REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

Posl. broj Psp-160/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sutkinji Antoneli Franulić Pilj, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ad. 1) IV pok. I, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2) EV pok. I, iz [adresa]. 3804, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić –Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tužene Općine Nerežišća, OIB: 44288790358, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Budimir&Partneri d.o.o. u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vinka Fabjanovića, odvjetnika i punomoćnice tužene ĆV, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave odluke, dana 31. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik zasmetao tužitelje u posjedu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 255 KO [katastarska općina], time što je bez dopuštenja tužitelja srušio ogradni betonski zid dužine cca 4m, visine cca 1m i širine cca 20 cm koji zid je na skici dipl.ing.geod. Petra Garmaza „ Solin, 04.11.2024.“ označen plavom bojom i slovima A-B-C-D-E, a koja skica čini sastavni dio ove presude, i koji zid se nalazio na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 255 KO [katastarska općina] pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti ranije posjedovno stanje na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 255 KO [katastarska općina] i to baš na način da ponovno postavi identični ogradni betonski zid dužine cca 4m, visine cca 1m i širine cca 20 cm, na skici dipl. ing. geod. Petra Garmaza „ Solin, 04.11.2024.“ označen plavom bojom i slovima A- B-C-D-E, te da se ubuduće kloni svakog takvog i sličnog smetanja.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište, primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II. Nalaže se tužiteljima da, u roku od 15 dana, naknade tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura uvećan za zatezne kamate od dana donošenja odluke.

Obrazloženje

1. Dana 14. studenog 2023. godine zaprimljena je tužba tužitelja, radi smetanja posjeda u kojoj se navodi da su isti suvlasnici i posjednici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina da je bila ograđena betonskim ogradnim zidom koji se u cijelosti nalazio na nekretnini tužitelja sve dok tuženik nije srušio predmetni zid, čime je istima zasmetan posjed ove nekretnine, a za koji čin smetanja posjeda je MV saznao dana 18. listopada 2023. godine, te je isto prijavio policiji. Iz policijske potvrde da proizlazi da je tuženik priznao da je srušio predmetni betonski ogradni zid.

2. Dana 8. studenog 2024. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim je uredio tužbeni zahtjev sukladno dopunjenom geodetskom vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza.

3. Dana 15. prosinca 2023. godine zaprimljen je odgovor na tužbu tužene Općine Nerežišća kojim se ista u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Opreza radi istaknut je prigovor nepravodobnosti tužbe. Osporava se aktivna legitimacija tužitelja, za traženjem posjedovne zaštite u odnosu na navedenu nekretninu. Navodi se kako nije sporno da je tuženik po svojim upravnim tijelima, nakon što je dobio dojavu o izgradnju betonskog zida na nerazvrstanoj cesti pod njegovim upravljanjem, po izvršenom očevidu i ostavljanjem roka za dobrovoljno uklanjanje istog zida i vraćanje ceste u prvobitno stanje, dao ukloniti predmetni zid. Osporava se da bi tuženik takvim radovima uklanjanja betonskog zida s nerazvrstane ceste uopće zasmetao posjed tužitelja, kao i da bi tužitelji uopće imali pravo na posjedovnu zaštitu takvog posjeda (ukoliko bi isti posjed tužitelja uopće i postojao na tom dijelu ceste, a što se osporava), jer dio nerazvrstane ceste kao javnog dobra u općoj uporabi po svojoj naravi niti ne može biti predmet posjedovanja, a niti takav posjed može uživati posjedovnu zaštitu, slijedom čega je istaknut i prigovor apsolutne nenadležnosti suda.

4. U dokazne svrhe pregledani su izvadak iz zemljišne knjige, potvrda PP Brač, zapisnik o očevidu Općine Nerežišća, fotografije mjesta spora, geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, očitovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka UV, zz tužena CV, svjedoka ŠV, JV, RV, HV i TV.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 255 K. O. [katastarska općina], a vezano za rušenje zida od strane tužene Općine Nerežišća.

7. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

8. Odredbom članka 22. stavka 1. ZVDSP-a je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda u smislu odredbe članka 441. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP ) se ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastaloga smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici za po 1/3 dijela upisani NV, IV i MV Slobodna.

11. Pregledom potvrde PP Brač od dana 20. listopada 2023. godine proizlazi da se istom potvrđuje da je dana 18. listopada 2023. godine zaprimljena dojava ŠV da je u mjestu Dračevica kod kućnog broja 85 srušen ogradni zid, a da bi uzrok rušenja mogao znati CV. Izlaskom na mjesto događaja policijske ophodnje utvrđenja je vjerodostojnost dojave, te je u Općini Nerežišća obavljen razgovor sa pročelnikom Općine ČV koji je kazao da je općinsko vijeće Općine Nerežišća donijelo odluku da se u [adresa] kod kb. 85 proširi javni put i proglasi javna cesta na koji bi se Općina upisala kao vlasnik. Općina Nerežišća da je g. MV pisanim putem izvijestila da će se provesti navedena odluka, te kako isti u zadanom roku nije uklonio zid, po nalogu Općine isti je uklonjen.

12. Pregledom zapisnika o očevidu Općine Nerežišća, Jedinstveni upravni odjel od dana 10. listopada 2023. godine utvrđeno je da je mjesto očevida izvršeno u Općini Nerežišća, [adresa], nerazvrstana cesta Općine Nerežišća oznake NC DRA 05, u naravi kčzgr. 118/2, 1183 k. o. [katastarska općina], predmet očevida betonski zid na kolniku nerazvrstane ceste NC DRA 05. Iz nalaza očevida proizlazi kako izvršenik BV nije postupio po nalogu iz rješenja, te kako je na betoniranom kolniku nerazvrstane ceste pod upravom Općine Nerežišća oznake NC DRA 05 u naravi kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje postavljena prepreka – betonski ogradni zid, te kako je time u potpunosti onemogućeno odvijanje prometa na opisanoj nerazvrstanoj cesti 13. Zakonski zastupnik tužene CV je u svom iskazu naveo da u vrijeme kada je predmetni zid sagrađen i srušen, da je upravo on bio načelnik Općine Nerežišća, tako da mu je predmetni događaj poznat. Prošle godine krajem ljeta u Općini su saznali da je sagrađen zid, te je pročelnik zatražio od osobe za koju su saznali da je investirala gradnju zida, da se ukloni, ali kako osoba nije postupila po nalogu Općine, da je tužena izvršila rušenje zida. Načelnik je već sedam godina, te put na kojem se nalazi predmet spora nije betoniran unutar tih sedam godina, već prije njegovog mandata, dakle sigurno unatrag cca 10 godina. Nije mu poznato jesu li tužitelji za vrijeme njegova mandata dolazili u [adresa]. Prije nego je put betoniran na njegovom mjestu se nalazio makadamski put, a misli da je bio iste širine. Napomenuo je da je makadamski put tu postojao sigurno od druge polovice osamdesetih godina obzirom da se i on osobno svojim automobilom provozio se preko predmeta spora kako bih pristupio do kuće ĐV, odnosno njegova unuka E koji je vršio popravak motornih pila. ZZ je predočen list 50 spisa te je pokazao da se na mjestu betoniranog puta nalazio makadamski put kuda je on prolazio autom, pojasnio je da od crvenog automobila koji je vidljiv na fotografiji je lijevo skretao u dvorište kuće ĐV. Naveo je da je od 2004. godine bio pročelnik Općine Nerežišća te je u tom svojstvu odlazio kod ZV koji je imao svoj OPG i prodavao bračke proizvode, koje je on kupovao u ime Općine. Dakle nebrojeno puta je odlazio kod obitelji ZV i uvijek bi zatekao nekoga drugoga kako prolazi ovim putem. Na pitanje pun. tužitelja da li je Općina Nerežišća donijela odluku da bi predmetna nekretnine bila nerazvrstana cesta, odgovorio je da jeste. Predmetni zid je Općina Nerežišća uklonila na temelju toga što je isti izgrađen na nerazvrstanoj cesti koju Općina Nerežišća smatra svojim vlasništvom.

14. Iz iskaza svjedoka UV, starog 63 godine proizlazi da je on stanovnik mjesta [adresa] više od 40 godina koja je malo mjesto koje broji cca 50 stanovnika tako da je svima sve poznato unutar mjesta. Svjedoku je predočen list 50 spisa, te na pitanje je li mu poznat predio u [adresa] koji je vidljiv na fotografiji, naveo je da mu je poznat, jer svakodnevno pet puta cestom iznad predmeta spora prolazi i to pješke, automobilom i motorom, tako da ima uvid u isti. Poznato mu je da su unatrag cca godinu dana tužitelji došli u [adresa] te su sagradili ogradni zid koji je omeđivao njihovo dvorište. Svjedoku je predočen list 29 spisa, te je naveo da se radi upravo o tom zidu. Prije davnih godina na ovom mjestu je bio mali konjski putić. Nakon toga nije mu poznato kada je susjed koji ima kuću iznad predmet spora proširio put do svoje kuće uz pomoć Općine i tadašnjeg načelnika OV. Nakon toga, kako je već ranije kazao, unatrag cca godinu dana kada je vlasnik došao iz Australije i vidio da su mu "ukrali među ispred kuće" i betonirali prostor ispred kuće sagradio je zid koji je vidljiv na fotografiji na listu 29 spisa i odjednom je taj zid "nestao". Ujutro je prolazio i bio je na tom mjestu, dok ga popodne već nije bilo. Ne bi znao kazati koliko je vremena prošlo od kada je Općina betonirala prolaz, pa kada je sagrađen predmetni zid. Tužitelji jednom godišnje dođu iz Australije. Kada su tužitelji došli iz Australije i vidjeli da je betoniran put po svojoj međi sagradili su zid. Kada bi tužitelji došli iz Australije na ovom mjestu gdje su sagradili zid su držali svoj parkirani automobil, jer su to smatrali svojim dvorištem. Ovim betoniranim putem pored zida prolaze JV i Ć (Šimica) čijeg se prezimena trenutno ne može sjetiti, a koji su stanovnici [adresa]. Prije nego što je sagrađen zid JV i ZV su tuda prolazili autom te su oni zajedno s općinom napravili put da bi tuda mogli prolaziti. Naime prije nego je betonirano bio je uski putić i nije se moglo proći autom. Njegovo mišljenje je, a i svih iz sela da su JV i ZV zajedno sa općinom "ukrali tužiteljima dvorište", a sve kako bi imali put do svojih nekretnina. Na pitanje zam. pun. tužitelja tko je koristio raniji postojeći konjski putić, odgovorio je da ga je koristio JV odnosno njegov sada pok. otac ŽV. Put su koristili na način da su tuda prolazili tovarom. Naime širina puta je bila takva da je tuda mogao proći jedino naprćeni tovar. Svjedoku je predočava list 50 spisa, te je na pitanje da li se put koji je vidljiv na fotografiji ispod crvenog automobila spaja na neki drugi put, odgovorio je da je to pristup do jedne kuće, ali da se može spojiti sa glavnim putem. Na daljnje pitanje je li dok je postojao konjski putić postojala neka zapreka za prolaz tuda neka vrata, laza, odgovori je, da je prolaz bio slobodan.

15. Svjedok MV je u svom iskazu naveo da je suprug tužiteljice ad. 2) bio njegov susjed u Imotskom sve dok nisu unatrag 60 godina odselili u Australiju. S obzirom da tužitelji imaju kuću u [adresa], a on im je bio prijatelj, opunomoćili su ga da u njihovo ime može izvoditi bilo kakve radove i zastupati ih. Pojasnio je da je tužitelj ad. 1) IV brat od tužiteljice ad. 2) DV. 2017. godine M i njen suprug su došli u [adresa] i vidjeli da im je izbetonirano dvorište. Od 1990. pa nadalje tužitelji su svako godinu dana dolazili u [adresa]. Dakle, tek su 2017. godine prilikom dolaska zatekli betonirano dvorište. Shvatili su da je od njihova dvorišta napravljen javni prolaz. Zamolili su ga da im izgradi ogradni zid u granicama njihove parcele, odnosno na međi. Doveli su geometra koji je točno izmjerio među i on (svjedok) je po tome izgradio zid 2023. godine. Od devedesetih godina on je svake godine obilazio njihov posjed u [adresa], odnosno pristupao je na predmet spora. Također i on je sam vidio da je put betoniran 2017. godine. Prije betoniranja uopće se nije radilo o putu, odnosno nije bio iste širine kao danas, obzirom da je bio samo makadamski prolaz širine 150cm na koji način tuda nije mogao prolaziti automobili već se moglo proći samo pješice. Na pitanje pun. tužene jesu li tužitelji išta poduzeli od 2017. godine kada su uočili da je predmet spora betoniran odgovorio je da je on osobno otišao u Ured za urbanizam u Supetru i pitao da li može izgraditi ogradni zid na što su mu objasnili da može i to visine 150 cm. Cca 2022. godine predmet spora ogradio je željeznim stupcima između kojih sam razvukao lanac, ali su ga već sutradan nazvali susjedi da su došli iz Općine Nerežišća i uklonili postavljeno. Od 2017. do 2022. godine ni tužitelji ni on nisu ograđivali predmet spora već su se tuda provozili i obitelji ZV i obitelj JV, iako oni imaju drugi pristupni put do svojih kuća.

16. Svjedok JV, star 68 godina, je naveo da mu je predmet spora jako dobro poznat iz razloga što se predmetnim putem dolazi do njegove obiteljske kuće. Na fotografiji br. 5 na listu 50 spisa na desnoj strani, da je vidljiva ruševina koja je njegovo vlasništvo. Također s druge strane fotografije vidljiva je kuća koja je izgrađena na nekretnini koja je bila njegovo vlasništvo i koju je poklonio sestri. Tek unatrag dvije godine je doznao da je 2011. godine Općina Nerežišća predmetni put proglasila nerazvrstanom cestom kojom prilikom je i dio njegove nekretnine proglašen nerazvrstanom cestom. Predmetni put betoniran je unatrag cca 13 godine, a prije je bio makadamski put i to iste širine. Predmetnim putem se oduvijek moglo provoziti malim osobnim automobilom. Tužitelji posljednjih 15 godina svake godine dolaze iz Australije na otok Brač. Prilikom njihova dolaska oni su svake godine viđali da je put betoniran i nije bilo nikakve reakcije s njihove strane. Tek unatrag dvije godine im je to počelo smetati, te su izgradili betonski zid. Predmetni put je javni put i preko njega mogu svi prolaziti. Na pitanje pun. tužitelja da li do njegove obiteljske kuće postoji neki drugi put osim predmetnog odgovorio je da postoji, ali je isti neadekvatan za prolaz automobilom, a predmetnim putem može proći i kamion do njegove kuće.

17. Svjedok RV, star 66 godine, je naveo da mu je predmet spora poznat iz razloga što je bio podstanar u kući tužitelja. Naveo je da se oduvijek radilo o javnom putu kojim su prolazili ljudi. Naime, on je od 1988. godine, pa do unatrag 14 godina, odnosno 22 godine, živio u kući IV, te je imao prilike viđati predmet spora. Prvotno je bio put širine cca metar i po, a proširio se još dok je on živio u kući IV možda negdje cca 1991. godine. Njegova gazdarica je bila majka tužitelja, gospođa U, i put se širio dok je ona još bila živa, te nije bilo nikakvih konflikata u vezi toga. Na pitanje pun. tužitelja je li u posljednjih 14 godina od kada je iselio iz kuće IV prolazio predmetom spora, odgovorio je da jeste i to kada bi odlazio u kuću JV ili ZV. Na pitanje postoji li drugi put do kuće JV i ZV odgovorio je da postoji jedan uži kuda može proći fićek. Na pitanje je li mu poznato kada je predmetni put betoniran, odgovorio je da nije bio betoniran dok je on živio u kući IV već je betoniran unatrag cca 10 do 12 godina. Na pitanje je li mu poznato da bi tužitelji sagradili zid u novije vrijeme, odgovorio je da mu je poznato, jer zbog toga zida nije mogao pristupiti kući ZV.

18. Svjedokinja HV, stara 71 godina, je navela da joj je predmet spora poznat iz razloga što tu živi, odnosno to je pristupni put do njene obiteljske kuće. Napomenula je da ima još jedan put do njene kuće kojim se može pristupiti manjim autom. Svjedokinji je predočen list 50 spisa, te je ista potvrdila da se radi o predmetu spora. Ona je 1984. godine došla živjeti u [adresa], te je već tada prolazila ovim putem do svoje obiteljske kuće. Tada je bio makadamski put, a betoniran je unatrag cca 15 godina. Prilikom betoniranja nitko se nije žalio ni bunio, pa tako ni obitelj IV. Tek unatrag par godina su počeli negodovati zbog puta. C žive u [adresa] i dolazili su svake godine na otok Brač s time da ove godine nisu bili. Kad njenu obitelj posjećuju prijatelji ili netko drugi svi pristupaju predmetnim putem do njihove obiteljske kuće. Također njena obitelj ima OPG i kupci koriste predmetni put kako bi došli do njih. Njihovi susjedi su obitelj JV, te kako predmetnim tako i drugim onim manjim putem pristupaju ljudi do njihove obiteljske kuće. Na pitanje pun. tužitelja od kada se predmetnim putem može proći automobilom ista je odgovorila da i prije nego što je put betoniran i to sigurno unatrag cca 30 godina se već prolazi autom. Na pitanje je li joj poznato da bi tužitelji sagradili nekakav zid, odgovorila je da je vidjela da je zid sagrađen nasred puta. Na pitanje je li joj poznato koliko dugo se zid tu nalazio, odgovorila je da možda cca tjedan dva pa ga je Općina srušila.

19. Svjedok TV, star 59 godina, je naveo da mu je predmet spora jako dobro poznat iz razloga što je kod svoje tete Š odlazio još kao dijete sa svojim ocem, a i kod obiteljskih prijatelja koji su susjedi i to obitelji JV i HV. Kada je kao dijete odlazio na predmet spora tu je postojao uski kozji putić i to uz suhozid koji se nalazi na desnoj strani fotografije na listu 50 spisa, a sa lijeve strane je bilo dvorište tužitelja. Ne zna kazati do koje godine je bio kozji putić. Kada bi odlazio kod JV i HV do njihovih kuća bi pristupao donjim putem. Ne zna kazati do kada je njegova teta U bila živa, a umrla je u Australiji. Obitelj njegove tete se davno odselila iz njihove kuće u [adresa], te su nakon toga imali i podstanara i to LV koji je ranije svjedočio. Od kada su se njegovi rođaci odselili u Australiju više nije dolazio u njihovu kuću, već je samo dolazio kod njihovih susjeda i to kako je već naveo JV i HV i to donjim putem. Predmetni put je betoniran unatrag cca 10 godina. Prilikom betoniranja put je za tri puta proširen odnosno betoniranjem su ušli u dvorište njegove tete. Rođaci dolaze svake godine na Brač iz Australije, a prošlo ljeto kada su došli onda su uz pomoć njega i ŠV sagradili armirani betonski zid i to točno na mjestu gdje je nekoliko dana prije geometar označio da bi bila međa odnosno granica parcele njegovih rođaka. Tužitelji prije betoniranja zida odnosno od kada je betoniran put unatrag deset godina nisu dolazili na Brač. Na pitanje pun. tužitelja koliko dugo je zid stajao na mjesto gdje je izgrađen, odgovorio je cca dva mjeseca. Na pitanje je li netko dolazio provjeravati nekretninu tužitelja od kada su oni u Australiji, odgovorio je da je dolazio MV i da je obitelj HV imala ključeve njihove konobe.

20. Sud poklanja vjeru iskazima zakonskog zastupnika tužene CV i svjedoka JV, RV i HV i to stoga što se njihovi iskazi u bitnom nadopunjuju, logični su, životni i u skladu su s preostalim izvedenim dokazima, dok nije u potpunosti poklonio vjeru iskazima svjedoka UV, TV i GV i to u onom dijelu u kojem su u suprotnosti sa preostalim izvedenim dokazima, s time da su njihovi iskazi i međusobno bili kontradiktorni i ovom sudu neuvjerljivi, pa je tako MV, koji je u kontaktu sa tužiteljima i kojeg su ovlastili da ih može "zastupati u sudskim sporovima, izboru odvjetnika i druge pravne pomoći u poslovima obrane njihovih prava na čest. zgr. [katastarska čestica]", izjavio kako tužitelji od 1990. pa nadalje svaku godinu dolaze u [adresa], te kada su došli 2017. godine da su vidjeli da im je izbetonirano dvorište, ali da su reagirali tek 2022. godine i naložili izgradnju spornog zida, dok je svjedok PV, neosnovano tvrdio kako tužitelji od kada je betoniran put unatrag deset godina nisu dolazili na Brač, a svjedok PV je neosnovano iskazivao kako tužitelji jednom godišnje dođu iz Australije, pa kada su vidjeli da je betoniran put da su odmah po svojoj međi sagradili zid. Također je i dio iskaza ŠV, u kojem je naveo da se prije betoniranja uopće nije radilo o putu, odnosno nije bio iste širine kao danas, obzirom da je bio samo makadamski prolaz širine 150 cm, na koji način tuda nije mogao prolaziti automobili već se moglo proći samo pješice, kontradiktoran sa preostalim izvedenim dokazima.

21. Dana 22. svibnja 2024. godine zaprimljeno je geodetsko vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza u čijem nalazu se navodi da se po dolasku na očevid pokazuje predmet spora, odnosno ostaci armature nekadašnjeg zida i to u postojećem betonskom putu, te u krajnjem sjeverozapadnom dijelu ostaci te armature na kamenom zidu, prepoznatljivom po tome što se na njemu nalaze dvije željezne cijevi. Ovi ostaci armature su u skici mjesta spora označeni plavim krugovima. Nadalje iz zaključka proizlazi da temeljem obavljene izmjere stanja terena, te preklapanjem službenog katastarskog plana sa stanjem terena vještak može sa sigurnošću zaključiti kako je vidljivo da se u skici mjesta spora ostaci armature ( plavi krugovi u skici mjesta spora) nalaze unutar kč. zgr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], te ukoliko je to armatura od nekadašnjeg zida, onda se može zaključiti i da se taj zid nalazio unutar kč. zgr. [katastarska čestica] prije uklanjanja.

22. Dana 4. studenog 2024. godine zaprimljena je dopunjana skica mjesta spora stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, sa približno označenom pozicijom nekadašnjeg zida i to označenom plavom linijom i točkama A,B,C,D i E.

23. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, te dopunjeno vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Petra Garmaza jer je isto objektivno i sačinjeno u skladu s pravilima struke, a niti stranke nisu imale prigovora na isto.

24. Među strankama nije sporno da je upravo po nalogu tužene Općine Nerežišća, srušen predmetni zid, a koji je pobliže opisan u dopunjenoj skici mjesta spora stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza i čija pozicija je među strankama također nesporna.

25. Međutim, među strankama je sporno je li rušenjem predmetnog zida uopće počinjeno smetanje posjeda, odnosno da li je predmet spora, prema tvrdnji tužene, u naravi dio nerazvrstane ceste, odnosno javnog dobra u općoj uporabi, pa bi bilo isključeno smetanje posjeda, a time i posjedovna zaštita na takvom zemljištu, zbog čega je predmet spora potrebno raspraviti i primjenom odredbi Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje. ZC) koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011. godine.

26. Odredbom čl. 131. st. 1. ZC propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga zakona, postaju nerazvrstane ceste. Stavkom 7. istog članka propisano je da su nekretnine koje su prema ovom zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze. Pravno shvaćanje o ex lege stjecanju prava vlasništva jedinica lokalne samouprave na nerazvrstanim cestama zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-457/2021 od 14. lipnja 2023. i Rev-1086/2016 od 13. siječnja 2021., kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017. (toč.25.).

27. U konkretnom slučaju, sporni dio čest. zgr. [katastarska čestica], prema utvrđenju ovog suda, predstavlja put koji je dugi niz godina bio dostupan većem broju korisnika. Kako u trenutku stupanja na snagu ZC isti nije bio razvrstan kao javna cesta, isti je stupanjem na snagu ZC, a sukladno odredbi čl. 131. st. 1. ZC, postao nerazvrstana cesta koja je, sukladno čl. 131. st. 7. ZC i čl. 101. st. 1. ZC, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave tj. u ovom slučaju tužene, pri čemu je pravno neodlučno što predmetni put nije evidentiran niti u zemljišnim knjigama, niti u katastru.

28. Naime, iz iskaza svjedoka RV, koji je u bio podstanar u kući tužitelja koja je položena uz predmet spora i to od 1988. godine, pa do unatrag 14 godina, proizlazi da je predmet spora bio sastavni dio puta kojim se nesmetano prolazilo, te da se prvotno radilo o putu širine cca metar i po, a proširio se cca 1991. godine, kada je još bila živa njegova gazdarica (majka tužitelja), te nije bilo nikakvih konflikata u vezi toga. Također i iz iskaza zakonskog zastupnika tužene CV proizlazi da je makadamski put tu postojao sigurno od druge polovice osamdesetih godina obzirom da se i on osobno svojim automobilom provozio preko predmeta spora kako bi pristupio do kuće ĐV, odnosno njegova unuka E koji je vršio popravak motornih pila. Nadalje sa ovim iskazima suglasan je i iskaz svjedoka JV koji je naveo da je predmetni put od davnina jedini pristupni put automobilom do njegove obiteljske kuće, obzirom da sa druge strane postoji pristup isključivo pješke, s time da je predmetni put betoniran unatrag cca trinaest godina, a prije čega je bio makadamski put iste širine, te su tužitelji svake godine prilikom dolaska iz Australije na Brač imali priliku vidjeti da je put betoniran ali nisu reagirali sve dok unatrag godinu dana nisu sagradili sporni zid. Također i svjedokinja HV je iskazivala da je predmetni put pristupni put do njene obiteljske kuće i to od 1984. godine kada je došla živjeti u [adresa], tako da istim pristupa kako njena obitelj tako i njihovi prijatelji i kupci obzirom da imaju OPG, a i istim putem pristupa do svoje kuće obitelj JV i njihovi posjetitelji. Put je unatrag petnaestak godina betoniran, a prije je bio makadamski kojim se sigurno trideset godina nesmetano provozilo automobilom, s time da se nitko pa ni tužitelji svih tih godina nisu protivili što je put betoniran sve dok na sred puta nisu izgradili sporni zid, kojeg je odmah Općina Nerežišća uklonila kako bi se nastavio dotadašnji nesmetan provoz automobila.

29. Imajući na umu ovakva utvrđenja i zauzete stavove ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako je sporni dio čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi sastavni dio puta koji postoji više desetaka godina i koji je bio dostupan većem broju osoba koji su se istim nesmetano koristili prolazeći pješice i prijevoznim sredstvima, a što je godinama bilo vrlo dobro poznato tužiteljima da predmet spora faktički ima svojstvo i svrhu javnog dobra, te nisu poduzimali nikakve radnje sve do izgradnje spornog zida kojim su onemogućili dotadašnje korištenje puta zbog čega je tužena odmah reagirala i naložila uklanjanje spornog zida koji je prema faktičnom stanju izgrađen na dijelu javnog puta.

30. Dakle, točni su navodi tužene da se posjedovna zaštita ne može pružiti na javnom dobru - putu, a prilikom prosudbe je li se radi o javnom putu ili ne, nije odlučno stanje u katastru ili zemljišniku, već je odlučno utvrditi faktično stanje, odnosno onakvo stanje kakvo je na terenu, pa kako je ovaj sud nedvojbeno utvrdio, da se u konkretnoj pravnoj stvari sporni zid nalazio na javnom putu, obzirom da se radi o putu kojim se nesmetano odvijao promet, to isti ne može biti predmet posjeda i zaštite posjeda.

31. Slijedom svega naprijed navedenog sukladno odredbi članka 441. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako tužitelji nisu s uspjehom dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora, te kako je utvrđeno da se radi o putu koji je nedvojbeno javno dobro, to nije niti moglo nastati smetanje posjeda, pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) pa je tuženoj priznat trošak u iznosu od 250 bodova kao jednokratna nagrada za spor radi smetanja posjeda, zatim nagrada za daljnje radnje nakon 4. radnje i to pristup na ročište od dana 04. srpnja 2024. godine, 01. listopada 2024. godine, 22. listopada 2024. godine, 05. studenog 2024. godine i 11. prosinca 2024. godine –po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznosi 1.250,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

Supetar, dana 31. siječanj 2025.

S U T K I NJ A:

Antonela Franulić Pilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu

2. pun. tužene FV, odvjetnik u [adresa]