REPBULIKA HRVATSKA

Pn-273/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], Table 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ivan Močić odvj. u Splitu, protiv tuženika UMJETNIČKA ORGANIZACIJA SKROZ, Zagreb, Bosanska 8, OIB: 63662061632, zastupan po pun. Josip Paić odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 13. prosinca 2024. god., u prisustvu pun. tužitelja Ivan Močić odvj. u Splitu i z.z. tuženika Nora Krstulović sa pun. Josip Paić odvj. u Splitu, dana 31. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„- Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. travnja 2022. (dan podnošenja tzv. Zahtjeva za ispravak) pa do isplate po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- Nalaže se tuženiku da ovu presudu objavi po njezinoj pravomoćnosti u prvom sljedećem izdanju na istom ili istovrsnom mjestu gdje je bio objavljen članak s neistinitim informacijama.

- Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje temeljem članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.“

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 Eur.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 17. srpnja 2022. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je dana 18. travnja 2022.g., tuženik je u online izdanju web portala www.teatar.hr, čiji je nakladnik, objavio članak s naslovom : „(IMAMO DOKUMENT) Kerumovom dirigentu ZM i HDZ protuzakonito osigurali uhljebljenje nakon mandata“.

Tužitelj je dana 21. travnja 2022. godine, smatrajući da su mu na taj način povrijeđena njegova prava i interesi, u skladu s pravom na ispravak objavljene informacije koje propisuje i jamči Zakon o medijima (”Narodne Novine” broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje u tekstu: ZM), pozvao glavnog urednika na ispravak objavljenih informacija.

Glavni urednik tuženika nije objavio zahtjev za ispravak netočne informacije iako je isti udovoljavao svim pretpostavkama propisanim relevantnim odredbama Zakona o medijima.

Tužitelj je u gore navedenom članku, pa i samom naslovu članka, označen u vrlo negativnom kontekstu, uz njega se vežu negativne konotacije u smislu da se ogriješio o zakonske odredbe te u smislu nemoralnosti.

Međutim, ni za što od navedenog nema apsolutno nikakvog utemeljenja.

Radi se uistinu o članku koji sadrži netočne i neistinite informacije čija je objava objektivno nanijela štetu tužitelju, s tim da je članak utemeljen na činjenicama u koje autor članka definitivno nije imao razloga povjerovati da su točne te nije poduzeo ni približno sve mjere za provjeru njihove točnosti pa je evidentno i da nije postupao u dobroj vjeri već isključivo u cilju postizanja senzacionalizma.

Tako se u samom tekstu spornog članka među ostalim navodi:

„…Intendant HNK U Splitu, ZM potpisao je protuzakoniti aneks ugovora s aktualnim ravnateljem opere…“

„…Intendant HNK u Splitu, ZM (HDZ) obavezao se u listopadu 2020. aneksom ugovora o radu po isteku svog mandata uhljebiti aktualnog ravnatelja Opere, TM (GS) na radnom mjestu dirigenta, a sve to uz suglasnost tadašnjeg splitskog gradonačelnika TMŽ“

„…Takav aneks ugovora je, naravno, protuzakonit i u suprotnosti sa Zakonom o kazalištima, Zakonom o radu i Statutom HNK u Splitu, pa nema nikakve sumnje da će se njime morati pozabaviti USKOK i DORH, koji zbog sličnih (ne)djela –odnosno zapošljavanja preko veze-već istražuju nekolicinu ministara u aktualnoj HDZ-ovoj Vladi.“

Iznijeti navodi nisu točni. Ne radi se o protuzakonito zaključenom aneksu ugovora.

U tom smislu, skreće se pozornost da je odredbom čl. 4. stavak 3. važećeg Zakona o radu propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.

U konkretnom slučaju, radi se o dokazanom profesionalcu i kazališnom umjetniku potvrđene umjetničke razine te dugogodišnjem suradniku Kazališta čiji se radni odnos prema važećem Zakonu o kazalištima, i to baš odredbi čl. 41. stavak 3. tog propisa, može zasnovati i po pozivu.

Iz sadržaja teksta dalo bi se zaključiti da se radi o početniku u svojoj struci, a ne osobi koja u svom rezimeu ima zabilježeno ravnanje najpoznatijim hrvatskim orkestrima, i međunarodnom karijerom u usponu.

U objavljenom članku se spominju i izrazi poput sustavna i besramna korupcija te se u kontekstu zaključenja aneksa ugovora o radu između HNK Split i tužitelja iznose određene političke konotacije kao pokušaj njegove dodatne diskreditacije.

Ovdje se ne radi ni o kakvoj „političko - koruptivnoj utakmici“ ni „uhljebljivanju“, a predmetni aneks ugovora zaključen je sukladno važećim zakonskim propisima i s osobom koja udovoljava svim kriterijima za obavljanje poslova dirigenta.

Tužitelj osnovano smatra da je objava ovog članka služila zapravo isključivo u predizborne svrhe, a ne u cilju javnog informiranja te zadovoljavanja kulturnih, znanstvenih, obrazovnih i ostalih potreba javnosti, sve kako to nalažu pozitivni propisi Zakona o medijima.

Članak 7. stavak 1. Zakona o medijima propisuje da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Člankom 21. stavkom 1. ZM-a, je propisano da je nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan naknaditi štetu dok je u stavku 3. istog članka propisano da se kod utvrđivanja odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima.

Članak 21. st. 2. ZM-a, propisano je da je šteta umanjene nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha, dok je st.3 istog članka propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom članka 22. stavka 1. ZM-a, propisano je da se nematerijalna štete u pravilu nadoknađuje ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacija i isprikom nakladnika, a stavkom 2. tog članka je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike kada ispravak nije moguć.

Prema odredbi članka 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Slijedom svega gore navedenog, a kako je gore navedenim člankom došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, i to na čast i ugled, to tužitelj navodi da potražuje pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u iznosu od 20.000,00 kuna, te objavu presude na istovrsnom mjestu na kojem je bio sporni članak, pa je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku pobliže opisnu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 11. studenog 2024. god., tuženik navodi da postavlja prijedlog za delegaciju predmetnog sudskog postupka drugom stvarnom nadležnom sudu, a sve sukladno odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o parničnom postupku NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 (u daljnjem tekstu: ZPP), a koja glasi:

„Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.“

S obzirom da je u konkretnom slučaju, punac tužitelja g. FM, koji na hijerarhijski višem sudu tj. Županijskom sudu u Splitu, već godinama obnaša sudačku dužnost na građanskom odjelu istoga, te predstavlja utjecajnu osobu koja je poznata širim društvenim i političkim krugovima, očigledno je da postoji zabrinutost da bi se provođenjem postupka pred naslovnim sudom moglo dovesti u pitanje nepristranost, objektivnost kao i pravičnost istoga.

Navedena činjenica, sukladno ranije spomenutoj odredbi čl. 68 st. 1. ZPP-a, predstavlja važan razlog za svrsishodnu delegaciju.

Svakako se prigovara i mjesnoj nadležnosti suda, te se ukazuje na činjenicu da bi sukladno načelu ekonomičnosti postupka, kao i odredbama čl. 46. st. 1. ZPP-a, kao mjesno nadležan sud trebao biti nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, odnosno sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ističe se i kako su osnivači, odgovorne osobe, te osoba za zastupanje u organizaciju U.O. SKROZ, osobe s prebivalištem u [adresa]. Također se ističe i da je sama navodna štetna radnja, tj. objava spornih navoda počinjena na području Grada Zagreba, obzirom da je www.teatar.hr pod tuženikom koji je registriran na adresi u [adresa], pa se slijedom navedenog predlaže naslovnom sudu donijeti rješenje kojim će se u tom pogledu oglasiti mjesno nenadležnim te predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu.

Vezano za navode iz tužbe te tužbeni zahtjev tužitelja, ističe se kako su isti u cijelosti neosnovani i to iz sljedećih razloga.

Ne postoji odgovornosti tuženika za navode iznesene u spornom članku, obzirom da su isti objavljeni uz prethodnu provjeru i na temelju prijave i dokumentacije dugogodišnjeg vjerodostojnog izvora, kao i s obzirom na činjenicu da ne postoji šteta na strani tužitelja, a kako to zakonske odredbe u konkretnom slučaju propisuju.

U konkretnoj situaciji bilo je od interesa javnosti da se ista upozna sa stanjem u predmetnom slučaju.

Tuženik je kao organizacija i nakladnik za www.teatar.hr, u sklopu obavljanja svoje stručne, novinarske dužnosti, u javnom interesu objavio informacije, a za koje je imao potvrdu da su istinite i točne.

Ovom prilikom ističe se i da je 23. travnja 2022., na snagu stupio Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine br. 46/22). Njime je zamijenjen prethodni Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti iz 2019., i izvršeno usklađivanje sa Direktivom o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, te su hrvatski sudovi u obvezi primjenjivati predmetni Zakon i Direktivu, dok se također treba imati u vidu praksa Europskog suda za ljudska prava o slobodi izražavanja koja je i dalje aktualna i primjenjiva u ovakvim i sličnim postupcima.

Dakle, tuženik je kao organizacija s nekoliko novinara i nakladnik, u obavljanju društvene djelatnosti u javnom interesu, objavom spornog članka nastojao preispitati zakonitost zapošljavanja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, s tim da se naglašava da je riječ o okolnostima koje su i tako već godinama poznate sveukupnoj javnosti.

Tužba tužitelja je neprihvatljiva jer bi se u slučaju da naslovni ili drugi stvarno nadležni sud usvoji ovakav tužbeni zahtjev po navedenim osnovama, radilo o očitoj povreda jamstva slobode mišljenja i izražavanja misli propisanog člankom 38. stavcima 1. i 2. Ustava u vezi s načelom ograničenja slobode ili prava razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju propisanog člankom 16. stavkom 2. Ustava, koji glase:

" Članak 16.

(…)

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju."

"Članak 38.

Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.

Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

(...)"

Sloboda izražavanja misli predstavlja jedan od temelja demokratskog društva.

Zaštita slobode izražavanja ne ograničava se samo na faktografske i istinite izričaje već ona obuhvaća kritičke i vrijednosne sudove. Ona obuhvaća ne samo pozitivne ili indiferentne ocjene već i one informacije koje se mogu okarakterizirati uvredljivima, šokantnima ili uznemirujućima. I takve informacije ili ideje moraju biti zaštićene.

U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj "sukob" potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih.

Činjenica je da je tužitelj javna osoba koja je javnosti poznata ne samo u kulturnom i glazbenom svijetu, već i u političkom, obzirom da je isti bio i gradski vijećnik za HGS, a čiji je čelnik SM. Isti ima objavljen profil na Google-u, svoju službenu stranicu na društvenim mrežama, biografiju prikazanu na Wikipediji i mnogim drugim internet portalima i sl. Također, 2019. godine je tužitelj stupio na poziciju direktora opere splitskog HNK, a za koju funkciju se zna da podliježe određenim provjerama, te da su osobe koje se nalaze na takvoj funkciji pod povećalom javnosti.

Zbog navedenog i činjenice da se radi o javno eksponiranoj osobi čija je tadašnja funkcija bila od interesa za javnost, isti se ne može pozivati na zaštitu prava osobnosti sukladno čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

Također, ističe se kako Zakon o medijima na koji se tužitelj poziva, predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO, te isti na stanoviti način pravno deprivilegira osobe koje same privlače pozornost javnosti. Naime, osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost imaju pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koje te osobe obavljaju. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.

Kako u navedenom slučaju treba primijeniti odredbe Zakona o medijima kao lex specialis zakona, dok je primjena ZOO supsidijarna, pa tužitelju po nijednoj osnovi ne bi pripadalo pravo na naknadu štete jer tuženik nije počinio štetu objavljivanjem informacija o tužitelju koji je nesporno obnašao funkciju direktora opere, a sve s obzirom na činjenicu da Zakon o medijima štetu definira kao umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), a o čemu tužitelj ne dostavlja dokaze.

Ističe se i kako je nesporno da je tužitelj sudjelovao u potpisu spornog Aneksa ugovora kojeg nije sastavio ni odobrio glavni pravnik HNK, te po navedenom Aneksu tužitelj nije trebao zadovoljiti i ispuniti određene uvjete u budućnosti koje bi inače u redovnom postupku natječaja trebalo zadovoljiti, odnosno navedenim Aneksom tužitelj je u startu bio privilegiran u odnosu na bilo kojeg drugog potencijalnog kandidata kojem je zapravo onemogućeno natjecanje za radno mjesto dirigenta u kazalištu.

Nesporno je i da sam tadašnji intendant splitskog HNK ZM na novinarske upite o navedenom Aneksu nikad nije opovrgnuo navode da je isti nezakonit i sastavljen van svih proceduralnih pravila.

Zaključno se ističe kako je izlaskom spornog članka došlo do ostavki unutar samog splitskog HNK, dok je tadašnja pravnica HNK Split javno potvrdila da nikad nije sastavila navedeni Aneks, niti joj je isti došao na odobrenje, a upravo je Kazališno vijeće bilo to koje je zbog navedenog Aneksa pokrenulo postupak razrješenja ZM kao intendanta.

Također je potrebno za navesti i kako je sam tužitelj 2023. godine, napustio HNK u Splitu, te u konačnici nije konzumirao ni dirigentsko mjesto koje mu je bilo osigurano spornim Aneksom.

Dakle, očito je da je tuženik imao svako pravo objaviti navedene informacije, te dokumente koje mu je dostavio vjerodostojan izvor, a sve s obzirom na činjenicu da je pravo javnosti da se informira o važnim temama i događajima u zajednici, kao što je konkretan slučaj, daleko iznad prava na zaštitu privatnosti, ugleda i časti, a na koje se poziva tužitelj.

S obzirom na navedeno, tuženik nije mogao objaviti ni zahtjev za ispravom informacija kako je to zatražio tužitelj, jer se radilo o informacijama koje su provjerene i predstavljaju činjenično i stvarno stanje, a svaka suprotna tvrdnja bi bila u kontradikciji sa činjenicama, te ne bi bila u načelu s etičkim pravilima obavljanja novinarske profesije, a koja je prije svega zasnovana na poštovanju prava na istinu.

Pogotovo se naglašava kako je za konkretan slučaj bitan i kontekst cjelokupnog članka, a iz kojeg je razvidno da isti nije imao za cilj prouzročiti povredu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, već je cilj istoga bio potaknuti raspravu i utvrditi nepravilnosti te nezakonitosti u radu državne kulturne institucije.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu izvesti sve predložene dokaze, te nakon provođenja rasprave donijeti odluku kojom će se tužbenih zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, te istom dosuditi trošak predmetnog postupka.

U podnesku od 20. studenog 2024. god., tuženik navodi da predlaže se u dokazne svrhe saslušati svjedoke: UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], T 3, koja je u vrijeme objave teksta bila ravnateljica Drame HNK Split., i HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Član Kazališnog vijeća.

Navodi da dostavlja se Statut HNK Split i Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada HNK Split, kojima je reguliran postupak zasnivanja radnog odnosa kazališnih umjetnika. Predlaže je od HNK Split zatražiti izvornike ovih akata.

Naime, prema članku 43. Statuta HNK u Splitu, svi kazališni umjetnici prijavljeni na natječaj ili po pozivu dužni su pristupiti audiciji. Audiciju provodi audicijsko povjerenstvo koje imenuje intendant na način propisan općim aktima Kazališta. Ugovor o radu može se zaključiti s kazališnim umjetnicima ako zadovolje na audiciji.

Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada HNK Split, u članku 41. precizira kako točno umjetnik može biti oslobođen audicije. Dakle, za umjetnike Opere, Drame i Baleta, koji su svojim ranijim radom potvrdili visoku umjetničku razinu, u iznimnim slučajevima, intendant Kazališta, na prijedlog ovlaštenog ravnatelja ili Umjetničkog voditelja, može donijeti odluku o oslobađanju od polaganja audicije.

Takav prijedlog prije sklapanja Aneksa Ugovora o radu nije postojao. U ovom slučaju ovlašteni ravnatelj ili umjetnički voditelj je bio sam tužitelj. Aneksom Ugovora o radu obavezuje se poslodavac da po prestanku ugovora o radu za obavljanje poslova „Ravnatelja opere“ odmah zaključi novi ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta sa TM. Dakle bez poštivanja i provođenja procedure koja je aktima HNK Split, Statutom i Pravilnikom o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada HNK Split detaljno propisana.

Sporni Anexs nije prošao stručnu provjeru usklađenosti sa Zakonom o kazalištima, sa Statutom HNK Split, niti sa drugim pravnim aktima kazališta jer nije parafiran u pravnoj službi Grada Splita i HNK Split.

Anex Ugovora o radu nije u skladu ni sa Zakonom o radu jer se intendant prije sklapanja Anexa nije savjetovao sa Radničkim vijećem što je dužan činiti kada je u pitanju politika zapošljavanja.

Tužitelj u podnesku od 09. prosinca 2024. god., navodi da je iz sadržaja odgovora na tužbu vidljivo da tuženik postavlja prijedlog za delegaciju predmetnog sudskog postupka drugom stvarno nadležnom sudu, a imajući u vidu da je punac tužitelja inače sudac Županijskog suda u Splitu.

Tužitelj nema namjeru iznositi posebna očitovanja glede ovog prijedloga osim što ističe da je isti potpuno neosnovan te da bi ovaj prijedlog bio utemeljen u slučaju da po eventualnoj žalbi neke od stranaka na odluku suda prvog stupnja u ovom postupku ovaj spis bude povjeren na rješavanje baš Županijskom sudu u Splitu. U tom slučaju radilo bi se o važnom razlogu za svrsishodnu delegaciju, a ovako se radi samo o pokušaju pritiska na prvostupanjski sud.

Nadalje, kaže tuženik da nema odgovornosti na njegovoj strani obzirom da su svi navodi tuženika objavljeni uz prethodnu provjeru i na temelju prijave i dokumentacije dugogodišnjeg izvora kojeg se naravno u odgovoru na tužbu, ne imenuje. Konačno, kaže tuženik i da ne postoji šteta na strani tužitelja i da je postojao interes javnosti da se ista upozna sa stvarnim stanjem u predmetnom slučaju.

Šteta je tužitelju u tom mjeri počinjena da je isti naknadno uslijed niza malicioznosti koje je doživio napustio HNK Split, s tim da se tužitelj može i složiti eventualno s tvrdnjom da je postojao interes javnosti da se ista upozna sa stvarnim stanjem u predmetnom slučaju, ali tuženik u spornom članku nije ni približno predočio stvarno stanje.

Iz izlaganja tuženika vidljivo je kako isti ustraje u navodima da se ovdje radi o nezakonitom aneksu ugovora koji da je potpisao tadašnji intendant HNK Split ZM s ovdje označenim tužiteljem.

Nastavno na tužbene navode, a sukladno čl. 41. važećeg Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split, propisano je kako za umjetnike Opere, Drame i Baleta, koji su svojim ranijim radom potvrdili visoku umjetničku razinu, u iznimnim slučajevima, intendant Kazališta, na prijedlog ovlaštenog ravnatelja ili Umjetničkog voditelja, može donijeti odluku o oslobađanju od polaganja audicije. Povrh toga, u vrijeme zaključenja navedenog aneksa ugovora o radu na snazi je bio Zakon o kazalištima (NN 71/2006 i dr.), kojim je bilo propisano kako kazališni umjetnici radni odnos zasnivaju po pozivu ili na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u dnevnom tisku s tim da se način raspisivanja i provođenja natječaja uređuje statutom i općim aktima.

S tim u svezi, svoj stav iznio je i Ustavni sud u svojoj odluci U-I/1019/2022 od 12.travnja 20222. godine gdje, inter alia, navodi i sljedeće: „Razmatrajući razloge predlagatelja kojima osporavaju suglasnost s Ustavom članka 43. ZoK-a, razvidno je da predlagatelji smatraju da je osporena odredba nesuglasna s odredbom članka 12. ZR-a, te da je u "koliziji" s drugim odredbama ZoK-a, a u kojima se propisuju prava "drugih kazališnih radnika", odnosno da je primjena ZoK-a u praksi u odnosu na kazališne umjetnike zbog navedenog normiranja diskriminatorna.

Ustavni sud ističe da je Z već bio predmet ocjene suglasnosti s Ustavom u postupku pred Ustavnim sudom.

Rješenjem broj: U-I-1982/2007 od 15. svibnja 2012. (www.usud.hr) Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 41. stavka 2. ZoK-a. Mjerodavni dio obrazloženja navedenog rješenja glasi: "Proglašavajući kazališnu djelatnost djelatnošću od interesa za Republiku Hrvatsku, Ustavni sud ocjenjuje da je ZoK-om zakonodavac pristupio cjelovitom i posebnom uređenju odnosa koji proizlaze ili koji se nameću za obavljanje kazališne djelatnosti obuhvaćajući njime i prava i obveze onih koji se bave tom djelatnošću. Zbog specifičnosti obavljanja kazališne djelatnosti, razvidno je da je zakonodavac uređenje radnih odnosa kazališnih umjetnika koji obavljaju tu djelatnost, različito propisao u odnosu na važeći Zakon o radu ('Narodne novine' broj 149/09. i 69/11., u daljnjem tekstu: ZR).

Stoga pozivanje predlagatelja na odredbe ZR-a kojima je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme propisano samo kao iznimka u taksativno nabrojenim slučajevima, nije relevantno u postupku ocjene suglasnosti s Ustavom osporenog članka 41. stavka 2. ZoK-a.

(...)

Ustavni sud primjećuje da je zakonodavac za sve kazališne umjetnike zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, općenito vezao uz potrebe projekta ili programa. Takvo uređenje, Ustavni sud sagledava u kontekstu položaja, uloge i odgovornosti intendanta ili ravnatelja koji upravlja odnosno rukovodi radom kazališta upravo na temelju umjetničkog programa kao njegove okosnice.

Svim kazališnim umjetnicima s kojima je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti novi ugovor o radu bez raspisivanja natječaja. Intendant ili ravnatelj dužni su kazališnim umjetnicima nakon određenog broja godina rada u kazalištu ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

U konačnici, ZoK kazališnim umjetnicima omogućava obavljanje umjetničkih poslova izvan kazališta, uz prethodnu suglasnost intendanta odnosno ravnatelja. (...)

S tim u vezi, Ustavni sud ocjenjuje kako osporenim člankom 41. stavkom 2. ZoK-a nije onemogućeno ni ostvarivanje ustavnih prava i sloboda zajamčenih člankom 54. stavkom 2. Ustava. Naime, iz zakonskih odredaba razvidno je da su svim kazališnim umjetnicima, bez obzira djeluju li u sastavu kolektivnih umjetničkih tijela ili ne, pod jednakim uvjetima dostupna radna mjesta i dužnosti koja se odnose na obavljanje kazališne djelatnosti. Specifičnosti uređenja zasnivanja radnih odnosa za pojedine skupine kazališnih umjetnika ne bi se mogle smatrati povredom članka 54. stavka 2. Ustava."

Na okolnost da bi tužitelj svojim radom potvrdio visoku umjetničku razinu dostavlja se u privitku ovog podneska diploma o stečenom akademskom zvanju bakalaureat u orkerstarskom dirigiranju s Univerziteta u Sarajevu, zatim diploma o stečenom akademskom zvanju magistar u orkerstarskom dirigiranju s Univerziteta u Sarajevu, te diploma akademskog glazbenika violinista i profesora violine s Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.

Nadalje, dostavljaju se linkovi s recenzijama nastupa tužitelja koji mnogo govore o njegovoj visokoj umjetničkoj klasi:

https://homocumolat.com/2024/03/25/recenzija - 3 - koncert - simfonicnega - ciklasimfonicnega - orkestra – sng - maribor/

https://www.ansa.it/sardegna/notizie/2022/04/23/musica - felice - debutto – di – jure – bucevic – al – lirico – dica 058d395a - 1c94-4900 - bb69 - b4d526010692.html https://klasika.hr/index.php?p=article&id=3020

Tužitelj u nastavku postupka predlaže se na okolnost tužbenih navoda saslušati sljedeće svjedoke: ZMŽ s adresom u [adresa], ĐM kojoj se poziv predlaže dostaviti na adresu HNK Split u Splitu, Trg Gaje Bulata Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Zahtjev za ispravak Informacije od 21.04.2022. god., e-mail od 26. travnja 2022. god., Instagram profil tužitelja od 11.11.2024. godine. Objavljeni životopis tužitelja-Wikipedija od 11.11.2024. godine, Objavljeni članak "Sukob u Splitskom kazalištu. Intendant: Traži se moje razrješenje, to je politika" od 22. travnja 2022. godine, Objavljen članak "Intendant splitskog HNK ZM razriješen dužnosti" od 15. rujna 2022. godine, Objavljeni članak "Radničko vijeće Splitskog HNK: Nismo znali za Aneks ugovora Bučeviću, treba razmotriti jeli to kazneno djelo" od 05.05.2022. god., Aneks Ugovora o radu br. 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme br. 01-1669/20, sklopljen 15. listopada 2020. god., Statut Hrvatskog narodnog kazališta Split, na snazi od 12. prosinca 2013. godine, četiri Odluke o izmjeni Statuta Hrvatskog narodnog kazališta Split od 08. prosinca 2014. god., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split od 04. kolovoza 2017. god., Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split od 11. srpnja 2017. god., Odluku o izmjenama pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split od 18. siječnja 2021. god., Pravilnik o izmjenama pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split od 21. svibnja 2021. god., 03. srpnja 2023. god., i 30. rujna 2024. god., Diplomu o stečenoj akademskoj tituli i stručnom zvanju Bakalaureat/bachelor muzičkih umjetnosti-orkestarsko dirigovanje br. 324/2017 od 02. prosinca 2017., Univerziteta u Sarajevu, Muzička akademija od 02.12.2017. god., Diplomu o stečenoj akademskoj tituli i zvanju magistar muzičkih umjetnosti- orkestarsko dirigovanje Univerziteta u Sarajevu, Muzička akademija br. 146/II-2018 od 01.12.2018. godine, i Diplomu o stečenoj visokoj stručnoj spremi i stručnom zvanju akademski glazbenik-violinist i profesor violine br.402/2007 Sveučilišta u Splitu, Umjetnička akademija od 06.12.2007. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o medijima (N.N. br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22), propisuje u odredbi čl. 16 st. 1, između ostaloga, i to da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje.

U odredbama čl. 21 st.1, st.2, st.3, st.4 i st.6, Zakona o medijima, propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuje se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena;

-vjerno izvješće sa rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne izvršne ili sudbene vlasti, ili tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnom mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela.

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

- proizišla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

U odredbama čl. 22 st. 1 i st. 2 Zakona o medijima, propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladnom općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Nadalje je u odredbi čl. 23 Zakona o medijima, propisano da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

Među parničnim strankama nije sporno da je dana 18. travnja 2022.g., tuženik u online izdanju web portala www.teatar.hr, čiji je nakladnik, objavio članak s naslovom : „(IMAMO DOKUMENT) Kerumovom dirigentu ZM i HDZ protuzakonito osigurali uhljebljenje nakon mandata“, a nije sporno niti to da su u predmetnom članku objavljene informacije na koje se tužitelj poziva u tužbi.

Među strankama je nesporno i to da je tužitelj u cijelosti udovoljio propisanom uvjetu stjecanja prava na podnošenje tužbe za naknadu nematerijalne štete iz odredbe čl. 22 st. 2 Zakona o medijima, a obzirom da sadržaj priloženog Zahtjeva tužitelja za objavu isprike od 21. travnja 2022. god., nedvojbeno predstavlja upravo Zahtjev za objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, a sve u smislu odredbe čl. 22 st. 2 Zakona o medijima.

Nadalje, ovaj sud u potpunosti prihvaća navode tužitelja da bi prijedlog tuženika za delegaciju nadležnosti, i to nadležnosti Županijskog suda u Splitu, a nikako ovog suda, bio utemeljen jedino u slučaju da po eventualnoj žalbi neke od stranaka na odluku ovog suda kao suda prvog stupnja u ovom postupku, ovaj spis bude povjeren na rješavanje baš Županijskom sudu u Splitu.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), propisuje u odredbi čl. 52 st. 1, da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

Ovaj sud je u konkretnom slučaju mjesno nadležan za suđenje u predmetnom sporu, i to kao sud na čijem je području nastupila štetna posljedica na koju se tužitelj poziva u tužbi, a obzirom da tužitelj prebiva na području mjesne nadležnosti ovog suda, pa je istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen kao neosnovan. Pregledom priloženog Aneksa ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20, utvrđeno je da je isti zaključen dana 05. listopada 2020. god., između Hrvatskog narodnog kazališta Split, Trg Gaje Bulata 1, zastupano po intendantu gospodinu ZM, dalje kao poslodavac i tužitelja TM, kao radnika.

Ugovorne strane suglasno konstatiraju da su zaključili Ugovor o radu za obavljanje poslova "Ravnatelj opere" na određeno vrijeme do 30. lipnja 2023. godine, odnosno do prestanka funkcije intendanta ZM (članak 1).

Ugovorne strane suglasno iz čl. 3 st. 1 temeljnog ugovora dodaju st. 2 koji glasi:

Po prestanku ugovora o radu za obavljanje poslova "Ravnatelja opere" poslodavac je u obvezi odmah zaključiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu s odredbama Zakona o kazalištima za obavljanje poslova dirigent sa TM i omogućiti mu obavljanje tih poslova sa svim pripadajućim pravima sukladno općim aktima poslodavca (čl. 2).

Ovaj ugovor je zaključen u četiri istovjetna primjerka (čl.3).

Aneks ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., vlastoručno je potpisan od strane intendanta HNK Split ZM, kao poslodavca i tužitelja TM, kao radnika, a sadržava i vlastoručno potpisanu izjavu Gradonačelnika [adresa] ZMŽ u kojoj potvrđuje da je suglasan s ovim Aneksom ugovora.

Prema tome, sporni Aneks ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., u svojoj odredbi čl. 2, zapravo predstavlja svojevrsni Preliminarni ugovor o radu, odnosno svojevrsni Predugovor o radu, a kojim HNK Split kao poslodavac i tužitelj kao radnik, preuzimaju obvezu kasnije sklopiti glavni Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta, i to gotovo tri godine prije isteka sklopljenog Ugovora o radu za obavljanje poslova "Ravnatelj opere" na određeno vrijeme do 30. lipnja 2023. godine, odnosno do prestanka funkcije tadašnjeg intendanta HNK Split ZM, kao potpisnika spornog Aneksa ugovora o radu u svojstvu poslodavca.

Slijedom navedenog, razvidno je da HNK Split kao poslodavac i tužitelj kao radnik, spornim Aneksom ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., nisu sklopili novi Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta, već su preuzeli obvezu kasnije sklopiti glavni Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta, i to nakon proteka gotovo tri godine tj, nakon isteka među njima sklopljenog Ugovora o radu za obavljanje poslova "Ravnatelj opere" na određeno vrijeme do 30. lipnja 2023. godine, odnosno nakon prestanka funkcije tadašnjeg intendanta HNK Split ZM, kao potpisnika spornog Aneksa ugovora o radu u svojstvu poslodavca.

Odredbe Zakona o radu, Zakona o kazalištima, Statuta Hrvatskog narodnog kazališta Split i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split, a koje se odnose na sklapanje Ugovora o radu kod Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, stoga nisu od nikakvog značaja za donošenje odluke suda u predmetnom sporu.

Ovaj sud međutim, cijeni da odredba čl. 2 spornog Aneksa ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., a koji stoga u suštini predstavlja svojevrsni Preliminarni ugovor o radu, odnosno svojevrsni Predugovor o radu, kojim se ugovorne strane obvezuju da će po proteku gotovo tri godine tj. nakon prestanka funkcije tadašnjeg intendanta HNK Split ZM, odnosno potpisnika spornog Aneksa ugovora o radu u svojstvu poslodavca, sklopiti glavni Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta, predstavlja eklatantno kršenje odredbi Zakona o radu, Zakona o kazalištima, Statuta Hrvatskog narodnog kazališta Split i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split, a sve budući da je ovakvo preliminarno preuzimanje obveze zasnivanja radnog odnosa nespojivo sa radnim zakonodavstvom u Republici Hrvatskoj.

Osim toga, imajući u vidu da se spornim odredbama predmetnog Aneksa ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., zapravo rezervira radno mjesto dirigenta upravo za tužitelja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, i to u razdoblju od naredne gotovo tri godine, te da bi prema njegovim odredbama isti Aneks ugovora po proteku tih gotovo tri godine, odnosno nakon prestanka funkcije intendanta ZM, trebao obvezivati i narednog intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, ovaj sud cijeni da tuženik tijekom postupka osnovno ističe da je spornim Aneksom ugovora o radu tužitelj u startu bio nezakonito privilegiran u odnosu na bilo kojeg drugog potencijalnog kandidata kojem je zapravo onemogućeno natjecanje za radno mjesto dirigenta u kazalištu. Osim toga, tuženik tijekom postupka osnovano ističe da je iz konteksta cjelokupnog predmetnog članka razvidno da isti nije imao za cilj prouzročiti povredu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, već da je cilj istoga bio potaknuti raspravu i utvrditi nepravilnosti te nezakonitosti u radu državne kulturne institucije, kao i to da je očigledno da je tuženik imao svako pravo objaviti navedene informacije, a sve s obzirom na činjenicu da je pravo javnosti da se informira o važnim temama i događajima u zajednici, kao što je konkretan slučaj.

Obzirom na činjenicu da iz naprijed navedenih razloga HNK Split kao poslodavac i tužitelj kao radnik, spornim Aneksom ugovora o radu broj 01-2355/19 od 20. rujna na određeno vrijeme broj 01-1669/20 od 05. listopada 2020. god., nisu sklopili novi Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta, te da stoga odredbe Zakona o radu, Zakona o kazalištima, Statuta Hrvatskog narodnog kazališta Split i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hrvatskog narodnog kazališta Split, na koje se pozivaju stranke tijekom postupka, a koje se odnose na sklapanje Ugovora o radu kod Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, nisu od nikakvog značaja za donošenje odluke suda u predmetnom sporu, valjalo je odbiti prijedloge stranaka radi izvođenja dokaza saslušanjima predloženih svjedoka upravo na okolnosti sklapanja novog Ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova dirigenta.

Slijedom navedenog, informacije objavljene u spornom članku su utemeljene na točnim činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i pritom je postupano u dobroj vjeri, a osim toga objavljene informacije su proizišle i iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javom interesu, te su objavljene informacije dane u dobroj vjeri, pa u konkretnom slučaju tuženik sukladno citiranim odredbama čl. 21 st. 4 Zakona o medijima, kao nakladnik ne odgovara za štetu.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je bez daljnjeg raspravljanja donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., pristup na jedno ročište 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 112,50 eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 31. siječnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika