pravnih područja može dovesti do štete, u tom smislu i recentna sudska praksa Županijskog suda u Splitu Gž- 1185/19 od 1.12.2020. godine.

27. U bitnom dijelu postupka tužitelj po punomoćnici upire na propuste u radu djelatnika MUP-a pozivanjem na odredbe čl. 3. i 12. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te čl. 6. istog zakona što i navodi u činjeničnom supstratu tužbe. Isto tako tužitelj se poziva (podnesak od 13.2.2017.godine) na članak 115 Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika vezano za „pregled“ (dakle ne pretragu, što je pravno različito). Naime pregled je vanjskog karaktera i u opsegu koji je dostupan osjetilima vida, opisa , sluha i mirisa, zatvoreni prostori se ne otvaraju, niti se objekti (ili pokretnine) demontiraju (nasilno ili nenasilno sa ili bez posebnog alata). Nasuprot toga u pretrazi se zatvoreni prostori ili pokretnine mogu otvarati i silom, predmeti demontirati pa se pretragom zadire u privatnost i osobnost.

28. Nadalje, s građansko pravnog aspekta oštećeni također po ocjeni ovog suda je dužan sa svoje strane i datim uvjetima poduzeti sve neophodne mjere i to ako ne već one da do štete ne dođe a onda barem mjere da sukladno svojim mogućnostima tu štetu smanji na najmanju moguću mjeru. Naime, vlasništvo i kao ustavom zaštićena kategorija nije samo pravo već i obveza svakog privatnog vlasnika bilo nekretnine bilo pokretnine.

29. Po ocjeni ovog suda tužitelj po punomoćniku ispravno upućuje na odredbe čl. 3. Zakona o policijskim ovlastima od 30.6.2009. koji u čl. 3. st. 1. točka 2. između ostalog propisuje da su policijski poslovi između ostalog i zaštita javnog reda i mira te imovine. Isto tako istim zakonom propisano je u čl.6. st. 1. obveza policijskog službenika poduzeti hitne mjere nužne uza otklanjanje izravne opasnosti za ljude i imovinu ako je očigledno da te mjere ne može poduzeti nadležno tijelo uz prema stavku 2. istog članka obvezu policijskog službenika da čak i izvan službe poduzme radnju radi spašavanja života i zaštite osobne i sigurnosti ljudi i imovine. Prema čl. 13. st. 1. istog zakona propisano je između ostalog da su policijske ovlasti i osiguranje mjesta događaja, te pregled osoba, vozila i predmetnih sredstava. Međutim sve navedeno cijeneći da je privatno vlasništvo zaštićeno i kao Ustavna kategorija ne može ići protiv volje ili mimo odobrenja samog vlasnika.

30. U odgovoru na tužbu tužena je istaknula tvrdnju da predmetni kamion nije bio predmetom oduzimanja u kaznenom postupku a koja tvrdnja ima i potkrjepu u priležećim dokazima u spisu. Naime, na listu 18 spisa prileži potvrda od 15.7.2013. o privremenom oduzimanju predmeta od strane tužitelja gdje se i ne navodi da je predmetni kamion doista bio predmetom oduzimanja što uostalom proizlazi i iz iskaza svjedoka o čemu će kasnije biti riječi. Sporna je stoga bilo pitanje da li unatoč tome što predmetni kamion nije bio predmetom oduzimanja u kaznenom postupku koji je bio vođen protiv tužitelja da li je dužnost djelatnika policije bila poduzeti mjere za sprečavanje devastacije imovine tužitelja pozivom tužitelja na odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima odnosno na pozivom na Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika.

31. Naime, između stranaka a cijeneći priležeće pisane dokaze u spisu, ali i iskaze saslušanih svjedoka kao i fotodokumentaciju s uviđaja od 15.7.2013. kad je izvršena pretraga predmetnog kamiona, nesporno proizlazi da je predmetni kamion bio parkiran od strane tužitelja (iskaz tužitelja sa ročišta od 21.2.2014. u predmetu R1- 429/13 list 2 tog zapisnika, podnesak tužitelja od 13.2.2017.godine, list 25 spisa „naime tužitelj je kamion ostavio zaključan, policijski službenici kada su došli na lice mjesta izvršiti pretragu....“ na mjestu koje nije bilo lako pristupačno i dostupno udaljeno gotovo kilometar od ceste u šumi. Opisano proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje EN s ročišta od 6.4.2017. kad navodi "taj kamion je bio u jednoj šikari (smrdio je kamion po urinu) koje je nepristupačna tamo nismo mogli proći niti autom" list 3 istog zapisnika uz navod "samo taj kamion je bio na dosta nepristupačnom mjestu i mi smo pješke išli do tog kamiona, jednom smo čak ili pa smo zaribali s autom jer je bilo nepristupačno puno kamenja" uz potvrdu da predmetni kamion nije bio oduzet. I iz iskaza svjedoka ŠN nesporno proizlazi "to vozilo je bilo zavučeno u neko grmlje kraj livade, znam da s našom Škodom karavanom nismo mogli tuda proći nego smo išli pješice" list 2 istog zapisnik uz navod „i rekao sam da je vozilo bilo otključano i zavučeno u šumi“, list 2 istog zapisnika. Stoga u takvom kontekstu je bilo razvidno sukladno i fotografijama i z fotodokumentacije da se vozilo u vlasništvu tužitelja nalazilo na skrivenom nepristupačnom mjestu što je vidljivo i sa fotografija sa lista 19 spisa R1-429/13.Opisao je potvrđeno i iskazom samog tužitelja iz spisa R1 429/13 list 2 zap. od 21,2,2914. Godine kad opisuje da je on išao ukloniti vozilo sa mjesta Punta Christo kod tvrđave u Galižanu.

32. U odnosu na pitanje vlasništva vozila iz fotodokumentacije s lista 11-19 spisa R1-429/13 proizlazi da je nakon izvršene pretrage kamiona reg. oznake [registarska oznaka] koja pretraga je izvršena 15.7.2013. da su nađeni razni dokumenti kao i papiri vozila izdani na ime tužitelja a što je i foto dokumentirano fotografijama F23 do F28 list 12 spisa R1-429/13. Opisano se navodi u kontekstu činjenice da je sam tužitelj nesporno da bi izbjegao kaznenu odgovornost doista prvotno negirao bilo kakav pravni odnos sa vlastitim vozilom uključujući i vlasništvo što je uostalom razvidno iz zapisnika Kir-302/13 od 15.7.2013. kad je jasno naveo da on nema osobnog vozila. I izvješće na str. 76 spisa ukazuje da je dana 15.7.2013.godine tužitelj negirao vlasništvo nad svojim vozilom djelatnicima MUP-a. Međutim, u kontekstu nađene dokumentacije prilikom pretrage kamiona od 15.7.2013. gdje je konstatirano da su nađeni razni dokumenti kao i papiri vozila izdani na ime tužitelja tužitelj se po ocjeni ovog suda mogao "povezati" kao vlasnik predmetnog vozila neovisno o tome što je dokumentacija na listovima 15 i 16 spisa R1-429/13 bila na engleskom jeziku koji ipak više-manje svima "poznat" i neovisno o činjenici da je tužitelj na zapisniku Kir-302/13 od 15.7.2013. dosita negirao vlasništvo tog vozila. Naime, iz istog predmeta je evidentno da je već u zamolbi sucu od 25.7.2013. list 12 tužitelj jasno naveo "molim suca da mi odobri pratnju o mom trošku do moga kamiona…" list 12 tog spisa. Osim toga i iz iskaza svjedokinje EN s ročišta od 6.4.2017. jasno proizlazi list 4 istog zapisnika "na upit mislim da smo našli dokumente o vlasništvu na njegovo ime" a isto tako i svjedok ŠN je jasno iskazao na ročištu od 10.7.2017. list 3 tog zapisnika "a u kabini su nađeni vozačka dozvola i putovnica pa se onda samo pretpostavljalo da je vozilo bilo njegovo vlasništvo".

33. Međutim po ocjeni ovog suda nije ključna činjenica da su djelatnici tužene doista mogli povezati tužitelja sa predmetnim vozilom u vidu vlasništva već je ključna upravo činjenica da li je tužitelj sa svoje strane kao vlasnik vozila iskazao namjeru da surađuje s djelatnicima MUP-a u smislu zaštite i zbrinjavanja svog vozila, odnosno da li je tužitelj poduzeo sve što je mogao u svojoj situaciji lišenja slobode dok se nalazio u istražnom zatvoru, da svoje vozilo pravovremeno zbrine i tako spriječi njegovu devastaciju s obzirom na napušteno mjesto na kojem ga je ostavio. Naime sam tužitelj primjerice u podnesku od 13.2.2017.godine opisuje karakteristiku tog mjesta gdje je ostavio vozilo „već je vozilo ostavljeno na izvolite svim potencijalnim pljačkašima i sl. osobama“, list 26 spisa.

34. Nadalje, sam tužitelj je u svom iskazu od 21.2.2014. jasno iskazao da ga je s prijašnjeg mjesta kod tvrđave Punto Christo on odveo u Galižanu. Tužitelj nije objasnio zašto je izabrao mjesto koje se očito nalazilo u zabitom kraju udaljenom „od civilizacije“ što jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka HN koji je opisao "u selu se pričalo da je taj kamion tamo pušten te da se sve krade ća" list 4 zapisnika od 6.4.2017., uz iskaz svjedokinje EN "taj kamion je bio u jednoj šikari… koja je nepristupačna, tamo nismo mogli proći niti autom" list 3 istog zapisnika uz potvrdu iste svjedokinje "samo taj kamion je bio na dostav nepristupačnom mjestu i mi smo pješke išli do tog kamiona, jednom smo čak išli pa smo zaribali s autom jer je bilo nepristupačno, puno kamenja" list 4 istog zapisnika uz potvrdu iste svjedokinje " to vozilo je bilo udaljeno od ceste između 0,5 i 1 kilometra po mojoj procjeni, od tog vozila je postojao uski puteljak, s našim autom smo teško išli, mislim da smo ih pustili prije na cesti" što je uostalom bilo u suglasju s iskazom svjedoka ŠN "to vozilo je bilo zavučeno u neko grmlje kraj livade, znam da s našom Škodom karavanom nismo mogli tuda proći nego smo išli pješice…" uz dodatak svjedoka "i rekao sam da je vozilo bilo otključano i zavučeno u šumu", list 2 zapisnika od 10.7.2017. godine. Dakle postavlja se pitanje zašto je tužitelj pristao na rizik da svoje vozilo doslovce sakrije u zabačeni kraj doslovce u šumu (iskaz svjedoka ŠN) a radi se o vrijednom vozilu i to na mjestu koje je i slikano prilikom pretrage 15.7.2013. od strane kriminalističke policije list 19 spisa R1-429/13 doslovce sakriveno u šumi čime je sa svoje strane omogućio trećim osobama da devastiraju njegovo vozilo.

35. U takvom kontekstu po ocjeni ovog suda sam tužitelj je pristao na rizik da nakon što je svoje vozilo parkirao na toj lokaciji (koju je samo opisano list 26 spisa „na izvolite svim, potencijalnim pljačkašima“) a sve kako bi se očito prikrili tragovi učinjenog kaznenog djela o čemu je objektivno iskazivao i svjedok ŠN te svjedokinja EN da takvo vozilo ostavljeno u okolnostima u kojima se po redovnom slijedu stvari ne ostavljaju vrijedna vozila da isto bude izloženo devastaciji uslijed nemogućnosti nadzora i kontrole.Takav postupak tužitelja ne može se tumačiti njemu na korist sa građansko pravnog aspekta brige za vlastitu imovinu, te zamjenom činjeničnih premisa onda spočitavati djelatnicima MUP-a da je njihova dužnost bila zbrinuti nečiju privatnu imovinu.

36. No kad bi se opisano čak i zanemarilo (a ne može op.a.) po ocjeni ovog suda iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nije postojala dužnost od strane djelatnika MUP-a za zbrinjavanje tog vozila naročito ne bez volje odnosno jasnog odobrenja samog tužitelja.

37. Naime, ako bi se i prihvatio navod tužitelja da prilikom pretrage prijevoznih sredstava bi trebalo primijeniti odredbe koje vrijede za pretragu doma i drugih prostorija te da je dužnost djelatnika MUP-a štititi imovinu pojedinaca ocjena je ovog suda da takva zaštita ne može postojati u kontekstu kad sam pojedinac u kritičnom razdoblju iskazuje potpunu nebrigu za vlastitu imovinu, ne želi ju štititi, a sve iz razloga da bi kratkoročno ostvario povoljniji uspjeh u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega.

38. Naime, iz priležeće dokumentacije u spisu doista proizlazi da je Županijski sud u Puli rješenjem Kir-300/13 od 15.7.2013. list 7 spisa odredio pretragu predmetnog kamiona koje je trebao izvršiti policijski istražitelj EN koja pretraga je i izvršena sukladno dokazu-iskazima saslušanih svjedoka kao i priležećoj fotodokumentaciji od 25.7.2011. na listovima 11-20 spisa i to na način da su poštivane sve odredbe vezano za način izvršenja takve pretrage o čemu su iskazivali i svjedok JN i svjedokinja EN. Tužitelj je imao prilike nazočiti toj pretrazi od 15.7.2013. ali je zbog kalkulacije vezano za uspjeh u kaznenom postupku odlučio negirati povezanost sa predmetnim vozilom.

39. Ono što je još bitnije iz činjenica sukladno zamolbama kojim se tužitelj obraćao dok se nalazio u istražnom zatvoru jest činjenica da nakon što je tužitelj sam "parkirao" (u biti sakrio svoje vozilo op.a.) radi onemogućavanja djelatnika MUP-a u pronalaženju tragova" u zabitom kraju“ gdje se po redovnom slijedu stvari ne parkiraju čak niti "traktori" tužitelj je nakon što je shvatio da će ga djelatnici MUP-a povezati s vlasništvom vozila uslijed pronađene dokumentacije konačno odlučio obznaniti da svoje vlasništvo ipak op.a. želi zaštititi. Takvu obznanu tužitelj na jasan način daje nadležnim djelatnicima MUP-a do znanja ali tek 6.9.2013. list 195 spisa gdje tužitelj doslovce prvi put nakon gotovo dva mjeseca od izvršene pretrage navodi u svojoj zamolbi sucu "molim vas da mi dopustite da privatna firma koja pruža usluge u slučaju kvara-vučna služba premjesti moje vozilo kamion Mercedes P227OLC s trenutne lokacije u Galižani na neko sigurno mjesto, garažu u Puli ili policijsku postaju u suradnji s britanskom ambasadom u Zagrebu, kojima sam dao svoj pisano dopuštenje da djeluju u moje ime". Dakle u toj zamolbi tužitelj spominje registraciju njegovog vozila čime konkretizira o kojem točno vozilu se radi ( u dopisu od 3.9.2013.godine i ne spominje registraciju njegovog vozila).

40. Povratno svi dopisi-zamolbe tužitelja nadležnim tijelima prije te zamolbe odnosile su se na marginalne situacije i to primjerice dopis na listu 196 spisa od 3.9.2013. zamolba sucu gdje opisuje "obraćam vam se jer još nisam dobio dopuštenje da odem do svog vozila da uzmem naočale i ostalo…", a da uopće ne traži poduzimanje mjera radi zbrinjavanja vlastitog vrijednost vozila unatoč činjenici što je upoznat s lokacijom gdje se isti nalazi. Niti u ranijim dopisima koji prileže u spisu Kir- 342/13 tužitelj ne poduzima ništa konkretno da bi na bilo koji način kad je to još i bilo moguće spriječio devastaciju vozila.

41. Tako primjerice u zamolbi sucu od 20.7.2013. dakle 5 dana nakon što je vozilo pregledano od strane djelatnika MUP-a tužitelj moli da mu se omogući odlazak u banku radi dizanja novca (spis Kir-342 /13 list 10 spisa), dok u dopisu od 25.7.2013 list 12 istog spisa on traži pratnju do svog kamiona (kojeg op.a.) kako bi uzeo naočale za vid i odjeću a da pri tome ne traži nikakvo poduzimanje mjera putem djelatnika policije radi zaštite svog privatnog vlasništva a koja pravila ne vrijede samo u RH već i u Engleskoj.

42. Osim u tom razdoblju dopisa takve vrste tužitelj se nepotrebno zbog svog karaktera sukobljava i sa drugim zatvorenicima, list 23 spisa Kir 342/13 zbog svog karaktera čime gubi „dragocjeno“ vrijeme da se bavi zaštitom svog vlasništva.

43. Opisano proizlazi isto tako i iz jasnog navoda saslušanih svjedoka koji opisuju karakter tužitelja a što je bilo u suglasju i s pisanom dokumentacijom u spisu primjerice dopis od 29.7.2013. koji prileži na listu 23 spisa Kir-342/13 u kojem se opisuje da je tužitelj fizički napao zatvorenika LN zbog čega je počinio i stegovni prijestup list 23 spisa. Iskazi svjedokinje EN čiji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti objektivno opisuju karakter tužitelja kad navodi da nisu imali ključeve za njegov kamion "vratili smo se u policijsku postaju i tužitelj nam je rekao "da ga poljubimo u guzicu"" uz objašnjenje da ga je prevoditeljica pitala da li će tužitelj komunicirati s njima vezano za kamion kako bi se vidjelo gdje su tužitelji na što je tužitelj odgovorio da ne želi uz navod da ga poljube u guzicu. Ista svjedokinja je potvrdila što ovaj sud prihvaća vezano za nastojanje da se taj kamion zbrine "bilo kakav oblik komunikacije je bio nemoguć".

44. Opisano ponašanje tužitelja koje je bilo sve samo ne kooperativno u cilju zbrinjavanja vlastite imovine potvrdio je i iskaz svjedoka GN koji je jasno naveo "na upit suca kakav je tužitelj bio kao zatvorenik Odg: dosta je bio nezgodan, nezadovoljan uvijek, buntovan; psovao je dosta; on je dosta bio nezgodan za komunikaciju" list 7 zapisnika od 6.4.2017. godine.

45. Stoga je razvidno da tužitelj kao vlasnik kamiona najblaže kazano da se ne upotrijebi drugi izraz nije uopće želio surađivati sa djelatnicima MUP-a koji su izrazili spremnost da se predmetni kamion zbrine prije devastacije nakon što ga je tužitelj sakrio na potpuno neprikladno mjesto, te je razvidno tužitelj odbijao svaki vid normalne komunikacije očito s ciljem da za sebe stvori povoljniji ishod kaznenog postupka. Naime iz iskaza svjedokinje EN jasno proizlazi da je takvo zbrinjavanje vozila bilo moguće ali je bilo nužno da stranka želi surađivati “vjerojatno bi postojao neki dogovor kako se to vozilo može smjestiti/zbrinuti ili da na netko treći preuzme“, list 4 zap. od 6.4.2017.godine uz objašnjenje da policija poduzima takve radnje „ako je normalna komunikacija pokuša se zadovoljiti i jedna i druga strana“, list 5 istog zapisnika, uz potvrdu „bitna je komunikacija sa nama uvijek idemo za tim da zaštitimo nečiju imovinu“ što je bilo i u suglasju i sa iskazom svjedoka ŠN list 3 zap. od 10.7.2017.godine.

46. No kad bi se opisano prethodno čak i zanemarilo ( a ne može) priležeći pisani dokazi su spisu nedvojbeno ukazuju na drugu bitnu relevantnu činjenicu.

47. Naime, nakon što je tužitelju dodijeljen branitelj po službenoj dužnosti rješenjem od 16.7.2013. u osobi TN odvjetnika iz [adresa] list 9 spisa Kir-342/13 a koji je kasnije rješenjem od 29.7.2013. razriješen obveza branitelja po službenoj dužnosti tužitelju je imenovan drugi punomoćnik profesionalac odvjetnik Nenad Sladaković rješenjem od 29.7.2013. list 17 istog spisa za branitelja po službenoj dužnosti. Tužitelj je stoga bio valjano zastupan putem punomoćnika profesionalca što se vidi i iz žalbe koji je isti odvjetnik podnio već dana 30.7.2013. Opisano se navodi u sljedećem kontekstu: naime iz istog predmeta Kir-302/13 tužitelj je već 20.7.2013. list 10 tog spisa uputio zamolbu sucu da mu se omogući odlazak u banku kako bi podigao novac što je tužitelju od strane uprave zatvora i odobreno list 11 tog spisa dana 23.7.2013. godine. Tužitelj je dakle imao pristup novčanim sredstvima što proizlazi i iz žalbe koju je odvjetnik Nenad Sladaković dao protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora i u kojoj žalbi jasno navodi očito nakon konzultacije s branjenikom " posebno smatram nezakonitim zaključak suda iz pobijanog rješenja da se ne odredi jamstvo…". Dakle sam tužitelj koji je imao pristup novcu i čija su prava bila zaštićena putem odvjetnika profesionalca je već od 29.7.2013. dakle 14 dana nakon 15.7.2013 . kad je pregledano vozilo mogao svoje vozilo sam zbrinuti bez ičije pomoći (kao što je to uostalom i naknadno učinio op.a.) putem ovlaštenog odvjetnika na isti način što je to učinio puno kasnije putem odvjetnice CN što proizlazi iz računa na listu 13 spisa od 17.12.2013. godine. Stoga za takav propust tužitelja da već tada zbrine svoje vozilo nakon što ga je radi prikrivanja tragova zločina parkirao na neadekvatno (skriveno op.a.) mjesto kojem postoji veliki rizik od devastacije sam tužitelj je mogao već učiniti 14 dana nakon izvršenog pregleda vozila organizirati odvoz istog, te je već tada mogao angažirati vučnu službu ako je imao novaca da traži određivanja jamstva u žalbi, te je mogao taj iznos novca preusmjeriti za izvlačenje vozila sa očito neprikladnog mjesta gdje ga je ciljano i ostavio.

48. Stoga tužena ne može po ocjeni ovog suda sa građansko pravnog aspekta odgovarati i za takav propust tužitelja koji nema veze sa djelovanjem ili propustim djelatnika policije budući je oštećeni dužan poduzeti sve razumne mjere da bi se šteta smanjila.

49. Nadalje, suprotno nedokazanim tvrdnja tužitelja iz podneska od 13.2.2017.godine da je „kamion ostavio zaključan“, list 25 spisa, razvidno je i sivh priležećih dokaza u spisu da djelatnici MUP-a nisu raspolagali sa ključevima predmetnog vozila te isto prilikom pretrage dana 15.7.2013. bilo nezaključano a tužitelj ničim nije dokazao da je istima uručio ključeve radi zbrinjavanja svog vozila iako je to mogao učiniti već 15.7.2013.godine, što nije jer je (list 76 spisa) u to vrijeme negirao da je on vlasnik vozila, iako su po njegovom navodu (zapisnik od 21.2.2014.godine R1 429/13) ključevi bili u kamionu.

50. Tako je iz iskaza svjedoka HN koji je bio svjedok pretrazi i koji je također ukazao gdje se nalazilo skriveno vozilo tužitelja također ukazao da je prije toga pretresa to vozilo bilo čak i parkirano uz mrežu Istarskog ipsilona prema Loboriku što je svjedoku bilo poznato jer tuda čuva ovce uz potvrdu "taj kamion je već bio otvoren; naime taj čovik što pelja taj kamion on je spavao preko ceste kod ĐN istog ovog malog ća se drogira kolikom je puta policija bila kod njega…kad kažem taj koji je spavao kod tog malog mislim na ovog C što pelja taj kamion". Svjedok je opisao da je policija uzela podatke od njega i drugog svjedoka (BN) "nitko nije otvarao na silu niti je provaljivao, siguran sam" list 2 zapisnika od 6.4.2017. godine. Svjedok je opisao da su djelatnici policije otvarali kamion i s boka straga, da su se vrata normalno otvarala uz potvrdu vezano za upit da li je policija zaključala kamion svjedok je odgovorio "samo (su) zatvorili jer ih nisu mogli zaključat budući nisu imali ključeve; i ta zadnja dvokrilna vrata su isto zatvorili" list 3 istog zapisnika.

51. Nadalje i objektivan iskaz svjedokinje EN jasno je potvrdio činjenicu da je taj predmetni kamion koji se nalazio nepristupačnom i zabačenom djelu udaljen do kilometar do ceste da je da je kamion bio otključan, otvoren budući kod pretrage ključ nije postajo niti je isti nađen kod tužitelja. Svjedokinja je potvrdila da je njima tužitelj govorio da uopće nema vozilo te kad su došli na lice mjesta "sva vrata su bila otključana, ništa nismo morali provaljivati niti nasilno ulaziti" uz potvrdu da nakon pretrage kamion nije zaključan jer nisu imali ključeve.

52. Isto tako i iz iskaza svjedoka ŠN na istu okolnost potvrđeno je list 2 zapisnika od 10.7.2017. da je kamion bio otključan "stražnji dio kamiona tovarni prostor je bio otključan, kabina gdje se nalazi upravljački sustav je bio otključan i bočna vrata na listu 52 spisa su bila otključana; ništa od vratiju nije bilo zaključano" uz potvrdu da je tužitelj negirao vlasništvo nad kamionom "on je cijelo vrijeme negirao da je kamion njegov i da je on želio da mu se vrati nismo ga mogli vratiti jer je on negirao svoju vezu s tim kamionom". Svjedok je potvrdio da u situaciji kad postoji ključ da se onda zaključava uz potvrdu da je svaki vlasnik dužan štititi svoju imovinu a ne samo policija.

53. Stoga je razvidno da djelatnici policije nisu raspolagali sa ključevima kamiona da bi taj kamion mogli fizički zaključati u kontekstu kad već tužitelj koji je za to imao priliku nije pravovremeno organizirao putem vučene službe ili na drugi način izmještaj tog kamiona sa te skrivene lokacije prepuštajući ga time svjesno onome što i sam navodi putem punomoćnika „na izvolite svim potencijalnim pljačkašima“, list 25 spisa iako je to po ocjeni ovog suda doista mogao.

54. Nadalje i iz iskaza saslušanih svjedoka EN i ZN što je u suglasju i s potvrdom na listu 18 spisa o privremenom oduzimanju predmeta doista ne proizlazi zaključak da je predmetni kamion bio predmetom kaznenog postupka koji bi bio oduzet. Naime na listu 11 spisa navode se predmetni koji su oduzeti. Svjedokinja EN je list 4 zapisnika od 6.4.2017. potvrdila vezano za upit "da li kod ovakvih situacija kad predmet nije oduzet koji je pretražen da li u pravilima rada postoji pravilo da se osigura na neki način odg: ne jer on nije bio predmet kaznenog postupka a inače se zaključa i ključevi predaju stranci" uz pojašnjenje vezano za nemogućnost bilo kakvog oblika komunikacije s tužiteljem, o čemu uostalom postoje i pisani dokazi u spisu glede načina na koji se tužitelj obraćao policijskim djelatnicima kod trženja informacija. Svjedokinja je potvrdila da policija nije bilo dužna osigurati vozilo. 55. Nadalje i iz iskaza svjedoka ŠN s ročišta od 10.7.2017. također ne proizlazi da se u situacijama kad ne postoji ključ vozilo mora osigurati. Tako je imenovani jasno iskazao list 3 istog zapisnika "ne ostavljamo trake ako se ne moramo vraćati, a na upit da i ga pečatiramo navodim da ga ne pečatiramo, navodim da ga pečatiramo ako se imamo opet za vratiti".

56. No i neovisno o navedenom čak i ako bi se u najpovoljnijem kontekstu za tužitelja sukladno između ostalog i odredbama Pravilnika o postupanju policijskim službenika NN 89/10 te Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima na koje se poziva tužitelja imalo tumačiti da je policija ipak (op.a.) unatoč svemu navedenom bila dužna osigurati imovinu tužitelja tada je kako je već navedeno ako se tako gleda u povoljnijem slučaju za tužitelja policija opisano mogla učiniti tek u vrijeme kad je tužitelj i sam iskazao želju odnosno odobrenje vezano za svoje privatno vlasništvo kad već to sam nije učinio kad je dobio branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Nenada Sladakovića već 29.7.2013. Dakle djelatnici MUP-a su dakle mogli pomoći tužitelju tek u trenutku kad je on iskazao želju što da radi sa svojom vlastitom imovinom budući se prije spomenutog 6.9.2013. list 195 spisa tužitelj bavio odlaskom po naočale i po novac u svojim zamolbama sucu a ne u zbrinjavanju svoje vrijedne imovine, uz što je razvidno i iz priležeče dokumentacije u spisu nepotreban gubitak energije kroz sukobe sa drugim zatvorenicima te vrijeđanju djelatnika policije, a razvidno britanska ambasada u Zagrebu ga je, prema postojećim dokazima u spisu, očito ignorirala.

57. Konačno, po ocjeni ovog suda ako bi se sve prethodno opisano u potpunosti zanemarilo (a doista po ocjeni ovog suda ne može) i ako bi se uzelo da su djelatnici policije bili dužni prilikom pretrage tužiteljevog kamiona poduzeti mjere zaštite te imovine i protiv volje tužitelja, sam tužitelj opet ne dolazi u pravno povoljniju poziciju vezano za odštetnu odgovornost tužene budući on uopće i ne navodi koje su to mjere (u kontekstu njegovog prvotnog negiranja vlasništva kraj činjenice da je vozilo ostavljeno i to ne od strane policije parkirano u zabitoj lokaciji izloženoj riziku devastacije, kraj činjenice izostanka bilo kakve normalne komunikacije sa djelatnicima policije radi zbrinjavanja vlastitog vozila, kraj činjenice nepoduzimanja iako mu je za to ostavljena mogućnost od strane samog tužitelja zbrinjavanja vozila putem vučne službe) koje je onda policije propustila poduzeti a vezano za osiguranje njegovog vozila parkiranog u zabačenom mjestu i kakvo je to osiguranje trebalo u takvim uvjetima biti i da li bi funkcioniralo.

58. Naime kako je već prethodno navedeno tužitelj i ne navodi koje je to norma objektivnog prava povrijeđena koju su djelatnici policije propustili poduzeti osim pozivanja na općenitu odredbu iz Zakona o policijskim poslovima odnosno navedenim Pravilnikom. Opisano se navodi u kontekstu objektivnog iskaza svjedoka ŠN koji je na ročištu od 10.7.2017. nakon što je objektivno opisao da je predmetno vozilo bilo zavučeno u šumu da je postojala dužnost pečatiranja vozila jedino u situaciji kad se u vozilo trebalo vratiti, a što prema postojećim dokazima u spisu nije bilo tako. Postavlja se i životno pitanje da li bi da je vozilo bilo pečatirano tužitelj izbjegao devastaciju vozila koje bi i dalje ostalo u zabitom mjestu u šumi udaljeno gotovo kilometar od ceste u šumi jer po ocjeni ovog suda na tužitelju je ležao teret dokaza pozitivne tvrdnje da bi takvo pečatiranje vozila bez čuvanja vozila od strane djelatnika policije (tužitelj i ne ukazuje koja je to norma po kojoj bi djelatnici policije trebali čuvati vozilo) sigurno spriječilo devastaciju vozila u takvom zabitom mjestu u kontekstu kada se zadnji kraj vozila i po iskazu tužitelja mogao otvoriti sa polugom (kračunom- list 56 do 57 zapisnika R1 429/13). Isto tako postavlja se pitanje da li bi "osiguranje" vozila putem zaštitnih traka spriječilo devastaciju vozila u konkretnom mjestu gdje je ostavljeno što je bitno naglasiti ne od strane policije te da li bi te zaštitne trake bez puno bitnijeg a to je fizičko odvoženja vozila sa tog mjesta (za što tužitelj nije u to vrijeme osigurao novac) postiglo da do devastacije na vozilu ne dođe.

59. Naime, za odgovornost tužene za štetu bitno je kako je već obrazloženo da je nastala šteta (teorija adekvacije) neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave uz što je bitno naglasiti da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Dakle cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja tužitelj je morao dokazati da bi eventualno postavljanje zaštitnih traka odnosno pečatiranje vozila predstavljalo sigurnost za takvo vozilo te bi opisano spriječilo devastaciju što po ocjeni ovog suda cijeneći sve okolnosti ovog slučaja nije dokazano, a još manje je tužitelj dokazao da je policija morala ostati na takvom mjestu „čuvati vozilo“. Tužitelj nije dokazao niti da je u to kritično vrijeme imao osigurana sredstva koja je mogao plasirati putem odvjetnika vezano za fizičko odvoženje vozila na sigurno mjesto što je bila njegova dužnost. 60. Objektivno gledano izvjesna je činjenica da bi se devastacija vozila spriječila da je tužitelj želio nazočiti pretrazi vozila te da je, za što su mu dani svi preduvjeti sam organizirao izmještanje vozila što je bitno naglasiti u to vrijeme s te lokacije gdje vozilo pečatiranjem i zaštitnim trakama ne može biti zaštićeno ako se ne organizira njegovo fizičko čuvanje što nije bila dužnost tužene. Međutim tužitelja za takve aktivnosti u odnosu na djelatnike policije nije pokazao spremnost iako mu je što je također bitno naglasiti omogućeno da odlaskom u banku pribavi i novčana sredstva te iskaže spremnost da čak i da jamstvo (žalba od 30.7.2013. listovi 20-21 spisa Kir-342/13 a vezano za određivanje istražnog zatvora), što je sve moga i sam učiniti i bez svoje fizičke nazočnosti preko svog ranijeg odvjetnika. Takav propust tužitelja ako je već izrazio animozitet prema redarstvenicima RH da s njima na bilo koji način osim vrijeđanjem komunicira i surađuje mogao je biti kompenziran i elementarnom inicijativom tužitelja da kroz branitelja koji mu je dodijeljen po službenoj dužnosti i s kojim je s obzirom na podneske žalbu komunicirao da već 30.7.2013. izvrši fizičko izmještanje vozila putem ovlaštene tvrtke kao što je to tek naknadno učinio putem svoje odvjetnice tek 17.12.2013. godine kad je već bilo kasno. Na te okolnosti sud je i želio saslušati tužitelja koji unatoč pozivu suca cijeneći očitovanje punomoćnika nije želio pristupiti na raspravu radi pojašnjavanja tih okolnosti a unatoč pozivu suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja koje je primjenjivano tijekom cijelog postupka tužitelj po punomoćniku nije želio predlagati daljnje dokaze već se izričito suglasio da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu te da se cijeni njegov iskaz iz predmeta R1 429/13 od 2w1.2.2014.godine što je sud cijenio ali opisano ne objašnjava zašto tužitelj nije poduzeo sve što bi poduzela razumna osoba da smanji štetu.

61. U konačnici ukoliko bi se uzelo da doista postoji (a po ocjeni ovog suda kako je obrazloženo ne postoji) bilo kakav propust djelatnika MUP-a na način da su oni ipak op.a. morali o svom trošku i mimo za to izražene volje od strane tužitelja zbrinuti njegovo vozilo tada je to zbrinjavanje vozila moglo uslijediti tek kad je tužitelj dao do znanja da i on to doista i želi a što proizlazi tek iz njegovog dopisa od 6.9.2013. list 195 spisa kad je konačno percipirao da je putem privatne firme i bez britanske ambasade odnosno i bez Royal Automobile Cluba-RAC list 197 spisa dopis od 22.9.2013. u kojem dopisu je u biti tužitelj nastojao da postigne izmještanje vozila kako bi troškove platilo osiguravajuće društvo u čemu također nije uspio.

62. Stoga tužena ne može odgovarati za devastaciju vozila a napose ne za cijelo razdoblje te devastacije već u najpovoljnijem slučaju za tužitelja (kad bi se zanemarilo sve prethodno obrazloženo) tek onda kad je tužitelj kroz svoju zamolbu sucu od 6.9.2013. konačno izrazio spremnost što će uraditi sa vlastitom imovinom koju je tada prvi put konkretizirao navođenjem registarske oznake svog vozila list 195 spisa.

63. Opisano se navodi u kontekstu iskaza svjedoka HN koji je na ročištu od 6.4.2017. jasno iskazao "govorili su da kredu tuta forza svi koji su tuda pasivali da su sve strani (stvari) razbacane iz kamiona" uz napomenu da je prošlo dva mjeseca kad je on ponovno prošao i vidio kamion koji je bio "gol". Pojednostavljeno kazano tužena u najpovoljnijem slučaju za tužitelja ako se naravno zanemari sve prethodno navedeno ( a ne može op.a.) može eventualno odgovarati samo za štetu za ono razdoblje i za onu štetu koja je nastala u razdoblju otkad je tužitelj konačno odlučio što će da zaštiti svoju imovinu i to obznani nadležnim organima, dakle samo za razdoblje od 6.9.2013. pa do okvirno dva mjeseca računajući od dana 15.7.2013. jer je razvidno po iskazu svjedoka HN da je kamion bio "ogoljen" kad je proteklo otprilike dva mjeseca od izvršene pretrage vozila (od 15.7.2013.). Dakle odgovornost tužene, ako i postoji a po ocjeni ovog suda ne postoji, u najpovoljnijem slučaju ne može se odnositi na cjelokupnu štetu za cijelo razdoblje, nego na štetu koja je nastala u razdoblju kad je tužitelj konačno izrazio volju (zbog kalkulacije vezano za ishod kaznenog postupka) da zaštiti svoju imovinu i to obznanio kroz navedeni dopis. Opisano razdoblje unatoč pozivanju suca na predlaganje daljnjih dokaza po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao, a još manje je dokazao u kojem točno razdoblju je došlo do devastacije njegovog kamiona jer je cijeneći mjesto gdje se vozilo tužitelja bilo sakriveno, razvidno da je ta devastacija već nastala do 6.9.2013.godine.

64. U skladu s obrazloženim, da sve ne ponavlja, tužitelju ne pripada niti iznos od 5.000,00 kn vezano za trošak prijevoza kamiona, a niti iznos od 12.000,00 kn vezano za trošak osiguranja, sa kamatama na isti.

65. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj u cijelosti kao neosnovan a sve na način kako je to sadržajno i navedeno u stavku I izreke ove presude.

66. U slučaju ne prihvaćanja pravnih stajališta (naravno cijeneći temeljno načelo o teretu dokaza) isključivo vezano za mogućnost preinake, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branku Gregoroviću vezano za visinu tužbenog zahtjeva.

67. Vještak je procijenio ukupnu prosječnu vrijednost novih stvari-predmeta navedenih od 1.-84. u iznosu od 202.510,00 kuna prema specifikacijama i pojedinačnim iznosima navedenih na stranama 2-10 nalaza i mišljenja odnosno na stranama 241-249 ovog spisa. Vještak je nadalje naveo da je za obračun sadašnje vrijednosti bilo potrebno utvrditi starost istih, a što prema dostupnim podacima iz spisa isto nije bilo moguće pravilno utvrditi za sve stvari-predmete (tužitelj je naveo vrijeme nabave-kupnje samo za pojedine premete). Vještak je nadalje naveo da je prema navedenom (kao jedino mjerodavno), sadašnja vrijednost stvari-predmeta za koje je tužitelj naveo vrijeme kupnje (nova vrijednost-stopa amortizacije od vremena nabave od zadanog termina 07/2013)-bez obzira na pojedinu manju vrijednost (sitan inventar) za stvari po rbr. 1-5, 7-9, 15, 16, 18-19, 27, 32, 38, 41, 47, 49, 53, 65-68, to ukupno iznosi -2.659,14 kuna. Za sve ostale stvari kod kojih nije moguće točno utvrditi starost primijenila se zakonom propisana amortizacija od 50% (stari po rbr. 6, 10-14, 17, 20- 26, 28-31, 33-37, 39-40, 42-46, 50-52, 54-64, 69-84) što ukupno iznosi -68.600,00 kuna. Vještak je naveo da je sadašnja-stvarna vrijednost pokretnina koje su bile predmetom ove procjene na dan 07/2013 iznosi 131.250,86 kuna ili, po srednjem tečaju NBH na dan izrade nalaza (1 euro=7,44 kuna) iznosi 17.641,24 eura. Vještak je nadalje naveo da kod obračuna vrijednosti pokretnina da su primjenjivane prosječne cijene za iste ili slične pokretnine iznađene na domaćem tržištu /zaokruženo na bližu stoticu ili deseticu). Isto vrijedi i za pokretnine čija je vrijednost iznađena putem Internet stranica na stranom tržištu. Usporedba je vršena i s cijenama koje je prikazao tužitelj, te su iste pretrpjele manje, ali realne promjene. Kako je procjena utvrđena samo na osnovu podataka i fotografija (jer su svi navedeni predmeti otuđeni i nestali), moguća su manja odstupanja od primijenjenih cijena, ali ne znatno.

68. Iz iskaza vještaka Branka Gregorovića utvrđeno je vezano za točku 3 podneska tuženika da je zaposlen kao procjenitelj već preko 30 godina i da radi upravo štete na takvim stvarima po kampovima, misli da je stekao dovoljno iskustva da to može realno procijeniti na taj način.Naglašava da bilo koji predmet koji je nestao ili oštećen morao bi se znati točan tip, marka, starost da bi se moglo preciznije utvrditi njegova vrijednost a ako nije navesti neku srednju vrijednost i tako se amortizira. Mjerodavno je račun ili kopija računa koja se može dobiti u trgovini u kojoj je kupljeno, sve ovo barem što se tiče propisa godine 2017. je on izjavio prema izjavi. Vezano za navode tužitelja o starosti predmeta vještak je uzeo u obzir tu izjavu a ukoliko se izjava ne bi uzela u obzir onda je i to mogao amortizirati 50% od procijenjene vrijednosti.Na upit tužitelja vezano za upit da vrši procjenu nestalih stvari u kampovima kako onda u tim situacijama kojoj metodom vrši procjenu vještak je odgovorio da uzima amortizaciju i procijenjenu vrijednost te iskazuje u omjeru od 50%. Na upit suca vještak je naveo da on na temelju fotografija nije mogao zaključiti da li je nešto dotrajalo ili nije ili je u kvaru ili nešto treće već je samo mogao uzeti prosječnu vrijednost uz amortizaciju od 50%. To u prijevodu znači 50% od prosječne vrijednosti. Tamo gdje je stavio upitnik u nalazu to se upravo odnosi tamo gdje nije poznata starost predmeta. I za generator, prijenosni agregat, motornu pilu, hladnjak za piće, glazbenu liniju, pojačalo, 2000 komada CD-a, kao što je rekao s obzirom na nepostojanje materijalnog traga mogao je procjenjivati po istoj metodi od prosječne vrijednosti.

69. Na upit zz tuženika vezano za način utvrđivanja cijena i vrijednosti stvari koje su cijene bile parametar za utvrđivanje tih činjenica vještak je naveo da je podatak o predmetu iz spisa to je prva stvar koji je jako štur i sljedeća je internetska metoda, da on ima tih raznoraznih cjenika tako da ima i od prijašnjih godina tako da je našao jednu prosječnu vrijednost. Na upit tužitelja vezano za internetske cijene da li u dućanima cijene budu veće ili niže vještak je odgovorio da postoje i jedna i druga mogućnost.

70. Na upit suca s obzirom na postojeće podatke u spisu koji su doista šturi da li postoji neka druge preciznija metoda za procjenu nekretnina vještak je odgovorio da bez ovih podataka koje je prethodno naveo ne postoji neka druga metoda kojom bi mogao procijeniti pokretnine. Za ovakve predmete s ovakvim predmetima je čista procjena ali vodeći računa o iskustvu i nastojao je procijeniti najrealnije što je mogao. Sve cijene su niže koje je naveo tužitelj, većina. Gledao je internetske stranice i u RH i u [adresa].

71. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Željka Petkovića listovim 274 do 277 spisa, vještak je naveo da nastala šteta na vozilu Mercedes-Benz 814 reg. oznake [registarska oznaka] kvalificira se kao TOTALNA (potpuna) šteta iz razloga što je cijena popravka vozila znatno veća od vrijednosti samog vozila te je procijenio visinu nastale totalne štete na vozilu tužitelja na iznos od 22.626,75 kuna.

72. Sukladno obrazloženom tužitelj je po punomoćniku specificirao svoj tužbeni zahtjev kroz podnesak od 20.11.2020. list 290 spisa sukladno nalazu i mišljenju obaju vještaka a u konačnici u podnesku od 10.9.2024. list 379 do 380 spisa, kako je i sadržajno i navedeno u stavku I izreke ove presude .

73. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka, ali i nakon ukidbene odluke primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja radi dopune dokaznog postupka. I na ročištu održanom dana 18.12.2024. godine na izričit upit suca stranke su se suglasile da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu list 401 spisa. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 28.1.2025.godine, ali je isto rješenjem odgođeno za dan 31.1.2025.godine godine.

74. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

75. Tužena je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po ODO Pula pa joj je sukano troškovniku na listu 293 spisa valjalo priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu od 7.12.2016. 250 bodova tbr 8/1, kao i za sastav obrazloženih podnesaka od 12.6.2020. i 1.10.2020. po 250 bodova za svaki taj podnesak tbr 8/1., za zastupanje na ročištima od 20.12.2016., 13.2.2017., 6.4.2017., 22.5.2017., 10.7.2017., 3.5.2018., 2.7.2018., 6.5.2019., 29.6.2020., 10.9.2020. i 26.11.2020. po 250 bodova za svako to ročište br. 9/1 a za ročišta od 2.10.2017., 19.3.2018., 8.6.2018., 29.11.2018. i 11.3.2019. 25% ili 62,5 bodova za svako to ročište po tbr 9/5 što zbrojeno iznosi 3812,50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (tbr. 48 48 st. 3 u svezi s tbr. 50) da svotu od 7.625,00 eura ali je tužena (članak 2 st. 2 ZPP-a) potraživala list 405 manji iznos od 6.304,33 eura. Po troškovniku na str. 405 spisa tuženoj pripada nagrada za zastupanje na ročištu od 4.7.2024. po tbr. 9/2 125 bodova, za ročište od 11.9.2024. po tbr. 9/5 62,5 bodova e za ročište od 18.12.2024.tbr. 9/ 250 bodova ili po tom troškovnik iznos od 437,50 bodova ili 875,00 eura (1 bod = 2,00 eura), što zbrojeno sam iznosom od 6.304,33 eura daje ukupan parnični trošak od 7.179,33 eura , a koji iznos parničnog troška je tužitelj dužan isplatiti tuženoj, stav II izreke ove presude zajedno sa propisnom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29. st. 2. ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 31.1.2025.godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana, stav II izreke presude.

76. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa je u cijelosti valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan, stav III izreke ove presude sa kamatom na isti.

U Puli, 31. siječnja 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i ostale stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženoj po ODO Pula