REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-4696/2010-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja AOK - Die Gesundheitskasse in Hessen, Regress-und Forderungsmanagement, OIB: 43592966494, Njemačka, 61352 Bad Homburg, Basler Strase 2 (ranije Offenbach, Fridrichsring 2), kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 15. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"1. Tuženik EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je isplatiti tužitelju AOK – die Gesundheitskasse in Hessen, SR Njemačka, Fridrichsring 2, Offenbacha, OIB: 43592966494, ukupnu svotu od 17.206,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 13.797,39 EUR od dana 22.04.2010. godine

- na iznos od 3.409,37 EUR od 18.09.2012. godine,

do 31.07.2015. godine po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5%, a od 01.08.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena na iznos od 122,50 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. travnja 2010. podnio tužbu u kojoj je naveo da se 16. srpnja 2007. dogodila prometna nesreća u Opatiji na način da ŠR, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], nije prilagodio brzinu kretanja, iako se približavao pješačkom prijelazu, zbog čega je naletio na pješake na pješačkom prijelazu PR i OR, pri čemu je PR zadobila teške tjelesne povrede. Vozila reg. oznaka [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom autoodgovornosti kod tuženika. Ističe da je PR pretrpjela ozljede u vidu loma potkoljenice i rupture križnog ligamenta zbog čega je hospitalizirana u bolnici za traumatologiju u Rijeci, a potom je liječenje nastavila u mjestu stanovanja i to u ortopedskoj sveučilišnoj bolnici Heidelberg. Navodi da je tužitelj snosio troškove liječenja za PR u ukupnom iznosu od 13.919,09 EUR, pa tako troškove liječenja i lijekova, paušalno, naknade za bolovanje od 65 dana, doprinose za zdravstveno osiguranja, za rentno osiguranje, za osiguranje nezaposlenih i za osiguranje njege, troškove bolnice, davanja fizioterapija i masaža, davanje dizalica za kadu, davanje pomoći u kućanstvu, davanje sredstva za liječenje i pomoćna sredstva te međuiznos i davanja. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 13.919,89 EUR sa zateznim kamatama počev od 28. siječnja 2009. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu. Ističe da tuženik nije dokazao visinu štete. Osporava uzročno-posljedičnu vezu. Osporava pravo tužitelja na regres. Osporava da su troškovi zaista i nastali. Osporava da su nastali troškovi liječenja. Osporava da je tužitelj imao obvezu plaćanja troškova liječenja PR. Ističe da PR nije pribavila dvojezičnu potvrdu o pravu na zdravstvenu zaštitu. U financiranju zdravstva u Njemačkoj nije predviđena mogućnost regresa. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj se u podnesku od 21. prosinca 2010. poziva na Zakon o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, posebice na odredbe čl. 30. st. 2. i 4. navedenog Zakona. Poziva se na Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima te odredbu čl. 28. st. 1. toga Zakona. Osiguranica tužitelja je bila ozlijeđena u prometnoj nesreći u Republici Hrvatskoj ali se ista vratila i nastavila živjeti u [adresa] te u Njemačkoj ima pravo ostvariti zdravstvenu zaštitu. Osiguranica tužitelja je nastradala kao pješakinja.

4. U podnesku od 18. rujna 2012. tužitelj se poziva na socijalni zakonik X (JGBX) i to na paragraf 116. i paragraf 5., kao i paragrafe 173. i 47. Povisuje tužbeni zahtjev na način da potražuje i daljnji iznos od 3.409,37 EUR, odnosno ukupno 17.329,26 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 13.219,89 EUR počev od 22. travnja 2010. do isplate, a na iznos od 3.409,37 EUR počev od 18. rujna 2012.

5. Raspravnim rješenjem od 13. lipnja 2013. (listovi 293. i 294. spisa) sud je dopustio preinaku za platež daljnjeg iznosa od 3.409,37 EUR sa zateznim kamatama.

6. Na ročištu 13. lipnja 2023. tuženik je istakao prigovor zastare.

7. U podnesku od 4. srpnja 2017. tužitelj je naveo da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Konvencija o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama koje je potpisana u Haagu 4. svibnja 1971., čija je stranka postala Republika Hrvatska 8. listopada 1991. Poziva se na čl. 140. Ustava Republike Hrvatske te ističe da je Konvencija nostrificiranjem postala dijelom unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi iznad zakona. Poziva se na čl. 3. i 8. navedene Konvencije. Stoga ističe da valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima i to čl. 1085., 1089. i 1090. Ističe da Zakonom o obveznim odnosima nije propisana obveza oštećenika da svoje liječenje provede u Republici Hrvatskoj ako prebivalište ima u nekoj drugoj državi. Ukazuje da čl. 28. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima propisuje da je za izvanugovornu odgovornost za štetu, ako za pojedine slučajeve nije drugačije određeno, mjerodavno pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika. Poziva se na čl. 30. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke. Ukazuje da je iz potvrde koju je dostavio vidljivo da je PR, kao namještenik, obvezno osigurana kod tužitelja. Poziva se na paragrafe 5., 143., 173. i 175. SGB V kao i na paragraf 823. građanskog zakonika Republike Njemačke. Tužitelj se poziva i na čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ukazuje da su utužena potraživanja plaćena. Poziva se na Konvenciju o ukidanju potrebe legalizacija stranih javnih isprava, riječ je o Haškoj konvenciji od 5. listopada 1961., koja je na snazi u Republici Hrvatskoj od 8. listopada 1991. Zbog navedenog poziva se na čl. 230. i 231. Zakona o parničnom postupku. Pojedinačno specificira bolničke troškove u ukupnom iznosu od 6.459,09 EUR, troškove liječenja – medicinska gimnastika u ukupnom iznosu od 987,23 EUR, sredstava za pomoć u ukupnom iznosu od 1.131,19 EUR, kućnu njegu u iznosu od 275,00 EUR, ambulantni troškovi od 76,00 EUR, troškovi bolovanja te troškovi lijekova i medicinske dokumentacije. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 17.329,26 EUR sa zateznim kamatama.

8. Tužitelj u podnesku od 11. srpnja 2023. navodi da isprave koje je dostavio u spis predstavljaju javnu ispravu jer je tužitelj tijelo javnog prava, sukladno čl. 415. Zakona o građanskom postupku. Na navedenoj ispravi stavljena je apostila sukladno odredbama Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961., čije su potpisnice i Republike Hrvatska i Savezna Republika Njemačka. Haška konvencija se primjenjuje na javne isprave sastavljene na državnom području jedne države ugovornice i koje trebaju biti predočene na državno području neke druge države ugovornice. Čl. 2. Haške konvencije svaka država ugovornica oslobađa se od legalizacije isprave na koje se primjenjuje ta konvencija i koje trebaju biti predočene na njenom državnom području. Jedina formalnost koja se može zahtijevati sukladno Haškoj konvenciji jest stavljanje apostila na ispravu koji izdaju nadležna tijela države u kojoj je isprava izdana. S obzirom na to da je na dostavljenu ispravu stavljen apostil, jasno govori da je riječ o javnoj ispravi po čl. 231. Zakona o parničnom postupku. Navodi da povlači tužbeni zahtjev za iznos od 122,50 EUR koji se odnosi na troškove liječenja i lijekove, paušalno iskazane. Ostaje kod zahtjeva za platež preostalog iznosa od 17.206,76 EUR sa zateznim kamatama.

9. U podnesku od 7. lipnja 2024. navodi da je tužitelj javno pravno tijelo koje ima svoju pravnu osobnost i samoupravu. Ističe da osiguranici zakonskog obveznog zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu za bolovanje ako su zbog bolesti nesposobni za rad ili ako se na trošak zdravstvenog osiguranja liječe stacionarno u bolnici te ako su na preventivnoj njezi ili rehabilitacijskog ustanovi. Tijekom vremena primanja naknade za bolovanje, potrebno je platiti doprinose za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, mirovinsko osiguranje i osiguranje za dugotrajnu njegu. Ako su nositelji socijalnog osiguranja imali troškove uzrokovane nesrećom, mogu zahtijevati naknadu od osobe koja je uzrokovala nesreću ili njezinog obveznog osiguranja od odgovornosti.

10. Tijekom postupka sud je pročitao presudu Općinskog suda u Opatiji posl. br. K- 264/2007 od 19. lipnja 2008. (list 6. i 7. spisa), pregledao spis Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-264/2007, medicinsku dokumentaciju i račune (listovi 8. – 137. spisa), članak prof. dr. sc. SR i mr. sc. UR (listovi 146. – 153. spisa), dopis tužitelja od 12. siječnja 2011. s njemačkim materijalnim pravom (listovi 161. – 166.; 241. – 244., 337. spisa), obračun odštetnog zahtjeva (listovi 191. – 240.. 340., 343., 345, 346., 348., 351. – 354., 357, - 360, 362., 363., 365. – 367., 369., 370., 373. i 374., 376. i 377, 379. i 380., 382. – 284., 388. – 390., 408. – 414, 416. – 424., 426., 428. – 431., 459. – 463., 472. – 474., 476. , 478. i 479., 481., 483., 485., 487., 489., 491., 493., 495., 497., 499. – 518., 536. – 539., 582. – 584., 601. – 648. spisa), izvod iz sudskog registra od 20. ožujka 2013.(list 302. spisa), dopis Saveznog ministarstva pravosuđa od 19. prosinca 2016. (listovi 550. i 551. spisa), dopis Saveznog ministarstva zdravlja Bonn Njemačka od 18. svibnja 2018. (listovi 565. i 566. spisa), dopis tužitelja od 20. studenoga 2018. (list 586.), crvena prijava policijskoj upravi upućena od strane bolnice (list 592. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak prometne struke FR od 3. studenoga 2020. (listovi 713. – 720. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudsko-medicinske struke dr. Josipa Škavića od 3. studenoga 2020. (listovi 721. – 723. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještačenje medicine rada prim. dr. sc. Azre Huršidić-Radulović, dr. med. od 5. svibnja 2021. (listovi 749. – 753. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Tomislava Trajbar od 12. srpnja 2021. (listovi 763. i 764. spisa), usmeno iznošenje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Tomislava Trajbar na ročištu 25. studenoga 2021. (listovi 775. i 776. spisa), dopis stalnog sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića iz Darfin d.o.o. od 21. srpnja 2022. (list 807. spisa), očitovanje vještaka financijske struke Darka Prpića iz Darfin d.o.o. od 27. rujna 2022. (listovi 808. – 814. spisa), dopis a financijske struke Darka Prpića iz Darfin d.o.o. upućen tužitelju po punomoćniku (list 815. spisa), dopis Općinskog suda Offenbach am Main od 13. ožujak 2023. (listovi 1027. i 1028. spisa), specifikaciju usluga na teret troška, naziva javna isprava od 6. lipnja 2023. (listovi 1037. – 1041. spisa) te dopis Saveznog ministarstva pravosuđa od 22. ožujka 2024. s relevantnim njemačkim pravom (listovi 1117. – 1139. spisa).

11. Sud je pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, presudu i rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-x-166/2015-3 od 19. veljače 2020. (listovi 784. – 786. spisa), presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Rev- x-370/2014-2 od 5. studenoga 2014. (listovi 787. i 788. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-437/2022-2 od 9. ožujka 2022. (listovi 1180. – 1185. spisa), presudu ovog suda posl. br. P-2592/2017 od 2. svibnja 2024. (listovi 1186. – 1205. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1005/2020-2 od 27. veljače 2024. (listovi 1209. – 1220. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 1014/2024-2 od 18. ožujka 2024. (listovi 1221. – 1225. spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2634/2023-2 od 8. rujna 2023. (listovi 1226. – 1229. spisa).

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 17.206,76 EUR, na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio jer je platio liječenje i naknadu za bolovanje svoje osiguranice PR, koja je nastradala u prometnoj nezgodi, a koja se dogodila u Republici Hrvatskoj (Opatija) 16. srpnja 2007., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

14. Između stranaka je apsolutna nadležnost, stranačka sposobnost tužitelja, zastupanje tužitelja, aktivna legitimacija, osnov, uzročno-posljedična veza, odgovornost, odnosno suodgovornost, jesu li troškovi liječenja i naknade za bolovanje uistinu isplaćeni te visina.

15. Nadležnost ovog suda proizlazi iz odredbi čl. 53. st. 2. u vezi sa čl. 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugim zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/19991., 88/2001.).

16. Prema paragrafu 143 BGBl l, str. 2266. (list 165. spisa) mjesne bolesničke blagajne postoje za ograničene regije. U Njemačkoj u svibnju 2018. postojalo je 110 raznih zakonskih bolesničkih blagajni. Tužitelj predstavlja ujedinjenje od 11 pravno samostalnih bolesničkih blagajni. Bolesničke blagajne u Njemačkoj su pravno utemeljene korporacije javnog prava sa samoupravom (paragraf 4 Socijalnog zakonika B) i nositelji zakonskog zdravstvenog osiguranja. Kao takvi, imaju zakonski nalog, da svojim osiguranicima stave na raspolaganje davanja regulirana u Socijalnom zakoniku V. U ta davanja (stvarna davanja i usluge) ubrajaju se, među ostalim, medicinsko liječenje, zbrinjavanje lijekovima, ljekovitim i pomoćnim sredstvima, bolesničko liječenje, kao i plaćanje naknade bolovanja. Za uzvrat osiguranici plaćaju mjesečne doprinose, ovisno o dohotku za financiranje zakonskih bolesničkih blagajni (listovi 565. i 566. spisa). Navedeni dopis i objašnjenje uputilo je Savezno ministarstvo zdravlja, Bonn, Njemačka. Slijedom iznesenog, stav je ovoga suda da tužitelj jest pravna osoba te ima stranačku sposobnost, suprotno osporavanjima tuženika. Ujedno, takav zaključak potvrđuje i dopis Saveznog ministarstva pravosuđa Njemačke od 22. ožujka 2024. (listovi 1117. – 1138. spisa) iz kojeg proizlazi da su zakonska zdravstvena osiguranja javnopravna tijela koja imaju svoju pravnu osobnost i samoupravu (posebice list 1117. spisa).

17. U odnosu na prigovore vezane uz zastupanje tužitelja, valja navesti da je tužitelj, već uz tužbu, priložio punomoć za zastupanje tužitelja (list 4. spisa). Po prigovorima tuženika, istaknuti tijekom vođenja postupka, tužitelj je ponovno dostavio punomoć uz podnesak od 14. siječnja 2010. (list 578. spisa). Navedena punomoć za zastupanje tužitelja ispunjena je pravilno i uredno te je vidljivo ime i prezime, kao i funkcija osobe koja ju je dala, odnosno potpisala (listovi 578. – 580. spisa). Također, pravilno i potpuno je ispunjena i punomoć za novog punomoćnika tužitelja (list 698. i izvornika na listu 702. spisa). Pritom je ovlaštenje za zastupanje bolesničkih blagajni u Njemačkoj uređeno paragrafom 54 SGB V kojom je propisano da upravni odbor zastupa sudski i vansudski Opću bolesničku blagajnu bez obzira na st. 3. (st. 1.). Svaki član uprave ima pravo samostalnog zastupanja uprave u granicama ovlaštenja za vođenje posla, koje mu je preneseno smjernicama uprave. U pojedinačnom slučaju može uprava odrediti, da i pojedini članovi uprave mogu zastupati Opću bolesničku blagajnu (st. 2.). Upravno vijeće zastupa Opću bolesničku blagajnu prema upravi i njezinim članovima. Pravo zastupanja se ostvaruje zajedno kroz predsjedavajuće upravnog vijeća (st. 3.). Stoga je sve navode i prigovore, kao i osporavanja tuženika istaknula uz zastupanje tužitelja u ovom postupku valjalo otkloniti, kao neosnovane. Pritom valja ukazati na primjenu odredbe iz čl. 354. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da tuženik takve prigovore nije ovlašten ni isticati.

18. Prema paragrafu 5 SGB V (list 164. spisa) u obvezi osiguranja su radnici, namještenici i zaposleni radi svojeg profesionalnog obrazovanja, koji su zaposleni uz naknadu za rad. Prema paragrafu 173. BGBl l, str. 2266 (list 166. spisa) osobe koje podliježu osiguranje i osobe koje imaju pravo na osiguranje mogu izabrati mjesnu bolesničku blagajnu u mjestu zaposlenja ili u mjestu stanovanja. Iz navedenog sud zaključuje da oštećenica PR može biti osiguranik tužitelja, no, tužitelj tijekom postupka, iako tuženik osporava, ne predlaže dokaze kojima bi navedenu odlučnu činjenicu dokazao, npr. zdravstvenu iskaznicu ili neko drugo dokazno sredstvo (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

19. Uvidom u presudu Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-264/2007 od 19. lipnja 2008. (listovi 6. i 8. spisa) proizlazi da je ŠR proglašen krivim što je 16. srpnja 2007., oko 8:50 sati, u Opatiji, Ulica Nova cesta, upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], iz pravca Lovrana u pravcu Rijeke, protivno čl. 134. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dolaskom na raskrižje Ulica Nova cesta-Put uz Dol-Put za Volosko, premda se približavajući obilježenom pješačkom prijelazu, nije prilagodio brzinu kretanja vozila kako bi uslijed stupanja na kolnik pješaka vozilom mogao pravovremeno zaustaviti, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost pješaka, uslijed čega kad su pješaci PR i ZR započeli prelaziti pješački prijelaz, njemu s desne strane, na lijevu strane kolnika, unatoč poduzetom kočenju vozilo nije uspio zaustaviti, već prednjim desnim dijelom vozila udario u navedene pješake, pri čemu je PR zadobila prijelom lijeve potkoljenice u gornjem dijelu, a koja je povreda teške naravi, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa takvo ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.

20. Navedena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-264/2007 od 19. lipnja 2008. postala je pravomoćna 19. lipnja 2008. (list 7. spisa), uvid u spis Općinskog suda u Puli te posebice list 46. navedenog spisa.

21. Prema odredbi iz čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili neko drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

22. Prema odredbi iz čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

23. S obzirom na to da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Opatiji posl. br. K-264/2007 od **.**.2008. ŠR proglašen krivim za uzrokovanje prometne nesreće koja se dogodila u Opatiji 16. srpnja 2007., a u kojoj je nastradala osiguranica tužitelja PR, to je takvom presudom vezan i ovaj sud u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti.

24. Uvidom u medicinsku dokumentaciju (listovi 8. – 24., 133. i 134. spisa) vidljivo je da je PR zaprimljena u Klinički bolnički centar Rijeka, Klinika za kirurgiju, Odjel za traumatologiju, a da je zatim svoje liječenje nastavila u Okružnoj bolnici Bergstrasse gGmbH u Heppenhein u Njemačkoj.

25. Iz isprave, naziva "specifikacija do danas izvršenih plaćanja" tužitelja vidljiv je obračun za odštetni zahtjev na temelju paragrafa 116 SGB X na ukupan iznos od 13.919,89 EUR.

26. Iz isprava naziva "podaci o isplatama" vidljivo je da je tužitelj evidentirao, i opet sam za sebe, konačne obračune koje je izvršio po slučaju br. 59278 u određenim vremenskim razdobljima (listovi 26. – 32. spisa).

27. Uvidom u isprave naziva "obračunski centar" te naloge za liječenje vidljivo je da su izdani za PR, a u odnosu na medicinsku gimnastiku umanjeni za paušal, kako je jednako prikazano i za kućne posjete umanjene za paušal te limfne drenaže (listovi 33. do 50. spisa).

28. Također, uvidom u isprave ortopedije vidljivo je da je evidentiran trošak ortopedske usluge za dizalicu za kupanje u kadi (listovi 52. – 54. spisa).

29. Nadalje, iz daljnjih isprava koje je dostavio tužitelj vidljivo je da je tužitelj evidentirao pomoć u domaćinstvu kroz određeno razdoblje i u određenom iznosu (listovi 56. – 59. spisa).

30. Ujedno je iz daljnjih isprava vidljivo da je tužitelj evidentirao invalidska kolica za PR (listovi 60. – 67. spisa), kao i daljnja ortopedska pomagala (listovi 68. – 70. spisa).

31. Iz dopisa tužitelja od 27. ožujka 2012. s prilozima specifikacije liječničkih usluga vidljivo je da tužitelj postavlja odštetni zahtjev u kojem specificira troškove koje potražuje dok istovremeno navodi broj zakona o troškovima (listovi 191. – 240. spisa).

32. Sve navedeno razvidno je i iz isprava koje prileže listovima 416. - 539. spisa te 601. – 648. spisa.

33. Uvidom u članak prof. dr. sc. SR i mr. sc. UR (listovi 146. – 153. spisa) vidljivo je da su autori napisali članak naziva Modeli organizacije i financiranja zdravstva u odobrenim zemljama svijeta, gdje je, među ostalim, prikazan i primjer financiranja zdravstva u Njemačkoj.

34. Prvenstveno valja navesti da se prometna nezgoda u ovoj pravnoj stvari dogodila 16. srpnja 2007. (navedeno je nesporno između stranaka).

35. Stoga na konkretan pravni odnos valja primijeniti Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, potpisan u Bonnu 24. studenoga 1997. Navedeni ugovor potvrđen je Zakonom o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke ("Narodne novine" br. 7/1998).

36. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke ima li osoba, koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba dobiti nadoknadu za štetu nastalu na području suvereniteta druge države ugovornice, prema njenim propisima pravo na nadoknadu štete od treće osobe, tada pravo na nadoknadu prelazi na nositelja prve države ugovornice, prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.

37. Prema odredbi čl. 30. st. 4. Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke obuhvaća li pravo neke osobe na nadoknadu štete i pravo na nadoknadu doprinosa za osiguranje nositelja davanja, tada i to pravo na nadoknadu štete prelazi na nositelja davanja prve države ugovornice, prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

38. Dakle, primjenom odredbi iz čl. 30. st. 1. i 4. Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke valja zaključiti da u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti njemačko pravo. 39. Prema odredbi paragrafa 116. njemačkog Socijalnog zakonika (listovi 243. i 244. spisa) zahtjev za naknadu štete koji se temelji na drugim zakonskim propisima prelazi na nositelja osiguranja ili na nositelja socijalne pomoći, ukoliko isti mora na temelju štetnog događaja plaćati socijalna davanja, koja služe za uklanjanje štete iste vrste i koja se odnose na isto razdoblje kao i i naknada štete, koju treba platiti štetnik. Tu spadaju i doprinosi, koje treba plaćati od socijalnih davanja i doprinosi za zdravstveno osiguranje, koje bi trebalo plaćati za vrijeme trajanja prava na zahtjev za naknadu bolovanja, bez obzira na paragraf 224. st. 1. SGB V.

40. Prema paragrafu 47. njemačkog Socijalnog zakonika (listovi 141. i 142. spisa) naknada bolovanja iznosi 70 % ostvarenog redovnog dohotka i plaće, ukoliko ona podliježe obračunu doprinosa (redovna naknada). Naknada bolovanja obračunata iz dohotka ne smije prelaziti 90 % neto dohotka obračunatog uz odgovarajuću primjenu st. 2. Za obračun neto dohotka na temelju rečenice 2 treba odrediti udio u neto plaći, koji prelazi iz kalendarskog dnevnog dodatnog iznosa prema st. 2. rečenici 6 s postotnom stopom, koja prelazi iz odnosa kalendarskog dnevnog iznosa redovne plaće na temelju st. 2. rečenica 1 – 5, po kojem proizlazi neto dohodak iz tog iznosa redovne plaće. Kalendarska dnevna naknada bolovanja obračunata na temelju rečenice 1 – 3 ne smije prekoračiti kalendarsku dnevnu neto plaću, koja proizlazi iz dohotka na temelju st. 2. rečenice 1- 5. Redovna plaća se obračunava na temelju st. 2., 4. i 6. Naknada bolovanja se plaća za kalendarske dane. Ako je treba platiti za cijeli kalendarski mjesec, tada se on mora odrediti s 30 dana. Kod obračuna redovne plaće na temelju rečenice 1 i neto dohotka na temelju rečenice 2 i 4 ne uzimaju se u obzir za određivanje doprinosa i plaćanje doprinosa važeće osobitosti klizne zone na temelju paragrafa 20. st. 2. SGB IV.

41. Dakle, sukladno odredbi iz paragrafa 116. njemačkog Socijalnog zakonika, tužitelj je aktivno legitimiran ustati sa zahtjevom za naknadu štete kao u ovom postupku. Naime, kao što je prethodno navedeno, tužitelj potražuje isplatu troškova liječenja, lijekova, naknade za bolovanje te isplatu zdravstvenog osiguranja, rentnog osiguranja i osiguranja nezaposlenih osoba te osiguranja njege. (Naravno, sve u slučaju da je tužitelj sa uspjehom dokazao odnos između tužitelja i PR, kao osiguranice.)

42. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica dinamike nastanka štetnog događaja te uzročno-posljedične veze između nastalih ozljeda i prometne nezgode, sud je proveo prometno-sudsko-medicinsko vještačenje.

43. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke FR, dipl. ing. stroj. od 3. studenog 2020. (listovi 213. – 718. spisa) proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika krajnje desnim dijelom prednje strane naletjelo na osiguranicu tužitelja. Mjesto naleta se nalazilo na pješačkom prijelazu, na prometnoj traci kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika. U trenutku naleta vozilo se kretalo 40 km/h, a u trenutku reakcije na opasnost vozilo se kretalo 42 km/h. U trenutku naleta osiguranica tužitelja je prednjoj strani vozila bila okrenuta lijevom stranom tijela. Vozilu se približavala s desne strane, prelazeći kolnik od desnog prema lijevom rubu. Kolnik je prelazila u režimu normalnog do najviše brzog hoda, ženske osobe starosne dobi 40

– 50 godina. Osiguranik tuženika bi nesreću izbjegao da je pravodobno poduzeo prikočenje vozila i tako smanjio brzinu do razine pri kojoj bi se po potrebi mogao zaustaviti ispred mjesta naleta. Osim što je znao da se približava pješačkom prijelazu, osiguranik tuženika je za takvu svrsishodnu radnju imao ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost). Bez obzira što je kolnik prelazila po pješačkom prijelazu, osiguranica tužitelja bi nesreću izbjegla da je stala na rubu kolnika i propustila vozilo da nesmetano prođe. Okretanjem glave, osiguranica tužitelja je na nepunih 14 m, sebi s lijeve strane mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika te je mogla stati i pustiti ga na koji način bi izbjegla nesreću. Brzina kretanja bila je ograničena na 50 km/h. Iz skice, kao dijela nalaza i mišljenja, vidljivo je da se udar vozila u pješakinju dogodio na sredini do drugog dijela sredine prometne trake kojom se kretao osiguranik tuženika (ne na početku navedene prometne trake).

44. Iz sudsko-medicinsko vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. Josipa Škavića od 3. studenog 2020. (listovi 721. – 723. spisa) sud je utvrdio da ozljede PR odgovaraju po mehanizmu nastanka dinamici naleta osobnog vozila na osiguranicu tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi koja se dogodila u Opatiji 16. srpnja 2007.

45. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja sačinjena u kombiniranom prometnom- sudsko-medicinskom vještačenju jer su sačinjena stručno, obrazloženo, detaljno, dok stranke nisu imale prigovora na nalaze i mišljenja, zbog čega sud nije pozivao sudske vještake na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (čl. 492.c st. 3. ZPP-a).

46. Prema odredbi iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 104/2004. i 142/2006. – dalje u tekstu: ZSPC) vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravovremeno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

47. Prema odredbi iz čl. 38. st. 1. ZSPC-a vozač je dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

48. Prema odredbi iz čl. 38. st. 2. ZSPC-a kad prilazi obilježenome pješačkom prijelazu, vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da, u slučaju potrebe, može pravovremeno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.

49. Stoga je sud na temelju isprava u spisu, a posebice iz kombiniranog prometno- sudsko-medicinskog vještačenja, utvrdio da je osiguranih tuženika vozio brzinom od 42 km/h te je svojim vozilom udario u pješakinju (točnije dva pješaka) koja je prelazila pješački prijelaz na prometnoj traci kojom se kretao osiguranik tuženika. Iako je dozvoljena brzina kretanja bila 50 km/h, a osiguranik tuženika se kretao brzinom od 42 km/h, sud je stava da osiguranik tuženika nije prilagodio svoju brzinu kretanja da pravovremeno može reagirati kočenjem na svaku prepreku na koju naiđe. Navedeno posebice stoga jer se kretao unutar naseljenog mjesta u gradu Opatija gdje se nalazio pješački prijelaz, a na koji je osiguranik bio dužan posebno paziti i zbog njega prilagoditi svoju brzinu kretanja da pravovremeno može reagirati na pješake koji prelaze pješački prijelaz. Nadalje, sud nije utvrdio da je osiguranica tužitelja pridonijela nastanku prometne nezgode jer se ona, kao pješakinja, kretala u naseljenom mjestu, i to na samom pješačkom prijelazu (ne izvan njega), koji je upravo i namijenjen kretanju pješaka (čl. 2. st. 1. t. 21. u vezi s čl. 38. st. 1. i 2. ZSPC-a). Navedeno posebice stoga jer se sam udar dogodio na dijelu prometne trake kojom se kretao osiguranik tuženika koji se nalazi između same sredine te trake do drugog kraja, a ne na početku ili pri početku, pa čak ne ni na prvom dijelu navedene prometne trake. Ovakvo što povlači zaključak da se pješakinja već nalazila na pješačkom prijelazu zbog čega je osiguranik trebao i bio dužan svoju brzinu kretanja prilagoditi da ne udari, ne samo u osiguranicu tužitelja, već u dva pješaka koja se nalazila ispred njega. Uz sve navedeno, odgovornost osiguranika je utvrđena i u kaznenom postupku.

50. Nadalje, radi utvrđivanja odlučne činjenice uzročno-posljedične veze između ozljeda te trajanja bolovanja osiguranice tužitelja, sud je proveo vještačenje po medicini rada te je stalna sudska vještakinja prim. dr. sc. Azra Huršidić- Radulović, dr. med. sačinila nalaz i mišljenje od 5. svibnja 2021. (listovi 749. – 753. spisa) iz kojeg je sud utvrdio osiguranica tužitelja PR nije bila, zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. srpnja 2007., radno sposobna u razdoblju počev od 27. kolovoza 2007. do 30. listopada 2007., tj. U razdoblju od 65 dana kada joj je isplaćivana naknada za bolovanje.

51. Sud je, kao stručan, detaljan i argumentiran prihvatio nalaz i mišljenje prim. dr. sc. Azra Huršidić-Radulović, dr. med. sačinila nalaz i mišljenje od 5. svibnja 2021. dok stranke nisu imale prigovore te sud nije pozivao vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja (čl. 492.c st. 3. ZPP-a).

52. Također, radi utvrđivanja odlučnih činjenica utvrđivanja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja i troškova koje potražuje tužitelj, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru koji je sačinio nalaz i mišljenje od 12. srpnja 2021. (listovi 763. i 764. spisa) iz kojeg je sud utvrdio da su svi računi, koji se nalaze u spisu, u uzročno-posljedičnoj vezi s liječenjem posljedica štetnog događaja iz ovog predmeta.

53. Zbog prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje dr. Tomislava Trajbara od 12. srpnja 2021., sud je pozvao vještaka na glavnu raspravu 25. studenog 2021. (listovi 775. i 776. spisa), radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na kojoj glavni raspravi je vještak ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja te istakao da su svi računi u spisu u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama u prometnoj nezgodi 16. srpnja 2007. Objasnio je da je usporedio i imena pojedinih lijekova te je naveo da je liječenje bilo potpuno u skladu sa strukom i opravdano. Istakao je da je opravdana bila i medikalna terapija i ortopedska pomagala.

54. S obzirom da je i medicinski nalaz i mišljenje sačinjen stručno, dok je vještak na glavnoj raspravi otklonio sve prigovore stranaka, to je sud u cijelosti prihvatio i ovaj nalaz i mišljenje dr. Tomislava Trajbara te iz njega utvrdio da su svi troškovi lijekova i ortopedskih pomagala bili opravdani i potrebni, kao i u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je osiguranica tužitelja zadobila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. srpnja 2007.

55. Na kraju, a kako bi, zbog ustrajnog osporavanja tuženika (počev već od odgovora na tužbu pa tijekom cijelog postupka), sud utvrdio odlučnu činjenicu jesu li utuženi troškovi stvarno nastali za tužitelja, odnosno je li ih tužitelj uistinu i podmirio, sud je donio rješenje od 29. travnja 2022. (listovi 799. – 801. spisa) o provođenju financijskog vještačenja. Navedenim rješenjem sud je dao u zadatak vještaku i da tablično prikaže sve utužene račune i naznači dan plaćanja svih računa (sve zbog velikog broja računa, koji su djelomično u spis dostavljani više puta te konfuzije time izazvane, odnosno nepregledanosti dostavljanih isprava).

56. Stalni sudski vještak financijske struke Darko Prpić iz Darfin d.o.o. je, uz dopis od 21. srpnja 2022. (list 807. spisa), vratio spis sa očitovanje, a bez sačinjenog nalaza i mišljenja (listovi 808. – 814. spisa). Vještak je naveo da je izvršio uvid u spis, svu priležeću dokumentaciju te da je od tužitelja, putem punomoćnika tužitelja, tražio dostavu dokumentacije, točno specificirane isprave, pa tako račune za: troškove liječenja i lijekova, paušalne na iznos od 122,50 EUR, doprinosa za zdravstveno osiguranje na iznos od 927,55 EUR, ostala davanja fizioterapije i masaže na iznos od 926,28 EUR, međuiznose i davanja na iznos od 76,73 EUR, kao i dokumentaciju o plaćanju (izvode bankovnih računa i drugo) iz kojih je razvidno tko je, kada, u kojim iznosima i kome (kojem primatelju) je izvršio plaćanje utuženih stavki (dopis vještaka na listu 815., koji je uredno zaprimljen po punomoćniku tužitelja, što je vidljivo iz povratnice na listu 816. spisa) – a što tužitelj i ne osporava. U tablici vještak je prikazo troškove koje tužitelj potražuje u ovom postupku u ukupnom iznos od 17. 329,16 EUR, dok je u odnosu na trošak od 122,50 EUR naveo da ne prileži račun. Također, vještak je naveo da tužitelj nije dostavio traženu dokumentaciju zbog čega ne može sačiniti nalaz i mišljenje u odnosu na zadatak suda, a to je utvrditi jesu li uistinu i plaćeni utuženi računi te kada su plaćeni. Stoga vještak predložio da se vještačenje provede u Njemačkoj (posebice uvid u listove 813. i 814. spisa).

57. Zbog navedenog, sud je pokušao provesti (i) vještačenje u Njemačkoj, sve kako bi se utvrdilo jesu li utuženi troškovi stvarno nastali, odnosno stvarno plaćeni (listovi 991. – 997. spisa).

58. Općinski sud Offenbach am Main odgovorio je dopisom od 12. travnja 2023. (listovi 1020. – odnosno 1027. spisa) iz kojeg proizlazi da Njemačka ne poznaje financijsko vještačenje uvidom u poslovne knjige ili, prema njihovim riječima, vještak ne može samostalno provoditi izvide kod stranke zbog čega (i njima) trebaju isprave koje bi se mogle vještačiti (a što se onda može provesti i u Republici Hrvatskoj).

59. Stoga je sud rješenjem od 25. svibnja 2023. (listovi 1022. i 1023. spisa) pozivao tužitelja staviti shodan prijedlog za nastavak postupka.

60. Postupajući po rješenju suda od 25. svibnja 2023., tužitelj je dostavio podnesak od 11. srpnja 2023. (listovi 1033. – 1035. spisa) u kojem se očitovao na navode Općinskog suda Offenbach am Main istaknute u dopisu od 12. travnja 2023. na način da je troškove iz ovog postupka tužitelj dokazao ispravama, a koje isprave su javne isprave. Tužitelj je i povukao dio tužbe za iznos od 122,50 EUR, a ustrajao kod zahtjeva za platež iznosa od 17.206,76 EUR (posebice listovi 1034. i 1035. spisa).

61. Uz podnesak od 11. srpnja 2023. tužitelj je dostavio ispravu, izdanu po tužitelju, od 6. lipnja 2023. (listovi 1037. – 1039. spisa), naziva „javna isprava“, kojom tužitelj izjavljuje i potvrđuje da je svojoj osiguranici PR, u pogledu štetnog događaja koji se dogodio 16. srpnja 2007., pružio usluge na teret troškova u sveukupnom iznosu od 17.206,76 EUR, a koji iznos i odgovara postavljenom tužbenom zahtjevu (listovi 1034. i 1035. spisa). U navedenoj ispravi troškovi su razdvojeni, pa je tako da je tužitelj na teret troška pružio: naknadnu za bolovanje u razdoblju počev od 27. kolovoza 2007. do 30. listopada 2007., doprinose za zdravstveno osiguranje, za rentno osiguranje, osiguranje nezaposlenih, osiguranje njege, bolnicu u razdoblju od 24. srpnja 2007. do 4. kolovoza 2007., pa 9. kolovoza 2007. do 14. kolovoza 2007., a zatim od 28. kolovoza 2008. do 29. kolovoza 2008., fizioterapiju i masaže, lift za kadu, pomoć u kućanstvu, lijekove i pomagala, ambulante usluge, stvarne troškove u 3. kvartalu, lijekova 2007. – 2010., medicinsku tjelovježbu, obradu liječnika te medicinsku gimnastiku. Navedena isprava ima aposlit. 62. Zbog navoda tužitelja da se radi o javnoj ispravi, kao i osporavanja tuženika da se ne radi o javnoj ispravi, sud je radi utvrđenja odlučne činjenice čime se tužitelj, po zakonskim propisima, točno bavi, odnosno je li plaćanje troškova liječenja i naknade za bolovanja u nadležnosti tužitelja, zatražio očitovanje saveznog ministarstva zdravlja u Bonnu, Njemačka (listovi 1047. i 1048. spisa). Savezno ministarstvo pravosuđa u Bonnu, Njemačka je odgovorilo dopisom od 22. ožujka 2024. (listovi 1117. – 1139. spisa). Iz navedenog dopisa vidljivo je da je dan detaljan i obrazložen odgovor na mnoge predviđene situacije u ovim slučajevima, pa tako na stranačku i parničnu sposobnost tužitelja, naknade za bolovanja i njihov način obračuna, jesu li obveznici dužni plaćati socijalno osiguranje u situaciji kada su na bolovanju, pravna osnova regresa (ovaj slučaj – paragraf 116. X. knjige Zakonika o socijalnom osiguranju), zahtjevi za naknadu štete, odgovornosti, vrste štete, zahtjeve protiv počinitelja štete itd.

63. U ovom trenutku nužno je donijeti zaključak jesu li isprave, koje je tužitelj dostavljao tijekom postupka, a posebice isprava tužitelja od od 6. lipnja 2023. (listovi 1037. – 1039. spisa), javne isprave ili ne, a kako bi se moglo zaključiti o tome na kome leži teret dokaza jesu li utuženi troškovi stvarno nastali, odnosno stvarno plaćeni po tužitelju.

64. Prema odredbi iz čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

65. Prema stavu ovog suda sve prethodno navedene isprave, koje je dostavio tužitelj tijekom postupka, a posebice isprave tužitelja od 6. lipnja 2023. (listovi 1037. – 1039. spisa), predstavljaju isprave u kojima je tužitelj, sam za sebe, odnosno interno evidentirao usluge (čak ne troškove) ili pak obračunao troškove koje je imao u pogledu štetnog događaja, odnosno izdane račune od trećih osoba na kojima je tužitelj naznačio da su plaćeni.

66. Naime, određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu, npr. za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj, a takav se učinak ne može dati ispravama koje dostavlja tužitelj (iako neke od dostavljenih isprava sam naziva javne isprave). Dostavljene isprave izdanih računa od trećih osoba za liječenje i medicinska pomagala, s naznakom plaćeno do strane tužitelja, evidencija usluga na teret tužitelja itd. imaju značaj dokaza i to isprave u spisu, koju je cijenio ovaj suda, kako svaku zasebno, tako sve zajedno, ali ne predstavljaju javne isprave u smislu odredbe iz čl. 230. st. 1. ZPP-a.

67. Takav pravno mišljenje iskazano je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-902/2023-2 od 3. rujna 2024., Revt 467/2017-2 od 6. srpnja 2022., Rev 736/2017-2 od 27. travnja 2021., Rev 111/2022-2 od 19. travnja 2022., , Rev-977/2016-2 od 19. studenoga 2019., revt-117/2017-2 od 8. prosinca 2020., Revt- 332/2011-2 od 2. travnja 2014., Rev-x-806/2017-3 od 15. prosinca 2020, kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Pž-932/2020-2 od 17. kolovoza 2021., i Pž-6957/2019-3 od 22. listopada 2020. itd.

68. Dakle, sve dostavljane isprave sud je tumačio kao isprave, a ne javne isprave. Pa kako je tuženik osporavao, kako dokaznu snagu spisu priležećih isprava, kao javnih isprava, tako i da su stvarno nastali, odnosno da su stvarno plaćeni troškovi koje tužitelj potražuje u ovom postupku, to je teret dokaza odlučne činjenice da su utuženi troškovi stvarno nastali za tužitelja bio upravo na tužitelju.

69. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

70. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

71. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

72. Slijedom iznesenog, a kako se vještačenjem, koje je sud pokušao provesti u Republici Hrvatskoj, pa i vještačenjem koje je sud pokušao provesti u Njemačkoj, nije uspjelo izvještačiti da su utuženi troškovi uistinu – stvarno i plaćeni (jer tužitelj nije dostavio takovu dokumentaciju iz koje bi se utvrdile sporne, odlučne činjenice), to je valjalo o odlučnoj činjenici nastanka troškova odlučiti primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te zaključiti da utuženi troškovi nisu uistinu, odnosno stvarno nastali za tužitelja, suprotno svim upiranjima tužitelja.

73. Valja navesti da je sud pročitao i sudsku praksu koju je dostavio tužitelj, pa tako presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-437/2022-2 od 9. veljače 2022., međutim, drugostupanjska presuda dostavljena iz tog predmeta polazi od utvrđenja da su utuženi troškovi doista nastali (posebice list 1182. spisa, odlomak 7. obrazloženja navedene presude) dok je u ovoj pravnoj sud utvrdio da troškovi nisu nastali, slijedom čega dostavljena sudska praksa nije primjenjiva na točno konkretan slučaj. Nadalje, sud je pročitao i, po tužitelju dostavljenu, presudu ovog suda, posl. br. P-2592/2017 od 2. svibnja 2024., no, međutim, ni navedena presuda od 2. svibnja 2024. nije primjenjiva na konkretan predmet, zbog različitog vremena nastanka prometne nezgode, u dostavljenoj presudi od 2. svibnja 2024. primjenjuje se sasvim drugačije materijalno pravo. Uz sve prethodno istaknuto, u presudi od 2. svibnja 2024. sud je, također, vještačio te je financijskim vještačenjem utvrđeno da su troškovi utuženi u tom predmetu doista i nastali, koje vještačenje je u konačnici prihvatio sud u tom predmetu. Upravo suprotno, u ovoj pravnoj stvari, sud je zaista potrudio izvještačiti, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Njemačkoj ali nije uspio izvještačiti i to – jer tužitelj nije dostavio isprave (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

74. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev neosnovan jer u postupku tužitelj nije dokazao da su troškovi stvarno, odnosno doista nastali, to sud nije cijenio prigovor zastare.

75. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. I. izreke presude.

76. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je valjalo o troškovima postupka odlučiti na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

77. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 19. studenog 2020. u iznosu od 500,00 kn na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 6. rujna 2011., 13. lipnja 2013., 16. studenoga 2018., 5. lipnja 2019., 4. rujna 2019., 19. studenoga 2020., 25. studenoga 2021., 14. studenoga 2024. i 15. siječnja 2025., za svako iznos od 5000,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.875,00 EUR s zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

78. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tuženika, pa tako troškove za sastav podnesaka od 16. studenoga 2018., 25. studenoga 2021., 13. studenoga 2024. i 21. studenoga 2024. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.

79. Sud je raspravnim rješenjem od 13. lipnja 2013. dopustio preinaku tužbe za povećani iznos od 3.409,37 EUR (listovi 293. i 294. spisa) na temelju odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP-a.

80. S obzirom na to da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 11. srpnja 2023. tužitelj povukao tužbu za iznos od 122,50 EUR, to je na temelju odredbe iz čl. 193. st. 2. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 218,52 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana