REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. P-696/2017-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ ZAGREB d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku iz Labina, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., N. Tesle 9/9, Zagreb, OIB 55545787885, radi isplate regresa, nakon zaključene glavne rasprave dana 23. prosinca 2024. godine održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EĐ, odvjetničke vježbenice iz Pule, te presude objavljene dana 31. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., N. Tesle 9/9, Zagreb, OIB 55545787885, da tužitelju ALLIANZ ZAGREB d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB 23759810849, isplati iznos od 2.622,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku:

-na iznos od 1.612,62 eur od dana 20. svibnja 2014.

-na iznos 218,99 eur od dana 28. svibnja 2014.

-na iznos od 790,49 eur od dana 28. svibnja 2014. pa sve do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.481,07 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos teku od dana 31. siječnja 2025. sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 05.05.2014. godine na državnoj cesti D- 301, Ponteporton-Novigrad, 8 km gledano iz smjera Novigrada došlo do naleta osobnog vozila marke VW Caddy reg. oznake [registarska oznaka] na divljač-srnu, a kojim vozilom je upravljao VĐ i koji se kretao iz smjera Ponteportona u smjeru Novigrada te je dolaskom do navedenog mjesta s desne strane sa livade istrčala divljač-srna kojom prilikom je došlo do udara prednjeg lijevog dijela vozila i srne. Prilikom navedene prometne nezgode, od udara divljači-srne da je oštećeno navedeno osobno vozilo te da je povodom predmetnog štetnog događaja tužitelj naknadio štetu oštećeniku, po osnovu kasko osiguranja, u ukupnom iznosu od 19.756,33 kuna. Tuženik da je od strane Lovačkog društva "Srnjak" Grožnjan obaviješten o potrebi postavljanja prometne signalizacije na predmetnoj državnoj cesti kojom tuženik upravlja, ali da se tuženik na istu oglušio pa da je sukladno tomu odgovoran za predmetni štetni događaj. Budući da tuženik nije udovoljio zahtjevu za isplatom predmetnog regresnog dugovanja tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 29. studenog 2024. (list 166-168 spisa) predlaže da sud donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja prema njemu. Navodi da odredba ćl. 234.st.6. Zakona o obveznim odnosima koja regulira pitanje zastare potraživanja koje pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja jasno propisuje da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i da se navršava u istom roku. Tražbina osiguranika tužitelja prema trećoj odgovornoj osobi da zastarijeva sukladno odredbi 23O.st. 1. ZOO-a za tri godine od saznanja za štetu i počinioca. Kako se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 05.05.2014. te da je predmetna tužba podnesena sudu tek dana 22.05.2017. da je razvidno kako je zastara predmetne tražbine (kao tražbine koja pripada tužitelju prema tuženiku kao trećoj osobi koju drži odgovornom za nastupanje osiguranog slučaja) nastupila prije podnošenja predmetne tužbe sudu (jer je protekao zakonom propisani zastarni rok od tri godine). Stoga da tuženik predlaže da sud utvrdi osnovanim istaknuti prigovor zastare te da bez daljnjeg raspravljanja donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Neovisno od navedenog, tuženik dalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da cesta na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća nije državna cesta. Naime, po navodima tužitelja iz tužbe, kao i Podataka o prometnoj nezgodi Policijske postaje Buje da je razvidno da se kao mjesto nastanka predmetne prometne nezgode navodi državna cesta D-301, Ponteporton-Novigrad, na 8 km gledano iz smjera Novigrada. Međutim, državna cesta D-301 da je prema tada važećoj Odluci o razvrstavanju javnih cesta (NN 66/13 i 13/14) razvrstana kao cesta Novigrad (D75) - Bužinija - čvorište Nova Vas (A9) i ima duljinu od 5,8 km. Stoga da se navedena prometna nesreća nikako nije dogodila niti se mogla dogoditi na državnoj cesti D301, na 8 km gledano iz smjera Novigrada, kada navedena cesta ima ukupnu duljinu od samo 5,8 km. Slijedom toga da upravo iz navoda tužitelja i podataka policije proizlazi da se navedena nezgoda nije dogodila na državnoj cesti, slijedom čega tuženik da nije pasivno legitimiran u ovom postupku (obzirom da je tuženik pravna osoba koja je sukladno Zakonu o cestama gradi i održava samo državne, a ne i druge ceste). Neovisno od navedenog da se odgovornost tuženika u ovom predmetu prosuđuje temeljem odredbe čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/11). Odredba čl. 50.st.1. Zakona o cestama da propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Odredba čl. 50.st.2. Zakona o cestama da propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U konkretnom slučaju prije nastanka predmetne prometne nesreće da nije postojao zahtjev osobe koja gospodari lovištem upućen tuženiku za označavanjem dijela javne ceste na kojem ]e nastala predmetna prometna nesreća prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Prije svega, u odnosu na dopise navedenog lovačkog društva koji su bili upućivani tuženiku, a predani su uz tužbu, tuženik ističe da je dopis lovačkog društva od 29.07.2014. sačinjen nakon nastanka predmetne nesreće pa da nije relevantan za ovaj spor. U odnosu na dopis lovačkog društva od 05.09.2011. tuženik ističe da se u istom zaista i navodi državna cesta D301 ali sa nejasnom dionicom (Ponteportone - ?), iz kojeg u svakom slučaju ne proizlazi da bi lovačko društvo tim dopisom zahtijevalo od tuženika postavljanje znaka „divljač na cesti" baš na mjestu nastanka predmetne prometne nesreće. Pored toga, lovačko društvo u tom dopisu za navedenu dionicu ceste jasno navodi da za istu nema podataka o nezgodama. Naime, Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama da je propisano da prometni znak „divljač na cesti" (A 44) označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Člankom 21. navedenog Pravilnika da je propisano da se znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju izvan naselja na udaljenosti od 150 do 250 metara ispred opasnog mjesta na cesti, kao i uvjeti pod kojima se prometnom znaku moraju pridružiti dopunske ploče. Iz zahtjeva Lovačkog društva „Srnjak" Grožnjan od 5.9.2011. koji prileži spisu da proizlazi da se istim zahtjeva označavanje prometnom signalizacijom državnih cesta kojim upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. u cijeloj njihovoj duljini u granicama lovišta navedenog lovačkog društva. Obzirom da predmetni zahtjev nije sukladan odredbama Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama jer za označena mjesta na karti za koje se navodi da su posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste da nisu priloženi dokazi o učestalosti prelaza divljači preko ceste - službeni podaci MUP-a RH o broju naleta vozila na divljač, isti se ukazao nepodobnim za postupanje. Tim više, što lovačko društvo za državnu cestu D-301 Jasno navodi kako nema podataka o nezgodama, pa je više nego jasno da je takav zahtjev nepodoban za bilo kakvo postupanje tuženika. Pored toga, navedenim dopisom da nisu utvrđene točne km/oznake - stacionaže na cesti koja bi predstavljala opasna mjesta u smislu učestalog prelaženja divljači preko ceste, slijedom čega da je netočno da bi predmetnim dopisom navedeno lovačko društvo od tuženik zatražilo postavljanje prometnog znaka „divljač na cesti" na mjestu nastanka predmetne nesreće. Stoga da nema propusta tuženika u postupanju sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama, slijedom čega da nema niti krivnje i odgovornosti tuženika u ovom predmetu za naknadu štete. Tim više, tuženik ističe da dana 28.04.20l0. (prije štetnog događaja) tuženik zajedno sa Lovačkim društvom „Patka" iz Novigrada sačinio Zapisnik o obavljenom pregledu lokacije s učestalim prelaženjem krupne (papkarske) divljači preko ceste obostrano ovjerenim od strane ovlaštenih predstavnika tuženika i navedenog lovačkog društva kojim da je od strane Lovačkog društva „Patka" iz Novigrada, kao lokacija na kojoj divljač učestalo prelazi preko državne ceste D-301 utvrđena stacionaža od 2 km + 800 metara do 3 km + 500 metara, a ne i navodno mjesto nastanka predmetne prometne nesreće (onako kako ga navodi tužitelj i policija). Iz navedenog da je dakle razvidno da mjesto nastanka predmetne prometne nesreće prije njezina nastanka da nedvojbeno nije bilo označeno od strane lovačkih društava kao opasno mjesto na cesti odnosno lokacija na kojoj divljač učestalo prelazi preko ceste. Iz navedenog da je razvidno da je tuženik u cijelosti postupao sukladno navedenim zakonskim odredbama te u potpunosti ispunio svoju zakonsku obvezu Iz čl.16. Zakona o cestama, slijedom čega, u smislu odredbe čl. 50. Zakona o cestama, nema odštetne odgovornosti tuženika u ovom predmetu. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i iz razloga jer da za štetu uzrokovanu naletom motornog vozila na divljač (srnu) na javnoj cesti Isključivo odgovara lovačko društvo na čijem području prebiva divljač kola je takvu štetu prouzročila, i to po načelu objektivne odgovornosti, sukladno općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Naime, pojam opasne stvari da je određen u sudskoj praksi i pravnoj teoriji, a uključuje i divljač. Stoga za razliku od javne ceste koja nije opasna stvar, divlja životinja, uključujući srnu, jest opasna stvar. Za štetu od opasne stvari se, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) odgovara prema objektivnoj odgovornosti, dok odgovornost, prema čl. 1064. ZOO-a snosi njezin vlasnik. Kako tuženik nije vlasnik srne niti njezin imatelj u bilo kojem smislu, to nema niti može biti objektivne odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, za predmetnu štetu da isključivo odgovara nadležno lovačko društvo koje je, kao vlasnik divljači koja je kao opasna stvar uzrokovala štetu, odgovorno tužitelju nadoknaditi štetu. Tuženik ističe da odgovornost navedenog lovačkog društva proizlazi iz odredbe čl. 75. Zakona o lovstvu (NN 140/05 i 75/09) koji da propisuje da su lovačka društva obvezna poduzimati mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači trećim osobama, i to smanjivanjem broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, ograđivanjem zemljišta te upotrebom zaštitnih sredstava i plašila, te time spriječiti dolazak divljači na cestu. Nadležno lovačko društvo da očito u konkretnom slučaju nije poduzelo navedene mjere, jer sukladno gore iznesenom nije postavilo zaštitne ograde kojim bi ogradilo lovište i spriječio dolazak divljači na cestu, niti je upotrijebilo zaštitna sredstva i plašila niti je poduzelo mjere smanjivanja broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, a uslijed čega da je i nastala predmetna nezgoda. Također, isključiva odgovornost lovačkog društva proizlazi i iz odredbe čl. 83.st.1. Zakona o lovstvu koja propisuje kako je za štetu koje počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. Nadalje, tuženik ističe da se odredba čl. 50. Zakona o cestama odnosi isključivo na odgovornost tuženika za naknadu štete trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač, a nikako ne I na odgovornost nadležnog lovačkog društva za naknadu takve vrste štete. Naime, i uz primjenu odredbe čl. 50. Zakona o cestama za štete od divljači pričinjene na javnoj cesti da i nadalje odgovara osoba kola gospodari lovištem prema objektivnom kriteriju jer je divljač na cesti opasna stvar pa njezin imatelj odgovara oštećenom po načelu objektivne odgovornosti. Vrsta i obim oštećenja navodno nastalih na vozilu u štetnom događaju, činjenica da se nezgoda dogodila na ravnom i preglednom dijelu ceste te da na kolniku nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi nesreće te da je divljač uginula na licu mjesta od siline naleta ukazuju na isključivu krivnju i odgovornost vozača, a posljedično i tužitelja za nastanak štetnog događaja uslijed očigledno neprilagođene brzine kretanja vozila kojim je upravljao i njegove neprimjerene reakcije. Tuženik izričito osporava nastanak štete i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenicu plaćanja kao ničim dokazanu. Slijedom svega navedenog predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U dokaznom postupku je izvršen uvid u podatke o prometnoj nezgodi (list 4), zapisnik (list 5-7), preslik vozače dozvole (list 8 i 9), polica (list 10-15), račune (list 16-19), ugovor o cesiji (list 20-22), naloge za isplatu (list 23-27), dopise (list 28-32), zapisnik o obavljenom pregledu lokacije (list 41), preslik povratnica (list 44), sudske odluke (list 60-63), dopis PU Istarske PP Buje i zapisnik o očevidu (list 71-74), odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-735/09 od 17.06.2010. (list 85 i 86), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka KĐ (list 100-101), ĆĐ i HĐ (list 104-106), proveden je uviđaj na licu mjesta (list 125-130), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke UĐ (list 131-141) kao i dopuna nalaza i mišljenja (list 155-159), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Pazinu Stalne službe Buje posl. br. P-878/21 koji prileži spisu te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4.Temeljem ovako provedenog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.

5. Između stranaka nije sporno da je dana 05.05.2014. na 8 kilometara gledano iz smjera Novigrada došlo do naleta osobnog vozila marke VW Caddx reg. oznake [registarska oznaka] divljač-srnu i kojim vozilom da je upravljao osiguranik tužitelja. Nije sporno ni da je uslijed naleta divljači nastala šteta na prethodno navedenom vozilu, kao da je tužitelj po osnovu priznatog kaska isplatio svom osiguraniku štetu u ukupnom iznosu od 19.756,33 kuna. Konačno nije sporno ni da je izvršen uviđaj i sastavljen policijski Zapisnik o navedenom događaju od nadležne policijske postaje.

6. Sporno je između parničnih stanaka da li se mjesto nastanka štete nalazi na državnoj prometnici D-301 „Ponteporton-Novigrad“ (točnije na Ponteporton-Nova Vas) navedene prometnice, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, sporna je pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li tražbina tužitelja u zastari i sporna je visina naknade štete.

7. Svjedok ĆĐ je naveo da se sjeća predmetne nezgode iz 2014. u kojoj da je sudjelovao sam kao vozač i kada je na njegovo vozilo naletjela divljač – srna kako pretpostavlja. S obzirom da radi u Grožnjanu da se kretao prema Novigradu a konkretna nezgoda da se dogodila na cesti Ponte Porton. On da je išao prema Novigradu i da je prije par mjeseci ta cesta i otvorena. Dalje navodi da se radi o ravnom dijelu ceste bez posebnih zavoja i sve da se dogodilo navečer oko 23 sata i da je bio mrak. U svakom slučaju svjedok da nije vidio divljač i od kuda je došla, samo da je vidio glavu na vjetrobranskom staklu i to kako misli sredini vjetrobranskog stakla. Nije vidio da li je divljač došla s lijeve ili desne strane. Dalje navodi da je odmah stao da je došla policija koja je slikala životinju koja više nije bila živa. Koliko se sjeća, iako je to bilo davno, misli da nije bilo nikakvih znakova u smislu opreza da postoji mogućnost naleta divljači. Pri tome misli na to mjesto gdje se to desilo. Navodi da je imao oštećenja na vozilu zbog toga događaja no da mu se teško sjetiti što je bilo oštećeno, da li jedan blatobran ili dva ali svakako vozilo da je bilo u voznom stanju pa da je nastavio voziti. Koliko se sjeća kretao se oko 60 km/h. Dalje je naveo da mu se teško sjetiti ali misli da je to vozilo i popravljeno, da se radilo o vozilu Volkswagen Caddy, misli da je to vozilo imalo i kasko kod tužitelja. Dalje je naveo da se ne može sjetiti gdje je popravio vozilo, te navodi da vozilo nije bilo kupljeno preko leasinga. Zaključno navodi da još uvijek ima to vozilo i da ga vozi.

8. Svjedok DĐ u svom je iskazu naveo da mu nije poznat predmetni događaj, da je moguće da su ga obavijestili o tome, no da se ne može sjetiti detalja. Dalje je naveo da je Ponte-Ponton pod nadležnosti lovačkog društva Srnjak iz Grožnjana, kao i da je 2014. on bio predsjednik tog društva. Nadalje je naveo da je lovačko društvo imalo ograničene ovlasti u smislu da mogu jedino ustrijeliti i odstraniti dio divljači no bez ovlasti da postavljaju nekakve ograde i spriječe izlijetanje divljači na cestu. O tome da inače vodi računa voditelj lovnog-gospodarske osnove koji je u pravilu po zanimanju šumar, agronom ili veterinar i da mora biti licenciran od strane Ministarstva. Što se tiče vrste divljači na tom području da tu u pravilu ima srna, jelena, divljih svinja a ponekad da se zna pojaviti i divlja patka teška od 1,40 do 1,60 kg i da su upravo jednom prilikom imali nezgodu sa divljom patkom. Dalje je naveo da se takve nezgode događaju ili pred jutro ili kasno navečer i najviše zimi po njegovoj ocjeni. Kada mu se ukazuje da se predmetna nezgoda dogodila 5.5.2014. navodi da je moguće. Isti da je i dalje član predsjedništva lovačkog društva Srnjak, kao i da se od navedene nezgode nije ništa mijenjalo u bitnom što se tiče njihovih ovlasti, te da se oni pridržavaju onoga što propisuje zakon i da smanjuju broj divljači kad im se kaže. Broj divljači da utvrđuju na način da njih 30 do 40 odlazi u proljeće na čeku i prebrojavaju divljač. Dalje navodi da je Ministarstvo poljoprivrede provodilo inspekcijske nadzore 2 puta godišnje i da nikada nije bilo primjedbi na njihov rad. Kao lovačko društvo da uvijek pošalju obavijest koncesionarima na koje lokacije je potrebno postaviti znakove od opasnosti od divljači. Napominje da do dok nije bilo asfaltirane ceste da je bilo puno manje nezgoda, odnosno da ih nije bilo. Navodi da su obavijesti slali i tuženiku i to 2014. i ranije.

9. Svjedok HĐ u svom je iskazu naveo da nije upoznat što je predmet ovog spora pa kada mu se ukazuje što je predmet spora i o čemu bi trebao svjedočiti navodi da je u predmetnom razdoblju, dakle 2014., bio tajnik Lovačkog društva Srnjak, tako da mu je poznat i DĐ koji je bio predsjednik tog istog lovačkog društva. Kada mu se ukazuje da je do nezgode došlo na cesti Ponte Ponton – Novigrad može reći da to spada pod njihovo lovačko društvo ukoliko se tamo ta nezgoda desila. Upitan na okolnost vezano za prebrojavanje divljači navodi da za to postoji gospodarski plan te potvrđuje što je iskazivao i svjedok DĐ. Ne sjeća se da je 2011. i 2014. tražio od Hrvatskih cesta označavanje prometnom signalizacijom i opremom posebnim propisima cesta kojima tuženik upravlja na području njihovog lovišta. Da li je to postavljeno da ne zna, no u svakom slučaju predmetnu nezgodu da nije vidio niti je izlazio na lice mjesta ali da pretpostavlja da je po dojavi lovočuvara izašla policija. Ne zna niti da li je danas postavljena takva signalizacija na tom dijelu ceste. Inače ta cesta da je bila otvorena negdje 2011. kada je prvi put dao zahtjev za označavanje signalizacije. Ovo što je rekao sudu je da je poslao pisani zahtjev Hrvatskim cestama i to 05.09.2011. i drugi je 29.07.2024. Utvrđeno je da je svjedok provjerio isto i uvidom u svoj mobitel.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke IĐ proizlazi (list 131-141 spisa) te zaključaka istog vještaka navodi se da iz analize prometne nesreće pri tome uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na osobnom automobilu VW Caddy 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je kritične zgode upravljao svjedok ĆĐ, nadalje uzimajući u obzir Zapisnik o očevidu i fotodokumentaciju izrađenu od strane policijskih službenika koji su izašli na lice mjesta, kao i iskaz svjedoka ĆĐ od dana 18. veljače 2022. godine kod Općinskog suda u Puli-Pola, proizlazi da se svjedok ĆĐ kretao kolnikom D301 Ponteporton-Nova Vas predmetnim vozilom VW Caddy iz smjera Pontepontona u smjeru Novigrada (smjer sjeveroistok -jugozapad), gdje je dolaskom na oko 4km u kritičnom trenutku došlo do naleta predmetnog vozila na srneću divljač. Kontakt vozila svjedoka ĆĐ, VW Caddy sa srnećom divljači da je ostvaren udarom prednjeg lijevog vrha vozila u tijelo srneće divljači. Nadalje da se u Izvješću o prometnoj nesreći od dana 5. svibnja 2014. izrađenom po policijskim službenicima navodi da je mjesto događaja izmijenjeno utoliko što je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] pomaknuto sa mjesta događaja. Nakon naleta, srneća divljač da je odbačena prema naprijed i u lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila VW Caddy, u položaj koji da se nalazi na jugoistočnom rubu kolnika. Prema podacima iz Izvješća o prometnoj nesreći od dana 5. svibnja 2014. godine na osobnom automobilu VW Caddy da su pronađeni tragovi dlake i krvi od divljači. Prema podacima iz spisa, na navedenoj dionici da u trenutku nastanka prometne nesreće nije bilo postavljenog znaka 'divljač na cesti'. Vještak nadalje daje dinamiku nastanka prometne nesreće u situaciji ako je divljač ušla na kolnik sa lijeve strane, u odnosu na smjer kretanja vozila VW Caddy. U toj situaciji vještak navodi da je od mjesta prelaska jugoistočnog ruba kolnika D301 do mjesta naleta na srneću divljač uz uvjet da se divljač kretala okomito na smjer pružanja ceste i da se kretala kontinuirano i da se vozilo svjedoka VW Caddy kretalo sredinom svoje kolničke trake, navedena srneća divljač da bi prešla put od oko 4,7m u trčanju, u vremenu od oko 0,5s. Nadalje da se vremenski 0,5s prije naleta vozila VW Caddy na srneću divljač, navedeno vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 8,4m. Na dužini puta od 8,4 m (udaljenost vozila VW Caddy do mjesta naleta, u trenutku ulaska divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja niže od 18,7km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok ĆĐ koji je upravljao osobnim automobilom VW Caddy 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom D301 Ponteporton-Nova Vas iz smjera Ponteportona u smjeru Novigrada (smjer sjeveroistok-jugozapad) i vozeći brzinom od oko 60km/h (iskaz svjedoka), nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 1s, a što je za 0,5s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. U drugoj situaciji dinamike nastanka prometne nesreće ukoliko je divljač ušla na kolnik sa desne strane, u odnosu na smjer kretanja vozila VW Caddy vještak navodi da bi u toj situaciji uzimajući u obzir mjesto prelaska sjeverozapadnog ruba kolnika D301 do mjesta naleta na srneću divljač , nadalje uz uvjet da se divljač kretala okomito na smjer pružanja ceste i da se kretala kontinuirano, te da se vozilo svjedoka VW Caddy kretalo sredinom svoje kolničke trake, navedena srneća divljač prešla put od oko 2,3m u trčanju, u vremenu od oko 0,2s. Vremenski 0,2s prije naleta vozila VW Caddy na srneću divljač, navedeno vozilo da se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta K za oko 3,3m. Na dužini puta od 3,3 m (udaljenost vozila VW Caddy do mjesta naleta, u trenutku ulaska divljači na kolnik) da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja niže od 8,6km/h. Iz navedenog da proizlazi da svjedok ĆĐ koji je upravljao osobnim automobilom VW Caddy 1.6 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom D301 Ponteporton-Nova Vas iz smjera Ponteportona u smjeru Novigrada (smjer sjeveroistok -jugozapad) brzinom od oko 60km/h (iskaz svjedoka), nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu tijekom noćnih uvjeta nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja da iznosi od oko 1s, a što je za 0,8s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta.

11. Iz dopune nalaza i mišljenja (list 155-159), te zaključka iste dopune nakon provedene analize vještak zaključuje da visina imovinske štete na osobnom automobilu osiguranika tužitelja VW Caddy 1.6 TDI Trendline, reg. oznake [registarska oznaka], a uzimajući u obzir opseg oštećenih dijelova, te novonabavne cijene dijelova na dan 27.05.2024. godine, iznosi 5.765,11 eura sa uključenim PDV-om.

12. Nalaz i mišljenje kao i dopunu vještaka prometne struke sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan a niti stranke nisu imale primjedbe na isti.

13. Prije svega što se tiče prigovora tuženika da se predmetna nezgoda nije desila na državnoj prometnici D-301, iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buje od 5. svibnja 2014. koji je javna isprava (list 72 do 74) jasno je na drugoj stanci istoga navedeno pod točkom I da se predmetna nezgoda desila upravo na toj prometnici, dakle D-301 Ponteporton-Nova Vas navodeći da uz to da se ista dogodila na njenom ravnom dijelu. Konačno isto jasno utvrđeno i od strane sudskog vještaka prometne struke (list 131) koji je naveo o kojoj je prometnici riječ da se šteta dogodila na 4. kilometru i na što stranke nisu imale primjedbi. Dakle jasno proizlazi da se radi o državnoj prometnici koja je sukladno članku 82. st. 1. Zakona o cestama („NN“ br. 84/11., 22/13., 54/13. i 148/13.) u nadležnosti i po pitanju gradnje, održavanja, upravljanja i održavanja tuženika, pa je time neosnovan i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.

14.Što se tiče aktivne legitimacije tužitelja isti je aktivno legitimiran s obzirom da je nadoknadio nastalu štetu svom osiguraniku kako proizlazi iz isprava priloženih uz tužbu i što stranke ne spore, te mu kao osiguratelju osiguranika pripada regresni zahtjev prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu.

15.Tuženi je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja, a sve obrazlažući time da se predmetna nezgoda dogodila dana 5.5.2014., da je tužba podnesena 22.5.2027., pa da je protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 230.st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO) i sve vezano za članak 234.st.6. ZOO-a. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakon o obveznim odnosima propisano je da zastara počinje teći poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Nadalje člankom 230.st.1. ZOO-a je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Nadalje člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U konkretnoj slučaju radi se o materijalnoj šteti na vozilu osiguranika tužitelja koji je štetu nadoknadio isplatom osiguraniku iznosa od 12.150,00 kuna dana 19.05.2024. (list 22), kao kasnije i temeljem ugovora o cesiji daljnje iznose do iznosa od 19.756,233 kuna i to obrtu- Autolimarskoj i autolakirerskoj radnji Matijaši Čedomir 27.05. 2014. iznos od 1.650,00 kuna i obrtu-Karoseriji Korenić Đorđe dana 27.5.2024. iznos od 5.696,01 kuna sve kako proizlazi iz ugovora o cesiji priloženih uz tužbu (list 20 i 21). Dakle za tužitelja je trenutak nastanka štete trenutak kada je imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika, a to je dan nakon dana kada je isplatio utvrđeni iznos štete i to dijelom osiguraniku, što dijelom obrtima koji su popravljali vozilo i sve sukladno članku 215. st. 1. i članku 1086. ZOO-a. Konačno isto potvrđuje i sudska praska Vrhovnog suda Republike Hrvatska, pa tako i ona na koju se poziva tužitelj sadržana u rješenju VSRH, Rev 735/09-2 od 17.6.2010. (list 85 i 86), tako i sadržana u rješenju VSRH, Rev 726/2022-2 od 19.10.2023. U konkretnom slučaju tužitelj je imao mogućnost prvi dospjeli iznos plaćen osiguraniku (iznos od 12.250,00 kuna) potraživati počeši sa danom 20.5.2014. i zaključno sa protekom trogodišnjeg roka od tog dana što je bio 20.5.2014.. Kako je 20.5.2024. padao u subotu kao dan kad sud ne radi (sve sukladno članku 112.st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku) to je zadnji dan u pogledu tog prvog iznosa za tužitelja bio sljedeći radni dan, a što je 22.5.2014. kada je tužba i podnesena. Dakle u konkretnom slučaju u pogledu tog prvog iznosa i ostalih plaćenih iznosa tužitelj je tužbu podnio unutar propisanog trogodišnjeg roka iz članka 230. ZOO-a.

16.Nadalje što se tiče odgovornosti tužitelja odredbom čl. 50.st. 1. Zakona o cestama („NN“ 84/11., 22/13., 54/13 i 148/13) propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istog članaka propisano da za štetu iz stavka 1. istog članka odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar uz uvjet da je šteta nastala na javnoj cesti i ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U konkretnom slučaju tužitelj je u spis priložio zahtjev Lovačkog društva „Srnjak“ Grožnjan od 5.9.2011. kojim je zahtijevao od tuženika da postavi zbog naleta vozila na divljači na navedenoj državnoj cesti D301 prometnu signalizaciju i opremu u cijeloj njihovoj duljini a isto su potvrdili i saslušani svjedoci DĐ predsjednik Ločakog drušva „ E“ u navedeno vrijeme kao i svjedok BĐ koji je bio tajnik istog društva, a što tuženik nije učinio, jer je utvrđeno da na navedenom dijelu ne postoji niti prometni znak koji bi upozoravao vozača od nalet divljači, kao ni bilo koja druga signalizacije koja bi upozoravala na mogući nalet divljači, kao niti oprema koja bi spriječila nalet divljači na državnu cestu kojom upravlja tuženik u smislu postojanja zaštitnih ograda. Dakle kako je nadležno Lovačko društvo „Srnjak“ na vrijeme i to par godina prije štetnog događaj zatražilo od tuženika da postavi prometnu signalizaciju i opremu, a tuženik nije apsolutno ništa od toga učinio to je isti odgovoran za nastalu štetu po osnovu krivnje, jer je imao i više nego dovoljno vremena da opremi navedenu cestu odgovarajućom opremom s ciljem sigurnosti prometa na navedenoj javnoj cesti i preveniranju naleta divljači na cestu u tom smislu. Takav stav zauzet je u višebrojnoj sudskoj praksi primjerice i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 702/2023-2 od 21.03.2023. Obzirom na sve navedeno stajalište je suda da je tuženik odgovoran za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju slijedom čega sud nalazi osnovanim i regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku glede štete koju je tužitelj naknadio svom osiguraniku po osnovu kasko osiguranja.

17.Što se tiče visine štete na vozilu tužiteljeva osiguranika ista je utvrđena kroz dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometno-procjeniteljske struke IĐ u iznosu od 5.765,11 eura (list 155 do 159), pa kako tužitelj potražuje i manje od tog iznosa, a konačno stranke nisu imale i primjedbe na nalaz vještaka, to je sud odlučio konačno i sve kako je prethodno obrazloženo kao u izreci ove odluke.

17.1. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju priznat stoga trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 16.11.2017. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na ročištu 16.02.2018. 50 bodova (Tbt.9/2), za sastav podneska od 26.06.2018. 25 bodova (Tbr.8/3), za sastav podneska 19.05.2020. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 16.07.2021. 50 bodova (Tbr.9/2), za zastupanje na ročištu 23.11.2021. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu 18.02.2022. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na uviđaju 13.11.2023. 100 bodova (Tbr.9/1), za zastupanje na ročištu 22.11.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska 29.11.2024. 25 bodova (Tbr.8/3) i za zastupanje na ročištu 23.12.2024. 100 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 1.937,50 eur. Tužitelju je nadalje priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 398,17 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,73 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,67 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška priznat ukupno iznos od 2.481,07 eur. U Puli, 31. siječnja 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove presude za stranku koja je bila uredno obaviještena, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku