REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-774/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Katarini Džimbeg, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560, zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-656959-1-2023 donesena 24. ožujka 2023. godine, kojom je tuženik Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, otkazao tužiteljici ĐČ iz [adresa] (općina [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu broj H3-3106679- 47-2021 od 1. listopada 2021. godine, nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto SČ 2 odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatski telekom d.d. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 81793146560, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 31. ožujka 2023. godine zaprimila Odluku o otkazu ugovora o radu broj H3-656959-1-2023 donesenu dana 24. ožujka 2023. godine kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljice sklopljen na neodređeno vrijeme broj H3-3106679-47-2021 od dana 1. listopada 2021. zbog osobno uvjetovanih razloga jer, kako tuženik navodi, „Radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa“. Smatrajući navedenu Odluku o otkazu neosnovanom i nezakonitom, tužiteljica je protiv iste dana 14. travnja 2023. u zakonskom roku i putem preporučene poštanske pošiljke tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava. Navedenim zahtjevom tužiteljica je od tuženika zatražila da predmetnu Odluku o otkazu stavi izvan snage te da tužiteljicu vrati na rad. Ovaj zahtjev tuženik je zaprimio dana 17. travnja 2023., no tuženik na isti nije odgovorio niti je navedenom zahtjevu udovoljio pa tužiteljica u zakonskom roku sukladno odredbama čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) podnosi ovu tužbu. Odluka o otkazu je nedopuštena jer ne postoje opravdani razlozi za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljice. Naime, kao razloge otkazivanja tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu navodi kako je tužiteljica „Poslodavcu dostavila uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnice izdano dana 13.01.2023. od strane Specijalističke ordinacije medicine Ilija Čebelić, dr. med. spec. med. rada i sporta, iz kojeg je razvidno da je sukladno Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima u radu, Radnica zdravstveno nesposobna za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima)“. Nadalje tuženik ističe kako su „poslovi radnog mjesta SČ senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika poslovi koji prije svega uključuju poslove zaprimanja dolaznih poziva i po potrebi odlaznih poziva prema korisnicima, te je ritam rada uvjetovan ritmom poziva od strane korisnika i nije moguće određivanje ritma rada od strane radnika“, no da je tuženik tužiteljici svejedno „ponudio da svoje poslove obavlja na način da sama izabere kada će koristiti pauze tijekom radnog vremena“ te da je „pokušao pronaći radno mjesto/poslove koji bi bolje odgovarali znanju i vještinama radnice te radnoj sposobnosti“, ali kako „obzirom da Đ nije prihvatila niti jednu ponudu od strane Poslodavca, a i nadalje nije u mogućnosti, zbog svojih osobina/zdravstvene nesposobnosti, uredno izvršavati dodijeljene poslove na radnom mjestu Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika, to joj Poslodavac otkazuje ugovor o radu“. Ovakvim navodima tuženik iskrivljuje činjenice na štetu tužiteljice, ne bi li iskonstruirao razlog za otkaz tužiteljici koji u stvarnosti ne postoji. Drugim riječima, u konkretnom slučaju naprosto ne postoji opravdani razlog zbog kojega bi tuženik mogao otkazati Ugovor o radu tužiteljice osobno uvjetovanim otkazom u smislu čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu. Naime, nije sporno da je spomenutim Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti specijalist medicine rada utvrdio zdravstvenu nesposobnost tužiteljice za poslove gdje ona ne može sama određivati tempo rada odnosno za rad s korisnicima. Međutim, apsolutno je sporan i nezakonit način na koji je tuženik s tim Uvjerenjem postupio. Temelj za donošenje predmetnog Uvjerenja je tužiteljičino zdravstveno stanje koje se godinama narušavalo upravo radeći sporne poslove za tuženika, a zbog čega se tužiteljica neko vrijeme (pa tako i u trenutku spornog otkazivanja) nalazila u procesu liječenja. Dakle, ovlašteni liječnik je utvrdio kako su poslovi koje je tužiteljica obavljala za tuženika (rad s korisnicima) očigledno naštetili njezinom zdravlju pa je za obavljanje istih tužiteljici u datom trenutku utvrđena zdravstvena nesposobnost. Međutim, ovdje ključna činjenica jest ta da je tužiteljica unatoč tome i unatoč svom narušenom zdravstvenom stanju poslove svog radnog mjesta uvijek obavljala uredno, jer je ulagala nadljudske napore kako se to ne bi negativno odrazilo na njezin radni učinak. Ovo potvrđuje i činjenica da su radna ostvarenja tužiteljice po ocjeni tuženika gotovo uvijek premašivala 110%. U takvim okolnostima, a da je tuženik bio imalo korektan, tada isti spomenuto Uvjerenje ne bi koristio kao izliku za donošenje sporne Odluke o otkazu, nego kao signal da njegova dugogodišnja i vrijedna radnica treba pomoć i zaštitu na radu kako bi prebrodila izazove s kojima je suočena, te da je imao ikakvu stvarnu namjeru ispuniti svoje obveze zaštite na radu i uopće zadržati tužiteljicu u radnom odnosu, tužiteljici bi omogućio rad na drugim, odgovarajućim poslovima koje bi ona jednako tako uredno mogla obavljati, ali bez opasnosti i štete po njezino zdravlje. Uostalom, nakon dostave spomenutog Uvjerenja o zdravstvenoj nesposobnosti tužiteljice tuženiku, a prije no što je tuženik tužiteljici uručio spornu Odluku o otkazu, tužiteljica je u tom razdoblju obavljala razne administrativne poslove za tuženika, pa nije jasno zato joj tuženik naposljetku nije ponudio odgovarajući ugovor za takve poslove, kada tuženik itekako ima potrebe za istima, a tužiteljica je već pokazala kako ih uredno može obavljati bez štete po svoje zdravlje. Umjesto toga, tuženik je tužiteljici prije otkazivanja nudio da radi na sasvim neprikladnim poslovima tj. poslovima koji se u bitnome ni po čemu ne razlikuju od onih za koje je utvrđena tužiteljičina zdravstvena nesposobnost. Ponude koje tuženik spominje u obrazloženju sporne Odluke o otkazu bile su takve da se iz istih ne može zaključiti drugo nego da tuženik ili nije razumio konkretnu situaciju ili je pak namjerno nudio posve neadekvatna rješenja znajući da će ista tužiteljici u postojećoj situaciji biti neprihvatljiva. Obje „ponude“ podrazumijevale su i dalje upravo neposredan rad s korisnicima, uz manje/nebitne predložene varijacije, ono što je tužiteljica već radila i za što je Uvjerenjem utvrđena njezina zdravstvena nesposobnost. Tuženik je sukladno čl. 120. st. 2. ZR svoju Odluku o otkazu morao obrazložiti, a način na koji je tuženik to „obrazložio“ ne može se smatrati postupanjem sukladno navedenoj odredbi. Odluka o otkazu je, štoviše, ništetna jer tuženik prije njezinog donošenja nije pravilno i zakonito proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem jer je u svemu povrijedio propisanu proceduru. Tuženik je u obrazloženju Odluke o otkazu tek paušalno naveo kako je tobože „prije donošenja odluke o otkazu, Poslodavac proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem (članak 150. Zakona o radu)“, no to zapravo uopće nije točno te je sporna Odluka o otkazu tužiteljici donesena upravo suprotno odredbama čl. 150. Zakona o radu. Naime, kod tuženika je uspostavljeno i djeluje Radničko vijeće te je u isto vrijeme kada je odlučio otkazati tužiteljici, tuženik provodio postupak rješavanja kolektivnog viška radnika pa je možda upravo to razlog zbog kojeg je tuženik potpuno marginalizirao otkazivanje tužiteljici i pritom propustio ispuniti svoje obveze iz čl. 150. ZR, među kojima posebno one koje se tiču dužnosti poslodavca da prije donošenja odluke Radničkom vijeću pravodobno i potpuno dostavi podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika. Tako je tuženik Radničkom vijeću sasvim usputno u sklopu poziva kojeg je tuženik dana 13. ožujka 2023. godine uputio Radničkom vijeću radi savjetovanja ili suglasnosti u svezi donošenja 30-ak drugih odluka o poslovno uvjetovanim otkazima proizašlih iz postupka rješavanja kolektivnog viška radnika kod tuženika u 2023. godini, dostavio tek nacrt teksta sporne Odluke o otkazu tužiteljici, a bez ijednog popratnog relevantnog podatka ili drugog dokumenta pa čak niti Uvjerenje o zdravstvenoj nesposobnosti tužiteljice. Naravno da u tim okolnostima Radničko vijeće nije imalo drugog izbora nego oštro se usprotiviti donošenju sporne Odluke o otkazu, pri čemu je Radničko vijeće takvo protivljenje detaljno obrazložilo u svom očitovanju od 22. ožujka 2023., međutim tuženik ni navedeno očitovanje izgleda nije ni na koji način uvažio, budući da je tuženik odmah nakon toga, 24. ožujka 2023. godine naprosto donio spornu Odluku o otkazu tužiteljici. Takvo postupanje tuženika ne može se smatrati provedenim savjetovanjem u smislu Zakona, što predmetnu Odluku o otkazu čini ništetnom prema izričitoj odredbi čl. 150. st. 12. Zakona. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da Odluka o otkazu ugovora o radu od 24. ožujka 2023. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te da tuženik vrati tužiteljicu na rad, na radno mjesto SČ 2 odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnostima tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da navodi tužbe nisu osnovani. Otkaz ugovora o radu može biti nedopušten ako nije poštivana procedura otkazivanja propisana zakonom ili ne postoji opravdani razlog. a) U odnosu na proceduru otkazivanja, navodi da je prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, tuženik u cijelosti proveo proceduru propisanu Zakonom o radu i to savjetovanje s radničkim vijećem. Tužiteljica u tužbi samo paušalno prigovara provođenju savjetovanja s radničkim vijećem zbog navodnog nedostavljanja kompletne dokumentacije Radničkom vijeću, iako i iz očitovanja Radničkog vijeća koje je sama tužiteljica dostavila sudu jasno proizlazi da je Radničko vijeće raspolagalo kompletnom dokumentacijom te je pribavilo i opširno očitovanje i komentare tužiteljice na ponuđene joj ugovore tijekom postupka otkazivanja te traženja mogućnosti poslodavca da na odgovarajući način riješi pitanje radnopravnog statusa tužiteljici, uz odgovarajuću ponudu drugog radnog mjesta. Stoga je procedura otkazivanja u cijelosti provedena u skladu sa zakonom. b) U odnosu na opravdani razlog za otkaz, navodi da su razlozi za otkaz ugovora o radu tužiteljici navedeni u otkazu ugovora o radu. Na temelju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice od 13. siječnja 2023. izdanog od strane Specijalističke ordinacije medicine rada dr. Ilija Čebelić, vidljivo je da je tužiteljica radno nesposobna za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada. U skladu s navedenim uvjerenjem poslodavac je nastojao razriješiti pitanje određivanja tempa rada od same radnice te je ponudio tužiteljici odgovarajuće korištenje stanke te dodatne stanke. Tuženik je tužiteljici ponudio mogućnost da poslove obavlja na način da sama izabere kad će koristiti pauze tijekom radnog vremena kako bi korištenje pauze udovoljavalo zahtjevima zdravstvene sposobnosti tužiteljice. Tužiteljica je odbila takvu mogućnost. Tuženik je pokušao tužiteljici ponuditi odgovarajuće radno mjesto i to u vidu radnog mjesta Agent senior 2 i to u Sektoru za podršku privatnim korisnicima, koje obuhvaća isključivo odlazne pozive i kojih je značajno manje. Radnica je odbila i navedenu ponudu tuženika. S obzirom na navedeno, tuženik nije imao druge mogućnosti nego da radnici otkaže ugovor o radu je je ona odbila sve raspoložive mogućnosti koje su tuženiku bile na raspolaganju za razrješenje njezinog radnopravnog statusa. Slijedi dakle da je tuženik imao i opravdani razlog za otkaz pa je otkaz u cijelosti dopušten. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o otkazu ugovora o radu od 24.3.2023. (list 9-10 spisa), Ugovor o radu broj H3-3106679-47-2021 (list 11-12 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 14.4.2023 s potvrdom o primitku i povratnicom (list 13-16 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 13.1.2023. (list 17 spisa), pregled karijere tužiteljice kod tuženika (list 18 spisa), Procjenu radnog učinka tužiteljice (list 19-32 spisa), e-mail od 9.3.2023. (list 33 spisa), Dopis tuženika od 22.3.2023. s prijedlogom Odluka o otkazu ugovora o radu od 13.3.2023. (list 34 spisa), Očitovanje Radničkog vijeća na prijedlog otkaza tužiteljici (list 35-39 spisa), Dopis (e- mail) OČ od 9.3.2023. (list 46 spisa), Potvrdu agencije Smartflex i Manpower (list 50-51 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 52-56 spisa), saslušana je tužiteljica (list 66-67 spisa), te svjedoci LČ i OČ (list 70-73 spisa) te IČ (ranije S) (list 76-77 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Na ročištu 18.12.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu, pa sukladno prijedlozima stranaka, sud uz suglasnost stranaka nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.10.2021. za obavljanje poslova radnog mjesta Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika – Odjel za prodaju i brigu o korisnicima, da je tužiteljica tuženiku dostavila Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdano dana 13.1.2023. od strane Specijalističke ordinacije medicine Ilija Čebelić, dr. med. soec.med. rada i sporta, te da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24.3.2023.

7. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za pobijani osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici te da li je pravilno provedeno savjetovanje s radničkim vijećem.

8. Protiv pobijane odluke o otkazu od 24.3.2023. koju je tužiteljica zaprimila dana 31.3.2023. (kako je to navedeno u pobijanoj odluci o otkazu), tužiteljica je preporučenom poštanskom pošiljkom podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 14.4.2023. što je vidljivo iz potvrde o primitku na listu 15 spisa, te je tuženik isti zaprimio dana 17.4.2023., što je vidljivo iz povratnice na listu 16 spisa, te na isti nije odgovorio, pa je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu dana 15.5.2023., čime je tužiteljica postupila u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19. i 151/22).

9. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 24.3.2023. utvrđeno je da je tuženik tužiteljici otkazao Ugovor o radu od 1.10.2021. zbog osobno uvjetovanih razloga. U obrazloženju se navodi da je tužiteljica imala sklopljen Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika – Odjel za prodaju i brigu o korisnicima. Tužiteljica je tuženiku dostavila Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdano dana 13.1.2023. do strane Specijalističke ordinacije medicine rada Ilija Čebelić, dr. med. soec.med. rada i sporta iz kojeg je razvidno da je sukladno Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizičkim i drugim naporima na radu, tužiteljica zdravstveno nesposobna za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima). Poslovi radnog mjesta Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika su poslovi koji prije svega uključuju poslove zaprimanja dolaznih poziva i po potrebi odlaznih poziva prema korisnicima, te je ritam rada uvjetovan ritmom poziva od strane korisnika i nije moguće određivanje ritma rada od strane radnika. Uzimajući u obzir vrstu u narav poslova koje obavlja Radnica i navode iz dostavljenog Uvjerenja, Poslodavac je neovisno o odredbi čl. 21 važećeg Kolektivnog ugovora koji propisuje u koje se vrijeme koristi stanka od 30 minuta i dodatna stanka u trajanju od 5 (pet) minuta svakih sat vremena, tužiteljici ponudio mogućnost da svoje poslove obavlja na način da sama izabere kada će koristiti pauzu tijekom radnog vremena, a koje dulje pauze bi prema razgovoru s medicinom rada, udovoljavale zahtjevima zdravstvene sposobnosti tužiteljice. Kako je tužiteljica izjavila da joj ponuđene dulje pauze ne odgovaraju, to je Poslodavac pokušao naći radno mjesto/poslove koji bi bolje odgovarali znanju i vještinama tužiteljice te zdravstvene sposobnosti. Tako je Poslodavac tužiteljici ponudio da obavlja poslove radnog mjesta Agent senior 2 i to u Sektoru za podršku privatnim korisnicima, gdje navedeno radno mjesto obuhvaća gotovo isključivo odlazne pozive, kojih je značajno manje. Tužiteljica je odbila i ovu ponudu Poslodavca. Obzirom da tužiteljica nije prihvatila niti jednu ponudu od strane Poslodavca, a i nadalje nije u mogućnosti, zbog svojih osobina/zdravstvene nesposobnosti, uredno izvršavati dodijeljene poslove na radnom mjestu Agent senior 2 u Odsjeku za komercijalne upite korisnika, to joj Poslodavac otkazuje ugovor o radu. Prije donošenja odluke o otkazu, poslodavac je proveo savjetovanje s Radničkim vijećem (čl. 150 Zakona o radu).

10. Obzirom na ovakvo obrazloženje pobijane odluke o otkazu, to suprotno navodima tužiteljice, ovaj sud smatra da pobijana odluka o otkazu sadrži jasno pisano obrazloženje sukladno čl. 120. st. 2. ZR-a.

11. Sud je izvršio uvid u Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti izdano dana 13.1.2023. od strane Specijalističke ordinacije medicine rada Ilija Čebelić, dr. med. spec. med. rada i sporta (list 17 spisa) iz kojeg proizlazi da je sukladno Pravilniku o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofizičkim i drugim naporima na radu, tužiteljica zdravstveno nesposobna za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima).

12. Iz e-maila OČ upućenog tužiteljici od 9.3.2023. (list 33 spisa) proizlazi da je tuženik tužiteljici ponudio mogućnost da svoje poslove obavlja na način da sama izabere kada će koristiti pauzu tijekom radnog vremena, a kako je tužiteljica navela da joj ponuđene dulje pauze ne odgovaraju, to je tuženik ponudio tužiteljici poslove radnog mjesta Agent senior 2 u Sektoru za podršku privatnim korisnicima sa opisom poslova kako je to u istom navedeno.

13. Tužiteljica je izjavila da je radila kod tuženika 12 godina, te je počela kao student u pozivnom centru, a zatim je radila kao agent niži i viši, te junior i senior,, te je obučavala i druge radnike, a na kraju je obavljala neke administrativne poslove kao što su neke analize i rad u excelu, a to je bilo zadnjih mjesec i pol dana. Naime, nakon 3 operacije ruke, nije više mogla obavljati rad sa slušalicom, pa su joj zbog toga dali ove administrativne poslove, te su joj istovremeno pokušali naći drugo radno mjesto, ali su rekli da za nju nemaju drugo radno mjesto, pa je na kraju dobila otkaz. Zadnji ugovor je imala za radno mjesto agent senior 2, te ove poslove više nije mogla obavljati jer nije mogla obavljati rad sa slušalicom. Prije zadnjeg bolovanja je imala aneks ugovora o povećanju plaće, a koji su negdje tijekom bolovanja ukinuli, a to povećanje plaće je bilo zbog učinkovitosti u radu koja nikada nije bila manja od 110%. Tuženik joj je ponudio da svoj rad obavlja na način da si sama određuje pauze kada joj to odgovara, međutim, pauzu nije mogla koristiti prvih i zadnjih sat vremena, te su pauze vremenski definirane. Također, tuženik joj je ponudio da obavlja svoje poslove, ali na način da obavlja samo odlazne pozive, a ne i dolazne pozive, međutim, problem je bio u tome što su često bile gužve, te su uvijek trebali novi radnici tako da bi uvijek trebala obavljati i dolazne pozive, a također, kada bi obavljala samo odlazne pozive, tada ne bi imala edukacije tj. ne bi dobivala mailove koji su vezani za dolazne pozive, a koje bi joj bili potrebni za obavljanje rada na dolaznim pozivima. Kada bi radila samo primarno odlazne pozive, tada ne bi imala bonus tretman tj. ne bi ostvarivala bonuse za učinkovitost koju je ostvarivala na dolaznim pozivima, već bi dobivala samo nagradu jednom godišnje. Dakle, problem je u tome što joj je tuženik ponudio da obavlja odlazne pozive, međutim, uz njih bi također trebala obavljati i dolazne pozive kada je gužva, a gužva je bila konstantno. Još uvijek odlazi na fizikalnu terapiju za ruku, te još uvijek nije dobila trajnu nesposobnost za rad, pa smatra da ima privremenu nesposobnost za rad. Kod tuženika su se obavljali administrativni poslovi, ali je politika firme bila da se na tim mjestima ne zapošljavaju novi radnici, te joj je tuženik rekao da ju ne može prebaciti na te poslove. Istovremeno je primijetila jednog kolegu koji je inače radio na dolaznim pozivima da nešto piše, te je zatim čula da je on prebačen na administrativne poslove, te više nije radio sa slušalicama, a to je PČ, a on je premješten negdje u veljači 2023. Utvrđena joj je nesposobnost za rad sa korisnicima, odnosno na dolaznim pozivima, a to joj je utvrdio liječnik ŽČ, a na koji pregled ju je uputio poslodavac. U uvjerenju ne piše da postoji privremena nesposobnost za rad, ali smatra da je tuženik trebao postupiti po istom i ponuditi joj administrativne poslove. Obzirom na ovo uvjerenje, poslodavac ju nije mogao ostaviti na poslovima agent senior 2. Način obavljanja poslova kako je to opisala tj. ponude koje je opisala, ponudila joj je EČ i OČ odnosno OČ joj je uputio email sa navedenim ponudama, te nakon što joj je predočen mail od 9.3.2023., navodi da je to taj mail o kojem je iskazivala. Tuženik joj nije ponudio drugi ugovor o radu, te u dobivenom mailu ništa nije bilo detaljno razrađeno. Kada bi postupila po ponudi, to bi za nju bilo puno teže. Kada je obavljala dolazne pozive, imala je 4,9 poziva po satu minimalno, a kada bi obavljala odlazne pozive, tada bi bilo 10 poziva vezano za CP opremu i 12-15 poziva po satu za druge odlazne pozive.

14. Svjedok OČ je izjavio da je u spornom razdoblju bio rukovoditelj call centra i nadređen tužiteljici, time što su po hijerarhiji između njih bili voditelji. Tužiteljica je bila na bolovanju duže vrijeme zbog problema sa rukom, te kada se je vratila na rad, donijela je potvrdu o svojoj nesposobnosti za rad, a to se odnosilo na rad sa slušalicama. Zbog toga su joj ponudili da obavlja iste poslove, ali da si sama određuje pauze kada želi, a kako bi mogla odmarati ruku, ali je ona to odbila. Nakon toga su joj ponudili drugo radno mjesto na kojem ne bi obavljala dolazne pozive, nego samo odlazne pozive, tako da na taj način može sama odrediti tempo svoga rada, ali je ona i to odbila. Nakon toga nisu imali drugo radno mjesto koje bi joj mogli ponuditi u call centru, a za druga radna mjesta se je mogla javiti putem internog natječaja, te su za druge poslove bili kompetentni ljudski resursi. Tužiteljica je dostavila potvrdu medicine rada od nekog doktora ŽČ iz [adresa], ali ne zna točno naziv tog dokumenta prema kojem tužiteljica ne može obavljati poslove na kojima ne može sama odrediti tempo rada. Smatra da je tužiteljica na ponuđenim poslovima mogla obavljati te poslove, tako da sama određuje pauze ili da obavlja samo odlazne pozive gdje je tempo rada manji, jer je mogla i odmarati i vježbati ruku. Tužiteljici su ponudili da si sama određuje pauze, te za nju nije bilo nikakvih zabrana, a kakve su bile za druge radnike da ne može koristiti pauzu prvih ili zadnjih sat vremena. Da je tužiteljica obavljala samo odlazne pozive, ona bi kao i drugi dobivala mailove koje dobivaju radnici koji obavljaju dolazne pozive, jer je ona na mailing listi. Za administrativne poslove je potrebna brzina i sposobnost. Da je tužiteljica obavljala samo odlazne pozive, ona bi mogla ostvariti bonus kao i radnici koji obavljaju dolazne pozive, time što su pravila drugačija, jer se dolazni pozivi baziraju na prodaji, a odlazni pozivi na produktivnosti. Administratori u call centru obavljaju poslove unosa zahtjeva kada se nešto proda, te oni stalno nešto klikaju na kompjuteru, a za što moraju biti brzi i spretni, a kako je tužiteljica imala problema sa rukom, smatra da bi ona teško mogla obavljati te poslove. Tužiteljici nije izričito rečeno da se na nju ne odnosi zabrana korištenja pauze prvi i zadnji sat rada, ali joj to niti nisu branili. Tužiteljici nisu dali pisani prijedlog novog ugovora o radu jer je tužiteljica na to trebala pristati da bi se isti mogao izraditi. Tužiteljici je poslao target tj. ciljeve što bi se od nje očekivalo da ostvari bonus kada bi radila samo odlazne pozive. Radnici koji rade na odlaznim pozivima mogu ostvariti godišnji bonus u visini jedne plaće, a radnici koji rade dolazne pozive mogu ostvariti mjesečni bonus, te se ovi bonusi različito vrednuju. Kod rada sa korisnikom, radnik ima slušalice i razgovara, te tijekom toga rada po potrebi nešto piše ili provjerava, te nakon završetka poziva po potrebi obavlja administrativni posao, dok administrator u call centru ima samo administrativni posao gdje stalno nešto klika na kompjuteru i nema vrijeme razgovora s korisnikom, pa se od njega traži veća brzina i spretnost. Nakon povratka tužiteljice s bolovanja, a kako je nije bilo duže na poslu, trebala joj je određena edukacija za povratak na poslove s korisnicima, pa su joj odredili da obavlja neke poslove provjere tablica, ali to nije posao unosa zahtjeva koji obavljaju administratori u call centru. U call centru je bilo 11 administratora i nije bilo potrebe za još jednim radnikom, pa nisu razmatrali mogućnost da tužiteljica prijeđe na poslove administratora u call centru. Negdje prije završetka bolovanja tužiteljice, otišao je jedan administrator, te je na njegovo mjesto primljen PČ. Kada su tužiteljici nudili da obavlja samo odlazne pozive, a koje poslove je obavljalo još 3 radnika, rekli su joj da će ponekad po potrebi trebati obavljati i dolazne pozive, a što su iznimno radili i drugih 3 kolege, a to je bilo u omjeru oko 95% odlazni pozivi i 5% dolazni pozivi.

15. Svjedok LČ je izjavio da je u spornom razdoblju bio predsjednik radničkog vijeća, te se je radničko vijeće protivilo namjeravanom osobno uvjetovanom otkazu tužiteljici. Tuženik je radničkom vijeću dostavio samo odluku o otkazu u kojem se navodi da je izvršen uvid u dokumentne medicine rada prema kojima tužiteljica ne može obavljati svoje poslove zbog psihofizičkih i statodinamičkih napora odnosno da ne može zbog toga određivati tempo rada, a osobito je bio naglasak da su to poslovi rada sa korisnicima. Međutim, radničko vijeće nije zaprimilo rješenje medicine rada, a niti drugu dokumentaciju iz koje bi moglo utvrditi prirodu bolesti tužiteljice. Također, u otkazu se navodi da su tužiteljici nuđeni drugi poslovi, ali radničko vijeće nije zaprimilo prijedloge tih ugovora o radu. Prije provođenja postupka savjetovanja, tužiteljica se je obratila radničkom vijeću sa svojim problemima, a na koje je radničko vijeće ukazalo tuženiku, te im je rečeno da će se naći rješenje. Tijekom postupka savjetovanja, radničko vijeće nije tuženiku uputilo pisani dopis kojim traži daljnju dokumentaciju, ali je na sjednici radničkog vijeća to rečeno tuženiku tj. predstavniku tuženika koji je bio prisutan. Prijedlog tuženika za savjetovanjem o otkazu tužiteljici zaprimili su zajedno sa prijedlogom za provođenje savjetovanja u odnosu na drugih 30 radnika koji su bili kolektivni višak. Radničko vijeće nije moglo utvrditi da li je tužiteljica privremeno ili trajno nesposobna za rad jer nisu imali dokumentaciju. Također se u odluci o otkazu navodi da je tuženik nakon rješenja medicine rada kontaktirao sa medicinom rada koja je navela da tužiteljica može obavljati svoje poslove na način da si sama određuje pauze, međutim, o toj činjenici nisu zaprimili nikakve dokumente. Radničko vijeće zaprima podatke o zapošljavanju te je tuženik tijekom 2023. zaposlio 237 radnika pa temeljem tog podatka smatra da je tuženik mogao tužiteljicu zaposliti na adekvatnom radnom mjestu. Tuženik sada ima 4100 radnika, te je polovica radnih mjesta onih koji nemaju kontakt sa korisnicima pa smatra da je tuženik mogao tužiteljici ponuditi odgovarajuće radno mjesto, a osobito stoga što ista ima 12 godina staža kod tuženika. Tijekom postupka savjetovanja, tužiteljica se pismeno očitovala radničkom vijeću, te su to unijeli u svoj dopis, te je time tužiteljica potvrdila svoju nesposobnost na poslovima rada s korisnicima i gdje sama ne može određivati tempo rada. Radničko vijeće nije stručno za tumačenje dokumentacije medicine rada, već za to može tražiti stručnu pomoć, a radničko vijeće je stručno za to da utvrdi koje poslove bi tužiteljica mogla raditi. Tužiteljica mu je neformalno pokazala dokumentaciju medicine rada tj. uvjerenje o zdravstvenoj nesposobnosti tužiteljice, ali to nije bilo službeno dostavljeno od tuženika. Tužiteljica je odlično obavljanja svoj posao, te je bila jedna od najboljih radnika dok se nije razboljela.

16. Svjedok IČ (ranije S) je izjavila da radi kod tuženika te je bila nadređena tužiteljici do kolovoza 2021., a prije su bile kolegice. Dana 1.8.2021. prešla je iz call centra Osijek u call centar Zagreb gdje je bila voditelj tima teleprodaje, a od veljače 2023. radi potpuno druge poslove. Smatra da je tužiteljica dobro i korektno obavljala svoj posao, te se ne sjeća točno njenog radnog učinka, ali joj se čini da je bio iznad 100. Sve što govori odnosi se na razdoblje do kolovoza 2021. u kojem vremenu je tužiteljica i napredovala. Tužiteljica je imala ožiljak na ruci, te je znala komentirati da ju ruka boli i trne. Tužiteljica je kod nje zbog količine posla kao ispomoć obavljala poslove u administraciji kao što su unos zahtjeva ili pozivanje povratnog korisnika, te je te poslove dobro obavljala, koliko se sjeća, te nije imala prigovora na rad tužiteljice niti je za druge to čula. Nikada nisu procjenjivali rad tužiteljice obzirom na njenu ruku, nego obzirom na rezultate rada koji su bili zadovoljavajući. Administrativni poslovi na ispomoći nisu ulazili u opis njenog radnog mjesta, već ih je obavljala po potrebi, a te poslove na ispomoći su obavljali i drugi radnici koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužiteljica.

17. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i svjedoka OČ u dijelu u kojem su jasni i logični te su međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu, te je sud prihvatio iskaz svjedoka OČ u cijelosti budući je isti jasan i logičan te je isti kao rukovoditelj call centra i nadređeni tužiteljici mjerodavan i kompetentan da iskazuje o spornim činjenicama, a osobito o ponuđenim poslovima tužiteljici i svim okolnostima vezanim uz to. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da ima privremenu nesposobnost za rad, razloge zbog čega nije prihvatila ponuđene poslove i navode o tome koje joj je poslove tuženik trebao ponuditi, jer je isti subjektivan i nema uporište u izvedenim dokazima, te je isti u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Također, sud je prihvatio iskaz svjedoka LČ u dijelu u kojem je suglasan sa materijalnim dokazima u spisu, dok isti nije prihvatio u dijelu u kojem je neuvjerljivi i nelogičan, te u dijelu u kojem iznosi svoje subjektivno i paušalno mišljenje koje nema uporište u izvedenim dokazima. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje IČ (ranije S) jer je ista bila nadređena tužiteljici do kolovoza 2021. godine, a koje razdoblje nije relevantno u ovom predmetu pa niti činjenice o kojim je iskazivala nisu odlučne u ovom predmetu, pri čemu valja dodati da nitko pa tako niti tuženik nije tvrdio da tužiteljica svoj rad nije dobro obavljala, a niti joj je zbog toga otkazao ugovor o radu.

18. Tako je sud temeljem iskaza tužiteljice i svjedoka OČ, te temeljem materijalnih dokaza u spisu, utvrdio da je tužiteljica bila na bolovanju duže vrijeme zbog problema sa rukom, te kada se je vratila na rad, donijela je potvrdu o svojoj nesposobnosti za rad, a to se odnosilo na rad sa slušalicama, te kako tužiteljica više nije mogla obavljati svoje poslove agenta seniora 2 jer nije mogla obavljati rad sa slušalicom, to joj je tuženik ponudio da obavlja svoje poslove, ali na način da obavlja samo odlazne pozive, a ne i dolazne pozive i da svoj rad obavlja na način da si sama određuje pauze kada joj to odgovara, a na koji način tužiteljica sama može odrediti tempo rada i odmarati ruku, a što tužiteljica nije prihvatila, te joj je zatim tuženik ponudili drugo radno mjesto Agent senior 2 u Sektoru za podršku privatnim korisnicima, na kojem ne bi obavljala dolazne pozive, nego samo odlazne pozive, tako da na taj način može sama odrediti tempo svoga rada, ali je ona i to odbila, te iz iskaza svjedoka OČ proizlazi da nakon toga nisu imali drugo radno mjesto koje bi joj mogli ponuditi u call centru.

19. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da ima samo privremenu nesposobnost za rad jer je to u suprotnosti sa iskazom same tužiteljice, te sa Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice, te također, to ne proizlazi niti iz jednog dokaza izvedenog tijekom postupka, a tužiteljica niti nije imala daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Naime, i sama tužiteljica je izjavila da više nije mogla obavljati poslove radnog mjesta agent senior 2 jer nije mogla obavljati rad sa slušalicom, te joj je liječnik ŽČ, a na koji pregled ju je uputio poslodavac, u Uvjerenju utvrdio nesposobnost za rad sa korisnicima odnosno na dolaznim pozivima, te upravo obzirom na ovo Uvjerenje, tužiteljica smatra da ju poslodavac nije mogao ostaviti na poslovima agent senior 2, te je trebao postupiti po istom i ponuditi joj administrativne poslove. Dakle, i sama tužiteljica tvrdi da više nije mogla obavljati poslove radnog mjesta agent senior 2 i da ju poslodavac nije mogao ostaviti na poslovima agent senior 2 te da je trebao ponuditi joj administrativne poslove, a ne tvrdi da ona samo privremeno ne može obavljati poslove agent senior 2 i da ju je poslodavac trebao samo privremeno premjestiti na druge poslove, a niti u Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti ne piše da je tužiteljica samo privremeno nesposobna za rad (a da je tome tako, to bi nedvojbeno u istom pisalo), te to ne proizlazi niti iz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka, a niti je tužiteljica imala daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

20. Tužiteljica u svom iskazu navodi razloge zbog kojih nije prihvatila ponudu tuženika (da obavlja odlazne pozive i da si sama određuje pauze), pa tako navodi da tada ona ne bi mogla pauzu koristiti prvih i zadnjih sat vremena, te su pauze vremenski definirane, zatim navodi da ne bi imala edukacije tj. ne bi dobivala mailove koji su vezani za dolazne pozive koji bi joj bili potrebni za obavljanje rada na dolaznim pozivima, te ne bi imala bonus tretman tj. ne bi ostvarivala bonuse za učinkovitost koju je ostvarivala na dolaznim pozivima, već bi dobivala samo nagradu jednom godišnje, te navodi da bi uz odlazne pozive, trebala obavljati i dolazne pozive kada je gužva, a gužva je bila konstantno.

21. Međutim, iz iskaza OČ, koji je rukovoditelj call centra i nadređen tužIteljici pa je kao takav nedvojbeno kompetentan i stručan da iskazuje o spornim činjenicama pa je isti sud prihvatio, proizlazi da u slučaju da je tužiteljica prihvatila ponudu (rad na odlaznim pozivima i da svoj rad obavlja na način da si sama određuje pauze kada joj to odgovara), tužiteljica bi si sama određivala pauzu kada joj to odgovara i za nju nije bilo nikakvih zabrana pa tako niti da ne može koristiti pauzu prvih ili zadnjih sat vremena, a kakve su bile za druge radnike, zatim tužiteljica bi kao i drugi dobivala mailove koje dobivaju radnici koji obavljaju dolazne pozive jer je ona na mailing listi, zatim da je tužiteljica obavljala samo odlazne pozive, ona bi mogla ostvariti bonus kao i radnici koji obavljaju dolazne pozive, time što su pravila drugačija, jer se dolazni pozivi baziraju na prodaji, a odlazni pozivi na produktivnosti, te bi tužiteljica samo ponekad po potrebi trebala obavljati i dolazne pozive, a što su iznimno radili i drugih 3 kolege na tim poslovima, a to je bilo u omjeru oko 95% odlazni pozivi i 5% dolazni pozivi. Dakle, na ovaj način je tuženik pokušao tužiteljici naći poslove koji što više odgovaraju poslovima na kojima je ranije radila i koji odgovaraju zdravstvenom stanju tužiteljice.

22. Nadalje, tužiteljica je izjavila da joj je tuženik trebao ponuditi administrativne poslove, ali joj je rekao da ju ne može prebaciti na te poslove, te je istovremeno čula da je jedan kolega PČ negdje u veljači 2023. prebačen sa rada sa slušalicama na administrativne poslove.

23. Međutim, iz iskaza svjedoka OČ, koji je rukovoditelj call centra i nadređen tužiteljici pa je kao takav nedvojbeno kompetentan i stručan da iskazuje o spornim činjenicama pa je isti sud prihvatio, proizlazi da kod rada sa korisnikom, radnik ima slušalice i razgovara, te tijekom toga rada po potrebi nešto piše ili provjerava, te nakon završetka poziva po potrebi obavlja administrativni posao, dok administrator u call centru ima samo administrativni posao gdje stalno nešto klika na kompjuteru i nema vrijeme razgovora s korisnikom, pa se od njega traži veća brzina i spretnost, a kako je tužiteljica imala problema sa rukom, smatra da bi ona teško mogla obavljati te poslove. Nakon povratka tužiteljice s bolovanja ona je privremeno obavljala neke poslove provjere tablica, ali to nije posao unosa zahtjeva koji obavljaju administratori u call centru. U call centru je bilo 11 administratora i nije bilo potrebe za još jednim radnikom, pa nisu razmatrali mogućnost da tužiteljica prijeđe na poslove administratora u call centru. Negdje prije završetka bolovanja tužiteljice, otišao je jedan administrator, te je na njegovo mjesto primljen PČ. Dakle, tuženik nije imao potrebu za još jednim radnikom na radnom mjestu administratora, te je smatrao da te poslove tužiteljica niti ne bi mogla obavljati zbog svog zdravstvenog stanja, pa iste tužiteljici niti nije ponudio. Tome valja dodati da je radnik PČ raspoređen na radno mjesto administratora, nakon odlaska jednog radnika, ali prije završetka bolovanja tužiteljice, dakle, u vrijeme dok tuženik niti nije znao za zdravstvenu nesposobnost tužiteljice, dok tužiteljica niti nije imala točna saznanja o tome kada je isti premješten na ove poslove, već je iskazivala o onome što je od nekoga čula,

24. Prema čl. 115. st. 1. točka 2. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

25. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je liječnik specijalist medicine rada utvrdio da tužiteljica nije zdravstveno sposoban za sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima), a što je utvrđeno u Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 13.1.2023., na koje se stranke nisu žalile niti su pokrenule upravni spor (budući stranke nisu tvrdile niti dokazale suprotno) pa je isto pravomoćno i konačno te je tuženik istim vezan. Sukladno tome, tuženik je tužiteljici pokušao naći odgovarajuće poslove te joj je ponudio mogućnost da obavlja svoje poslove, ali na način da obavlja samo odlazne pozive, a ne i dolazne pozive (osim iznimno kada je gužva) i da si sama određuje pauze kada joj to odgovara, a na koji način tužiteljica sama može odrediti tempo rada, te joj je zatim ponudio poslove radnog mjesta Agent senior 2 u Sektoru za podršku privatnim korisnicima (kako je to navedeno u citiranom e-mailu), a koje ponude tužiteljica nije prihvatila. Obveza poslodavca da radnika zaposli na nekim drugim poslovima u slučaju osobno uvjetovanog otkaza bila je propisana odredbom čl. 107. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09), dok takva obveza odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 151/22) više nije propisana. Međutim, valja dodati da je poslodavac bio ovlašten radniku ponuditi radno mjesto koje odgovara zdravstvenom stanju radnika, ali to ne znači da je poslodavac bio dužan radniku ponuditi upravo ono radno mjesto i upravo one uvjete koje to radnik želi i očekuje (bez obzira na raniji duži staž kod tuženika i na ranije dobre rezultate u radu). Tako je tuženik tužiteljici ponudio poslove koji odgovaraju zdravstvenom stanju tužiteljice, a koji su tuženiku potrebni, a kako tuženik nije imao potrebu za radnikom na radnom mjestu administrator i kako ti poslovi nisu odgovarajući za tužiteljicu obzirom na njeno zdravstveno stanje, to joj isto nije ponudio, a niti je to tuženik bio dužan učiniti. Tužiteljica pak niti nije ničim dokazala da je baš to radno mjesto za nju odgovarajuće obzirom na njeno zdravstveno stanje, niti da je na istom bilo slobodnih radnih mjesta.

26. Kako je tuženik na temelju Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti utvrdio da je tužiteljica zdravstveno nesposobna za rad na poslovima na kojima je radila temeljem ugovora o radu (sve poslove gdje ne može sama određivati tempo rada (rad s korisnicima)) odnosno da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, to je po ocjeni ovog suda tuženik imao opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR.

27. Iz dopisa od 13.3.2023. proizlazi da je tuženik Radničkom vijeću dostavio prijedloge odluka o otkazu ugovora o radu (za tužiteljicu i druge radnike) radi provođenja postupka savjetovanja tj. suodlučivanja temeljem čl. 150. i 151. ZR, te je Radničko vijeće u dopisu od 22.3.2023. navelo da je tuženik uputio radničkom vijeću na savjetovanje prijedlog Odluke o otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga za tužiteljicu, te je na sjednici 20.3.2023. radničko vijeće nakon razmatranja namjere tuženika provelo izjašnjavanje i donijelo odluku da se protivi prijedlogu odluke o otkazu.

28. Iz iskaza svjedoka LČ, predsjednika radničkog vijeća, kojeg je u tom dijelu sud prihvatio budući je suglasan sa materijalnim dokazima u spisu, proizlazi da se je radničko vijeće protivilo namjeravanom osobno uvjetovanom otkazu tužiteljici, da je tuženik radničkom vijeću dostavio odluku o otkazu u kojem se navodi da je izvršen uvid u dokumentne medicine rada prema kojima tužiteljica ne može obavljati svoje poslove zbog psihofizičkih i statodinamičkih napora odnosno da ne može zbog toga određivati tempo rada, a osobito je bio naglasak da su to poslovi rada sa korisnicima. Radničko vijeće nije zaprimilo rješenje medicine rada, a niti drugu dokumentaciju, niti prijedloge ponuđenih ugovora o radu tužiteljici, a tijekom postupka savjetovanja, radničko vijeće niti nije tuženiku uputilo pisani dopis kojim traži daljnju dokumentaciju.

29. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka LČ u dijelu da je radničko vijeće na sjednici radničkog vijeća (usmeno) tražilo tuženika tj. predstavnika tuženika koji je bio prisutan da dostavi daljnju dokumentaciju, budući je isti neuvjerljiv i nelogičan, te navedeno ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza. Naime, kada se je sva komunikacija između tuženika i radničkog vijeća odvijala pisanim putem (sukladno dopisima u spisu), to je životno i logično da bi radničko vijeće u istoj toj (pisanoj) formi tražilo tuženika da dostavi daljnju dokumentaciju ako je istu smatrao potrebnom, dok nije ni životno ni logično da bi radničko vijeće samo usmeno tražio tuženika dostavu dokumentacije ako je to doista smatralo potrebnim. Isto tako, u spisu se ne nalazi zapisnik sa sjednice radničkog vijeća iz kojeg bi se moglo vidjeti da je radničko vijeće usmeno tražilo tuženika dostavu daljnje dokumentacije, a stranke niti nisu predlagale izvođenje tog dokaza. Tome valja dodati da iz iskaza svjedoka LČ proizlazi da se je tijekom postupka savjetovanja, tužiteljica pismeno očitovala radničkom vijeću, te je time tužiteljica potvrdila svoju nesposobnost na poslovima rada s korisnicima i gdje sama ne može određivati tempo rada, te mu je pokazala dokumentaciju medicine rada tj. uvjerenje o zdravstvenoj nesposobnosti tužiteljice, pa i iz navedenog jasno proizlazi da je radničko vijeće imalo saznanja o svim relevantnim činjenicama pa mu niti nije bila potrebna daljnja dokumentacija, a niti ju je tražilo od tuženika.

30. Svjedok LČ je izjavio da su prijedlog tuženika za savjetovanjem o otkazu tužiteljici zaprimili zajedno sa prijedlogom za provođenje savjetovanja u odnosu na drugih 30 radnika koji su bili kolektivni višak, a što po ocjeni ovog suda doista nije odlučno u ovom predmetnu, već je odlučno da je tuženik dostavio namjeravani otkaz tužiteljici iz kojeg se jasno vidi kome i zbog čega namjerava otkazati ugovor o radu. Nadalje, svjedok LČ je izjavio da je tuženik mogao tužiteljicu zaposliti na adekvatnom radnom mjestu, jer je tuženik tijekom 2023. zaposlio 237 radnika, te tuženik sada ima 4100 radnika, te je polovica radnih mjesta onih koji nemaju kontakt sa korisnicima, te jer tužiteljica ima 12 godina staža kod tuženika. Međutim, radi se o potpuno subjektivnom i paušalnom mišljenju svjedoka koje nema uporište u izvedenim dokazima.

31. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je pobijani osobno uvjetovan otkaz jasno i detaljno obrazložen sukladno čl. 120. st. 2. ZR-a, da je tuženik imao opravdan razlog za osobno uvjetovan otkazu ugovora o radu tužiteljici sukladno čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR-a i da je tuženik pravilno proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanom otkazu tužiteljici sukladno čl. 150. ZR-a pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao pod točkom I. izreke presude.

32. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, već je isti dužna naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak (koji obuhvaća četiri radnje: odgovor na tužbu, ročište 11.10.2023. i 21.11.2023. i podnesak od 17.10.2023.) sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) - 250 bodova, te trošak ročišta 15.5.2024., 16,.10.2024. i 18.12.2024. po Tbr. 7/2 - po 50 bodova za svako, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u 4 primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis