Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-491/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Biljane Đilas, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optužene DŽ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 306. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama I-optužene DŽ i III- optuženog JŽ, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-272/2019-48 od 10. listopada 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika, I-optužene DŽ, branitelja I-opt. Mije Goluba, odvjetnika iz Zagreba, III-optuženog JŽ i branitelja III-opt. BŽ, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-optužene DŽ i III-optuženog JŽ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku I-optužena DŽ, II- optuženi IŽ i III-optuženi JŽ proglašeni su krivim: I-optužena DŽ za kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja, opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), II-optuženi IŽ za kazneno djelo krivotvorenja – poticanje na krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano u članku 279. stavku 1. u vezi s člankom 37. KZ/11, a kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11 i III- optuženi JŽ za kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 306. stavka 2. KZ/11 I-optužena DŽ osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te je uz primjenu članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11 optuženoj izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je I- optužena DŽ osuđena neće izvršiti ako ista u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11 II-optuženi IŽ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je uz primjenu članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je II-optuženi IŽ osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11 III-optuženi JŽ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je uz primjenu članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je III-optuženi JŽ osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 - dalje: ZKP/08) u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i članka 148. stavka 3. ZKP/08 nalaže se I-optuženoj DŽ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 130,00 EUR (stotrideset eura) / 979,48 kuna (devetstosedamdesetdevet kuna i četrdesetosam lipa), II-optuženom IŽ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 EUR (sto eura)/ 753,45 kuna (sedamstopedesettri kune i četrdesetpet lipa) te III-optuženom JŽ platiti trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) / 376,72 kuna (tristosedamdesetšest kuna i sedamdesetdvije lipe), kao i troškove za svjedoke u ukupnom iznosu od 160,00 EUR (stošezdeset eura) / 1.205,52 kuna (tisućudvjestopedesetdvije kune i pedesetdvije lipe) svaki od I. – III-optuženika u razmjernom dijelu, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnijela I-optužena DŽ, putem branitelja Mije Golub, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženu oslobodi od kaznene odgovornosti.

3. Protiv presude žalbu je podnio III-optuženi JŽ, putem branitelja iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, te troškovima kaznenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

6. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, I-optužena DŽ, branitelj I-opt. Mijo Golub, odvjetnik iz Zagreba, III-optuženi JŽ i branitelj III- opt. BŽ, odvjetnik iz [adresa].

6.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda nije pristupio državni odvjetnik, I- optužena DŽ, branitelj I-opt. Mijo Golub, odvjetnik iz Zagreba, III-optuženi JŽ i branitelj III-opt. BŽ, odvjetnik iz [adresa], te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

6.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbi optuženika.

7. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu I-optužene DŽ

8. I-optužena DŽ žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio i zaključio da je I-optužena DŽ s izravnom namjerom počinila kazneno djelo sprečavanje dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11. Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalbom upire da je I-optužena DŽ kao kćer imala saznanja da se njezini roditelji bave iznajmljivanjem apartmana na moru u dužem razdoblju zbog čega nije sumnjala u vjerodostojnost dokumentacije (ugovora) koju je putem odvjetnika dostavila sudu, a koje su činjenice bile važne za dokazivanje podrijetla imovine obitelji.

8.1. Takvim žalbenim navodom I-optužena DŽ osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja predlažući u suštini njegovu preocjenu, ponavlja navode obrane, te nije s uspjehom dovela u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, I-optužena DŽ ne osporava da je u postupku pred Županijskim sudom u Osijeku, poslovnog broja K-Us-10/16 u vrijeme inkriminacije preko svog punomoćnika dostavila za potrebe dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja imovine NŽ (bivšeg supruga), te članova njegove obitelji ugovore opisane u izreci presude (ugovor o zastupanju i devet ugovora o fiksnom zakupu). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je I-optužena DŽ navedene ugovore putem punomoćnika podnijela kao dokaz i pri tome znala da se radi o krivotvorini, a kako bi spriječila ili znatno otežala dokazivanje podrijetla imovine NŽ (bivšeg supruga) u navedenom kaznenom postupku. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iz isprava koje su pročitane tijekom dokaznog postupka (obrazloženje pod točkom 12. do 18.). Naime, dostavljeni ugovori ne odražavaju stvarno stanje poslovnog odnosa između II-optuženog IŽ (oca I-optužene DŽ) i agencije III-optuženog JŽ, sačinjeni su naknadno, identičnih sastojaka kroz devet godina. Poznata je činjenica da je Zakon o porezu na dodanu vrijednost počeo sa primjenom 1. siječnja 1998. a da su OIB i IBAN uvedeni kasnije, konkretno za trgovačko društvo Lenox commerce d.o.o Vodice OIB je dodijeljen 14.listopada 2011. (obrazloženje pod točkom15.). Povrh navedenog pravilno je prvostupanjski sud iz izvješća Porezne uprave, Područni ured Šibenik o prihodima IŽ utvrdio da imenovani prema podacima je ostvario prihod od imovine i imovinskih prava u 2005. u iznosu od 6000,00 kuna, tijekom 2003. i 2004. ostvarivao je dohodak od nesamostalnog rada, u 2002. dohodak od nesamostalnog rada, te imovine i imovinskih prava od 14.793,54, 2001. dohodak od imovinskih prava i imovine od 3.958,00 kuna, u 2000. godini u iznosu od 5.964,50 kuna, a da tijekom 1997.,1998.,1999.,nije ostvarivao dohodak od imovine već od nesamostalnog rada. Povrh navedenog, pravilno je prvostupanjski sud iz rješenja Državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo utvrdio da navedeno (obrazloženje pod točkom 18.) je u suprotnosti sa obranom I-optužene DŽ koja u obrani iskazuje o iznajmljivanju dva apartmana sa dvije sobe i dnevnim, a prema naprijed navedenoj ispravi radi se o dva apartmana za četiri gosta odnosno sa po jednom dvoposteljnom sobom sa mogućnosti smještaja po još dvije osobe na pomoćnom ležaju.

8.2. Prema tome, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio činjenično stanje i na takvo pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je I- optuženu DŽ proglasio krivom zbog kaznenog djelo protiv pravosuđa- sprečavanje dokazivanja opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ/11.

9. S obzirom da žalba I-optužene DŽ zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (članka 478. ZKP/08) ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na odluku o uvjetnoj osudi.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na I-optuženu DŽ potpuno i pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnostima o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnosti cijenio neosuđivanost optužene uz odsustvo otegotnih okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje I-optužene DŽ društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašena krivom u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo pravilno je prvostupanjski sud I-optuženu DŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda upravo takvom vrstom i mjerom kazne, bez izvršenja kazne ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11

U odnosu na žalbu III-optuženog JŽ

10. III-optuženi JŽ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da je presuda proturječna sama sebi, nema razloga, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni ili su posve proturječni sa izvedenim dokazima. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što u suštini upire u činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, te obrazlaže razloge iz kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

10.1. Neosnovano u žalbi upire III-optuženi JŽ da je pred prvostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda nije proturječna sama sebi, te sadržava valjane i argumentirane razloge o odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji nisu proturječni izvedenim dokazima.

11. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja III-optuženi JŽ žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada tijekom dokaznog postupka nije utvrđivao jesu li predmetni ugovori rezultat stvarnog poslovnog odnosa jer ako su predmetni ugovori rezultat stvarnog poslovnog odnosa onda nema obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 jer su u ispravu uneseni istiniti podatci bez obzira kada su uneseni. Smatra da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da nije stvarno postojao poslovni odnos između trgovačkog društva Lenox commerce d.o.o i II- optuženog IŽ jer je navedeno u suprotnosti sa pisanom dokumentacijom, iskazima svjedoka čije iskaze je sud prihvatio, rješenjem o iznajmljivanju apartmana iz 1997. godine jer je iznajmljivanjem apartmana zarađivao mnogo više nego što se navodi u potvrdama porezne uprave s obzirom da su isplate novca bile u gotovini (na ruke).

11.1. Suprotno žalbenom navodu III-optuženog JŽ pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje. Naime, nesporno je da je II-optuženi IŽ od III-optuženog JŽ zatražio naknadnu izradu ugovora od III- optuženog JŽ direktora trgovačkog društva Lenox commerce d.o.o Vodice a u svrhu dokazivanja zakonitosti stjecanja imovine u predstojećem kaznenom postupku protiv supruge II-optuženog IŽ. Da su predmetni ugovori krivotvoreni pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih ugovora s obzirom da sadržavaju sastojke koji nisu postojali u vrijeme njihovog zaključivanja. U predmetnim ugovorima navodi se da iznajmljivač IŽ nije u sustavu PDV-a. Poznata je činjenica da je porez na dodanu vrijednost uveden i u primjeni od 1. siječnja 1998. godine. Nastavno navedenom da su predmetni ugovori nevjerodostojni, ne odražavaju stvarno stanje, sačinjeni naknadno, identičnog sadržaja kroz devet godina, bez izmijene bilo kojeg sastojka ugovora, krivotvoreni slijedi iz činjenice da su u navedenim ugovorima navedeni OIB i IBAN. Poznata je činjenica da je OIB (osobni identifikacijski broj) uveden 01. siječnja 2009., a IBAN (International Bank Account Number) od 1. lipnja 2013. Trgovačko društvo Lenox commerce d.o.o prema obavijesti Ministarstva financija dobilo je OIB 14. listopada 2011. godine. Prvostupanjski sud je iskaze svjedoka DŽA i HŽ ocijenio vjerodostojnim s obzirom da imenovane nisu imale saznanja o odlučnim činjenicama, iskazivale su o poslovanju trgovačkog društva sa iznajmljivačem apartmana IŽ, a oba svjedoka zaposlila su se u trgovačkom društvu III-optuženog Leona Zrnića 2000. i 2001. godine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i na takvo pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio kazneni zakon, te III-optuženog JŽ oglasio krivim za učin kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11 jer predmetni ugovori sadržavaju naprijed navedene neistinite podatke.

11.2. U odnosnu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja za naglasiti je da III-optuženi JŽ na raspravi 5.listopada 2023. (zapisnik list 332) nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

12. III-optuženi JŽ žalbom upire da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon. Navedeni žalbeni osnov nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju koje u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza te sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti III- optuženog JŽ jer smatra da s obzirom da je postojao poslovni odnos između Trgovačkog društva Lenox commerce d.o.o. Vodice s II-optuženim IŽ kao iznajmljivača apartmana prvostupanjski sud primjenom pravnih logičkih pomagala "in dubio pro reo" III-optuženog JŽ osloboditi optužbe. Suprotno navedenom za naglasiti je da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje je žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalbom upire III- optuženi JŽ i to da su se u radnjama III-optuženog JŽ stekli elementi bića kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11.

13. III-optuženi JŽ žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

13.1. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na III-optuženog JŽ potpuno i pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnostima o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotnu okolnosti cijenio neosuđivanost optuženog, prekršajnu nekažnjavanost, činjenicu da je osoba starije životne dobi uz odsustvo otegotnih okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje III-optuženog JŽ, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo pravilno je prvostupanjski sud III-optuženog JŽ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda upravo takvom vrstom i mjerom kazne, bez izvršenja kazne ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

14. III-optuženi JŽ žali se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 a u svezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 obvezao III-optuženog JŽ na plaćanje sudskog paušala u iznosu od 50,00 eura smatrajući da njegovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika kao ni osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, te je pri odmjeri visine paušalne svote cijenio trajanje i složenost postupka, kao i imovno stanje III-optuženog JŽ. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženike na plaćanje troškova za svjedoke u ukupnom iznosu od 160,00 eura svaki u razmjernom dijelu.

15. Slijedom navedenog, žalbe I-optužene DŽ i III-optuženog JŽ nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 31. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač