REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1738/2017-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Mladena Janičića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsustvu uredno pozvanog tuženika, dana 31. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici JE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 387,50 EUR (slovima: tristo osamdeset sedam eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 253,52 EUR od 25. ožujka 2017. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica JE s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 473,51 EUR, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici JE, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 783,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice JE za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 22. ožujka 2017. u bitnome navodi da su zajmodavac JEP i tuženik dana **.**.2011. sklopili Ugovor o zajmu broj PG/2011-07-21 u iznosu od 10.210,00 kn, s godišnjim kamatama od 6,08%, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te s rokom otplate 21. lipnja 2012., kao i s eventualnim ovršnim troškovima. Tužiteljica ističe da je 14. svibnja 2012. otkupila predmetno potraživanje na temelju Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji. Navodi i da je do dana sastava tužbe tuženik umjesto ugovorenih rata ukupno uplatio iznose navedene u izvatku iz otvorenih stavki koji se nalazi u prilogu tužbe, a iz kojeg da je razvidno kako tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju te kako je tražbina dospjela u cijelosti. Slijedom navedenoga predlaže naložiti tuženici isplatu iznosa od 861,01 EUR (6.487,27 kuna) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupak uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je ugovor o zajmu sklopljen 21. srpnja 2011. na iznos zajma od 10.210,00 kn i ratom u iznosu od 956,65 kn. Ističe i da je po uplatnicama koje je sačuvao uplatio iznos od 9.113,00 kn. Navodi i da je na ruke dobio isplatu od otprilike 5.000,00 kn bez isplatnice, a da je ostatak morao uplatiti za troškove za koje nije dobio uplatnicu. Naveo je i da su prometna dozvola i rezervni ključ automobila ostali deponirani kod zajmodavca te da su mu rekli da će mu biti plaćeni kada otplati 2/3 kredita. Istaknuo je i da je u više navrata tražio povrat prometne dozvole i rezervnog ključa ali da mu isti nisu vraćeni. Tuženik je naveo i da mu se od svibnja 2012. godine više nitko nije javljao od strane zajmodavca, niti su bili na dotadašnjoj adresi, kao i da je potom doznao da su uhićeni od strane USKOK-a. Istaknuo je i da su ga nakon toga zvali sa raznih telefonskih brojeva u vezi navodnog duga te da je zadnji pismeni trag bio od odvjetničkog ureda Majić iz Zadra, a koji je napisao da je punomoćnik stranke UEP iz [adresa] te da je njegova stranka otkupila predmetno potraživanje. Tuženik je u prilogu dostavio uplatnice te ugovor o zajmu.

3. U nastavku postupka tuženik je priznao da je potpisao ugovor o zajmu od 21. srpnja 2011.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu, u Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji, u izvadak iz otvorenih stavki, u presliku prometne dozvole, u presliku uplatnica sa lista 43-45 spisa, presliku dopisa odvjetničkog ureda sa lista 39-42 spisa, u Opće uvjete i odredbe za klijente i naručitelje, u izjavu korisnika zajma, u Potvrdu o raskidu ugovora o cesiji, u presliku isplatnica te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP-a).

6. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 861,01 EUR (6.487,27 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama na ime ugovora o zajmu.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prema čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Prema čl. 500. st. 1. ZOO-a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

11. Uvidom u Ugovor o zajmu broj br. PG72011-07-21, sud je utvrdio da su kao potpisnici ugovora naznačeni FEP kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac te da su 21. srpnja 2011. zaključili ugovor o zajmu kojim se zajmodavac obvezao isplatiti tuženiku zajam u iznosu od 1.376,78 EUR u kunskoj protuvrijednosti 10.210,00 kn, dok se tuženik obvezao taj iznos vratiti zajmodavcu u 11 jednakih mjesečnih rata od po 129,00 EUR (956,65 kn), uz ugovorenu kamatu od 6,08% godišnje, s tim da prva rata dospijeva 21. kolovoza 2011., ali da u ugovoru nije naveden broj žiro računa zajmodavca na koji će zajam vraćati, nego samo poziv na broj koji je prilikom uplate potrebno naznačiti. Taj Ugovor sklopljen je između dvije fizičke osobe, od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno članku 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, to znači da nije fizička ili pravna osoba koja na području Republike Hrvatske obećava odobriti kredit u okviru poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja (čl. II. Ugovora). Zajmoprimac kao osiguranje vraćanja zajma potpisuje bjanko zadužnicu (ili preda već prije ovjerenu zadužnicu) te po potrebi druge elemente osiguranja. Ugovor se smatra raskinutim u slučaju kašnjenja s uplatom bilo koje rate 4 ili više dana (čl. III. Ugovora). Zajmoprimac je suglasan da zajmodavac može ustupiti ugovor trećoj osobi, a u slučaju ustupa tražbine zajmodavca iz tog ugovora na treću osobu sva sredstva osiguranja zajma u cijelosti prelaze na novog vjerovnika bez ograničenja.

12. Uvidom u Izjavu korisnika zajma sa lista 67 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik 21. srpnja 2011. između ostalog potpisao i kako nije u nuždi, teškoj financijskoj situaciji, da nema teških imovinskih neprilika, da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, da samosvjesno prihvaća sve Uvjete zajmodavca, kao i da se slaže da u slučaju nepoštivanja ugovornih odredbi zajmodavac ima pravo potraživanja izvora imovine kod svih institucija.

13. Uvidom u Opće uvjete i odredbe za klijente i naručitelje usluga sa lista 60-61 spisa, sud je utvrdio kako je kreditni ured Tramontana nautika kao naručitelja kredita naznačio tuženika, a da navedeni ured pomaže osobama ostvariti zajmove i druge financijske aranžmane preko različitih zajmodavaca.

14. Uvidom u isplatnicu br. PG/2011-07-21 od 21. srpnja 2011. s lista 59 spisa, sud je utvrdio da je tuženik potvrdio da je na ime ugovora o zajmu primio iznos od 10.210,00 kn.

15. Uvidom u preslike uplatnica s lista 43 do 45 spisa, sud je utvrdio kako je iz istih vidljiva uplata tuženika devet rata zajma, i to svake rate u iznosu od 957,00 kn. Na predmetnim uplatnicama je vidljiv i pečat te potpis ovlaštene osobe iz društva Tramontana nautika d.o.o. za poslovne usluge, sa sjedištem u [adresa].

16. Navedene uplatnice sud je prihvatio kao istinite te valjano uplaćene na ime zajma, a sve s obzirom da iz dopisa s lista 48-49 i općih uvjeta proizlazi da je društvo Tramontana nautika d.o.o. bilo ovlašteno zaprimati navedene uplate na ime otplate zajma.

17. Uvidom u Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od 14. svibnja 2012. proizlazi je da je FEP prenio na tužiteljicu potraživanje na temelju Ugovora o zajmu broj br. PG/2011-07-21.

18. Uvidom u raskid Ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji od 19. travnja 2018. sud je utvrdio da UEP potvrđuje kako je raskinut ugovor o cesiji sklopljen između njega i JE, ovdje tužiteljice, kao ustupitelja i to za potraživanja iz Ugovora o zajmu broj PG/2011-07-21 od dana 21. srpnja 2011. sklopljenog između JE i tuženika UE. Navodi da je od tužiteljice otkupio brojne zajmove, ali da je zbog financijskih poteškoća bio primoran otkazati ugovor i potraživanje ponovno prodati njoj. Navodi i da je naplatio manji dio tih potraživanja u iznosu od 382,68 kn. Isto tako navodi kako je o svemu obaviješten i tuženik.

19. Nadalje, sud je na okolnost visine predmetnog potraživanja proveo i dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centar za vještačenja d.o.o.. Tako iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tuženik u razdoblju od 22. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2012. putem uplatnica ukupno platio na ime predmetnoj zajma iznos od 8.613,00 kn te kako preostali iznos duga po predmetnom Ugovoru o zajmu iznosi 253,52 EUR (1.910,15 kn). Isto tako, vještak je utvrdio i da visina potraživanja tužitelja po osnovi zateznih kamata obračunatih do 24. ožujka 2017., odnosno do dana podnošenja tužbe, iznosi 133,98 EUR.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

21. Slijedom provedenih dokaza, sud nalazi utvrđenim da su FEP kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac dana 21. srpnja 2011. zaključili ugovor o zajmu kojim se zajmodavac obvezao isplatiti tuženiku zajam u iznosu od 1.376,78 EUR u kunskoj protuvrijednosti 10.210,00 kn, dok se tuženik obvezao taj iznos vratiti zajmodavcu u 11 jednakih mjesečnih rata od po 129,00 EUR (956,65 kn), uz ugovorenu kamatu od 6,08% godišnje, s tim da prva rata dospijeva 21. kolovoza 2011. godine.

22. Iako tuženik navodi kako je na ruke primio 5.000,00 kn, sud ukazuje da o navedenom u spisu ne prileži dokaz u vidu isplatnice po predmetnom Ugovoru o zajmu na iznos od 10.210,00 kn, za koji iznos tužiteljica tvrdi da je isplaćen tuženiku.

23. Nadalje, treba reći da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica zaključila ugovor o cesiji, pa da ne bi bila aktivno legitimirana u ovom postupku od njega potraživati dužne iznose po predmetnom ugovoru o zajmu, jer se u dopisu od 6. prosinca 2012. navodi da je UEP otkupio potraživanje od zajmodavca FEP te uz dopis nije priložen ugovor o cesiji, pa takav dopis ne može predstavljati dokaz o tome da je tužiteljica ustupila predmetnu tražbinu trećoj osobi, jer se njezino ime u tim dopisima ne spominje, niti je tuženik priložio obavijest ustupitelja kojim ga se obavještava kao dužnika da je tražbina vjerovnika iz Ugovora o zajmu ustupljena trećoj osobi, a tek bi takva obavijest imala pravni učinak prema dužniku, odnosno tuženiku, sukladno čl. 82. st. 1. ZOO-a. Naime, prema čl. 82. st. 1. ZOO-a, ustupitelj je dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, a ustupitelj, u konkretnom slučaju tužiteljica, nije obavijestila tuženika da je svoju tražbinu iz predmetnog ugovora ustupila trećoj osobi, niti to proizlazi iz druge dokumentacije u spisu, kao što je već navedeno, pa stoga postojanje ugovorne obveza tuženika da ispuni svoje obveze iz Ugovora o zajmu tužiteljici tuženik nije uspio osporiti. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi pod poslovnim brojem Gž- 444/2024-2 od 19. lipnja 2024. godine.

24. U skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, utvrđeno je da je tuženik na ime otplate predmetnog zajma isplatio iznos od 8.613,00 kn te kako preostali iznos duga po predmetnom Ugovoru o zajmu iznosi 253,52 EUR (1.910,15 kn), uvećano za iznos od 133,98 EUR koji se odnosi na potraživanja tužitelja po osnovi zateznih kamata obračunatih do 24. ožujka 2017., odnosno do dana podnošenja tužbe, pa je slijedom navedenog utvrđeno da tuženik duguje tužitelju iznos od ukupno 387,50 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Odluka o zateznim kamatama sadržana u ovoj presudi temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate po stopi utvrđenoj zakonom. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da visina duga po osnovi glavnice iznosi 253,52 EUR, to je naloženo tuženiku i plaćanje zateznih kamata na iznos od 253,52 EUR od 25. ožujka 2017. pa do isplate.

26. S obzirom na to da prema čl. 31. st. 1. ZOO-a na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, za iznos uglavničene kamate u visini od 133,98 EUR nije određena isplata zatezne kamate. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi pod poslovnim brojem Gž-444/2024-2 od 19. lipnja 2024.

27. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. S obzirom da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 861,01 EUR (6.487,27 kuna), a da je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u dijelu od 387,50 EUR, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu od 473,51 EUR te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 45,00% (387,50 EUR : 861,01 EUR). Tužiteljica je uspjela i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva Dakle, tužiteljica je s obzirom na osnovu i visinu (100+45,00=145,00 : 2 = 72,50) uspjela u omjeru od 72,50%, a tuženik u omjeru od 27,50%, pa je tuženik tužiteljici temeljem navedenog čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan nadoknaditi 45,00% tužiteljičinih troškova.

29. Tako je tužiteljici u skladu s troškovnikom (list 187-188 spisa), priznat trošak sastava tužbe u visini od 75 bodova (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), zatim sastava podneska od 25. travnja 2018. i 29. siječnja 2024. u visini od 75 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 20. veljače 2018., 13. travnja 2022. i 17. prosinca 2024. u visini od 75 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 7. srpnja 2020. i 16. siječnja 2024. u visini od 18,75 bodova za svako (Tbr. 9/5 Tarife). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 487,50 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.218,75 EUR. Tužiteljica ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,81 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine broj 37/23). Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.298,38 EUR te kada se navedeni iznos pomnoži s omjerom od 45% dobije se iznos od 584,27 EUR. Kada se gore navedenom iznosu od 584,27 EUR doda kao nužan trošak financijskog vještačenja od 199,08 EUR koji je platila tužiteljica, dobije se iznos od 783,35 EUR, a koliko je i dosuđeno tužiteljici u izreci presude.

30. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. ožujka 2021., s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Naime, tužiteljica je iste navode mogla iznijeti već u tužbi, odnosno ranije u postupku ili na raspravi.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužiteljici po pun., uz rješenje o naplati sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 EUR

- tuženiku