Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-536/2020-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Jurašiću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnici Sanji Kamenar Milutin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Tuliji Zele-Janjanin, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulije Zele-Janjanin i Adrijane Jovanović u Rijeci, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 15. studenoga 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnice umješača na strani tuženika, objavljene 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 21.381,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijekom zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, za razdoblje od 19. rujna 2017., pa do dana podnošenja tužbe 18. rujna 2020., isplati iznos od 5.059,39 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2020., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade, isplati iznos od 3.173,28 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 220,18 eura (za lipanj 2021.), od dana 16.07.2021.,

- na iznos od 307,21 eura (za srpanj 2021.), od dana 16.08.2021.,

- na iznos od 307,21 eura (za kolovoz 2021.), od dana 16.09.2021.,

- na iznos od 307,21 eura (za rujan 2021.), od dana 16.10.2021.,

- na iznos od 267,55 eura (za listopad 2021.), od dana 16.11.2021.,

- na iznos od 307,20 eura (za studeni 2021.), od dana 16.12.2021.,

- na iznos od 346,86 eura (za prosinac 2021.), od dana 16.01.2022.,

- na iznos od 267,55 eura (za siječanj 2022.), od dana 16.02.2022.,

- na iznos od 227,90 eura (za veljaču 2022.), od dana 16.03.2022.,

- na iznos od 346,86 eura (za ožujak 2022.), od dana 16.04.2022.,

- na iznos od 267,55 eura (za travanj 2022.), od dana 16.05.2022.,

pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete, s naslova tuđe pomoći i njege, počevši od 19.09.2020.godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, isplaćuje rentu u iznosu od 95,56 € mjesečno, koji mjesečni iznosi dospijevaju svakog 20-og u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, sve to sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 10.632,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 31. prosinca 2021.

II. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 21. svibnja 2023.

III. Tužba se smatra povučenom za iznos od 12,12 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. rujna 2017., kao radnik Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma – Podružnica Delnice, Šumarija Gomirje, u redovnom radnom vremenu i prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka (otpreme drvnih sortimenata u G.J. Potočine - Crna kosa, Odjel 51), pretrpio ozljedu na radu na način da ga je na privremenom šumskom radilištu - stovarištu drvnih sortimenata, prilikom utovara trupaca na teretno vozilo, u lijevu nogu iznenada udario trupac/grana debljine cca 5 cm, duljine cca 10-11 m, uslijed čega je zadobio osobito teške tjelesne ozljede pobliže navedene u medicinskoj dokumentaciji (intraartikularni multifr. prijelom proks. dijela tibije i fibule s pomakom, ruputuru prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta). Ozljeda je bila toliko teška, tako da je nakon udarca predmetnog trupca/grane noga u koljenu bila potpuno „preklopljena“ prema van tj. bočno. Tužitelj je operativno i ambulantno liječen, provodio je fizikalne terapije, uslijed trajno oštećenih vena pojavio se problem s trombozom, noga je zakrivljena, a i danas ima problem s ulceroznim promjenama, odnosno na distalnom dijelu postoperativnog ožiljka stvara se rana iz koje curi gnoj. Tužitelj i danas trpi konstantne bolove, životne aktivnosti su mu trajno smanjene, npr. otežano se kreće, pogotovo po neravnoj podlozi ili stepenicama, ne može kleknuti, samostalno obući čarape, ne može obavljati niz uobičajenih poslova u domaćinstvu, stoga mu je trajno potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj je 24. ožujka 2020. podnio odštetne zahtjeve tuženiku i Croatia osiguranju d.d. (kod kojeg tuženik ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima). Tuženik je zaprimio odštetni zahtjev tužitelja 27.ožujka 2020., a Croatia osiguranje d.d. da je 26. ožujka 2020. djelomično udovoljila odštetnom zahtjevu tužitelja, te mu je isplatila iznos od 63.000,00 kn. Navedeni iznos po stajalištu tužitelja nije dostatan da bi naknadio štetu koju je pretrpio u štetnom događaju. Tužitelju je uslijed ozljede na radu - štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, stoga tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 40.000,00 kn, i to po kriteriju: pretrpljenih fizičkih bolova, koji su i danas prisutni, bolova i nelagodnosti uslijed operacija odn. tijekom liječenja, pretrpljenog straha koji je oštećenik doživio za vrijeme ozljede na radu, straha od ishoda liječenja, operativnih zahvata, straha od nastanka invalidnosti, duševnih boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti, duševnih boli zbog naruženja (ožiljak, šepanje, deformacija, oticanje). Tužitelj uslijed ozljede na radu trpi i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom koja mu je bila svakodnevno potrebna, a koja će mu biti potrebna i ubuduće. Riječ je o seoskom domaćinstvu, te oštećenik ne može sudjelovati u nizu poslova koje je obavljao prije nastanka ozljede. Stoga po navedenoj osnovi, za period od štetnog događaja, pa do podnošenja tužbe, od tuženika potražuje iznos od 16.200,00 kn, a ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, rentu u iznosu od 450,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, te osporava visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tužitelj 19. rujna 2017. bio u radnom odnosu kod tuženika te da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21. svibnja 2002., Aneksa ugovora o radu od 14. veljače 2006., Aneksa ugovora o radu od 11. prosinca 2007. obavljao poslove radnog mjesta pomoćnik revirnika - poslovođa u šumariji [adresa]. Međutim, tuženik smatra kako nije odgovoran za nastalu ozljedu te se ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, tuženik ističe da je tužitelju sukladno primjenjujućim propisima osigurao sigurne uvjete rada, međutim, do konkretnog štetnog događaja došlo je uslijed izrazite neopreznosti tužitelja prilikom provođenja radne operacije utovara tereta (drvnih sortimenata) u kamion, a što je suprotno pravilima struke i zaštite na radu koje je tužitelj bio dužan poštivati i s kojima je bio upoznat. Naime, iz Zapisnika o inspekcijskom očevidu, Klasa: 116-02/17-41, Ur.broj: 524-10-03-02/6-17-2 od 19. rujna 2017. na str. 6, pod točkom 9. proizlazi da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu na način da se radnici ĐN i ČN nisu prilikom utovara tereta u kamion odmaknuli na udaljenost izvan zone opasnosti, odnosno nisu napustili manipulativni prostor dizalice, a što da je suprotno čl. 64. i 65. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta („Narodne novine“ 49/1986). Također, Pravilnikom o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ 10/1986) odredbom čl. 97. određeno je da pri utovaru ili istovaru drvnih sortimenata dizalicom radnici moraju biti izvan zone opasnosti. Stoga se predlaže izvršiti uvid u navedene članke prednje navedenih Pravilnika. Osim toga, jedno od osnovnih pravila u šumarstvu je i da pri utovaru drvnih sortimenata da se radnici i sredstva rada ne smiju nalaziti u manipulativnom prostoru dizalice, a koje pravilo je tužitelj prekršio. Navedeno proizlazi iz Uputa za rad na siguran način pri privlačenju i prijevozu drveta. Iz Prijave o ozljedi na radu broj 20170013550 od 5. listopada 2017., Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu od 19. rujna 2017. i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I-116-02/17-41/136, Ur.broj: 524-10-03-02/6-17- 6 od 28. studenoga 2017. razvidno je da se tužitelj prilikom izvođenja radne operacije utovara drvnih sortimenata na kamion nalazio iza prikolice udaljen cca 7 metara te upisivao prethodnu izmjeru u terensko računalo. Dakle, tužitelj se nalazio u zoni opasnosti te nije pratio proces rada. Sastavni dio prednje navedenog Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu sastavljan od poslodavca su Izjave ĐN i GN iz kojih također proizlazi da se tužitelj nalazio iza prikolice svega cca 7 metara, te da je prilikom podizanja grana odsločila u zrak, po leđima zakačila ĐN koji je izgubio ravnotežu i pao na GN te ga srušio na pod. Sastavni dio prednje navedenog Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu sastavljan od poslodavca su Izjave ĐN i GN iz kojih također proizlazi da se tužitelj nalazio iza prikolice svega cca 7 metara, te da je prilikom podizanja grana odskočila u zrak, po leđima zakačila ĐN koji je izgubio ravnotežu i pao na GN te ga srušio na pod. Također, Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I-116-02/17-41/136, Ur.broj: 524-10-03-02/6-17- 6 od 28. studenoga 2017. na str. 4 navodi da su se „ G nalazili oko 6-7 metara iza prikolice na koju su ukrcavani bukovi trupci namijenjeni ogrijevu. IN da se nalazio na dizalici i da je prilikom podizanja jelić odskočio u zrak, a spomenuta grana je po leđima zakačila ĐN koji je izgubio ravnotežu i pao na GN te ga srušio na pod.“ Slijedom svega navedenog, jasno je da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Međutim, tuženik osporava uz tužbu dostavljani Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Klasa: UP/I-116- 02/17-41/135, Ur.broj: 524-10-03-02/6-18-11 od 29. svibnja 2018., a koji Zapisnik nije dostavljan Voditelju UŠP Delnice koji zastupa Podružnicu niti Stručnom suradniku za zaštitu na radu. Posebno se napominje da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu, međutim uz svu dužnu pažnju i poduzete mjere od strane tuženika kao poslodavca nastup predmetnog štetnog događaja nije bilo moguće predvidjeti obzirom na krajnju nepažnju kojom je tužitelj postupao prilikom izvođenja predmetne radne operacije. Nadalje, ukazuje se da je tuženik tužitelju omogućio sva osobna zaštitna sredstva. Poslodavac je osposobio radnika za rad na siguran način, za pružanje prve pomoći i za obavljanje poslova ovlaštenika za zaštitu na radu. Iz svega gore navedenog kao i iz dokumentacija koja je dostavljena uz odgovor na tužbu jasno se zaključuje da je u konkretnom slučaju šteta nastala uslijed postupanja tužitelja s krajnjom nepažnjom, a na koje postupanje tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu iz čega slijedi da su nastupile okolnosti iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu prema kojima se tuženik oslobađa od odgovornosti za nastanak štete odnosno da su se ispunile okolnosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu i u pogledu pojedinačnih stavaka. Tuženik se također protivi visini neimovinske štete, visini imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a posebno visini imovinske štete u vidu rente, budući tuženik smatra da ne postoji pravni osnov na temelju kojeg bi tužitelj istu mogao potraživati. Tuženik pored svega ističe da je u vrijeme štetnog događaja s osiguravajućim društvom Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 0787022001264 te se predlaže da se navedeno osiguravajuće društvo obavijesti o ovoj parnici radi miješanja u istu na strani tuženika. Ujedno se predlaže službenim putem od strane navedenog osiguravajućeg društva pribaviti očitovanje o eventualnoj likvidaciji štete na koju se poziva tužitelj u tužbi, a tuženik o navedenom nema kompletna saznanja. Tuženik moli oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 1 i 2 Zakona o sudskim pristojbama obzirom da je istom odredbom utvrđeno kako su od plaćanja pristojbe oslobođeni Republika Hrvatska i tijela javne vlasti odnosno osobe i tijela koje obavljaju javne ovlasti. Kako je tuženik, kao trgovačko društvo u 100% -tnom vlasništvu Republike Hrvatske, na popisu tijela javne vlasti, oslobođen je plaćanja pristojbe. Temeljem svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadu prouzročeni parnični trošak, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

3. Vezano za prijedlog tuženika da se o predmetnoj parnici, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), obavijesti treća osoba, sud je dopisom od 2. svibnja 2022. (stranica 339 spisa) pozvao Croatia osiguranje d.d., Zagreb, da se u roku od 15 dana od dana zaprimanja istog izjasni stupa li u parnicu kao umješač na strani tuženika. Podneskom od 9. svibnja 2022. (stranica 347-348 spisa) Croatia osiguranje d.d., Zagreb prihvatilo je miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika.

3.1. Smatrajući kako Croatia osiguranje d.d., Zagreb ima pravni interes da u parnici koja teče između tužitelja i tuženika tuženik uspije, te zbog činjenice postojanja osiguranja od odgovornosti za naknadu štete prema djelatniku, na ročištu od 4. srpnja 2022. (stranica 391-398 spisa) donijeto je rješenje kojim je prihvaćeno sudjelovanje Croatia osiguranja d.d., Zagreb, kao umješača na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari, a sukladno odredbi čl. 206. st. 1. i 2. te čl. 207. st. 3. ZPP-a.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Željku Cesarcu, dr. čiji Nalaz i mišljenje od 24. travnja 2023. prileži na stranici 584-601 spisa, usmeno obrazloženje dano na ročištu od 1. prosinca 2023. na stranici 624-626 spisa, a pisana očitovanja od 24. svibnja i 18. rujna 2024. na stranicama 655-656 spisa i 865- 866 spisa, kao i vještačenje po pravnoj osobi Ad hoc sigurnost j.d.o.o., Rijeka, po vještaku zaštite na radu Ani Šijaković, dipl.ing. sigurnosti, čiji Nalaz i mišljenje od 25. lipnja 2024. prileži na stranici 657-662 spisa, pisano očitovanje na primjedbe tuženika od 30. srpnja 2024. (stranica 854-856 spisa), a usmeno očitovanje dano na ročištu od 15. studenoga 2024. na stranici 870-873 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka LN (stranica 392-395 spisa), VN (stranica 395- 398 spisa), IN (stranica 340-342 spisa), TN (stranica 342-343 spisa), ŽN (stranica 413-414 spisa), EN (stranica 414-415 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 332-336 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

6. Tužitelj je podneskom od 31. prosinca 2021. (stranica 202-208 spisa) preinačio tužbu na način da je proširio tužbeni zahtjev i u odnosu na izgubljenu zaradu.

6.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od odredbe st. 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 14. ožujka 2022. (zapisnik prileži na stranici 326-327 spisa). Kako je tužba preinačena 31. prosinca 2021., dakle prije zaključenja prethodnog postupka, takva preinaka je dopuštena sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, koju preinaku je sud dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje spora, slijedom čega je valjalo riješiti kao u točki I. izreke.

6.3. U odnosu na preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva učinjenu podneskom od 21. svibnja 2023. (stranica 609-612 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a temeljem Nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca, takva preinaka dopuštena je sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a obzirom da na strani tužitelja nema krivnje jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka budući da je tek po provedenom medicinskom vještačenju, koji dokaz je pravovremeno predložen, mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev, odnosno odrediti njegovu visinu. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki II. izreke.

7. Vezano za prigovor zastare kojeg tuženik ističe u odgovoru na tužbu (stranica 77- 81 spisa) navodi se da se ozljeda na radu dogodila 19. rujna 2017., a tužba u ovom pravnoj stvari podnesena je 18. rujna 2020. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – u svakom slučaju to potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. U konkretnom slučaju do podnošenja tužbe nije istekao zastarni rok iz čl. 230. ZOO, slijedom čega je dani prigovor neosnovan.

8. Nadalje, a vezano za tuženikov prigovor preuranjenosti tužbe obzirom da liječenje tužitelja nije dovršeno (prigovor istaknut u podnesku od 22. svibnja 2023. – stranica 613-614 spisa) navodi se kako je vještak medicinske struke dr. Željko Cesarec na ročištu od 29. travnja 2023. (stranica 624-626 spisa) naveo kako je tužiteljevo zdravstveno stanje definitivno na taj dan, slijedom čega je dani prigovor neosnovan obzirom da je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 15. studenoga 2024.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti (po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli radi smanjenja životne aktivnosti i naruženja) i imovinske štete (naknada za tuđu pomoć i njegu, te izgubljena zarada) koju isti trpi kao posljedicu pretrpljene ozljede na radu 19. rujna 2017.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnik revirnika – poslovođa u šumariji Gomirje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ur.broj: DE-01-2002/1864-01 GOM od 21. svibnja 2002. (stranica 144-145 spisa), Aneksa ugovora od 11. veljače 2006. (stranica 146 spisa), Aneksa ugovora o radu od 11. prosinca 2017. (stranica 147 spisa) i Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2018. (stranica 148 spisa), kao i da je 19. rujna 2017., prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta (otpreme drvnih sortimenata u G.J. Potočine – Crna kosa, Odjel 51) pretrpio ozljedu na radu (udarac trupca u lijevu potkoljenicu), uslijed koje je zadobio: višekomadni prijelom gornjeg - proksimalnog dijela goljenične kosti (tibija) lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem - lateralni kondil i oštećenje zglobnih struktura koljena i to: puknuće (rupturu) prednje ukrižene sveze (lig. cruciatum ant – LCA), puknuće (rupturu) stražnje ukrižene sveze (lig. cruciatum post – LCP), puknuće (rupturu) posterolateralnog kuta lijevog koljena (APL) i višekomadni prijelom glavice lijeve lisne kosti (fibule), koje ozljede vještak medicinske struke dr. Željko Cesarec kvalificira kao tešku tjelesnu ozljedu. Također, nije sporno da je zbog opisanog ozljeđivanja tužitelj pretrpio štetu, kao ni činjenica da je umješač na strani tuženika tužitelju isplatio nesporni iznos štete od 63.000,00 kn i to 24. travnja 2020. iznos od 38.000,00 kn, a dana 20. svibnja 2020. daljnji iznos od 25.000,00 kn, kako je to pobliže obrazloženo u podnesku od 9. svibnja 2022. (stranica 347-351 spisa).

10.1. Međutim, sporno je postoji li valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, visina tužitelju proizašle štete, kao i pitanje doprinosa tužitelja nastanku ovog štetnog događaja.

11. Tijekom trajanja postupka tuženik i umješač na strani tuženika ustrajali su u tvrdnji kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom i nepažnjom.

12. Odgovornost tuženika za nastalu štetu po mišljenju ovoga suda temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR). U smislu predmetne odredbe zakona poslodavac odgovara za štetu koju je pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti i te odgovornosti se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a), a djelomično se oslobađa te odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st. 3. ZOO-a). U konačnici, odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužitelja kao stranke (stranica 332-336 spisa) kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, ovaj sud utvrđuje da kod tuženika radi 41 godinu, uz napomenu da kao pomoćnik revirnika radi sedam do osam godina, a prije toga da je radio u računovodstvu, pa kako ih je bilo viška u kancelariji, da je išao na prekvalifikacije. Nadalje je naveo da ga je predmetnog dana nadređeni revirnik KN poslao da izvrši otpremu bukovog ogrijeva u Odjelu 51, područje Crna Kosa. Padala je lagana kiša, a od radne opreme da je imao sve propisano tj. šljem, zaštitnu robu i radne čizme. Također da je imao i kišobran jer je u ruci imao terensko računalo, a prerezivač ĐN šljem i zaštitnu kabanicu. IN, vozač i dizaličar, da je počeo utovar tog bukovog ogrijeva. Kada su natovarili kamion i pola prikolice, dizaličar IN da je jednu granu izvlačio kako bi je jače uzeo i stavio na prikolicu, ali da nije mogao zbog opterećenja još jednog trupca koji je stajao na toj grani. Prilikom izvlačenja tj. njegova truda da dođe do te grane, ta grana da je katapultirala prema njemu i ĐN. Naime, do njegove ozljede da je došlo u fazi privlačenja te grane jer da je dizaličar još nije bio uhvatio, već da ju je prihvatio za deblji kraj, a vrh te grane da je ostao zatrpan u lišću, zbog čega da se nije mogla vidjeti dužina te grane. Ova grana da se vidjela, ali na njoj da je bio jelov trupac dužine dva do tri metra, koji nije dao izvući tu granu. Pod silom, kada je dizaličar IN uspio povući tu granu, ista da je katapultirala prema njima, dok se jelov trupac odvaljao dolje niže. Tu granu i trupac dizaličar IN da je izvlačio dizalicom tj. radnim strojem na kamionu. Ta grana tj. bukov ogrijev da nije bila obrađena, a trebala je biti, odnosno da je trebala biti kraća, s time da je bila duga 10-11 metara, te je trebala biti bez manjih grana i šiljaka, a tu obradu da je trebao obaviti tuženik. Također je naveo da se dizalica nalazi na zadnjem dijelu utovarnog prostora kamiona. Iza te dizalice je ruda dužine cca dva metra, koja na kamion priključuje prikolicu, koja je dužine osam metara. On i ĐN da su od tog zadnjeg dijela prikolice bili udaljeni najmanje osam metara, iz čega proizlazi da su od dizalice bili udaljeni više od 18 metara, dakle da su bili van manipulativnog prostora te dizalice. Svi sortimenti koje su otpremali da su bili neobrađeni, neskrojeni tj. da nisu bili srezani u potrebnim dužinama, što je predstavljalo veliku opasnost kod otpreme i rada, a to je razlog zašto su on i prerezivač ĐN bili toliko udaljeni. Također je naveo da je ovo bilo pomoćno stovarište drvnih sortimenata jer se nalazi u šumi, a radi pojašnjenja je naveo da je stovarište mjesto gdje su skrojeni drvni sortimenti tj. trupci. Trupci da su bili nabacani kao da ih je poplava donijela, a da su trebali biti složeni ispravno i da nisu smjeli biti iskrižani. Također je naveo da je ovo stovarište bilo u jako velikoj kosini, a ti trupci da nisu smjeli biti neobrađeni, jer da su bili obrađeni on da danas (iskaz dan 4. svibnja 2022.) ne bi bio ovdje. Naime, kada traktori dovuku trupce, isti moraju biti skrojeni na šest do osam metara, a u ovom konkretnom slučaju trupci da se nisu krojili odnosno ova drvna masa da nije bila pravilno skrojena tj. odrezana jer je bila dužine 11-13 metara, umjesto osam metara. Na kraju je naveo da kada se ovo dogodilo, da je čuo prerezivača ĐN da je jauknuo, njemu da je „pao mrak na oči“ i da je imao dojam da je bio u nesvijesti. Prilikom buđenja da je pomislio jesmo li živi i tada je ĐN viknuo vozaču da izgleda da mu je pukla noga. Tužitelj je otvorio oči i vidio da mu je stopalo lijeve noge bilo kod lijevog kuka, kao da nije njegovo. Bio je toliko priseban da im je rekao da mu nogu vrate u prirodan položaj jer je ležao na leđima, u blatu i kiši. Oni su mu izravnali nogu, užasno ga je boljelo i kada je htio ispraviti stopalo, noga da je sama padala, uslijed čega je došlo do još jačih bolova. Onda im je rekao da mu izravnaju stopalo jer ga je tako najmanje boljelo i da mu ispod njega podmetnu komade drveća jer nije imao snage držati stopalo. Odmah da su zvali Hitnu i tuženika, došla je doktorica Đ, na nogu mu je stavila zračni jastuk tako da mu stopalo ne pada i ne stvara još veće bolove. U takvom stanju da je prevezen do bolnice u Ogulinu, gdje da su utvrdili da je to težak slučaj i odmah da su ga prebacili u Zagreb, u bolnicu Sestre milosrdnice.

14. Suglasno navedenom, iskazivao je svjedok ĐN, šumski radnik kod tuženika, koji je naveo (stranica 392-395 spisa) da kod tuženika radi od 1994. i da je očevidac ovog štetnog događaja. Vrijeme da je bilo kišno, a tužitelj i on da su stajali iza prikolice kamiona koji je utovarao trupce. Kamion i prikolica da su bili napunjeni do pola, oni da su stajali na cesti, a vozač kamiona IN da je uzimao trupce ispod ceste. Svjedok je potvrdio navod tužitelja da je ovo bilo pomoćno stovarište drvnih sortimenata jer se nalazi u šumi. Prvo da traktori izvlače trupce vlakom na cestu, a nakon toga da se ti trupci tovare na kamion. Također je naveo da kada traktori dovuku trupce, ti trupci moraju biti skrojeni na šest ili osam metara, a u ovom slučaju trupci da se nisu krojili odnosno ova drvna masa da nije bila pravilno skrojena jer da je bila dužine 11-13 metara, umjesto osam metara. Nadalje je naveo da su ovi trupci bili ispod ceste, pod granama, kojih je bilo jako puno, pa da nisu mogli vidjeti da su duži od osam metara. Ovo da se dogodilo jako brzo i ni vozač kamiona da nije mogao ništa napraviti. Naime, kada je vozač kamiona uhvatio dizalicom to tanko dugačko drvo, ono da se nije dalo, vozač da je napinjao jer su na tom drvetu tj. trupcu bile grane od drugog drveta i još jedno drvo dužine četiri do pet metara. Kako je vozač to natezao, ovo drvo dužine četiri do pet metara da je sletjelo s drva na kojem je bilo, on da se uspio okrenuti, da ga je lupilo po leđima, otkinulo mu kapuljaču s kišne kabanice, na glavi je imao šljem i da je čudo da je ostao živ. Da nije okrenuo glavu, da ne bi ostao živ. On da je pao i u tom šoku da pada i tužitelj, koji jauče jer da mu je noga bila skroz okrenuta, a taj prizor svjedok da sanja i danas. Dakle, tužitelja i njega da je udario sortiment dužine 11-13 metara u trenutku kada je vozač čupao istog škarama tj. dizalicom, te je taj sortiment izletio van. Na kraju je naveo da tužitelj i on predmetnog dana nisu bili u djelokrugu dizalice jer vezano za izgled kamiona s prikolicom svjedok navodi da prvo ide kabina, pa kamion, na kraju kamiona da je dizalica, pa ruda koja povezuje kamion i prikolicu, a koja je dužine dva metra, nakon čega ide prikolica dužine osam metara. Naime, i kamion i prikolica da imaju tovarni prostor iz kojeg razloga se dizalica nalazi na kraju kamiona kako bi mogla krcati i kamion i prikolicu.

15. Da u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja tužitelj i svjedok ĐN nisu bili u manipulativnom prostoru dizalice u svom iskazu potvrđuju svjedoci TN i IN. Tako svjedok KN, upravitelj Šumarije Gomirje kod tuženika, u svom iskazu navodi (stranica 342-343 spisa) da se ovdje radilo o privremenom stovarištu koje nije bilo uređeno, bilo je strmo, puno grana i blata, s time da tužitelj i ĐN nisu bili u manipulativnom prostoru rada dizalice, a što zaključuje po trenutku kada ih je zatekao na licu mjesta na koje je došao s upraviteljem EN. Također je naveo da zakonodavac propisuje dužinu manipulativnog prostora i u vrijeme ove ozljede ista je iznosila 20 metara, a ovdje da je jako bitno da su se tužitelj i ĐN nalazili izvan manipulativnog prostora rada te dizalice. Ovdje da se radi o nepredvidivosti koja se dogodila, uz napomenu da je taj dan padala kiša.

15.1. Svjedok IN, vlasnik kamiona koji je predmetnog dana bio na utovaru bukovih trupaca tj. ogrijeva u svom iskazu navodi (stranica 340-342 spisa) da je u trenutku tužiteljeve ozljede sjedio na dizalici i pripremao se uzeti jedno drvo na kojem je bila ta grana dužine preko 16, 17 metara. Da je bila te dužine, svjedok je zaključio jer je inspektor rada mjerio. Naime, tužitelj i ĐN da su bili udaljeni više od osam metara od zadnjeg dijela prikolice, a prikolica da je dugačka 8,5 metara mjereno od kuke gdje se kopča za kamion. Dizalica je bila udaljena od kamiona otprilike 4-5 metara. Radi pojašnjenja je naveo da se manipulativni prostor mjeri od mjesta na kojem dizalica zahvaća objekt kojeg podiže, a tužitelj da se sigurno nalazio više od 20 metara od mjesta na kojem je dizalica trebala zahvatiti ovo drvo, koliko iznosi manipulativni prostor dizalice. Nadalje je naveo da su tovarili tu robu, to da je bilo radilište, a traktori su prethodno izvlačili tu robu koju su gurnuli uz cestu kako bi cesta bila prohodna. Na toj robi da je bilo blato, a taj dugački komad da je ostao pritisnut u blatu koje se osušilo. Predmetnog dana je padala kiša, a dan prije netko je pobrao pilanske trupce odnosno očistio je lager do robe koju je on trebao preuzeti. U tom trenu da je vidio komad od tri metra, a iz njegova doljnjeg dijela da je išla grana dužine preko 16,17 metara, koju svjedok tada nisam vidio. Kada je traktor izgurao tu turu robe, savio je tu granu dolje u to blato, kasnije se to osušilo i ta grana je ostala napeta jer je bila savijena od tog guranja. Kada se dan prije pobrala roba koja je to držala, i kad se svjedok popeo na dizalicu i išao uzeti, zapravo, nastavak tog drveta, čim je dizalicom dodirnuo to drvo, od vibracije da je vjerojatno zdrmalo, izletio je i njih dvojicu pokosilo. Tužitelj i ĐN da su stajali iza prikolice na način da je tužitelj gledao prema strmini na kojoj je bila ta roba, dok je ĐN bio okrenut prema njemu. Stajali su jedan nasuprot drugoga, jer da su stajali jedan uz drugog, oba da bi vjerojatno bila mrtva. Ta grana da je udarila ĐN po leđima i otkinula mu kišnu kabanicu, a kako je ta grana otišla prema gore, zbog inercije da se vratila nazad i opet udarila po njima, ali da ne zna gdje. On da je došao do tužitelja i vidio da mu noga stoji pod kutom od 90, oko te noge da su mu stavili komade drva i čekali hitnu. Na upit tko mu je rekao da digne tu granu svjedok je naveo da mu je ujutro u šumariji poslovođa rekao da treba očistiti tu cestu i kada se cesta čisti, sve na cesti da se mora nakrcati na kamion.

15.2. U konačnici, navedeno sud utvrđuje i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu odnosno zapisnik o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Područnog ureda Rijeka klasa: UP/I-116-02/17-41/135, urbroj: 524-10-03-02/6-18-11 od 29. svibnja 2018. (stranica 12-16 spisa) u kojem se navodi da prema izjavama ozljeđenog radnika i očevica ĐN proizlazi da su se obojica nalazila udaljena van manipulativnog prostora dizalice. Da predmetni zapisnik predstavlja završni zapisnik u svom iskazu potvrđuje ŽN, dipl.ing.str., viši inspektor u Državnom inspektoratu koji je zapisnik i potpisao, a koji u svom iskazu navodi (stranica 413-414 spisa) da ovdje postoji zapisnik o očevidu (koji prileži na stranici 171-173 spisa) i zapisnik od 28. studenoga 2017. (koji prileži na stranici 174-179 spisa) koji da je međuzapisnik, dok da je završni zapisnik onaj od 29. svibnja 2018.

15.3. Da se tužitelj u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja nije nalazio u radnom postoru dizalice ovaj sud utvrđuje uvidom u zapisnik o ispitivanju ozljede na radu (stranica 378-381 spisa) u kojem sam tuženik navodi da analizirajući uzrok ozljeđivanja, temeljem izvršenog nadzora i pisanih izjava ozljeđenog radnika i svjedoka događaja dolaze do zaključka da je do istog došlo zbog niza okolnosti. Trupci koji su se utovarali nalazili su se paralelno s prikolicom, radnici su stajali iza prikolice, na šumskoj cesti 7m (i nisu se nalazili u radnom prostoru dizalice), pomoćno stovarište nalazi se na strmini ispod ceste cca 4-7 metara, sortiment vrlo čudno iskrojen (na priloženim fotografijama vidi se da su grane slomljene prilikom izvlačenja i da isti nije obrađen), dalji kraj trupca bio utisnut u blato i granje (samim tim nevidljiv), uz to je padala i kiša, i sve to je uzrok da je došlo do nenadanog, naglog gubitka nadzora nad gibajućim predmetom tj. trupcem, te kao uzrok ozljede navode poremećaj u tehnološkom procesu rada.

16. Nadalje, iz iskaza svjedoka VN, stručnog suradnika zaštite na radu kod tuženika (stranica 395-398 spisa) prozlazi da prema Pravilniku na pomoćnom stovarištu drvna masa ne smije biti iskrižana, što da je lako kada su trupci ravni, a kada su trupci ovakvi tj. krivog izgleda, onda da je to nemoguće. Također je naveo da ne zna tko je radio pripremu ovog pomoćnog stovarišta, uz napomenu da u šumi sječu obavljaju ili kooperanti ili radnici tuženika. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojem navodi da je ĐN izjavio da je ta grana udarila njega po leđima, on da je pao i pritom ozljedio tužitelja. U tom trenutku da je toj izjavi vjerovao jer da ju je potvrdio i vozač kamiona, a kada je dobio izjavu tužitelja (osam dana nakon predmetnog štetnog događaja) da je vidio da je tužitelj naveo da ga je vrh tog stabla udario u bedro lijeve noge. Po njemu, to drvo da je najprije moralo udariti ĐN, a onda tužitelja, a iz izjave ĐN da proizlazi da ga je udarilo u glavu, dok iz izjave tužitelja proizlazi da ga je udarilo u bedro. Visina udara da mu ne odgovara, odnosno da je nemoguće da dvojica stoje jedan kraj drugoga, a jednog da udari u glavu, a drugog u bedro. Navedeno iz razloga što je svjedok IN u svom iskazu naveo da je ta grana udarila ĐN po leđima i otkinula mu kišnu kabanicu, a kako je ista otišla prema gore, zbog inercije se vratila nazad i opet udarila po njima, ali da ne zna gdje.

17. Da se u ovom konketnom slučaju radilo o šumskom radilištu odnosno stovarištu koje je bilo dosta strmo, puno blata i lišća u svojim iskazima potvrđuju svjedoci TN i EN. Tako svjedok TN navodi da je odmah iznad tog stovarišta bila vlaka tj. put po kojem se teret vuče kroz šumu, a u to vrijeme da su tri traktora vukla robu na ovo pomoćno stovarište ispod cestre. Kako je bilo puno lišća i grana, kada su to ti traktori gurali, da su nagurali i zemlju i grane na tom komadu, i jednostavno da se ta grana, koja je predmet ove ozljede, zbog toga nije mogla primjetiti. Kada ju je vozač prihvatio, ona da je jednostavno katapulitirala i oni da nisu mogli znati da će se to dogoditi.

17.1. I svjedok EN, koji je u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja kod tuženika radio kao upravitelj i bio neposredno nadređen tužitelju u svom iskazu navodi (stranica 414-415 spisa) da nije očevidac ovog štetnog događaja, ali je došao na mjesto događaja odmah nakon nastanka istog. Tako svjedok navodi kako je ovo radilište rađeno kada je bila velika kiša, da je bilo puno blata, a nakon toga da je bilo sušno razdoblje, blato se osušilo i to sve držalo. Predmetnog dana da je padala kiša i kada je vozač s dizalicom uhvatio taj trupac, ta grana da je iskočila i udarila tužitelja po nozi, a da je grana bila kratka, tada da ne bi imala taj zamah. Na kraju je svjedok naveo da ako tužitelj, kao poslovođa, na licu mjesta utvrdi da je trupac predugačak, da treba reći da se taj trupac prereže, a što da je trebao učiniti prerezivač (svjedok ĐN). Međutim, taj trupac da nije trebalo prerezati na licu mjesta, gdje se nalazio, već na cesti, kada se s kamionom podigne na cestu. Navedeno iz razloga što se predmetni trupac nalazio na strmini.

18. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka i materijalnu dokumentaciju u spisu, sud je na okolnost primjene mjera zaštite na radu, kako na strani tužitelja, tako i na strani tuženika, odnosno eventualnih propusta u smislu pravilnog izvođenja radne operacije proveo dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr.sig. Ani Šijaković, dipl.ing. koja u svom Nalazu i mišljenju od 26. lipnja 2024. (stranica 657- 662 spisa) navodi kako je nesporna činjenica da je tužitelj doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu, a u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti na radu pod pojmom mjesto rada da je svako mjesto na kojem radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Prema Uputama za rad na siguran način pri privlačenju i prijevozu drveta tuženik na slikama 47a i 47b prikazuje gdje se radnik nalazi kada je u radnom prostoru dizalice, dakle neposredno gdje se obavlja manipulacija s teretom, neovisno o tome ima li dizalica mogućnost manipulacija na nekoj drugoj udaljenosti, obzirom na njene karakteristike i funkcije za obavljanje radne operacije. Temeljem čl. 97. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu radnici moraju biti izvan zone opasnosti, a u ovom slučaju zona opasnosti se smatra radni prostor u kojem je dizalica obavljala radnu operaciju, te ukoliko su radnici bili udaljeni 7m od područja rada onda da nisu bili u radnom prostoru dizalice budući da se manipulativni prostor dizalice smatra s obzirom na karakteristike dizalice koje utvrđuje proizvođač. Na kraju navodi da se može zaključiti da tuženik, premda ima formalno utvrđeno da je tužitelj osposobljen za poslove koje je obavljao na dan štetnog događaja, da nije u potpunosti utvrdio niti proveo sve mjere sigurnosti kako ne bi došlo do štetnih posljedica kao u ovom slučaju, a razlozi za to su činjenice koje ukazuju da trupci nisu bili pravilno srezani, obrađeni, da nisu bili pravilno složeni, a što je dovelo do napinjanja predmetnog trupca, te naglog otpuštanja prilikom pomicanja istog.

18.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sig. Ane Šijaković, dipl.ing. sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s dokumentacijom u spisu, uz napomenu kako je vještak na ročištu održanom 15. studenoga 2024. (stranica 870-873 spisa), otklonila primjedbe dane na isti od strane tuženika i umješača na strani tuženika. Naime, vještak je u usmenom obrazloženju navela da je tužitelju neposredno nadređeni revirnik ili upravitelj šumarije, koji da je trebao nadzirati rad tužitelja, uz napomenu da se na privremenim radilištima odnosno stovarištima debla moraju osiguravati da ne bi došlo do samopokretanja ili urušavanja tih trupaca, a u ovom slučaju da je problem u tome što netko od nadređenih radnika na mjestu rušenja stabla nije vidio da sjekač nije očistio deblo od zaostalih grana. Također je navela da je propisano da se stovarišta rade na uglavnom ravnim površinama, a ako se rade na kosinama (jer ne postoji druga mogućnost), onda da se mora osigurati druga mogućnost kako se ta stabla ne bi mogla pokretati. U konačnici je navela da ovo radilište nije planirano ni uređeno temeljem plana izvođenja radova, što znači da nije napravljeno sukladno Zakonu o zaštiti na radu i pravilima struke. Također je navela da je tužitelj imao mogućnost obustaviti rad i pozvati svog nadređenog revirnika i ukazati mu na okolnosti koje ugrožavaju njegov život i zdravlje, međutim, kako nitko nije mogao vidjeti da je u hrpi trupaca trupac s granom koja je zaostala od prethodne operacije čišćenja, to da tužitelj nije mogao identificirati situaciju koja nije ni bila predviđena, slijedom čega nije ni mogao obavijestiti nadređenog da mu prijeti opasnost od udara grane koja je zaostala na deblu nakon njegova rušenja i čišćenja.

18.2. Slijedom svega navedenog, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika glede provođenja novog vještačenja po vještaku zaštite na radu jer je stalni sudski vještak u usmenom obrazloženju na primjedbe tuženika argumentirano i jasno odgovorila, pa je sud prihvatio postignute rezultate u odnosu na sporne i odlučne činjenice, slijedom čega, pa ni u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a nije zatražio mišljenje drugog vještaka, smatrajući vještaka kompetentnim za vještačenje u ovom parničnom postupku, slijedom čega je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka.

19.1. Nadalje, iz Prijave o ozljedi na radu (stranica 7-11 spisa) ovaj sud utvrđuje da je tuženik kao uzrok ozljede tužitelja (točka 38.) naveo "Poremećaji u tehnološkom procesu rada", uz napomenu kako se u Prijavi ne navodi da bi tužitelj radne zadatke obavljao protivno pravilima zaštite na radu, već upravo suprotno. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud zaključuje da je i sam tuženik Prijavu o ozljedi na radu ispunio na način kojim potvrđuje svoju odgovornost.

20. U ovom konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, pa imajući u vidu da je teret dokaza o protivnom, tj. da je tužitelj pristupio naprijed navedenoj situaciji krajnje nepažljivo na tuženiku i umješaču, koji takve dokaze nisu priložili do zaključenja prethodnog postupka. Naime, ozljeđivanje tužitelja je bilo uvjetovano poremećajem u tehnološkom procesu rada pobliže obrazloženo u točki 15.3. ovog obrazloženja, te činjenici da ovo pripremno stovarište nije imalo plan uređenja (navedeno proizlazi iz usmenog obrazloženja vještaka mr.sig. Ane Šijaković, dipl.ing.str.), uz napomenu da tužitelj nije niti bio zadužen za poslove slaganja trupaca na tom pomoćnom stovarištu koje se nalazilo ispod ceste, već za otpremu trupaca prilikom čega nije upravljao radom dizalice niti se nalazio u manipulativnom prostoru rada dizalice, slijedom čega je postupao sukladno čl. 64. i 65. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (stranica 209-235 spisa) koji propisuju da radnici koji rade na utovaru i istovaru terete dizalicom moraju napustiti manipulativni prostor dizalice čim se teret podigne iznad podloge na visinu veću od 10 cm od tla i ne smiju ulaziti u manipulativni prostor dizalice dok se teret ne spusti na visinu od 10 cm iznad podloge na koju se odlaže, pri čemu se mora odmaknuti od tereta na udaljenost izvan zone opasnosti, pa na strani istog nema nikakve krivnje za nastanak štetnog događaja, slijedom čega sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost zbog doprinosa tužitelja nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, već bi se ovdje moglo raditi o slučaju koji se dogodio (profesionalnom riziku), međutim i u tom slučaju tuženik snosi odgovornost za štetne posljedice u smislu odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO- a, uz napomenu kako takvu odgovornost ne isključuje ni činjenica što protiv tuženika zbog ovog štetnog događaja nije pokrenut kakav postupak.

20.1. Pri tome treba istaknuti da ako se radi o ozljedi na radu, odgovornost poslodavca je objektivna što znači da u pravilu odgovara bez obzira na krivnju odgovorne osobe, a odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže postupanje radnika koje je bilo protivno uobičajenom postupanju, odnosno pravilima zaštite na radu, a tuženik i umješač u predmetnom slučaju takve radnje koje bi bile poduzete od strane tužitelja nisu dokazali.

20.2. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, što znači da odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužitelja na radu i da tužitelj svojom radnjom ili propustom nije pridonio njezinom nastanku.

21. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

21.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, te izgubljene zarade.

22. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu., koji u svom Nalazu i mišljenju od 29. travnja 2023. (stranica 584-601 spisa) navodi da je tužitelj 19. rujna 2017. nastradao na radnom mjestu uslijed udarca trupca u lijevu potkoljenicu, kojoj prilikom je zadobio višekomadni prijelom gornjeg - proksimalnog dijela goljenične kosti (tibija) lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem - lateralni kondil i oštećenje zglobnih struktura koljena i to: puknuće (rupturu) prednje ukrižene sveze (lig. cruciatum ant – LCA), puknuće (rupturu) stražnje ukrižene sveze (lig. cruciatum post – LCP), puknuće (rupturu) posterolateralnog kuta lijevog koljena (APL) i višekomadni prijelom glavice lijeve lisne kosti (fibule), koje ozljede vještak kvalificira kao tešku tjelesnu ozljedu, uslijed koje je kontinuirano na bolovanju bio četiri godine, sve do 29. travnja 2022. kada tužitelj samoinicijativno zaključuje bolovanje. Vještak nadalje navodi da je tužitelj tek u travnju 2023. prvi put uključen u tretman hiperbarična oksigeno terapija u barokomori pri KBC-u Rijeka, koji postupak da je vezan uz liječenje posljedica predmetne ozljede, slijedom čega da liječenje nije završeno, da bi na ročištu od 1. prosinca 2024. naveo da je zdravsteno stanje tužitelja definitivno s tim datumom, dok da je eventualno pogoršanje kod ozljeda ovakvog karaktera i lokalizacije uvijek moguće, u smislu progresije degenerativnih promjena lijevog koljena, što da bi moglo rezultirati i upotrebom ugradnje totalne proteze koljena.

22.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, uz napomenu kako je vještak u pisanom očitovanju od 24. svibnja 2024. i 18. rujna 2024. (stranica 655-656 i 865-866 spisa), kao i na ročištu od 1. prosinca 2023. (stranica 624-626 spisa) otklonio primjedbe dane na isti od strane tužitelja i tuženika, slijedom čega sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari u odnosu na potrebu tuđe pomoći i njege počevši od 19. rujna 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti odredi novo medicinsko vještačenje, smatrajući vještaka kompetentnim za vještačenje u ovom parničnom postupku, slijedom čega je cijenio činjenično stanje onako kako je bilo utvrđeno u tijeku postupka.

23. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u vezi s predmetnim štetnim događajem (jačeg intenziteta u trajanju od 10-12 dana, srednjeg intenziteta dva do tri mjeseca, a slabijeg intenziteta još oko 10- 12 mjeseci), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog sata, sekundarnog straha jačeg intenziteta u trajanju od 7-9 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta još 25-30 dana, a slabijeg intenziteta 8-10 mjeseci), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja u omjeru od 33-38% (tako vještak navodi da je pregled tužitelja obavljen nešto više od 5 i pol godina od predmetne nezgode i ozljede, slijedom čega je utvrdio trajne posljedice vezane isključivo uz predmetnu ozljedu od 2017., što uključuje promjene na samoj potkoljenici i pripadajućim zglobovima, posebno koljenskom zglobu i to promjene na potkoljenici koje uključuju postojanje kroničnog hipostatskog dermatitisa s jakim otokom, ožiljkastim promjenama te uleracijama sa sekrecijom intermitentnog tipa; promjene na lijevom koljenu koje uključuju stanje po loše saniranom prijelomu lateralnog zglobnog tijela tibije s posttraumatskom artrozom, ograničenom funkcijom u srednjem stupnju, te vicioznim valgus položajem, uz nestabilnost prvenstveno u sagitalnoj ravnini kao posljedica ligamentarnih ozljeda; i promjene na lijevom gležnju koje uključuju opisani otok sa značajnom redukcijom funkcije. Sve opisane trajne posljedice vezane su uz predmetnu ozljedu od 2017., značajno otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života u različitom obujmu, a ovisno o njihovom karakteru i intenzitetu. Neke aktivnosti su jače otežane poput zahtjevnih aktivnosti svakodnevnog života u i oko kućanstva, jer tužitelj živi u ruralnom području s manjim angažmanom u poljoprivredi i stočarstvu, a ostale su otežane, poput održavanja cjelovite higijene, posebno nogu, nešto dužeg hoda, dužeg stajanja, aktivnosti na neravnoj podlozi. tipa stepenice i slično. naglih promjena, položaja čučanja, klečanja i sl., kao i uzimajući u obzir dob kada je tužitelj pretrpio navedenu ozljedu – 57 godina), kao i zaostalo naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o naruženju jačeg stupnja – promjene na potkoljenici uočljive su trećim osobama ovisno o odjeći i godišnjem dobu, dok je stalno uočljiv deformitet koljena – valgus i zamjetno šepanje), stav je suda da bi tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje trebala pripasti novčana naknada u iznosu od 29.132,66 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020., od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos od strane umješača na strani tuženika u iznosu od 58.400,00 kn/7.751,01 eura, slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 21.381,65 eura.

23.1. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege, temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 3,98 eura koja cijena je vrijedila u vrijeme podnošenja tužbe i odnosi se na vrijeme od datuma nastanka ozljede na radu do dana podnošenja tužbe tj. od 19. rujna 2017. do 18. rujna 2020., uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom četiri do pet mjeseci u trajanju od tri do četiri sata dnevno, u daljnjem razdoblju od ukupno pet do šest mjeseci po dva sata dnevno i i tri mjeseca po jedan sat dnevno, a povremena tuđa pomoć u trajanju od pet do šest sati tjedno slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 6.064,72 eura, od kojeg iznosa je valjalo odbiti nesporno isplaćeni iznos od strane umješača na strani tuženika u iznosu od 4.600,00 kn/610,52 eura, slijedom čega bi tužitelju trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 5.454,20 eura, no pozivom na odredbu čl. 2. ZPP-a tužitelju se dosuđuje iznos od 5.059,39 eura.

23.2. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege počevši od 19. rujna 2020. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, navodi se da je vještak u svom usmenom očitovanju danom na ročištu od 1. prosinca 2023. (stranica 624-626 spisa) naveo da preciziranje tužiteljeve potrebe tuđe pomoći i njege ubudućnosti nije moguće jer da ne raspolaže preciznim podacima što i kako tužitelj obavlja unutar svakodnevnog života, odnosno koje je aktivnosti prije obavljao, a sada ih ne obavlja, dok je u pisanom očitovanju od 24. svibnja 2024. (stranica 655- 656 spisa) naveo da ukoliko se to pitanje odnosi na obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti (oblačenje, obuvanje, održavanje higijene, hranjenje i sl.) ističe da tužitelj usprkos visokoj ocjeni umanjenja opće životne i radne aktivnosti može obavljati iste i uspostaviti zadovoljavajuću životnu aktivnosti. Nadalje, ukoliko se to pitanje odnosi na obavljanje povremenih aktivnosti u i oko kućanstva (obzirom da tužitelj živi u ruralnom području), vještak je mišljenja da bi tužitelj trebao precizirati o kojim se aktivnostima radi, u kojem opsegu i intenzitetu, te učestalosti istih, uz napomenu kako je otežavajući čimbenih u davanju te ocjene i činjenica što je kod tužitelja, ne samo temeljem karaktera predmetne ozljede i utvrđenih posljedica iste, već i temeljem biološkog procesa starenja realno očekivati postupno smanjene funkcionalnosti i mogućnosti obavljanja povremenih aktivnosti, čak i bez eventualnog nastupa pogoršanja ranije utvđenih posljedica i stanja. Kako je vještak navedeno potvrdio i u svom pisanom očitovanju od 18. rujna 2024. (stranica 865-866 spisa), to je valjalo odbiti kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potrebu tuđe pomoći i njege ubuduće, slijedom čega je uslijedila odluka kao pod točkom IV. izreke.

24. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 21.381,65 eura, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen utuženi iznos od 5.059,39 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev djelomično usvojiti i presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

24.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 21.381,65 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata od dana kada je tužitelju zdravstveno stanje bilo definitivno jer se tek od tog dana zna opseg štete, odnosno od 1. prosinca 2023. obzirom da navedeno proizlazi iz usmenog očitovanja medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, a kako je sud visinu imovinske štete (5.059,39 eura) utvrdio prema cijenama na dan podnošenja tužbe, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od podnošenja tužbe 18. rujna 2020. pa do isplate.

25. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

25.1. Kako je visina naknade izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja od 1. svibnja 2021. (kada je tužitelju promijenjena šifra bolovanja i više se isto nije vodilo kao ozljeda na radu - BO već kao bolest - AO) do 30. travnja 2022. (kada je tužitelj samoinicijativno zaključio bolovanje, a što sud utvrđuje ocjenom njegova iskaza), kao posljedice ovog štetnog događaja između stranaka nesporna, a sve prema podacima koje je dostavio tuženik (dokumentacija prileži na stranici 633 spisa), to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izgubljenu zaradu usvojiti u utuženom iznosu od 3.173,28 eura, te presuditi kao u točki III. izreke.

25.2. Po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade koja predstavlja razliku njegove pretpostavljene neto, a ne bruto plaće (ovdje, naime, nije riječ o radnom sporu u kojem bi se potraživala naknada plaće uvećana za doprinose, poreze i prireze, već o sporu u kojem tuženik odgovara samo za naknadu štete u visini stvarne štete po osnovi gubitka na zaradi) i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja.

25.3. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na dosuđen iznos imovinske štete pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a na način naveden u izreci.

26. Sud je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

27. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 36.579,59 eura koju vrijednost predmeta spora je sud utvrdio temeljem odredbe čl. 36. ZPP-a, a uspio je s iznosom od 29.614,32 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio s 81%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio s 81% (100% + 81% =181% : 2 = 90,5%). Sukladno tome tuženik je uspio s 9,5% (100% - 90,5% = 9,5%). Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi kako je tuženik u obvezi naknadi parnični trošak tužitelja u dijelu od 81% (90,5% - 9,5% = 81%).

28. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 31.12.2021., 26.5.2022., 21.5.2023. i 17.41.2024. (200,00 eura x 2 + 1.000,00 eura x 2; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 23.7.2024. i 5.11.2024. (200,00 eura x 2; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima 14.3.2022., 2.5.2022., 4.7.2022., 4.10.2022., 13.1.2023., 1.12.2023., 26.1.2024., 18.3.2024., 26.4.2024., 4.9.2024. i 15.11.2024. (200,00 eura x 5 + 1.000,00 eura x 6; Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu od 31.1.2025. (100,00 eura; Tbr. 9. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 10.100,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (2.525,00) 12,625,00 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (81%) 10.226,25 eura. Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, kao i trošak preslike zdravstvenog kartona u iznosu od 8,30 eura, odnosno sveukupni iznos od 10.632,72 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim jer je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Kako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podneskom od 17. siječnja 2024. (stranica 629-632 spisa) povukao tužbu za iznos od 12,12 eura s pripadajućim kamatama, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno je kao u točki III. izreke.

U Rijeci 31. siječnja 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača na strani tuženika