Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 1440/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Novalje, OIB: [osobni identifikacijski broj], Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Novalji, OIB: [osobni identifikacijski broj], Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1, da tužitelju CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime protuvrijednosti za 1/2 od 123 m2 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta nerazvrstana cesta samorašnji put - NC 147, ukupne površine 5085 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - I, naznačenog točkama A-B- C-D-E-F-A na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frana Vlatkovića od 09. ožujka 2022., koji dio predstavlja dio nekadašnje čest. br. 955/312 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta pašnjak Gaj, površine 328 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, i dio nekadašnje čest. br. 955/355 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta pašnjak gaj, površine 136 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, isplati iznos od 8.610,00 EUR-a (osamtisućašestodeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17,00 eura (sedamnaesteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 29. siječnja 2018. pa do isplate, te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 8.610,00 eura teče od 29. siječnja 2018. pa do 31. siječnja 2025., odnosno do donošenja prvostupanjske odluke.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 16. studenog 2022.

II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 23.226,49 eura (dvadesettritisućedvjestodvadesetšesteuraičetrdesetdevetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj izos od 29. siječnja 2018.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Novalji, OIB: [osobni identifikacijski broj], Novalja, Trg dr. Franje Tuđmana 1 da tužitelju CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.990,57 eura (tritisućedevetstodevedeseteuraipedesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od 31. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg troška postupka u visini od 3.004,15 eura (tritisučečetirieuraipetnaestcenti) sa zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvotna tužiteljica EF u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 29. siječnja 2018. (list spisa 1-3) navodi da je suvlasnik nekretnine u Novalji oznake čest. 955/312 k. o. [katastarska općina]-I za 4/8 dijela i čest. 955/355 k. o. [katastarska općina]-I za ½ dijela. Na predmetnim nekretninama tuženik Grad Novalja (dalje: tuženik) da je izvršio radove asfaltiranja s čime da je proširio lokalnu prometnicu – nerazvrstanu cestu, Samorašnji put oznake čest. 955/43 k. o. [katastarska općina]-I, te na taj način faktički onemogućio tužiteljicu u korištenju označenih dijelova nekretnina i te dijelove pripojio nerazvrstanoj cesti. Osim što je u naravi deposedirao predmetne nekretnine tuženik da je umanjio i vrijednost susjednih nekretnina u vlasništvu tužiteljice i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I na kojoj se nalazi kuća s okućnicom u vlasništvu tužiteljice. Ista je navela da se u više navrata obraćala tuženiku radi mirnog rješenja imovinsko pravnih odnosa te da joj je tuženik uputio prijedlog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2017. koji je ona otklonila s obzirom na pogrešnu naznaku površine i prenisko ponuđenu cijenu. Tuženik da je potom dopisom od 28. kolovoza 2017. dostavio tužiteljici primjerak ovjerenog prijedloga ugovora o kupoprodaji nekretnina na ime otkupa koji primjerak je potpisan i ovjeren od strane gradonačelnika ŽF. Prijedlog ugovora da sadrži odredbe o površini i cijeni koje su u potpunosti proizvoljne i jednostrane te je u ugovoru ponuđena cijena od 496,00 kn/m2 koja cijena je nerealna s obzirom na tržišnu vrijednost građevinskog zemljišta za predmetno područje. Slijedom navedenog tužiteljica je podnijela zahtjev da joj tuženik isplati iznos od 240.000,00 kuna na ime protuvrijednosti ½ vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare potraživanja. Isti je naveo da iz dopisa koji je tužiteljica uputila tuženiku dana 6. srpnja 2017. proizlazi da joj je još 2007. oduzeto zemljište bez obeštećenja u površini od 232 m2. S obzirom da je tužiteljica "deposedirana" još 2007. a da je tužba u predmetnoj stvari podnesena u siječnju 2019. to da jasno proizlazi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Nadalje je tuženik osporio da bi vrijednost nekretnine oznake čest. 955/586 k. o. [katastarska općina]-I bila umanjena. U odnosu na prijedlog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2017. tuženik je naveo kako je prilog istome geodetski situacijski nacrt od 19. kolovoza 2016. izgrađen od strane "GEO PRIZMA" d.o.o. a koji nacrt prikazuje realno stanje na terenu pa se tužbeni navodi da se radi o proizvoljnim i jednostranim površinama ukazuju neosnovanima. Iz iste skice da proizlazi da je od čest. zem. [katastarska čestica] za javni put uzeto 7 m2 dok je ostatak i dalje u naravi vlasništvo tužiteljice i susjeda. Isto tako da je od čest. zem. [katastarska čestica] za javni put uzet dio ispred čest. zem. [katastarska čestica] površine cca 6 m2 te dio ispred nekretnine tužiteljice površine od 96 m2 odnosno sveukupno 109 m2. S obzirom da je tužiteljica suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] za ½ dijela, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] za 4/8 dijela to da je razvidno da joj je još i manja površina oduzeta, a ne 232 m2 jer tužiteljica nije vlasnik za cijelo navedenih čestica. Nadalje je naveo da cijena označena u ugovorima nije prenisko određena već da je određena sukladno nalazu i mišljenju vještaka za graditeljstvo, a što je razvidno iz zapisnika sastavljenog 25. srpnja 2017. u Novalji, na kojem je sastanku prisustvovao i sin tužiteljice CF koji je i pristao na ponudu tuženika na iznos od 30.000,00 kuna. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Tijekom postupka je preminula tužiteljica EF te je predmetni postupak sukladno pravomoćnom rješenju ovog suda poslovni broj: P-166/2018-27 od 30. rujna 2021. preuzeo njezin sin CF (dalje: tužitelj) koji je pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću posl. broj: O – 1581/2021, UPP/OS- 135/2021-1 od 30. lipnja 2021. nasljedio potraživanja iz predmetnog postupka.

4. U ovoj pravnoj stvari tijekom postupka donesena je međupresuda i to dana 25. studenoga 2019. pod poslovnim brojem: P-166/18 koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj: Gž308/2021 od dana 27. travnja 2021. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku su doneseni presuda i rješenje poslovni broj: P-2026/2021-57 od 12. siječnja 2023. i dopunsko rješenje poslovni broj: P-2026/2021-59 od 16. siječnja 2023., a koje odluke su povodom izjavljenih žalbi ukinute rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-672/2023-2 od 7. svibnja 2024. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je podneskom od 16. studenoga 2022. preinačio tužbu jer je umjesto u tužbi označenih čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-I za čije izvlaštenje potražuje naknadu označio novu nekretninu čest. 955/43 k. o. [katastarska općina]-I, a ovo sukladno stanju utvrđenom na terenu te sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Ovoj preinaci se tuženik na ročištu održanom 1. prosinca 2022. nije usprotivio, već se upustio u raspravljanje pristajući i na smanjenje tužbenog zahtjeva (visina naknade) s time da je zatražio naknadu parničnog troška nastalog do smanjenja tužbenog zahtjeva. Sud je ovu preinaku dopustio na temelju odredbe čl. 190. st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP) budući se tuženik istoj nije protivio, a ista je prema stajalištu suda i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP sud je donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

6. Sukladno rješenju suda od 13. studenog 2024. tužitelj je podneskom od 27. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev a kojem uređenju se tuženik protivio navodeći da nije bilo osnove da sud poziva tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid i pročitao: izvadak iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 26. siječnja 2018. za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-I (l.s.6-7), ispis neslužbenog izvoda iz katastarskog plana od 26. siječnja 2018. (l.s.8), zk izvadak sa stanjem na dan 25. siječnja 2018. za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I (l.s.14), prijedlog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2017. (l.s.15-17), prijedlog tabularne izjave (l.s.18), dopis odvjetnice Katarine Oguić od 30. svibnja 2017. (l.s.19-20), prijedlog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2017. (l.s.22-25), dopis odvjetnika Velebita Božikova od 24. studenog 2017. (l.s.26-27), fotografije (l.s.29), dopis prednice tužitelja od dana 10. listopada 2007. upućen gradonačelniku grada Novalje (l.s.36), skicu (l.s.45), zapisnik sastavljen u Novalji dana 25. srpnja 2017. (l.s.46-47), rješenje broj Z-7098/2019 od 4. lipnja 2019. (l.s.53-59), zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - I sa stanjem na dan 10. rujna 2019. (l.s.61), održan je očevid na licu mjesta dana 9. ožujka 2022. (l.s.137-138), skicu sudskog očevida (l.s.141), očitovanje vještaka geodeta od dana 12. travnja 2022. (l.s. 151), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića ing. građ. od 18. kolovoza 2022. (l.s.152-177), očitovanje vještaka građevinske struke od 23. listopada 2022. (l.s.186-187), saslušan je tužitelj na ročištu od 1. prosinca 2022. (l.s.191), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. (l.s. 196), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I (l.s. 197-198), povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I (l.s. 199-203), te spise ovoga suda poslovni broj: Z-7098/19 i Z-19460/19.

7.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagale, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

8. Stranke su popisale trošak parničnog postupka.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 27. studenog 2024. je djelomično osnovan.

10. U odnosu na podnesak tužitelja od 27. studenog 2024. ističe se da se ne radi o preinaci već uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. st.1. ZPP a ovo iz razloga što je inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na sporedno potraživanje (dospijeće zakonskih zateznih kamata) bio neodređen. Naime, tužitelj je postavio zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata međutim u tužbenom zahtjevu nije odredio datum dospijeća istih slijedom čega je tužba u tom dijelu bila nerazumljiva i nije sadržavala određeni zahtjev po kojem bi sud mogao postupiti u smislu odredbe čl. 186. st.1. ZPP. Budući je tužitelj na uređenje sporednog zahtjeva bio pozvan od strane suda rješenjem od 13. studenog 2024. to je isti postupajući na takav način otklonio nedostatke tužbenog zahtjeva, odnosno postavio ga razumljivo kako bi se po njemu moglo postupati.

11. Predmet spora po konačno uređenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.627,00 eura/65.000,00 kuna na ime faktičnog izvlaštenja dijela čest. 955/43 k. o. [katastarska općina]-I koja u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu.

12. Među strankama nije sporno da je prednica tužitelja u trenutku podnošenja predmetne tužbe bila suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 136 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I za ½ dijela i čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 328 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 4/8 dijela, kao i da je ista i nakon provedene parcelacije čest. zem. [katastarska čestica] ostala upisana kao suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] pov. 136 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] sada pov. 156 m2, sve za ½ dijela. Naime navedeno proizlazi iz izvadaka iz zemljišne knjige za označene nekretnine priložene uz tužbu (list spisa 6-7), kao i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za označene nekretnine od 29. prosinca 2022. (list spisa 199-203).

12.1. Nadalje među strankama nije sporno da sporni dio nekretnine ima površinu od 123 m2, da je isti u skici sudskog očevida označen slovima: A-B-C-D-E-F-A i sada predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I kao i da isti u naravi predstavlja asfaltiranu cestu i nogostup te da je označena nekretnina (uključujući i sporni dio) u zemljišnoj knjizi upisana kao nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Novalje za cijelo.

12.2. Nije sporno ni da tužitelju kao ni njegovoj prednici nije isplaćena naknada za oduzeti predmetni dio, te da se tuženik kao vlasnik istoga uknjižio 2019., odnosno da je sporni dio 2019. upisan kao nerazvrstana cesta - javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu ovdje tuženika.

13. Među stranakama je sporno je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja odnosno da li istom pripada pravo na novčanu naknadu za faktično izvlaštenje budući je predmetna nerazvrstana cesta prema navodima tuženika formirana 2007. (a što prema navodima tuženika proizlazi iz dopisa prednice tužitelja), dok je tužba podnesena 2018. Nadalje je sporno da li sporni dio obuhvaća i dio čest. zem. [katastarska čestica] pov. 136 m2 k. o. [katastarska općina]-I.

14. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj: Z-7098/2019 utvrđeno je da je rješenjem naslovnog suda od 4. lipnja 2019. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I došlo do parcelacije – cijepanja i promjena površine i oblika čest. zem. [katastarska čestica] pov. 328 m2 i to uslijed spajanja s novoformiranom česticom prema prijavnom listu na način da sada čest. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 156 m2, a što je vidljivo i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu na dan 29. prosinca 2022. (list spisa 199). Do parcelacije je došlo na temelju Prijavnog lista s kopijom katastarskog plana i očitovanja Grada Novalje kao nositelja prava na nerazvrstanim cestama, te prateće Odluke s tim da je 172 m2 od nekadašnjih 328 m2 iste čestice pripojeno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – javno dobro za opću upotrebu. Uvidom u isti zemljišnoknjižni predmet proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I nije bila predmetom parcelacije radi pripajanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I.

15. Uvidom u dopis prednice tužitelja RF, a koji dopis je od strane tuženika zaprimljen dana 10. listopada 2007. proizlazi da se je ista obratila tuženiku nakon što joj je tuženik izdao rješenje o naplati poreza na kuću za odmor. Ista je u dopisu navela da je ona svoju okućnicu skratila na način da je postavila ogradu 2 m bliže svojoj kući te da je taj dio ustupila u društvene svrhe a kako bi se ulica osposobila za promet automobila. Ista je navela da je ona zajedno sa susjedima financirala asfaltiranje "njezine ulice" (Samorašnji put). Nadalje je navela da ukoliko je tuženik ne oslobodi od plaćanja poreza na kuću da će u ulici Samorašnji put postaviti novu ogradu na mjestu gdje završava njezina parcela te na taj način prepoloviti usku cestu.

16. Uvidom u prijedlog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. veljače 2017., klasa: 947-01/14-01/01, ur.br. 2125/06-01/01-17-16 utvrđeno je da su kao ugovorne stranke u istom navedene prednica tužitelja EF kao prodavateljica i Grad Novalja kao kupac. Predmet ugovora je kupoprodaja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I za udio od 96/328 dijela i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I za udio od 7/136 dijela, a za koje dijelove nekretnina je u ugovoru naznačeno da su potrebni Gradu Novalji radi formiranja prometnice – nerazvrstane ceste. U ugovoru je navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 5.922,50 kuna. Nadalje je u ugovoru navedeno da je prodavateljica isključiva vlasnica predmetnih dijelova nekretnina te da ti dijelovi nisu opterećeni nikakvim teretima i pravima trećih. Predmetni ugovor nije potpisan od označenih ugovornih stranaka.

16.1. Uvidom u skicu izmjere koju je tuženik dostavio uz Ugovor od 21. veljače 2017. proizlazi da površina od 7 m2 (koja je predmet Ugovora) predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] kao i da površina od 96 m2 (koja je također predmet Ugovora) predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-I.

17. Uvidom u prijedlog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. kolovoza 2017., klasa: 947-01/14-01/01, ur.br. 2125/06-01/01-17-22 utvrđeno je da su kao ugovorne stranke navedene prednica tužitelja EF kao prodavateljica i Grad Novalja kao kupac. Predmet ugovora je kupoprodaja dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I i to udjela od 113/328 dijela, te dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I, i to udjela od 8/136 dijela, a za koje dijelove je u ugovoru navedeno da su potrebni Gradu Novalji radi formiranja prometnice – nerazvrstane ceste. U ugovoru je navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kuna. U ugovoru se navodi da su prodani dijelovi označeni u geodetskom situacijskom nacrtu oznakama H i G. Nadalje je u ugovoru navedeno da je prodavateljica isključiva vlasnica predmetnih dijelova nekretnina koji nisu opterećeni nikakvim teretima i pravima trećih. Predmetni ugovor je potpisan od strane gradonačelnika [adresa] ŽF.

17.1. Uvidom u dopis od 28. kolovoza 2017. a koji je potpisan od strane pročelnice [adresa] CFF proizlazi da Grad Novalja Ugovor od 28. kolovoza 2017., a koji je potpisan od strane gradonačelnika Grada Novalje, dostavlja punomoćnici prednice tužitelja.

17.2. Uvidom u geodetski situacijski nacrt izrađen od GEO-PRIZMA od 19. kolovoza 2016. proizlazi da se lik "G" odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I i ima površinu od 8 m2, a lik "H" da se odnosi na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 119 m2.

18. Iz dopisa punomoćnice prednice tužitelja od 30. svibnja 2017. proizlazi da je prednica tužitelja odbila sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina, a koje sklapanje ugovora joj je ponudio tuženik 6. ožujka 2017. iz razloga što u ugovoru nije točno iskazana površina u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, a koju koristi tuženik te iz razloga što je ponuđena kupoprodajna cijena preniska.

19. Uvidom u Zapisnik sastavljen u Novalji 25. srpnja 2017. a kojem su nazočili zz tuženika, gradonačelnik ZF, punomoćnica pročelnice u Upravnom odjelu za poslove gradonačenika i Gradskog vijeća [adresa] CFF i tužitelj proizlazi da su se isti sastali u vezi zaključenja kupoprodajnog ugovora pobliže označenog u točki 16. ovog obrazloženja. Gradonačenik tuženika je izjavio da su dijelovi nekretnina a koji su navedeni u ugovoru tuženiku potrebni radi formiranja prometnice te da tuženik tužitelju zbog tih razloga nudi iznos kupoprodajne cijene od 30.000,00 kuna, a za koju ponudu se u zapisniku navodi da je tužitelj na istu pristao. Predmetni zapisnik je potpisan od strane punomoćnice pročelnice CFF koja je isti i sastavila.

20. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su radovi na spornom dijelu predmetnih nekretnina vršeni tijekom 2019. (s time da se ne može točno izjasniti kada) te da su trajali oko 7 mjeseci. Nadalje je naveo da ih o izvođenju tih radova nitko nije obavijestio a oni da su se po započinjanju radova obraćali službama u Gradu Novalji, u Županiji, građevinskom inspektoratu no nitko da im nije odgovorio. Nadalje je naveo da su on i njegova majka od tuženika dobili dva ugovora koji su sadržavali ponude za obeštećenje, jedan ugovor da je glasio na iznos veći od 5.000,00 kuna, a drugi na iznos od 30.000,00 kuna te je naveo da njegova majka iste nije htjela potpisati budući je smatrala da je cijena preniska.

20.1. Iskaz tužitelja u odnosu na koji tuženik nije imao primjedbi sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim i u suglasju s ostalom dokumentacijom priloženom spisu.

21. Sud je u predmetnoj stvari održao očevid na licu mjesta dana 9. ožujka 2022. na kojem je tužitelj pokazao predmet spora, te je sud u nazočnosti vještaka geodetske i građevinske struke konstatirao da pokazani dio predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio na jugoistočnoj strani od ogradnog betonskog zida, kao i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je položen jugozapadno od istog zida nekretnine u vlasništvu tužitelja. Nadalje je od strane suda utvrđeno da pokazani dio predstavlja asfaltiranu cestu i asfaltirani nogostup. Na upit suda tužitelj je na održanom ročištu naveo da je tuženik predmetni dio asfaltirao 2021. dok je prije toga asfalt stavljen u privatnom angažmanu 4 obitelji koje tu žive.

22. Uvidom u skicu sudskog očevida izrađenu od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića od 9. ožujka 2022. proizlazi da je predmet spora dio čet. zem. 955/43 k. o. [katastarska općina], i to dio koji je obojan žutom bojom i označen likom i slovima A-B-C-D-E-F-A, te ima površinu od 123 m2.

22.1. Povodom izjavljenih primjedbi od strane tuženika vještak geodetske struke se očitovao navodeći da je predmet postupka u nalazu i mišljenju označen kao k. o. [katastarska općina] budući se označena katastarska općina tako vodi u katastarskom operatu, te je naveo da ista odgovara katastarskoj općini koja se u zemljišnim knjigama vodi kao Novalja I. Nadalje je vještak naveo da je prilikom izrade skice sudskog očevida koristio podatke iz katastra odnosno geodetski elaborat iz 2019. kojim je provedena parcelacija te da je izvršio i uvid u geodetski situacijski nacrt tvrtke GEO-PRIZMA od 2016. Isti je naveo da se sporni dio prema aktualnom stanju odnosi samo na čest. zem. [katastarska čestica], te da je samim time drugačija sporna površina u odnosu na geodetski situacijski nacrt tvrtke GEO-PRIZMA.

23. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Ante Vukovića od 18. kolovoza 2022. proizlazi da tržišna vrijednost predmetnog zemljišta (površine od 123 m2) na dan očevida iznosi 17.220,00 eura odnosno 140,00 eura/m2, a tržišna vrijednost istoga u vrijeme deposedacije 2021. da je iznosila 16.000,00 eura odnosno 130,00 eura/m2. Vještak je naveo da u procijenjenoj tržišnoj vrijednosti nisu naznačeni porezi kod kupoprodaje nekretnina.

23.1. Uslijed iznijetih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke vještak Ante Vuković je podneskom od 23. listopada 2022. dopunio dani nalaz i mišljenje te naveo da bi ukupna tržišna vrijednost predmetnog zemljišta u 2007. iznosila 100.438,11 kuna.

24. Sud je nalaze i mišljenja vještaka, a u odnosu na koje stranke nakon otklanjanja primjedbi nisu imale prigovora, prihvatio u cijelosti smatrajući da su isti dani stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

25. Budući je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja bilo je potrebno prethodno utvrditi je li istaknuti prigovor osnovan budući je posljedica osnovanosti prigovora zastare odbijanje tužbenog zahjteva.

26. Odredbom čl. 33. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) propisano je da za slučaj prelaska stvari iz vlasničkog režima u režim općeg dobra dotadašnji vlasnik ima pravo glede tih stvari kao da je provedeno potpuno izvlaštenje, a prema odredbi čl. 170. ZVDSP u takvim slučajevima pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmet toga prava vlasništva to više ne može biti u kom slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

26.1. Uzimajući u obzir da odredbama Zakona o obveznim odnosima nije propisan poseban zastarni rok za ovu vrstu tražbine to ista zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje. ZOO). Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su – IV – 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. u kojem se navodi da zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO, s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

27. Radi utvrđenja je li nastupila zastara predmetnog potraživanja potrebno je u smislu citiranih zakonskih odredbi utvrditi do kad su prednica tužitelja a posljedično tome i tužitelj faktički bili vlasnici predmetnih nekretnina, odnosno do kad su isti mogli osnovano zahtijevati povrat svoje stvari od treće osobe jer sve dok su to mogli ne počinje im zastarijevati zahtjev da im ta osoba (ovdje tuženik) umjesto da im vrati stvar isplati određenu naknadu.

28. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP sud je utvrdio da su prednica tužitelja kao i ostali suvlasnici od svojih nekretnina odvojili dio koji sada predstavlja predmetni dio u površini od 123 m2 (a kako to proizlazi iz skice suskog očevida na l.s. 141) te isti samostalno asfaltirali i to zasigurno prije 2007. a kako to proizlazi iz dopisa prednice tužitelja koji je zaprimljen od strane tuženika 10. listopada 2007., a što tuženik tijekom postupka nije ni sporio. Iako je izvršeno asfaltiranje tog dijela od strane prednice tužitelja i od strane ostalih suvlasnika, a koje asfaltiranje nije izvršeno od strane tuženika (neovisno što je taj dio ceste tada postao dostupan većem broju ljudi), sud je utvrdio da u tom trenutku još nije bio utvrđen opći interes za eksproprijaciju tog dijela zemljišta. Navedeno proizlazi i iz spisu priloženih ponuda Ugovora o kupoprodaji iz kojih proizlazi da tek 2017. tuženik iskazuje zainteresiranost da od prednice tužitelja otkupi sporni dio radi izgradnje prometnice – nerazvrstane ceste. Trenutak gubitka prava suvlasništva prednice tužitelja na predmetnoj nekretnini stoga treba promatrati kroz trenutak faktične izgradnje – asfaltiranja ceste a koje je izvršeno od strane tuženika. Naime asfaltiranjem i uređenjem ceste od strane tuženika nastupilo je konačno stanje te je tada sporni dio postao opće dobro sukladno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) te prednica tužitelja od tog trenutka više nije mogla tražiti povrat svoje stvari. Da je ista do tada mogla tražiti povrat stvari, odnosno da je to mogla zasigurno tražiti do kolovoza 2017. proizlazi iz ponude kupoprodajnog ugovora od 28. kolovoza 2017. (potpisane od strane zz tuženika) kojim je tuženik potvrdio da je tužiteljica vlasnica spornog dijela te da na istom ne postoje prava trećih osoba kao ni tereti. Naime, prema utvrđenju suda tuženik ne bi vodio pregovore oko predmetne nekretnine s prednicom tužitelja i tužiteljem da iste nije identificirao kao vlasnike prijepora. Da je sporni dio od strane tuženika asfaltiran nakon 2017. proizlazi iz iskaza tužitelja koji iskaz sud cijeni istinitim, a navedeno proizlazi i iz same ponude kupoprodajnog ugovora iz 2017. u kojem se navodi da je predmetni dio potreban radi formiranja prometnice. Navedeno je sud utvrdio i usporedbom fotografija priloženih spisu, odnosno usporedbom fotografija priloženih uz tužbu (list spisa 29-30) te fotografija priloženih skici sudskog očevida (list spisa 140) iz kojih proizlazi da je cesta nakon podnošenja tužbe obilježena prometnim znakovima kao i da je postavljen nogostup, te da su ti dijelovi asfaltirani. Tako je prema utvrđenju suda tužitelj, odnosno njegova prednica izgubili vlasništvo spornog dijela asfaltiranjem tog dijela od strane tuženika, a asfaltiranjem od strane tuženika radovi na tom dijelu su završeni. Na taj način predmetno zamljište je izgubilo status privatnog vlasništva bez obzira na činjenicu što nije proveden postupak izvlaštenja sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ broj: 74/14 i 69/17, dalje: ZoI). Iz navedenog proizlazi da je tužitelj, odnosno njegova prednica tek nakon 2017. (kada je tuženik predmetni dio priveo svrsi, odnosno kad je isti završio radove izgradnje ceste, a koje radove je isti konačno izvršio tijekom 2021.) izgubili pravo tražiti predaju u posjed prijepora koji je asfaltiranjem faktički priveden namjeni.

28.1. Iz navedenog proizlazi da pravo vlasnika glede naknade za (nezakonito) oduzetu nekretninu ne može zastarjeti sve dok on može zahtijevati njezin povrat, a kad on više ne može zahtijevati povrat nekretnine, kao u ovom slučaju, tada dospijeva njegov zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto bez propisanog postupka i zastarijeva u općem zastarnom roku. Uzimajući u obzir da je tužiteljica pravo na povrat zemljišta izgubila nakon 2017. (ne i prije jer navedeno ne proizlazi iz ponude kupoprodajnih ugovora a kako je to ranije obrazloženo), dok je tužba za isplatu naknade za oduzeto zemljište podnesena 29. siječnja 2018., to tužbeni zahtjev za isplatu naknade za oduzeto zemljište nije zastario budući se u predmetnoj stvari primjenjuje zastarni rok od pet godina, a kako je to ranije navedeno.

29. U odnosu na zastaru potraživanja ukazuje se na stajališta iznesena u presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje ESLJP) od 30. svibnja 2005. u predmetu broj zahtjeva 24638/99 Carbonara i Ventura protiv Italije. Iako je u tom predmetu tužba podnesena protiv države a u konkretnom slučaju protiv jedinice lokalne samouprave, ističe se da je tuženik u oba slučaja tijelo javne vlasti. Navedenom presudom utvrđena je povreda prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje Konvencija). U navedenoj presudi ESLJP je zauzeo stav da ne postoji zastara potraživanja prijašnjeg vlasnika na ime naknade za faktički i bespravno oduzetu nekretninu, s obzirom da prema praksi ESLJP naknada za faktičku izvlaštenu nekretninu ne zastarijeva, da se vlasništvo ne može oduzeti ili ograničiti bez naknade, jer bi u protivnom vlasnici trpjeli nesrazmjernu žrtvu miješanja države u njihovo pravo vlasništva, pa im stoga pripada pravo na naknadu potpune tržišne vrijednosti formalno ili faktički izvlaštene nekretnine jer bi se u protivnom pozivanje na eventualnu zastaru radilo o povredi članka 1. Protokola broj 1. Konvencije. Naime, u situaciji kada tijela javne vlasti ne poštuju zakonom propisanu proceduru izvlaštenja nekretnine, tada da se ne može od vlasnika zemljišta očekivati poštivanje rokova zastare.

30. U odnosu na navode tuženika da predmetni sporni dio koji je na skici sudskog očevida od 9. ožujka 2022. označen žutom bojom i slovima: A-B-C-D-E-F-A i čija površina iznosi 123 m2 ne bi pored dijela nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] pov. 328 m2 k. o. [katastarska općina] -I obuhvaćao i dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] pov. 136 m2 k. o. [katastarska općina]-I sud nalazi neosnovanim. Naime, na očevidu održanom na licu mjesta dana 9. ožujka 2022. (list spisa 132) sud je u nazočnosti vještaka geodetske struke konstatirao da sporni dio koji je na terenu pokazan od strane tužitelja (a koji dio je vještak u skici sudskog očevida prikazao žutom bojom i površinom od 123 m2) predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] -I i da isti u naravi predstavlja asfaltiranu cestu i asfaltirani nogostup, a čemu se tuženik nije protivio. Da su dijelovi obiju nekretnina predmet postupka odnosno da isti predstavljaju sporni dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi i iz odgovora na tužbu kao i iz isprava tuženika, i to prijedloga kupoporodajnih ugovora od 21. veljače 2017. i 28. kolovoza 2017. kao i ranije citiranog Zapisnika od 25. srpnja 2017. Da su dijelovi obiju nekretnina postali dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I sud je utvrdio i usporedbom skice sudskog očevida te geodetskog situacijskog nacrta od 19. kolovoza 2016. (list spisa 40-41) i skice izmjere (list spisa 45) a koje su sastavni dio označenih Ugovora, odnosno sud je utvrdio da predmet postupka označen u skici sudskog očevida odgovara predmetu ostalih skica priloženih spisu. Međutim, čak i da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -I nije ušao u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I već da je u istu ušao samo dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -I, pri čemu se tuženik u odnosu na te navode poziva na rješenje ovog suda posl. broj: Z – 7098/2019 od 4. lipnja 2019., ukazuje se istom da je sukadno označenom rješenju u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -I ušao dio od 172 m2 od nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, dok tužitelj u predmetnom postupku potražuje dio površine od 123 m2, odnosno iz istoga bi proizlazilo da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I pripojen veći dio nekretnine u suvlasništvu tužitelja, a samim time i dio površine od 123 m2 koju tužitelj potražuje predmetnim postupkom. Sukladno navedenom proizlazi da tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom traži naknadu za manju površinu nego što mu pripada prema navodima tuženika.

31. U odnosu na visinu naknade za oduzeto zemljište sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada sukladno odredbi čl. 11. st.1. ZoI kojom je propisano da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine, te odredbe čl. 46. st.1. ZoI kojom je propisano da se naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ZoI, uzimanjem u obzir uporabna svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. S obzirom da tuženik nije pristupio formalnom postupku izvlaštenja, a koji bi se okončao donošenjem prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju te u kojem bi trebalo biti riješeno pitanje naknade za oduzetu nekretninu vlasniku, to prema stajalištu suda i sudske prakse, tužitelju pripada pravo da u sudskom postupku, jer nema drugog načina, riješi pitanje novčane naknade za oduzete nekretnine od sadašnjeg vlasnika, a to je tuženik i koji je kao takav pasivno legitimiran u ovom sporu. U konkretnom slučaju predmetna presuda bi zamjenjivala prvostupanjsko rješenje o izvlaštenju.

32. Kako je, dakle, utvrđeno da potraživanje naknade za oduzeto zemljište nije u zastari, te uvažavajući da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost zemljišta procijenjena sa iznosom od 17.220,00 eura odnosno 140,00 eura/m2 za prostor od 123 m2 asfaltiranog dijela ceste što uzimajući u obzir suvlasnički udio prednice tužitelja, a sada samog tužitelja u potraživanoj visini od ½ iznosi 8.610,00 eura to je valjalo udovoljiti ovom dijelu tužbenog zahtjeva odnosno dosuditi tužitelju iznos od 8.610,00 eura, a istoga odbiti za više potraživani iznos od 17,00 eura, a kako je to odlučeno točkom I. i II. izreke ove presude.

32.1. Budući je tuženik tražbinu iskazao i u valuti HRK koja od 1. siječnja 2023. nije službena novčana jedinica u Republici Hrvatskoj budući je valuta EUR postala službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. a sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 85/22, dalje: Odluka Vlade), to je sud dosuđeni iznos iskazao samo u valuti EUR.

33. U odnosu na potraživane zakonske zatezne kamate ističe se da je tužitelju iznos od 8.610,00 eura a koji predstavlja prometnu vrijednost tog dijela zemljišta dosuđen kao naknada štete slijedom čega istom pripada i pravo na zakonske zatezne kamate. Budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čiju je visinu sud utvrdio danom presuđenja to tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja a ne od dana podnošenja tužbe, a ovo sukladno odredbi čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO naknada štete dospijeva od dana nastanka štete, što znači da nastankom štete nastaje i štetnikova obveza njezina popravljanja uspostavljanjem prijašnjeg stanja ili plaćanjem naknade u novcu. U slučaju naknade štete u novcu štetnik ne može pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem te obveze prije nego mu je poznata njezina visina, pa u situaciji kada se visina štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, tek tada je došlo do dužničkog zakašnjenja, od kada počinju teći i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete. Budući je u konkretnom slučaju tužitelj zatražio naknadu štete prema cijenama u vrijeme presuđenja, te mu je po tim cijenama naknada štete i dosuđena, to je valjao odbili zahtjev istoga za plaćanje zakonskih zateznih kamata za razdoblje do dana donošenja prvostupanjske presude a kako je to odlučeno točkom II. izreke odluke. Visina stope zakonske zatezne kamate tužitelju je dosuđena sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

34. Odlučujući o troškovima postupka, te uzimajući u obzir da je tuženik u odnosu na djelomično povlačenje tužbe zatražio naknadu troška postupka u smislu odredbe čl. 158. st.1. ZPP to je sud, a uzimajući u obzir da se u konkretnom situaciji uslijed djelomičnog povlačenja tužbe ne može primijeniti odredba čl. 154. st.2. ZPP odnosno odredba kojom je propisano da će se omjer uspjeha u parnici ocjeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, trošak postupka utvrđivao ocjenjujući uspjeh stranaka do dana smanjenja tužbenog zahtjeva i nakon smanjenja istoga, pritom vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka. Sud smatra kako tužitelju od dana podnošenja tužbe prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 31.853,47 eura (što odgovara u tužbi označenoj vrijednosti predmeta spora od 240.000,00 kuna sukladno službenom tečaj 1 eura=7,53450 kuna) do dana smanjenja tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom od 16. studenog 2022. na iznos od 8.627,00 eura (što odgovara u podnesku navedenom iznosu od 65.000,00 kuna), pripada razmjeran parnični trošak sukladno uspjehu u sporu. Uzimajući u obzir da je tužitelj u osnovi i visini tužbenog zahtjeva u tom dijelu postupka uspio sa 63,5% (100% osnova i visina od 27%), a tuženik sa 36,5% to je uspjeh tužitelja u tom dijelu postupka 27%, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva (pri čemu se kod uspjeha u postupku ne uzima u obzir uspjeh stranaka u odnosu na sporedno potraživanje) uslijed čega nisu nastali posebni troškovi, te sud uspjeh tužitelja u tom dijelu postupka cijeni u visini od 100%.

34.1. Do smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelju je kao opravdane troškove sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP valjalo priznati naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podnesak od 13. rujna 2019., 18. listopada 2021., 15. studenog 2022. i 14. rujna 2021. u potraživanom iznosu od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 23. rujna 2019., 21. rujna 2020., 9. ožujka 2022. u potraživanom iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.5. Tarife), trošak sastava žalbe od 9. ožujka 2020. u potraživanom iznosu od 125 bodova (Tbr.10. toč.4. Tarife), trošak sastava žalbe od 15. prosina 2020. u potraživanom iznosu od 125 bodova (Tbr. 10. toč.1. Tarife), što sukladno Tbr. 50. Tarife ukupno iznosi 1.050,00 bodova odnosno 2.100,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tužitelju na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20) u iznosu od 525,00 eura. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 365,00 eura sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP), odnosno istom pripada ukupan trošak u visini od 2.990,00 eura. Cijeneći uspjeh tužitelja u toj fazi postupka u visini od 27% to istom za tu fazi postupka (do djelomičnog povlačenja tužbe) pripada pravo na naknadu troška postupka u visini od 807,30 eura.

34.2. U odnosu na trošak postupka nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu troška: trošak sastava podneska od 26. studenog 2024. i 2. prosinca 2024. u visini od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr.8. toč.1. i toč.6. Tarife, trošak pristupa na ročišta održana 1. prosinca 2022., 3. listopada 2024. i 19. prosinca 2024. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.5. Tarife), trošak sastava žalbe od 10. veljače 2023. i prigovora (žalbe) od 3. ožujka 2023. u visini od 50 bodova za svaki podnesak (Tbr.10. toč.4. Tarife), trošak sastava žalbe od 26. siječnja 2023. u visini od 125 bodova (Tbr. 10. toč.1. Tarife), što ukupno iznosi 725 bodova, odnosno 1.450,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife. Tužitelju pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 362,50 eura. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i trošak vještačenja u plaćenom iznosu od 973,52 eura (protuvrijednost uplaćenog iznosa od 7.335,00 kuna, dok će preostali iznos od 88,26 eura tužitelju biti vraćen kao uplaćeni višak sa računa ovog suda), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,72 eura (uzimajući u obzir trenutnu vrijednost predmet spora), te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 264,53 eura, sve sukladno odredbi čl. 4. toč. 4. ZSP u svezi s Tbr. 2. st.1. u svezi s Tbr.1. st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19), slijedom čega je istom dosuđen trošak u iznosu od 3.183,27 eura.

34.3. Uzimajući u obzir da je tužitelju do smanjenja tužbenog zahtjeva priznat trošak postupka u visini od 807,30 eura, a nakon smanjenja trošak postupka u visini od 3.183,27 eura to je istom valjalo dosuditi ukupan trošak postupka u visini od 3.990,57 eura, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ovog rješenja.

34.4. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke rješenja.

34.5. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom trošak sastava podneska od 2. siječnja 2019., 6. prosinca 2021 i 16. lipnja 2023. budući sud iste ne nalazi potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP.

35. Zahtjev tuženika za naknadom troška postupka je odbijen primjenom odredbe čl. 154. st.2. ZPP slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Pagu 31. siječnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.