Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-877/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Mašić, kao sucu pojedincu, u pravnom predmetu tužitelja ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-24/2019 od 18. srpnja 2024., 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-24/2019 od 18. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-24/2019 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznosom od 132,72 EUR (1.000,00 kuna) sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 11. prosinca 2014. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova tuženiku.

2. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi (točka I izreke) te je naloženo tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude i rješenja (iako izričito ne navodi da pobija rješenje) pravovremeno se žali tužitelj pobijajući zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu žalbu usvojiti i preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

4. Tužena nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za naknadu štete iznosa od 132,72 EUR u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavak 1. ZPP, radi čega se ista presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve prema članku 467. stavak 1. ZPP.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete (izmakle dobiti) radi nemogućnosti da kao branitelj optuženog VV zastupa na raspravi od 11. prosinca 2014., jer mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014., bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva, a sve po dostavi presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj IK-16/01 od 27. lipnja 2014., kojom je proglašen krivim i osuđen, a koju presudu je Vrhovni sud RH ukinuo i odbio optužbu protiv tužitelja.

8. Prvostupanjski sud utvrdio je da tužitelj nije pretrpio štetu te da u postupanju pravosudnih tijela nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada, odnosno da tužitelj nije dostavio dokaz (punomoć) da bi kao branitelj na raspravi 11. prosinca 2014., zastupao VV u predmetu K-Us-12/10, budući da je istog na raspravi zastupao branitelj ZL. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao sukladno članku 221.a ZPP da mu je nastupila šteta zbog nemogućnosti zastupanja VV na istoj raspravi pa mu nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja HOK-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povredu materijalnog prava.

10. U žalbenoj fazi postupka među strankama je nesporno da je tužitelju u razdoblju od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017., bila izrečena mjera zabrane obavljanja odvjetništva i da je Vrhovni sud RH odlukom poslovni broj IK-646-14-17 od 23. svibnja 2017. preinačio i odbio optužbu protiv tužitelja. Međutim, među stankama je sporno postojanje zakonskih pretpostavki odgovornosti naknade štete.

11. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem njega kao stranke, iako je na ročištu 14. ožujka 2014., između ostalog usvojio taj dokazni prijedlog, odnosno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Kž-646/2014 od 23. svibnja 2017., preinačio presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-646/2014 od 27. lipnja 2014. i oslobodio tužitelja od optužbe koja mu je bila stavljena na teret i da je Vrhovni sud u navedenoj odluci utvrdio da je presuda županijskog suda protivna pravu i pravnim propisima, jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci neosnovano i nekritički prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa od 21. travnja 2014. Navodi da se radi o nezakonitom radu prvostupanjskog suda, jer je takvu ocjenu dao Vrhovni sud u svojoj drugostupanjskog odluci. Također ističe da je protiv rješenja o pristojbi podnio prigovor o kojem prvostupanjski sud nije odlučio.

12. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP je izričito propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze suprotne strane, dok člankom 221a. ZPP, propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Cijeneći naprijed citirane odredbe, po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na tužitelju, odnosno tužitelj je morao dokazati pravno relevantne činjenice, na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev predlažući odgovarajuće dokaze, radi utvrđenja takvih činjenica, a što isti nije dokazao. Dakle, tužitelj je trebao dokazati da je osoba VV, njega angažirao kao branitelja da ga zastupa na raspravi 11. prosinca 2014. u predmetu K-Us-12/10 temeljem izdane punomoći, a što isti nije dokazao.

14. Nadalje, neosnovano tužitelj navodi da je pobijana odluka nezakonita, zato što sud nije izveo dokaz njegovim saslušanjem, iako je na ročištu 14. ožujka 2014., prvostupanjski sud usvojio sve dokazne prijedloge predložene u tužbi i u odgovoru na tužbu. Ukazuje se tužitelju da sporno ročište na koje se poziva u žalbi (14. ožujka 2014.), nije niti moglo biti održano, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 9. siječnja 2019. Međutim, bez obzira što je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu 23. svibnja 2024., usvojio dokazni prijedlog za njegovim saslušanjem, koji dokaz tijekom prvostupanjskog postupka nije izveo, takvo postupanje prvostupanjskog suda ne čini pobijanu odluku nezakonitom, kako to pogrešno smatra žalitelj, obzirom da je člankom 292. stavak 6. ZPP propisano da sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. To iz razloga što je tužitelj isti dokaz predložio na okolnost nezakonitost postupanja Županijskog suda u Splitu donošenjem presude K-646/2014 od 27. lipnja 2014., koju je nesporno Vrhovni sud svojom odlukom Kž-646/2014 od 23. svibnja 2017., preinačio i oslobodio tužitelja od optužbe koja mu je bila stavljena na teret. Stoga pravilno je prvostupanjski sud odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga, jer se radi o personalnom dokazu i predstavlja subjektivni stav tužitelja, koji po ocijeni ovog suda nije relevantan za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz razloga koji slijede.

15. Ističe se da bi u konkretnom slučaju tužena bila odgovorna za naknadu štete koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom isti je morao dokazati kumulativno ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki odgovornosti za štetu, a to su subjekti takvog odnosa (oštećeni i štetnik), štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete (kao posljedice). Pritom u mnoštvu okolnosti (uzroka) sud je dužan utvrditi upravo onaj pravno relevantni uzrok, odnosno onaj koji doveo do određene (utužene) štete (štetne posljedice), a što isto nije dokazao.

16. Stoga, po ocijeni ovog suda u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao u smislu članka 1046. u svezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) ispunjenje zakonskih pretpostavki za navedenu odgovornost te je sud u postupcima male vrijednosti predmeta spora, vezan činjenicama utvrđenim tijekom postupka.

17. Niti ostalim žalbenim prigovorima tužitelj nije doveo u pitanje zakonitost pobijane odluke.

18. Također neosnovan je i žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru na rješenje o pristojbi. Naime, na izdano rješenje o plaćanju pristojbe poslovni broj Pn-24/2019-2, tužitelj je izjavio prigovor 21. siječnja 2019., čiji sadržaj nedvojbeno upućuje na zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, kojeg je sud kao takvog i razmatrao te je po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud odbio isti zahtjev pozivajući se na pravilnu primjenu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13., 98/19.) i članka 172. ZPP.

19. Odluka o parničnom trošku pravilno je donijeta sukladno članku 154. i članku 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23). Obzirom da žalbom tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu niti trošak sastava žalbe.

20. Slijedom iznesenog, valjalo je sukladno članku 368. stavak 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić