Pr-601/2022-35
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, protiv tuženikaPetason d.o.o., OIB: 58834344838, Vranjic, Vranjički put 12, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mikulić & Partneri d.o.o., Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja NF odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Ive Zenka, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 31. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.323,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 6.000,00 eura od 15.3.2022. do isplate
- na iznos od 323,02 eura od 31.1.2025. do isplate, sve po stopi zakonske zatezne kamate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a."
dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 5.887,48 eura (do iznosa od 12.210,50 eur) i u dijelu više zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 323,02 eura od 15.3.2022. do presuđenja.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 949,05 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6.9.2024.do isplate,po stopi zakonske zatezne kamate određene u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj pred sudom 15.3.2022. tužitelj navodi da je 21.12.2021. kao radnik tuženika prilikom zagaza na mastan pod kamiona pao i zadobio teške tjelesne ozljede na radu.Tužitelj traži da mu tuženik zbog povreda prava osobnosti tj. prava na tjelesno zdravlje, naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 85.000,00 kn. Tužitelj traži da mu tuženik naknadi imovinsku štetu i to, 5.000,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege i 2.000,00 kn s osnova troškova liječenja, Dakle, tužitelji traži isplatu ukupnog iznosa od 92.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamtom.
2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 12.5.2022. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj da nema nikakvog dokaza da je prilikom zagaza na mastan pod kamiona pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Opreza radi, tuženik ističe kako je tužitelj ocijenjen kao zdravstveno sposoban za poslove koje obavlja te da je osposobljen za rad na siguran način. Tužitelj da je upoznat i sa higijenom rada i osobnim zaštitnim sredstvima, a koje evidentno da nije poduzeo. U Zapisniku o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način da su jasno definirani poslovi i način obavljanja poslova tužitelja, a naročito točka 4. Zapisnika u kojoj nedvojbeno stoji da je radnik zadužen za tekuće održavanje predmetnog vozila i rashladnog uređaja na njima. Prema tome, da je jasno kako tužitelj nije poduzeo radnje koje je bio obvezan poduzeti, a kako bi spriječio da ne dođe do štetnog događaja, odnosno nije počistio/uklonio masnoću za koju (bez ikakvih dokaza) navodi da je uzrok njegova pada. Tuženik je mišljenja da tužitelj u svojoj Izjavi od 23.12.2021. godine zapravo i sam priznaje kako nije održavao/očistio vozilo odnosno rashladni uređaj jer navodi “pod hladnjače koji je bio mastan od mesa“. Slijedom navedenog, da je razvidno kako je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja, odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja (tekuće neodržavanje vozila i rashladnog uređaja) koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, niti otkloniti pa se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim. Tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva ističe da je postavljen suviše visoko te isti nije u skladu sa pretrpljenim ozljedama, niti u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik ističe kako je Zakonom o obveznim odnosima, odredbom čl.1103. propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. U ovome slučaju to bi bilo od dana podnošenja tužbe, obzirom da odštetni zahtjev nije podnesen, a ne kako to tužitelj traži od dana nastanka štetnog dpogađaja. Isto tako početak tijeka zateznih kamata na iznos eventualne naknade materijalne štete da ne bi tekao od 21.12.2021. kako je to naznačio tužitelj nego od presuđenja.
3. Tužitelj u podnesku od 19.5.2022. navodi kako tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, kao poslodavac i kao pravna osoba koja se bavi opasnom djelatnošću.
3.1. Podneskom od 19.9.2024. tužitelj nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem uređuje tužbeni zahtjev i traži da mu tuženik zbog povreda prava osobnosti tj. prava na tjelesno zdravlje, naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 6.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, a imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 300,00 eura i s osnova troškova liječenja iznos od 100,00 eura (odlazak i povratak s pregleda, kontrola i fizikalnih terapija) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, dakle tužitelj traži isplatu ukupnog iznosa od 6.400,00 eura.
4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka FF, izveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatar.
4.1. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužitelj trpi zbog ozljede na radu i to, s osnove povrede prava osobnosti, s osnove tuđe pomoći i njege i s osnove troškova liječenja.
7. Tužitelj tvrdi da se na radu ozljedio 21.12.2021. na način da se prilikom istovara mesa iz hladnjače kamiona poskliznio na mastan pod kamiona pa da je pao i zadobio tjelesne ozljede.
7.1. Tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao da se predmetna nezgoda dogodila na navedeni način i ističe da je tužitelj kriv što nije održavao vozilo pa da je šteta nastala krajnjom nepažnjom, odnosno skrivljenom radnjom tužitelja slijedom čega da je tuženik oslobođen od odgovornosti.
8. Članak 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, u tekstu: ZR) propisuje ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
8.1. Članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u tekstu: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
8.2. Dakle, s obzirom je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tuženik je kao poslodavac na temelju odredbi čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a dužan naknaditi tužiteljici štetu. Odgovornost tuženika kao poslodavca je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a.
9. Iz Prijave ozljede na radu proizlazi da se tužitelj ozljedio 21.12.2021. dok je za tuženika kao poslodavca obavljao poslove radnog mjesta vozača teretnog vozila i kamiona prilikom istovara mesa iz kamiona, a kada je zagazio na mastan pod, pao iz kamiona i ozlijedio se. U Izjavi tužitelja od 23.12.2021. navedeno je isto kao i u Prijavi kako je to naprijed navedeno, uz dodatno, da je iz auta pao na leđa pri čemu da je zadobio udarac u glavu i prijelom ručnog zgloba u području zgloba desne šake. Iz Prijave i iz Evidencijskog kartona i Uvjerenja proizlazi da je tužitelj osoposobljen za rad na siguran način, a tako proizlazi i iz Zapisnika o ocjeni osposoblenosti radnika za rad na siguran način, a prema kojem tužitelj kao vozač obavlja i poslove utovara i istovara sirovinske osnove (stoke) i gotove robe u vozilo te tekuće održava vozilo i rashladni uređaj u njemu. Prema Prijavi ozljede na radu, tužitelj je kritične prigode koristio osobna zaštitna sredstva, primjenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu, a kao uzrok ozljede je naveden nepredvidivi uzrok koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ni otkloniti.
9.1. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke iskazao je da je devet godina kao vozač hladnjače radio i na poslovima istovara mesa iz hladnjače, da je na svom radnom mjestu bio dužan održavati čistoću vozila, odnosno hladnjače, da je svaki dan nakon radnog vremena očistio hladnjaču mini washom, da vozači ne voze svaki dan isti kamion, odnosno hladnjaču, da je kod tuženika bilo 12-13 vozača koji su radili iste poslove kao i tužitelj, da je tužitelj dan prije ozljede vozio drugo vozilo, da je dana 21.12.2021. tužitelj došao ujutro oko 5 sati na posao i uzeo vozilo, da je u njega utovarao meso i da je vozilo bilo čisto, da je nakon toga išao na utovar mesa na prvu rampu, a kada je to obavio da je išao na utovar na drugu rampu gdje je trebao utovariti tzv. viseće meso, da je nakon toga imao 5-6 dućana za istovar, da je u prvom dućanu – Tommy meso normalno istovario, da je nakon toga išao u Tommy u Podstranu te da je tu također istovarao meso, ali da se tu ozlijedio. Tužitelj je iskazo da je u hladnjači meso bilo posloženo kao i uvijek pa da su dole na paletama bile posložene pancete, a iznad tzv. viseće meso. Tužitelj iskazuje da kada je za Podstranu trebao istovariti meso rukama, da je išao uzeti pancetu koja se nalazila na paletama, ali panceta da je bila pritisnuta s gornje strane visećim mesom pa kada ju je izvlačio, da se ispostavilo da je iz nje bila izašla krv tj. mast pa kako je tužitelj zagazio na tu mast, da su mu se noge poklizale pa da je ispao iz kamiona na leđa put vani i ozlijedio se – slomio sam ruku i izgrebao lice. Tužitelj tvrdi da je tog dana meso u kamion složio na isti način kako je to radio već devet godina i da je sve isto radio prilikom istovara te da nikad prije nije imao ozljedu na radu, da je na sebi od zaštitne opreme imao sve što je dobio od firme-radne cipele i radno odjelo, da je osposobljen za rad na siguran nači i da je ozljedu prijavio kod HZZO-a koja mu je priznata kao ozljeda na radu.
9.1.1. Tužitelj je iskazujući nadodao da vozači nisu ti koji biraju koje će vozilo uzeti za taj radni dan već da ta vozila rasporedi šef. Prema mišljenju tužitelja uzrok predmetne ozljede je poskliznuće radi masnog poda, a mast da se ispustila iz mesa zato što da je panceta težine oko 400 kg bila slagana na paletu na način da ista nije bila zapakirana već da je bila otvorena tj. da je lagano bila zamotana najlonom. Na takav način da je panceta zamotana od strane onih koji rade u skladištu te da je svaki put na takav način to meso bilo zamotano. Tužitelj navodi da je tako zamotano meso dobio na paletama na prvoj rampi i da ga je takvog (na paletama) utovario na kamion. Tužitelj ističe da uvjek na kraju dana trebaju počistiti kamion, da na kraju dana bude masti i krvi na podu, „ali ne toliko“ i da je bude više uoči Božića kada se više mesa prevozi. Tužitelj iskazuje da očevica nesreće nije bilo.
9.2. Svjedok FF u Prijavi o ozljedi na radu upisan kao neposredni rukovoditelj tužitelja, iskazao je da su njegova zaduženja bila briga o voznom parku i vozačima od trenutka ulaska robe u firmu do trenutka isporuke robe, da je svaki vozač pa tako i tužitelj morao voditi računa o čistoći kamiona i da us svaki dan na kraju radnog vremena trebali očistiti vozilo, da je ovisno o robi koja se prevozi u vozilu prije pranja bilo ili ne bi bilo masnoće pa tako, ako se prevozila panceta da je na podu kamiona bilo masnoće, da vozači nisu svaki dan koristili isto vozilo nego bi ovisno o potrebama bilo odlučeno svako jutro koje će im se vozilo dodijeliti, da bi vozači svaki dan dobili radni nalog na kojem, između ostalog, piše i vozilo koje se koristi za taj dan.
9.3. Sud je raspravnim rješenjem od 6.6.2024. odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedokinje AF, zamjenice direktora kao suvišan dokaz, s obzirom je tuženik njeno saslušanje predložio na okolnost utvrđenja činjenice da su vozači bili dužni održavati higijenu vozila, a što među strankama nije ni sporno te to proizlazi iz drugih izvedenih dokaza. Također, sud na iste okolnosti i iz istih razloga nije izveo dokaz saslušanjem HF.
10. U Prijavi o ozljedi na radu kao glavna gospodarska djelatnost tuženika je navedena prerada i konzerviranje mesa, a koja djelatnost je prema mišljenju suda opasna djelatnost jer po samoj njezinoj prirodi i načinu obavljanja stvara povećanu opasnost za zdravlje ljudi pa tako i utovar i istovar sirovinske i gotove robe (mesa) u vozilo-kamion (hladnjaču) gdje roba ima veliku težinu, u konkretnom slučaju (400 kg po komadu pancete), i gdje je pojedina roba (panceta) zamotana samo najlonom pa postoji mogućnost da iz nje iscuri krv ili masnoća i da se na nju radnik poskliže, a što je utvrđeno da se dogodilo u konkretnom slučaju.
10.1. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO ) propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
10.2. Odredbama čl. 1067. ZOO-a propisano je kada se vlasnik opasne stvari može osloboditi odgovornosti, a koja odredba je analogno primjenjiva i na osobe koje se bave opasnom djelatnošću. Stavkom 1. je propisano da se osoba koja se bavi opasnom djelatnošću, može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan te djelatnosti, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili prema odredbi st. 2. ako se dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Osoba koja se bavi opasnom djelatnošću može se djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećnik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).
11. Tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti za štetu koja je tužitelju nastala ozljedom na radu niti se može djelomično osloboditi odgovornosti jer šteta ne potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan te djelatnosti, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti niti je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj na kraju radnog vremena očisti vozilo-hladnjaču, a što je u obvezi i svih drugih vozača, da mu je ujutro nalogom dodijeljeno drugo vozilo, a ne ono koje je prethodnog dana upotrebljavao i da je to vozilo bilo čisto kada ga je preuzeo, proizlazi da je koristio radne cipele i odijelo i da je osiguran za rad na siguran način, proizlazi da je prevozio meso i da su na paletama bile posložene pancete težine cca 400 kg, a iznad kojih je bilo viseće meso, da su pancete bile lagano zamotane folijom, kao i uvijek i da ih je tako pripremljene za transport preuzeo na početku dana na paleti i utovario ih u kamion, proizlazi da je tužitelj robu na takav način uvijek slagao u kamion, a radio je za tuženika te poslove 9 godina i nikada se nije ozlijedio i proizlazi da kada je tužitelj rukama izvlačio jednu pancetu radi istovara, da je iz nje iscurila krv ili mast na koju je tužitelj zagazio, poskliznuo se ispao iz kamiona i ozlijedio se. Dakle, šteta nije nastala isključivom radnjom tužitelja ili treće osobe, koja se nije mogla predvidjeti jer je tužitelj sve radio na uobičajen način kako je radio devet godina do tada, a to što je iz mesa koje se prevozi iscurila krv ili mast, a što je svjedok FF izjavio da se zna dogoditi kada se prevozi meso, nije nešto nepredvidivo i nešto što se nalazi izvan djelatnosti kojom se tuženik bavi (prerada i konzerviranje mesa). Dakle, ne postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju pa je tuženik kao poslodavac dužan naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio na radu.
12. Na okolnost utvrđenja neimovinske štete i imovinske štete (tuđa njega i pomoć) koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.
13. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
13.1. Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
13.2. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.
14. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, na ročištu od 18.9.2024. podnijela je usmeni nalaz i mišljenje u kojem navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju i utvrdila da je tužitelj dana 21.12.2021. bio na Hitnom kirurškom prijemu KBC Split zbog ozljeda koje je zadobio pri padu s kamiona, da je napravljen RTG desnog ručnog zgloba te da mu je ustanovljen prijelom palčane kosti, a da je imao i udarac u području čela sa desne strane te udarac u nos, da je napravljena repozicija palčane kosti u lokalnoj anesteziji te da je postavljena podlaktična sadrena longeta. Nakon toga da su spisu priloženi nalazi fizijatra iz kojih je vidljivo da je tužitelj vršio fizikalnu terapiju te da je imao bolove u području desne palčane kosti pri pokretima i to u dorzalnom dijelu i u dijelu ulnarne strane, upućen je na magnet desnog ručnog zgloba koji je pokazao sanaciju frakturne pukotine i stanje nakon istegnuća tj. ozljede ligamenata gdje je imao manje izljeve u području istegnuća ligamenata. Nalazi da su napravljeni kroz 2022. godinu i da je spisu priložen zdravstveni karton sa fizikalne terapije iz kojeg je vidljivo da je obavljao fizikalnu terapiju. Zadnji nalaz da je od fizijatra 23.3.2023. u kojemu se spominje bolnost na palpaciju na području ulnarne strane zgloba zatim blaža oteklina podlaktice, stanje da je kronično, fizikalna terapija da je iscrpljena. Kod tužitelja da je zaostala slabost stiska desne šake. Navedeno je u medicinskoj dokumentaciji da je tužitelj proveo pet ciklusa fizikalne terapije. Sudska vještakinja dr. Tripalo, mišljenja je da se radi o ozljedi koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti tužitelja od 5%, a što znači da će ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova s desnom rukom te kod podizanja težeg tereta. Bolove jakog intenziteta da je imao jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan i slabog intenziteta jedan mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije koja za takvu ozljedu traje šest tjedno i trajala je jedan sat dnevno šest tjedno. Naruženosti nema.
14.1. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica,spec. psihijatar, na ročištu od 18.9.2024. podnio je usmeni nalaz i mišljenje u kojem navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju iz čega da je vidljivo da je tužitelj doživio ozljedu na radu te da je tom prilikom zadobio ozljede koje su detaljno opisane u vještačenju spec. ortopeda. Iz dostupne dokumentacije da nema elemenata na osnovi kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu normalno i psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na opisane zdravstvene posljedice, vještak dr. Sikirica je mišljenja da je tužitelj trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 24 sata, da se nastavio sekundarni strah umjerenog intenziteta u razdoblju od 10-14 dana te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju šest tjedana.
14.2.Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, a koje sud prihvaća jer su ista dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, jasna su, potpuna i neproturječna sama sa sobom i dokumentacijom iz spisa.
15. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-autječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, koje između stranaka i nisu sporne, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja, odnosno da će tužitelj ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova s desnom rukom te kod podizanja težeg tereta, a što je izvjesno da će tužitelj raditi obavljajući poslove svog radnog mjesta kod tuženika, uzimajući u obzir cilj kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužitelju je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 6.000,00 eura.
16. Nadalje, tužitelj je zatražio da mu tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Danči Tripalo proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 42 sata. Iz spisu priložene Potvrde o visini cijene usluga pomoći u kući (list 59 spisa) proizlazi da bi cijena sata tuđe njege i pomoći u razdoblju 2021. i 2022. iznosila 5,31 eur neto po satu pa kada se navedeno pomnoži sa 42 sata, dobije se 223,02 eura koliko je tužitelju priznato s osnova pretrpljene imovinske štete za tuđu njegu i pomoć i njegu, a ne u iznosu od 300,00 eur kako je to tužitelj zatražio.
17.Tužitelj traži da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja, a na što tužitelj ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a.Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio troškove liječenja (odlazak i povratak s pregleda, fizikalnu terapiju koju je obavljao u pet ciklusa) u ukupnom zatraženom iznosu od 100,00 eura, a koliko je priznato tužitelju s osnova pretrpljene imovinske štete.
18. Kada se iznosi koje je sud priznao tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbroje, dobije se ukupan iznos od 6.323,02 eura u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan i tuženiku naloženo da taj iznos isplati tužitelju na ime naknade štete.
18.1. Tužitelj je tužbeni zahtjev u tužbi postavio na iznos od 92.000,00 kn /12.210,50 eur, da bi podneskom od 19.9.2024. nakon provedenih vještačenja od tuženika zatražio na ime naknade štete isplatu ukupnog iznosa od 6.400,00 eura, a čime je smanjio tužbeni zahtjev. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (stavak 2.) pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu u visini od 12.210,50 eur.
18.2. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu više zatraženog iznosa od 5.887,48 eura (do iznosa od 12.210,50 eur).
19. Tužitelj bi na priznati iznos neimovinske štete (6.000,00 eura) imao pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od podnošenja tužbe do isplate pa je sud zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće u tom dijelu od 15.3.2022. prihvatio kao osnovan.
19.1. Nadalje, tužitelj na priznati iznos imovinske štete od 323,02 eura (223,02+100=323,02 eura) ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužitelj zatražio od podnošenja tužbe, odnosno od 15.3.2022. pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 323,02 eura od 15.3.2022. do presuđenja tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP). Uspjeh tužitelja u konkretnom slučaju valjalo je cijeniti u omjeru od 76% (100% osnov + 52% visina = 152 : 2 = 76%), a uspjeh tuženika u omjeru od 24%. Tužitelju nakon prebijanja s omjerom uspjeha tuženika valja priznati 52% od ukupnog troška.
20.1. Tužitelju je u skladu s popisanim troškom (list 108) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) određen trošak kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 24.1.2023., 28.3.2023., 6.6.2024., 18.9.2024., 19.11.2024. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 19.5.2022., 20.9.2024., 9.10.2024. - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što zbrojeno daje 900 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.125,00 eura, od čega tužitelju valja priznati 52% pa se dobije 585,00 eura, a na koji iznos je trebalo zbrojiti iznos od 364,50 eura (162,00 eur za vještaka ortopeda + 202,50 eura za vještaka psihijatra=364,50 eura) na ime troška vještačenja pa se dobije ukupno 949,05 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.
20.2. Tužitelju pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 31. siječnja 2025.
sutkinja
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
