REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3779/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB [osobni identifikacijski broj], 126. Brigade Hrvatske Vojske 20, Sinj, zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, [adresa], zastupan po Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 17.prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 31.siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 80777/04 od 10.11.2004. godine, kojeg su zaključili PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, [adresa], u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 46.000,00 CHF te se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 10., b), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, a sve se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za švicarski franak, valutu ugovora, članak 10., d), 1., u dijelu u kojem je određeno kako će ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečne rate kreditor na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, 10., d), 2., u kojem je ugovoreno kako će se na prijevremene uplate će se primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 3., u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata.
II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 11. Ugovora o kreditu broj 80777/04 od 10.11.2004., kojeg su zaključili PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i HVB SPLITSKA BANKA d.d., R. Boškovića 16, OIB 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB 52508873833, [adresa], u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se aktom/odlukom kreditora.
III – Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 7.880,34 EUR sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
-8,58 EUR od 10.3.2009.
-0,39 EUR od 10.4.2009.
-3,21 EUR od 10.3.2010.
-2,78 EUR od 12.4.2010.
-5,95 EUR od 14.4.2010.
-11,21 EUR od 10.5.2010.
-15,86 EUR od 10.6.2010.
-24,77 EUR od 12.7.2010.
-16,06 EUR od 10.8.2010.
-38,20 EUR od 10.9.2010.
-26,58 EUR od 11.10.2010.
-29,35 EUR od 15.11.2010.
-41,93 EUR od 17.12.2010.
-51,74 EUR od 10.1.2011.
-36,44 EUR od 10.2.2011.
-40,63 EUR od 10.3.2011.
-34,45 EUR od 11.4.2011.
-48,44 EUR od 10.5.2011.
-150,34 EUR od 14.7.2011.
-110,75 EUR od 10.8.2011.
-64,88 EUR od 12.9.2011.
-58,03 EUR od 10.10.2011.
-59,72 EUR od 10.11.2011.
-59,10 EUR od 12.12.2011.
-65,07 EUR od 10.1.2012.
-69,24 EUR od 10.2.2012.
-70,53 EUR od 12.3.2012.
-67,49 EUR od 10.4.2012.
-69,11 EUR od 10.5.2012.
-70,78 EUR od 11.6.2012.
-68,28 EUR od 10.7.2012.
-68,04 EUR od 10.8.2012.
-63,33 EUR od 10.9.2012.
-64,94 EUR od 10.10.2012.
-68,44 EUR od 12.11.2012.
-67,33 EUR od 10.12.2012.
-68,94 EUR od 10.1.2013.
-64,37 EUR od 11.2.2013.
-62,60 EUR od 11.3.2013.
-67,64 EUR od 10.4.2013.
-62,71 EUR od 10.5.2013.
-60,11 EUR od 10.6.2013.
-59,20 EUR od 22.7.2013.
-60,77 EUR od 12.8.2013.
-62,73 EUR od 10.9.2013.
-64,60 EUR od 10.10.2013.
-65,02 EUR od 11.11.2013.
-67,49 EUR od 10.12.2013.
-62,73 EUR od 10.1.2014.
-62,59 EUR od 10.2.2014.
-64,02 EUR od 10.3.2014.
-63,76 EUR od 10.4.2014.
-61,45 EUR od 12.5.2014.
-61,11 EUR od 10.6.2014.
-63,26 EUR od 21.7.2014.
-65,15 EUR od 11.8.2014.
-50,88 EUR od 10.9.2014.
-15,33 EUR od 19.9.2014.
-66,33 EUR od 10.10.2014.
-68,27 EUR od 10.11.2014.
-68,87 EUR od 10.12.2014.
-69,66 EUR od 12.1.2015.
-64,43 EUR od 10.2.2015.
-31,33 EUR od 10.3.2015.
-33,10 EUR od 11.3.2015.
-23,93 EUR od 10.4.2015.
-40,50 EUR od 13.4.2015.
-21,31 EUR od 11.5.2015.
-40,79 EUR od 12.5.2015.
-21,65 EUR od 10.6.2015.
-38,55 EUR od 12.6.2015.
-18,94 EUR od 10.7.2015.
-41,23 EUR od 13.7.2015.
-28,04 EUR od 10.8.2015.
-32,08 EUR od 11.8.2015.
-36,06 EUR od 10.9.2015.
-28,36 EUR od 11.9.2015.
-32,59 EUR od 12.10.2015.
-31,81 EUR od 13.10.2015.
-32,17 EUR od 10.11.2015.
-32,24 EUR od 11.11.2015.
-31,22 EUR od 10.12.2015.
-33,19 EUR od 11.12.2015.
-35,91 EUR od 5.2.2016.
-43,71 EUR od 8.2.2016.
-61,39 EUR od 10.2.2016.
-3,04 EUR od 11.2.2016.
-63,55 EUR od 10.3.2016.
-0,88 EUR od 11.3.2016.
-62,68 EUR od 11.4.2016.
-1,75 EUR od 12.4.2016.
-64,43 EUR od 10.5.2016.
-62,03 EUR od 10.6.2016.
-2,40 EUR od 13.6.2016.
-62,80 EUR od 2.8.2016.
-1,63 EUR od 3.8.2016.
-62,68 EUR od 10.8.2016.
-1,75 EUR od 11.8.2016.
-93,80 EUR od 12.9.2016.
-64,79 EUR od 10.10.2016.
-64,19 EUR od 10.11.2016.
-68,68 EUR od 12.12.2016.
-103,90 EUR od 10.1.2017.
-103,55 EUR od 7.2.2017.
-102,59 EUR od 10.2.2017.
-98,53 EUR od 10.3.2017.
-100,59 EUR od 10.4.2017.
-91,53 EUR od 10.5.2017.
-180,47 EUR od 10.7.2017.
-80,40 EUR od 10.8.2017.
-78,82 EUR od 11.9.2017.
-78,59 EUR od 16.10.2017.
-78,21 EUR od 10.11.2017.
-76,34 EUR od 18.12.2017.
-70,75 EUR od 10.1.2018.
-76,06 EUR od 22.2.2018.
-71,39 EUR od 13.3.2018.
-67,38 EUR od 27.4.2018.
-63,60 EUR od 10.5.2018.
-71,28 EUR od 11.6.2018.
-71,48 EUR od 10.7.2018.
-76,54 EUR od 10.8.2018.
-84,55 EUR od 10.9.2018.
-78,97 EUR od 31.10.2018.
-78,22 EUR od 12.11.2018.
-80,05 EUR od 10.12.2018.
-84,04 EUR od 10.1.2019.
-79,06 EUR od 12.2.2019.
-63,53 EUR od 15.3.2019.
-16,50 EUR od 4.4.2019.
-82,77 EUR od 10.4.2019.
-78,62 EUR od 10.5.2019.
-83,86 EUR od 12.6.2019.
-85,02 EUR od 10.7.2019.
-91,90 EUR od 10.8.2019.
-90,74 EUR od 10.9.2019.
-92,56 EUR od 10.10.2019.
-90,78 EUR od 11.11.2019.
do isplate i to od 10.ožujka 2009. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
IV - Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.318,40 EUR sve sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:
-0,01 EUR od 11.4.2005.
-0,01 EUR od 9.9.2005.
-0,01 EUR od 10.11.2005.
-8,10 EUR od 12.12.2005.
-0,01 EUR od 10.2.2006.
-4,88 EUR od 12.2.2007.
-4,44 EUR od 12.3.2007.
-4,91 EUR od 10.4.2007.
-4,79 EUR od 10.5.2007.
-4,92 EUR od 11.6.2007.
-4,72 EUR od 10.7.2007.
-4,89 EUR od 24.8.2007.
-4,89 EUR od 19.9.2007.
-4,71 EUR od 10.10.2007.
-4,86 EUR od 12.11.2007.
-4,62 EUR od 10.12.2007.
-4,82 EUR od 10.1.2008.
-4,80 EUR od 11.2.2008.
-4,45 EUR od 10.3.2008.
-4,77 EUR od 10.4.2008.
-4,59 EUR od 12.5.2008.
-4,69 EUR od 10.6.2008.
-4,56 EUR od 10.7.2008.
-4,70 EUR od 11.8.2008.
-4,65 EUR od 10.9.2008.
-4,52 EUR od 10.10.2008.
-4,65 EUR od 10.11.2008.
-4,48 EUR od 10.12.2008.
-5,08 EUR od 12.1.2009.
-19,23 EUR od 10.2.2009.
-17,35 EUR od 10.3.2009.
-19,12 EUR od 10.4.2009.
-18,44 EUR od 28.5.2009.
-18,93 EUR od 10.6.2009.
-18,29 EUR od 10.7.2009.
-18,81 EUR od 24.8.2009.
-18,74 EUR od 10.9.2009.
-18,07 EUR od 12.10.2009.
-18,52 EUR od 12.11.2009.
-18,22 EUR od 10.12.2009.
-28,26 EUR od 11.1.2010.
-28,09 EUR od 10.2.2010.
-25,31 EUR od 10.3.2010.
-27,87 EUR od 12.4.2010.
-26,79 EUR od 10.5.2010.
-27,62 EUR od 10.6.2010.
-26,60 EUR od 12.7.2010.
-27,30 EUR od 10.8.2010.
-27,23 EUR od 10.9.2010.
-26,23 EUR od 11.10.2010.
-26,95 EUR od 10.11.2010.
-25,97 EUR od 10.12.2010.
-25,96 EUR od 10.1.2011.
-19,13 EUR od 10.2.2011.
-17,18 EUR od 10.3.2011.
-18,91 EUR od 11.4.2011.
-18,19 EUR od 10.5.2011.
-18,69 EUR od 10.6.2011.
-17,99 EUR od 14.7.2011.
-18,47 EUR od 10.8.2011.
-18,36 EUR od 12.9.2011.
-17,66 EUR od 10.10.2011.
-18,13 EUR od 10.11.2011.
-17,44 EUR od 12.12.2011.
-17,90 EUR od 10.1.2012.
-17,78 EUR od 10.2.2012.
-16,53 EUR od 12.3.2012.
-17,55 EUR od 10.4.2012.
-16,86 EUR od 10.5.2012.
-17,30 EUR od 11.6.2012.
-16,62 EUR od 10.7.2012.
-17,05 EUR od 10.8.2012.
-16,92 EUR od 10.9.2012.
-16,26 EUR od 10.10.2012.
-16,66 EUR od 12.11.2012.
-16,01 EUR od 10.12.2012.
-16,41 EUR od 10.1.2013.
-16,28 EUR od 11.2.2013.
-14,58 EUR od 11.3.2013.
-16,00 EUR od 10.4.2013.
-15,36 EUR od 10.5.2013.
-15,72 EUR od 10.6.2013.
-15,09 EUR od 10.7.2013.
-15,44 EUR od 12.8.2013.
-15,30 EUR od 10.9.2013.
-14,67 EUR od 10.10.2013.
-15,02 EUR od 11.11.2013.
-14,39 EUR od 10.12.2013.
-19,49 EUR od 10.1.2014.
-1,03 EUR od 10.2.2014.
-0,93 EUR od 10.3.2014.
-1,01 EUR od 10.4.2014.
-0,97 EUR od 12.5.2014.
-0,98 EUR od 10.6.2014.
-0,93 EUR od 10.7.2014.
-0,95 EUR od 11.8.2014.
-0,94 EUR od 10.9.2014.
-0,89 EUR od 10.10.2014.
-0,91 EUR od 10.11.2014.
-0,87 EUR od 10.12.2014.
-0,88 EUR od 12.1.2015.
-0,87 EUR od 10.2.2015.
-0,77 EUR od 10.3.2015.
-0,83 EUR od 10.4.2015.
-0,79 EUR od 11.5.2015.
-0,81 EUR od 10.6.2015.
-0,77 EUR od 10.7.2015.
-0,77 EUR od 10.8.2015.
-0,76 EUR od 10.9.2015.
-0,72 EUR od 12.10.2015.
-0,73 EUR od 10.11.2015.
-0,69 EUR od 10.12.2015.
-0,70 EUR od 5.2.2016.
-0,68 EUR od 10.2.2016.
-0,62 EUR od 10.3.2016.
-0,65 EUR od 11.4.2016.
-0,62 EUR od 10.5.2016.
-0,63 EUR od 10.6.2016.
-0,59 EUR od 11.7.2016.
-0,59 EUR od 10.8.2016.
-0,58 EUR od 12.9.2016.
-0,55 EUR od 10.10.2016.
-0,55 EUR od 10.11.2016.
-0,51 EUR od 12.12.2016.
-0,52 EUR od 10.1.2017.
-0,50 EUR od 10.2.2017.
-0,43 EUR od 10.3.2017.
-0,47 EUR od 10.4.2017.
-0,44 EUR od 10.5.2017.
-0,43 EUR od 12.6.2017.
-0,41 EUR od 10.7.2017.
-0,41 EUR od 10.8.2017.
-0,39 EUR od 11.9.2017.
-0,36 EUR od 10.10.2017.
-0,36 EUR od 10.11.2017.
-0,33 EUR od 11.12.2017.
-0,33 EUR od 10.1.2018.
-0,31 EUR od 12.2.2018.
-0,27 EUR od 12.3.2018.
-0,27 EUR od 10.4.2018.
-0,25 EUR od 10.5.2018.
-0,24 EUR od 11.6.2018.
-0,22 EUR od 10.7.2018.
-0,21 EUR od 10.8.2018.
-0,19 EUR od 10.9.2018.
-0,17 EUR od 10.10.2018.
-0,15 EUR od 12.11.2018.
-0,13 EUR od 10.12.2018.
-0,13 EUR od 10.1.2019.
-0,11 EUR od 10.2.2019.
-0,11 EUR od 15.3.2019.
-0,09 EUR od 10.4.2019.
-0,08 EUR od 10.5.2019.
-0,07 EUR od 10.6.2019.
-0,06 EUR od 10.7.2019.
-0,05 EUR od 10.8.2019.
-0,03 EUR od 10.9.2019.
-0,03 EUR od 10.10.2019.
-0,01 EUR od 11.11.2019.
do isplate i to od 11.travnja 2005. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
V – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.840,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 12.6.2019. ovom sudu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu i radi isplate 66.145,25 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 10.11.2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 46.000,00 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 4,99% godišnje s tim da je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao utuženi iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 30.10.2024. te je tim podneskom preinačena tužba tako što je tužitelj povećao tužbeni zahtjev i potraživao iznos od 9.198,74 EUR.
Tuženik se protivio preinaci tužbe, a sud je istu dopustio raspravnim rješenjem od 17.12.2024.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da osporava osnovu i visinu; da prigovora zastari; da tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe jer je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane; da u kolektivnom sporu nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo; da je makar prešutno bio suglasan sa promjenom kamatne stope; da predmetni ugovor nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio; da tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao prilikom sklapanja ugovora; da je tužitelj svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, a tuženik je tad u ponudi imao i druge vrste kredita s obzirom na valutu; da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive; da to što se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te financijskim vještačenjem.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog.
Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 10.11.2004. kamatna stopa je iznosila 4,99% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva. U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa može mijenjati. Ujedno je ugovorena i valutna klauzula.
Navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku Darki Cecić utvrđeno je da je:
-preplaćeno 61.909,81 kuna od čega preplaćena pozitivna razlika kamata iznosi 8.501,25 kuna, dok pozitivna razlika uslijed povećanja tečaja CHF iznosi 53.408,56 kuna;
-negativna razlika anuiteta u kunama iznosi ukupno 5.900,21 kuna.
5.2.Nakon prigovora tužitelja, u drugoj dopuni vještva od 8.4.2024. vještakinja je navela da je u razdoblju otplate kredita od 10. prosinca 2004. do 11. studenog 2019. primjenom početne kamatne stope od 4,99% do 1. siječnja 2014., a od 1. siječnja 2014. primjenom kamatne stope od 3,23% pozitivna razlika kamate iznosi 9.932,97 kn odnosno 1.318,40 EUR, a pozitivna razlika valute iznosi 59.374,24 kn odnosno 7.880,34 EUR. Negativna razlika kamate iznosi 62,00 kn odnosno 8,23 EUR, a negativna razlika valute iznosi 6.801,71 kn odnosno 902,76 EUR.
Na ovo dopunsko mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. Inače, treba napomenuti da i viši sudovi prihvaćaju tužbene zahtjeve u predmetima u kojima je izračun vještaka sačinjen s obzirom na kamatnu stopu od 3,23% za razdoblje nakon 1.1.2014. (npr. ŽS Zagreb: Gž-1406/2023; vidi toč.16. obrazloženja odluke iz tog predmeta).
Nadalje, treba naglasiti da tuženik drži kako taj dopunski izračun vještaka predstavlja dokaz predložen od strane tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka koji dokaz ne bi trebalo uzimati u obzir. Ovaj sud se ne slaže sa tim stajalištem tuženika. Tužitelj je predložio financijsko vještačenje, a time što je u podnesku do zaključenja prethodnog postupka stavio prijedlog koji zadatak treba dati vještaku, ne znači da je tužitelj prekludiran u pravu da traži kasnije nekakav drugačiji izračun temeljen na drugačijoj metodologiji. Vještačenjem sukladno čl.259.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) rukovodi sud koji daje nalog vještaku. Prema tome, stranački prijedlog iz podneska predstavlja tek smjernicu sudu za postupanje i stoga zahtjev stranke za dopunski izračun ne predstavlja novi dokaz. Isto tako, za reći je da različita shvaćanja stranaka treba li oduzimati negativnu razliku zapravo su pravno pitanje.
5.3.Odnosno, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci tj. sveukupno 9.198,74 EUR.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake u zaglavlju i podnožju ugovora) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.
Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03), a o čemu će i u nastavku biti riječi.
Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.
6.2.U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka čl.12. ZOO/91 propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
6.3.Nadalje, prema odredbi čl.103.ZOO/91 proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.12.ZOO/91 kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.
6.4.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl.81.st.1.ZZP/03 u svezi odredbi iz čl.103.st.1. i čl.105.st.1.ZOO/91, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.
Zaključno, ovaj sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.
Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
6.5.Glede pozivanja tužitelja na odredbe propisa o potrošačkom kreditiranju i obvezi tuženika da o svakoj promjeni kamatne stope obavijesti potrošača ovdje tužitelja, treba reći da je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio pravo potraživati kamatu po višoj stopi.
6.6.Što se tiče tuženikovih navoda iz odgovora na tužbu o mogućnosti raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl.133.ZOO/91), treba reći da je zakonska mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti postojala i u vrijeme kad su VTS RH i VSRH donosili odluke u svezi kredita s promjenjivom kamatnom stopom, a na primjenu materijalnog prava sudovi paze po službenoj dužnosti. Da su ti sudovi smatrali da je mogućnost raskida ugovora činjenica koja će omogućiti bankama da dobiju taj spor, onda bi zasigurno odbili tužbeni zahtjev udruge potrošača.
6.7.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza (koja je očito povezana sa spoznajom o učinku čl.502.c ZPP), dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.
Osim toga, treba reći da su pojedina pravna shvaćanja tuženika u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
6.8.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna.
6.9.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba reći da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.110.ZOO/91) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.
6.10.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 12.6.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina. U odnosu na prigovor zastare u pogledu povećanja tužbenog zahtjeva, a što je tuženik isto prigovarao, treba reći da je u predmetu br. Rev-382/2024 VSRH iznio shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda 27.5.2024. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".
Dakle, tumačeći u duhu tog shvaćanja, odredbe o zastari u situaciji kad je tužba preinačena, ovaj sud zaključuje da je prigovor zastare neosnovan i u tom dijelu.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I. i II.
7.1.Što se tiče odluke pod točkom III. i IV., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.104.st.1.ZOO/91).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 7.880,34 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF i 1.318,40 EUR zbog promjene kamatne stope, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.210.ZOO/91 platiti tužitelju navedene iznose. Glede tzv. negativnih razlika, treba reći da prema sudskoj praksi (VSRH, Rev- 549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja, a tuženik nije postavio u ovom postupku takav zahtjev, odnosno prigovor.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO/91.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
8.1.Tužitelju je priznato: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 19.3.2021., 25.4.2023., 27.2.2024., 30.10.2024. i za ročišta od 1.6.2022., 8.5.2023., 7.3.2024., 17.12.2024., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno i pretvoreno u EUR te uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.375,00 EUR, a kad se doda 134,18 EUR za pristojbu tužbe, te 331,81 EUR za vještačenje, dobije se 2.840,99 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 31.siječnja 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.stranaka
