Pr-4567/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog Opća i veteranska bolnica " Hrvatski ponos" Knin, OIB: 70948165237, iz Knina, Svetoslava Suronje 12, zastupana po punomoćnici Eciji Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov Pavasović- odvjetnicama u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja OČ i zamjenika punomoćnika tuženika ČČ, a po objavi presude dana 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća i veteranska bolnica " Hrvatski ponos" Knin da tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.423,71 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 254,48 eura od 16. siječnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 209,56 eura od 16. veljače 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 275,84 eura od 16. ožujka 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 269,34 eura od 16. travnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 232,49 eura od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 332,82 eura od 16. lipnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 347,26 eura od 16. srpnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 338,02 eura od 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 394,23 eura od 16. rujna 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 233,58 eura od 16. listopada 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 369,23 eura od 16. studenog 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 288,24 eura od 16. prosinca 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 385,36 eura od 16. siječnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 305,43 eura od 16. veljače 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 187,83 eura od 16. ožujka 2020. godine pa do isplate;

koje teku od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.156,21 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 24. veljače 2021. tužitelj navodi da u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do travnja 2020. godine neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista opće kirurgije na Odjelu za kirurgiju. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR/94 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji da je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, tužitelj, kao zdravstveni djelatnik bez specijalizacije u bolnici, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. Tužitelj dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 55. Kolektivnog ugovora, na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada na 28% u odnosu na radno mjesto tužitelja. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 01.12.2013.g. do 01.10.2015.g. taj dodatak iznosio 10%. TKU/12 u čl. 54. st. 2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2., propisuje da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. KU/13 čl. 60. koji da je bio na snazi do 01. listopada 2015. godine, propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to: s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik da ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1, kao i čl. TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 01.01.2019.g. do danas isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj da je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik da nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti da je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Kao što je već iznijeto, tuženik da nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuje sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Primjerice, takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18. Tužitelj da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužitelj da je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužitelj da ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do dana podnošenja tužbe u ovom postupku, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. II. ove tužbe na koje je tužitelj ovlašten obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u razdoblju od 01. siječnja 2019.g. do travnja 2020.g. Tužitelj da predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća tuženiku za svaki mjesec u razdoblju od 01.01.2019.g. do travnja 2020.g.

2.U svom odgovoru na tužbu od 26. travnja 2021. tuženik osporava navode tužbe, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, međutim na ročištu održanim dana 4.prosinca 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik je učinio nespornim osnov i visinu tužbenog zahtjeva preciziranu podneskom tužitelja od 27. studenog 2024. Nadalje u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 7. Svibnja 2024., koji da je značajno umanjen podneskom tužitelja od 27. studenog 2024., za 60% da potražuje parnični trošak.

3.Tužitelj je podneskom zaprimljenim dana 27. studenog 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko- računovodstvene poslove Ante Beusa od 19. kolovoza 2024.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka Ante Beusa od 19. kolovoza 2024.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2019. do travnja 2020. neprekidno bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista opće kirurgije na Odjelu za kirurgiju. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje, koju je tuženik i u odnosu na osnov i na visinu određenu podneskom tužitelja od 27. studenog 2024., temeljem nalaza i mišljenje vještaka Ante Beusa od 19. kolovoza 2024. učinio nespornim. Ostalo je za raspraviti visinu naknadu parničnog troška tužitelja obzirom da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 7. svibnja 2024., značajno umanjen po visini za 60%, od onog preciziranog podneskom tužitelja od 27. studenog 2024.

7. Tužbeni zahtjev koji je tužitelj postavio u podnesku od 7. svibnja 2024., temeljio se na dopunskom vještvu sudskog vještaka Ljubomira Jelića od dana 11. studenog 2023. koji je pogrešno obračunao potraživanje tužitelja za razdoblju od siječnja 2019. do travnja 2020., u iznosu od 9.531,66 eura. Stoga je određeno novo vještačenje po sudskom vještaku Anti Beusu koji je u svom nalazu i mišljenju od dana 21. kolovoza 2024., na temelju dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama, iskazao potraživanja tužitelja od tuženika po osnovi plaće, naknada plaće i dodataka na plaću za utuženo razdoblje u iznosu od 4.423,71 eura, temeljem kojeg je tužitelj upravo na taj iznos smanjio tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 27. studenog 2024., a koji iznos je tuženik učinio nespornim. Stoga kako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za 60% podneskom od 27. studenog 2024., temeljem financijskog vještva na koje obje stranke nisu imale prigovora, dok je ranijim podneskom uredio na značajno veći iznos temeljem pogrešno izrađenog obračuna vještaka Ljubomira Jelića, dakle bez svoje krivnje, ovaj sud smatra da tuženik nema pravo potraživati parnični trošak.

8.Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 114/22., Uredba 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl.15. st.3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i čl.17. st.3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/13. i 157/14.), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

9.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podneska od 7. svibnja 2024., i 27. studenog 2024. – za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 24. studenog 2022. i 13. svibnja 2024. – za svaki po 100 bodova, što sve zbrojeno iznosi 500 bodova,( 1 bod= 2 eura) što daje iznos od 500,00 eura uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 625,00 eura, kom iznosu valja nadodati uplate za vještačenje u iznosu od 531,21 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 1.156,21eura.

Split, 31. siječnja 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.