REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2983/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja EMOS d.o.o.,OIB: 29021670168, Čulinečka cesta 27, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik HZ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 da plati tužitelju društvu EMOS d.o.o, Zagreb, Čulinečka cesta 27, OIB 29021670168 iznos od 187.917,05 kn / 24.955,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 22.11.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te da mu naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom po navedenoj stopi od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnoga postupka u iznosu od 4.375,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je podigao tužbu protiv društva Drniška pršutana d.o.o, Razvode iz Splita, Put Stinica 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. Povrv-231/2019 radi naplate iznosa od 80.278,53 kn s pripadajućom kamatom i troškovima postupka. Za pojedine rasprave pred Trgovačkim sudom u Splitu, odvjetničko društvo Šebetić i partneri je angažiralo odvjetnika MZ. Tako je bilo dogovoreno i za pristup na raspravu zakazanu za dan 22.11.2019. godine. OD Šebetić i partneri su bili unaprijed obaviješteni da će na predmetnu raspravu pristupiti tada odvjetnička vježbenica gđa HZA. Dana **.**.2019. gđa NZ nije pristupila na predmetnu raspravu. Prilikom odlaska na raspravu, gđi NZ je pozlilo, te se vratila u kancelariju. U tako kratkom roku nije mogla organizirati neku drugu osobu u odvjetničkom uredu da pristupi na raspravu, jer ostali djelatnici nisu bili u kancelariji zbog obavljanja drugih obveza, niti je obavijestila raspravnu sutkinju niti OD koje ju je angažiralo. Nakon donošenja rješenja o povlačenju tužbe, tužitelj je stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je odbijen, nakon čega se žalio na to rješenje, ali je odbijen od strane drugostupanjskog suda. Obzirom da bi tužitelj uspio u potpunosti u sporu (provedeno je financijsko vještačenje kojim je utvrđena visina duga), zbog presumpcije povlačenja tužbe, nastala mu je šteta u visini utužene glavnice 70.707,23 kn sa zzk od 5.2.2019. do isplate (161.492,55 kn), troškova tužitelja 12.187,50 kn, troška protivne strane 6.250,00 kn, sudske pristojbe za žalbu 1.087,00 kn , vještačenja Jeri Brkan 2.500,00 kn, sudske pristojbe na žalbu 2.400,00 kn, žalba na rješenje od 27.01.2020. 1.000,00 kn, prijedlog za povrat u prijašnje stanje 1.000,00 kn, odnosno ukupno: 187.917,05 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je sa društvom Lubina i Čutura iz Splita zaključio Ugovor o osiguranju od profesionalne odgovornosti po polici broj:

OV0680014768 čiji sastavni dio jesu Opći uvjeti za osiguranje imovine, Uvjeti za osiguranje od odgovornosti i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, koja polica pokriva vrijeme tužbom opisanog događaja. Osporava pasivnu legitimaciju jer nije razvidno da bi punomoćnici tužitelja angažirali odvjetnika MZ kao zamjenu u zastupanju. Ističe kako iz svega proizlazi da je tužitelju uskraćena pravna pomoć iz zakonskih razloga sudskom odlukom, a zbog grube nepažnje ugovaratelja i osiguranika ovog osiguranja, koja nije pokrivena predmetnom policom. Naime, odredbama članka 24. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika isključeni su iz osiguranja odštetni zahtjevi nastali zbog uskrate pravne pomoći iz razloga koje propisuje zakon i oni nastali zbog grube nepažnje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika. U cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji je bio predmetom postupka pred Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopis Hrvatske odvjetničke komore od 4. studenog 2022. (list 4), preslike e-mail korespondencije (listovi 18-22, 87), kopiju police osiguranja broj OV0680014768 (list 46 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti (listovi 49-63 spisa), Uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (listovi 65-68), Opće uvjete za osiguranje imovine (listovi 69-84), dopis Hrvatske odvjetničke komore od 29. kolovoza 2023. (listovi 98-99), uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019 (u priklopu) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka MZ (list 112), UZ (listovi 114-115), MZA (listovi 117-119), ĐZ (list 119) i HZ (listovi 124-125). Sud nije izveo dokaz saslušanjem doktorice KZ te medicinsko vještačenje po liječniku ginekologu s obzirom da isti nisu relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku. Sud nije prihvatio ni dokazni prijedlog tuženika da se pribave podaci od OD Lubina o tome gdje su svi odvjetnici kao i odvj. vježbenici bili na ročištima 22.11.2019. kao i da se zatraži podatak da li je vježbenica HZA u to vrijeme imala položen pravosudni ispit a s obzirom da je trebala pristupi na ročište gdje je vrijednost predmeta spora iznad 50.000,00 kuna, s obzirom da navedeni podaci nisu odlučni za razrješenje predmetnog spora.

4. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika radi davanja kraćeg roka za očitovanje na iskaz svjedoka HZ kao i na iskaze svjedoka koji su saslušani zamolbenim putem s obzirom na proturječnosti u tim iskazima, budući da je tuženik imao dovoljno vremena i mogućnosti očitovati se na navedene iskaze u tijeku postupka.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine po Polici osiguranja broj OV0680014768 zbog nastupa osiguranog slučaja i to u pogledu odgovornosti odvjetnika za štetu koju prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva.

7. U konkretnom predmetu nije sporno da je predmetnom policom osiguranja osiguran od nastupa osiguranog slučaja odvjetnik MZ te da je ugovaratelj predmetnog osiguranja Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu.

7.1. Sporno je predstavlja li propust odvjetnika da pristupi na ročište, koji propust je rezultirao presumiranim povlačenjem tužbe, osigurani slučaj koji bi bio pokriven policom osiguranja kod tuženika kao i visina osigurnine koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti te s tim u vezi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019, dokumentaciju koja prileži spisu te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka MZ, UZ, MZA, ĐZ i HZ.

8.1. Iz spisa Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019 proizlazi da je predmetni postupak pokrenuo tužitelj protiv tuženika Drniška pršutana d.o.o. u Splitu, radi naplate iznosa od 80.278,53 kn. Iz zapisnika od 22. studenog 2019. proizlazi da je predmetno ročište za glavnu raspravu održano u 12,15 h te da na isto nitko nije pristupio unatoč urednoj dostavi. Ujedno je sud na predmetnom ročištu donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Protiv predmetnog rješenja tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći kako je postojao opravdan razlog za propuštanje ročišta na koje je trebala pristupiti odvjetnička vježbenica HZA, koju je na putu do suda uhvatila jaka vrtoglavica i mučnina kao posljedica ranog stadija trudnoće te koja uslijed navedenog nije uspjela na vrijeme obavijestiti kolege u uredu o nemogućnosti pristupa na sud. Navedeni je prijedlog odbijen rješenjem suda broj Povrv-231/2019-20 od 27. siječnja 2020. te je navedena odluka, povodom žalbe tužitelja, potvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-21900/2020-2 od 14. svibnja 2021.

8.2. Iz iskaza svjedoka MZ u bitnome proizlazi kako je ga je punomoćnik tužitelja HZ ovlastio da ga zamijeni u parnici pred Trgovačkim sudom u Splitu, gdje su ga i prije zamjenjivali. Na ročište je trebala pristupiti vježbenica RZ koja nije pristupila iz zdravstvenih razloga, o čemu ga je obavijestila tek naknadno kada je došla kući.

8.3. Iz iskaza svjedoka UZ proizlazi da on nema neposrednih saznanja, ali je dana 22. studenog 2019. bio na Općinskom sudu u Makarskoj. Kao odvjetnik zaposlen u Društvu Lubina i Čutura poznato mu je da je temeljem zamjeničke punomoći izdane od strane OD Šebetić i partneri, u predmetu Povrv-231/19 trebao pristupiti na ročište MZ, a tek kasnije je u uredu saznao da je trebala pristupiti vježbenica HZA. Navodi kako ga nitko nije tog dana kontaktirao vezano uz predmetno ročište.

8.4. Iz iskaza svjedokinje MZA u bitnome proizlazi da je ona trebala pristupiti na raspravu na Trgovačkom sudu u Splitu 22. studenog 2019., na temelju zamjeničke punomoći mijenjajući kolegu odvjetnika HZ. Ističe kako je tada bila u 3. mjesecu trudnoće te je na putu do suda osjetila slabost i vrtoglavicu i sjela na zidić. Kad je uspjela doći u svoj stan obavijestila je odvjetnika MZ o tome što se dogodilo. Odvjetničko društvo Lubina i ona su i ranije znali mijenjati kolege iz OD Šebetić i do sada nije bilo problema. U to vrijeme je u njihovom društvu bilo zaposleno između 8-10 ljudi. Navodi kako je iz ureda krenula 5 minuta ranije s obzirom da je toliko dovoljno da stigne iz ureda do suda. U trenutku kada joj je pozlilo nije razmišljala o raspravi već je iz straha instinktivno krenula prema svom stanu. Tek nakon nekih 2 sata obavijestila je odvjetnika MZ o onome što se dogodilo jer se tek tada oporavila.

8.5. Iz iskaza svjedokinje ĐZ proizlazi da je ona u OD Lubina i Čutura bila zaposlena od prosinca 2019. a dana 22. studenog 2019. nazvao ju je odvjetnik MZ i zamolio da ode na Trgovački sud preuzeti zapisnik. U tom trenutku ona je hodala gradom, odnosno nije bila u uredu. Tek je kasnije saznala da je kolegici taj dan pozlilo i da nije došla na raspravu. Ne sjeća se točno kada je nazvao odvjetnik MZ, ali to je moglo biti negdje iza 12 sati.

8.6. Iz iskaza svjedoka HZ proizlazi da je sa OD Lubina godinama bio u poslovnom odnosu na način da su ga mijenjali na određenim raspravama kako bi se smanjili troškovi puta, tako je bilo i u predmetu EMOS protiv Pršutane. Uobičajen način dogovora je bio takav da je prvo pitao kolegu MZ je li slobodan da ga zamijeni, a nakon što bi on pogledao raspored potvrdio mu je da ga može zamijeniti na spornom ročištu. Bila je riječ o završnom ročištu pa mu je poslao i uputu zajedno sa zapisnikom s ranijeg ročišta. Tek je kasnije saznao da je odvjetnik MZ poslao kolegicu RZ, koja nije pristupila na sporno ročište jer je imala zdravstvenih problema zbog trudnoće. Po onome što su mu rekli kolege RZ i MZ u vrijeme održavanja spornog ročišta su svi drugi odvjetnici i odvjetnički vježbenici bili zauzeti. Navodi kako su mu rekli da je vježbenici pozlilo petnaestak minuta prije rasprave prilikom dolaska na sud, što je ona javila odvjetniku MZ nakon što je bilo prošlo tih petnaest minuta, a u takvom kratkom roku nije mogao osigurati zamjenu. Navodi da su ga o tome obavijestili taj dan, ne zna točno kada, ali poslije 12 sati, odnosno kada je već završila rasprava. Navodi da ih je i ranije najčešće zamjenjivala vježbenica RZ, a nema saznanja da li je ista imala položen pravosudni ispit.

8.7. Iz sadržaja Police osiguranja OV0680014768 proizlazi da je ugovoreni predmet osiguranja zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva, da je kao osiguranik naveden MZ iz [adresa] te da je osigurana svota 800.000,00 kn (106.178,25 eura) uz vrijeme trajanja osiguranja od 6. srpnja 2019. do 6. srpnja 2020.

8.8. Iz sadržaja Uvjeta tuženika za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (dalje Uvjeti) i to čl. 14., proizlazi da je predmet osiguranja u smislu ovih Uvjeta zakonska odgovornosti odvjetnika za štetu, koju prouzroči trećim osobama, obavljanjem odvjetništva. Osiguranjem je obuhvaćena i odgovornost odvjetničkih vježbenika, kao i ostalog osoblja.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik, navevši da mu nije poznato da bi punomoćnici tužitelja angažirali odvjetnika MZ radi zamjene na ročištu 22. studenog 2019., valja reći da iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a posebno MZ kao osiguranika, proizlazi da je Odvjetničko društvo Šebetić i partneri angažiralo odvjetnika Željka Lubinu radi zamjene u zastupanju u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019. Navedeno ujedno proizlazi i iz zamjeničke punomoći koja se nalazi u predmetnom spisu na listu 14. Pored navedenog, iz gore citirane odrede čl. 14. Uvjeta proizlazi da je policom osiguranja pokrivena i odgovornost odvjetničkih vježbenika. Slijedom navedenog, navedeni prigovor tuženika nije osnovan.

10. Iz čl. 24. toč. 6. i 7. Uvjeta proizlazi da se osiguranje ne odnosi, između ostalog, na odštetne zahtjeve zbog uskrate pravne pomoći iz razloga koje propisuje zakon, statut Komore i Kodeks odvjetničke etike, kao i one zbog namjere, grube nepažnje i prevare ugovaratelja osiguranja i osiguranika.

10.1. Prema shvaćanju ovog suda propust odvjetnika da pristupi na ročište ne predstavlja uskratu pružanja pravne pomoći u smislu odredbe čl. 24. toč. 6. Uvjeta, a koja bi dovela do isključenja iz osiguranja. Naime, odredbom čl. 9. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021, dalje ZO) propisani su slučajevi u kojim je odvjetnik dužan uskratiti pružanje pravne pomoći pa tako: ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu, ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku, ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku, u drugim slučajevima predviđenim zakonom, statutom Komore i Kodeksom odvjetničke etike. Dok je čl. 42. do 46. Kodeksa odvjetničke etike (Narodne novine br. 64/2007, 72/2008, 64/2018) propisano da je odvjetnik dužan pružiti pravnu pomoć stranci koja mu se obrati, a dužan je, odnosno, smije uskratiti pružanje zatražene pravne pomoći samo iz razloga propisanih zakonom, Statutom i ovim kodeksom. Pa tako odvjetnik može odbiti zahtjev stranke za pružanje pravne pomoći samo zbog važnih razloga, npr. zbog preopterećenosti, zbog slabih izgleda na uspjeh, zbog nedostatka posebnog iskustva u toj grani prava, zbog toga što je općepoznato da je stranka sklona obijesnom parničenju, zbog nemoralnosti razloga iz kojih se pružanje pomoći traži, nesposobnosti stranke da plati gotove izdatke i sl. Odvjetnik koji osobno poznaje protivnu stranku smije odbiti zastupanje protiv nje. Ako je ipak pripravan preuzeti zastupanje, mora prije toga svoju stranku upozoriti na to poznanstvo. Odvjetnik kojemu je Komora odobrila pružanje specijalizirane pravne pomoći smije uskratiti pružanje svih oblika pravne pomoći koji ne pripadaju njegovoj specijalnosti. Odvjetnik mora uskratiti pružanje pravne pomoći: ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu (odvjetničkom uredu, zajedničkom uredu, odvjetničkom društvu), odnosno drugi odvjetnik koji je radio ili radi u odvjetničkom društvu koje je osnivač odvjetničkog društva u kojem on radi, u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu; ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku odnosno u odvjetničkom društvu čiji odvjetnici su zastupali protivnu stranku; ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik, javni pravobranitelj ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku; osim u kaznenim predmetima, ako je ono što stranka traži obijesno ili očito protivno zakonu, tako da se s velikom vjerojatnošću može predvidjeti neuspjeh; u drugim slučajevima predviđenim zakonom, Statutom i Kodeksom.

10.2. Iz citiranih odredbi proizlazi koji su to slučajevi u kojima odvjetnik može ili mora uskratiti pružanje pravne pomoći. Prema ocjeni ovog suda propuštanje ročišta, bez namjere odvjetnika da prestane zastupati stranku koja mu je izdala punomoć, ne predstavlja uskratu pravne pomoći koja bi se mogla podvesti pod jedan od razloga propisanih zakonom, kodeksom ili statutom. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju propuštanje ročišta ne predstavlja razlog iz čl. 24. toč. 6. Uvjeta tuženika, a koji bi doveo do isključenja iz osiguranja.

10.3. U odnosu na navode tuženika da je do propuštanja ročišta došlo zbog grube nepažnje osiguranika, što proizlazi i činjenice da je prijedlog za povrat tuženika pravomoćno odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao opravdane razloge za propuštanje, valja reći sljedeće. Prema ocjeni suda, navedena okolnost sama po sebi ne ukazuje na postupanje s grubom nepažnjom. U slučaju da je Trgovački sud u Splitu prihvatio kao opravdane razloge za propuštanje ročišta, do nastupa osiguranog slučaja ne bi ni došlo. Upravo je svrha osiguranja od odgovornosti odvjetnika da se isti osigura od slučajeva u kojoj je on odgovoran za štetu koja je nastala trećoj osobi u vezi sa obavljanjem odvjetništva, primjerice, određenim propustom kao što je slučaj u ovom predmetu.

10.4. Pri ocjeni postupanja sud se vodio čl. 27. Uvjeta tuženika kojim je propisano da se smatra da je odvjetnik odnosno odvjetnički vježbenik štetu učinio iz grube nepažnje kad je u obavljanju djelatnosti propustio onu pažnju koju bi u svom radu upotrijebio svaki prosječan čovjek.

10.5. Iz iskaza saslušanih svjedoka u bitnome suglasno proizlazi da je do propuštanja ročišta došlo jer je vježbenica HZA, koja je prema navodima svjedoka MZ bila određena pristupiti na ročište, na isto propustila pristupiti. Sud prihvaća kao istinit i uvjerljiv njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da je razlog propuštanja bio zdravstvene naravi u vidu nuspojava koje su posljedica ranog stadija trudnoće, a koje su se očitovale u slabosti i mučninama. Sud prihvaća kao istinit i logičan i njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da u tim trenucima nije razmišljala o raspravi niti kako da obavijesti ured, već da je bila u strahu za trudnoću. Prema shvaćanju ovog suda nemogućnost pristupa na ročište zbog zdravstvenih tegoba ne predstavlja grubu nepažnju u postupanju odvjetničke vježbenice. U odnosu na pitanje je li sama odvjetnička vježbenica ili odvjetnik MZ mogao poduzeti kakvu radnju kako bi se spriječilo propuštanje ročišta, valja reći sljedeće. Organizacija odvjetničkog ureda mora biti odgovarajuća kako bi se osiguralo adekvatno pružanje pomoći osobama koje to društvo zastupa. Prema iskazima saslušanih svjedoka odvjetnik MZ je odredio vježbenicu HZA da pristupi na sporno ročište te u tom dijelu sud ne nalazi propusta u postupanju. U odnosu na postupanje koje je uslijedilo nakon što je vježbenici pozlilo sud također ne nalazi propusta koji bi imao narav grube nepažnje. Naime, postupanje vježbenice, koja nije obavijestila na vrijeme ured ili sud da joj je pozlilo i koja je bila u strahu za trudnoću ne može se smatrati postupanjem s grubom nepažnjom. Isto tako postupanje odvjetnika MZ koji nije bio na vrijeme obaviješten da vježbenica nije u mogućnosti pristupiti na ročište, ne može se okvalificirati kao gruba nepažnja.

11. S obzirom da je predmet osiguranja odgovornost odvjetnika za štetu, koja nastane trećima obavljanjem odvjetništva, valjalo je nadaje utvrditi jesu li ostvarene i ostale pretpostavke odgovornosti za štetu, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), odnosno je li tužitelju zaista nastala šteta te uzročno posljedičnu vezu između propusta i štete te s tim u vezi utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019.

11.1. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019 sud je utvrdio da je navedeni postupak pokrenuo tužitelj protiv tuženika Drniška pršutana d.o.o. u Splitu, radi naplate iznosa od 80.278,53 kn temeljem izvoda iz otvorenih stavaka koji se odnose na računa

11.2. Radi donošenja odluke o osnovanosti predmetnog zahtjeva ovaj sud je izvršio uvid u dokaze izvedene u navedenom postupku i to: uvid u izvod otvorenih stavaka tužitelja na dan 2. srpnja 2013. (list 3), izjavu o prijeboju br. 121659 od 8. studenog 2012. (listovi 15-16), izjavu o prijeboju br. 121493 od 10. listopada 2012. (listovi 17- 18), izjavu o prijeboju br. 121172 od 16. kolovoza 2012. (listovi 19-20), izjavu o prijeboju br. 121151 od 10. kolovoza 2012. (listovi 21-22), izjavu o prijeboju br. 120445 od 20. ožujka 2012. (listovi 23-24), potvrde o plaćanju od 7. srpnja 2014. (listovi 27-30), nalaz i mišljenje vještaka Jere Brkan (listovi 82-145).

11.3. Ovdje valja napomenuti da je presudom Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv- 1247/13 od 28. studenog 2014. odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 80.287,53 kn s pripadajućim zateznim kamatama, uz obrazloženje prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja. Predmetna je odluka ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-421/2015-3 od 18. veljače 2019. u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u visini 73.745,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je presudom istog suda potvrđena prvostupanjska odluka u odnosu na iznos od 6.533,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

11.4. Slijedom navedenog u tom stadiju postupka valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja tužitelja s osnove računa broj 2/2009, koji glasi na iznos od 152.715,94 kn, međutim, kako je isti račun djelomično plaćen, valjalo je u tom stadiju postupka odlučiti o potraživanju tužitelja u visini 73.745,03 kn s kamatama. U konkretnom je predmetu bilo sporno je li nastupila zastara potraživanja navedenog iznosa, s obzirom da je isti dospio na naplatu 5. veljače 2009. (list 3-izvod otvorenih stavki), a predmetni je postupak pokrenut 5. travnja 2013.

11.5. S obzirom da između stranaka nije bilo sporno da su iste bile u poslovnom odnosu riječ je o međusobnim tražbinama iz ugovora o prometu roba i usluga, koje tražbine sukladno odredbi čl. 228. ZOO-a zastarijevaju protekom tri godine. Ujedno među strankama nije sporno da je došlo do višestranih kompenzacija međusobnih tražbina, kojima je djelomično podmiren sporni račun. Tako i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je račun br. 2/2009 sa dospijećem 5. veljače 2009., stavljen u prijeboj u 2012. godini, s datumima prijeboja kako je prikazano u tablici 5 nalaza, u iznosu od 78.970,91 kn (po evidenciji tužitelja), odnosno 82.009,71 kn (po evidenciji tuženika).

11.6. Sporno je je li time došlo do prekida zastare, odnosno je li tuženik plaćanjem dijela računa priznao dug u cijelosti. Prema odredbi čl. 240. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. S time da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Unatoč pravnom shvaćanju koje je dao Visoki trgovački sud RH, ovaj sud je shvaćanja da djelomično podmirenje duga, osobito u konkretnom slučaju, ne predstavlja priznanje duga u cijelosti, koje bi dovelo do prekida zastare u smislu gore citirane odredbe. Naime , priznanje duga mora biti izričito i određeno i kao takvo se odnosi samo na navedeni iznos koji je plaćen. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u mnogim svojim odlukama izražava ustaljeno pravno shvaćanje da se plaćanje jednog dijela duga ne smatra i priznanjem ostalog dijela duga (primjerice u odlukama broj Rev-231/2020-2 od 7. studenog 2023., Rev-1209/2015 od 29. listopada 2019., Revt 109/04-2 od 27. siječnja 2005., posl. br. Rev 371/05-2 od 10. siječnja 2006., posl. br. Rev-x 1004/13-2 od 25. ožujka 2014.), koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

11.7. Slijedom navedenog, a ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Povrv-231/2019, ovaj sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, utvrdio da zahtjev tužitelja u predmetnom postupku nije osnovan. Naime, kako je navedeni postupak pokrenut 5. travnja 2013., dakle po proteku roka od tri godine od dospijeća potraživanja 5. veljače 2009., a plaćanjem dijela duga nije došlo do prekida zastare, to bi bio osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika u predmetnom postupku. Prema tome kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između propusta odvjetnika i nastale štete, odnosno nije dokazao da bi zaista uspio u sporu, to je valjalo na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. u vezi čl. 964. st. 1. ZOO-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 11. prosinca 2024., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 1. lipnja 2023., 7. studenog 2023., 11. travnja 2024., 14. svibnja 2024., 6. lipnja 2024. i 11. prosinca 2024., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 3.500,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 4.375,00 eura.

12.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da sukladno odredbi čl. 4. st. 2. odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/2018, 51/2023) tuženiku navedeni trošak nije nastao.

13. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.375,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.