REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1848/2017-103

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Planinić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024. g. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. siječnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I/ Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Vukovarska 282, Zagreb, OIB: 22694857747 dužan je tužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos 4.115,77 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. 3. 2009. godine do 31. 7. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena te od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima), sve u roku od 15 dana

II/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u visini 4.634,64 EUR.

III/ Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d., Vukovarska 282, Zagreb, OIB: 22694857747 dužan je tužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak 185,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 10.09.2006.g. sudjelovao u prometnoj nezgodi koja se dogodila na križanju ulice I.B.Mažuranić i ulice T.Krizmana. Nezgodu je prouzročila SČ upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. U prometnoj nezgodi tužitelj je teško ozlijeđen pa je zbog posljedica nezgode liječen.

U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj od tuženika potražuje iznos od 8.780,41 EUR sa kamatama tekućim od podnošenja tužbe odnosno 13.3.2009. odnosno prema podnesku od 25.3.2024.

Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da liječenje tužitelja nije okončano jer spisu ne prileži sva dokumentacija. Ova činjenica odlučna je jer o istoj ovisi dospjelost zahtjeva, postojanost štete ali i mogućnost raspravljanja u postupku, naime, spisu ne prileži prvi nalaz odnosno nalaz od 10.09.2006.g. Stoga tuženik do dostave ovog nalaza koji je napravljen jer je tužitelj tada bio kod liječnika osporava uzročno posljedičnu vezu između kasnije navedenih ozljeda i prometne nezgode. Isto tako u nalazu neurokiruga od 14.09.2007.g. navodi se obveza kontrolni pregled nakon provođenja konzervativne terapije. Kako tužitelj uz tužbu nije dostavio prvi a ni posljednji nalaz kontrolni pregled kirurga očito je da spisu ne prileži cjelokupna dokumentacija koja je bitna za utvrđivanje točnog zdravstvenog stanja tužitelja.

Predlaže se tužbu odbaciti kao nepravovremenu.

Odgovornost među strankama nije sporna.

Prvostupanjskom presudom posl.br. Pn-1614/09 od 30. prosinca 2014. sud je dosudio tužitelju iznos od 23.045,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14.3.2009., dok je sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini 29.355,00 kn tužitelj odbijen. Drugostupanjski sud je svojim rješenje Gžn-394/15-2 od 16.lipnja 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ispitao stvarno stanje tužitelja nakon ovog štetnog događaja, te da nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio smanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 20%, te vratio spis na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja spisu prileži, analiziran je nalaz i mišljenje vještaka dr. Srećka Vuletića i provedeno je dopunsko saslušanje vještaka, saslušan je tužitelj.

Nakon drugostupanjske presude tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.688,23 EUR.

Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

Među strankama sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

Sud je na okolnost visine tužbenog zahtjeva ponovno analizirao nalaz i mišljenje vještaka dr Srećka Vuletića i saslušan je tužitelj.

Vještak je u svom prvotnom nalazu i mišljenju utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj zadobio: istegnuće mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice, rezno gnječne rane desnog koljena i desnog skočnog zgloba, oguljotine obje šake i laktova.

Ove ozljede posljedica su ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju odnosno u uzročno posljedično svezi su sa štetnim događajem.

Radi navedenih ozljeda tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni jaki oscilirajući strah koji traje do smirivanja akutnih simptoma traume trpio je u razdoblju od 10 dana, umjereni oscilirajući strah trpi kroz mjesec dana a slabiji strah kroz 1,5 mjeseci.

Trpio je bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 3 tjedna, i slabog intenziteta mjesec dana. Povremene bolove slabog i srednjeg intenziteta tužitelj će trpiti i dalje trajno.

Kod tužitelja je utvrđeno smanjenje opće životne i radne aktivnosti za 20%. S osnova trajno smanjene funkcije i pokretljivosti vratne kralješnice uvažavajući blažu motoričku slabost desne šake te kliničku sliku cervikalno, cervikocefalnog, cervikobrahijalnog i vertebrovazilarnog sindroma.

Tuđa pomoć bila mu je potrebna 3 sata dnevno kroz 3 tjedna i 1 sat dnevno kroz mjesec dana /isključeno je razdoblje stacionarnog bolničkog liječenja od 08. do 12. 10.2006.g. u Odjelu Neurologije KB Dubrava/.

Na nalaz vještaka prigovarao je tuženik ističući da je nalaz nepotpun budući vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja do dana pregleda. Nadalje nesporno je da je kod tužitelja zaostalo trajno oštećenje zdravlja međutim tuženik smatra da je ocjena vještaka precijenjena obzirom na tegobe koje tužitelj trpi.

Kako sam vještak navodi da se tužitelj žali na vrtoglavice koje se javljaju kod naglog pokreta glavom, povremene trnce u obje ruke, jače desno. Ne može voziti osobni automobil duže od 2 sata, mora se odmarati, drugih tegoba ne iskazuje.

Obzirom da vještak također navodi da tužitelj obavlja poslove koji uključuju dužu vožnju automobilom, a ocjenu trajnog oštećenja zdravlja donosi cijeneći dob i radnu aktivnost tužitelja, tuženik predlaže da vještak napravi nalaz u kojem neće cijeniti dob i radnu aktivnost tužitelja.

Tegobe koje sam tužitelj navodi ne mogu za petinu smanjiti njegovu životnu aktivnost. Prosječna osoba mora izaći iz auta svaka 3-4 sata, a tužitelj svaka 2. po vlastitom navodu. Trnce u rukama i vrtoglavice prilikom naglih pokreta tuženik poštuje ali smatra da ne uzrokuju 20% trajnog oštećenja zdravlja.

Po prigovoru tuženika sud je pozvao vještaka na pismeno očitovanje.

Vještak je u svom pismenom očitovanju naveo da tuženik prigovara da nije izvršio uvid u osobni zdravstveni karton do dana pregleda, što je djelomično točno. Naime vještak je izvršio uvid u zdravstveni karton od dana nakon nezgode i dalje, a u uvid u osobni zdravstveni karton za razdoblje prije nezgode nije izvršio. Tuženik također ocjenu trajnih posljedica smatra precijenjenom, pobraja pri tome tegobe i ograničenja tužitelja. Ova primjedba tuženika nije medicinski utemeljena. Svoju ocjenu vještak je utvrdio imajući u vidu rezultate kliničkog pregleda, rezultate dijagnostičke obrade, također i ograničenja s kojima se tužitelj sreće tijekom obavljanja poslovnih aktivnosti, ali i ograničenja u privatnom životu tužitelja. Točno je da je kod donošenja ocjene uzeo u obzir dob i radnu aktivnost tužitelja. Ukoliko ne bi ocijenio dob i radnu aktivnost ocjena trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti iznosila bi 10%.

Tužitelj je u svom prigovoru istakao da je ocjena vještaka po svim vidovima štete podcijenjena, opisuje pri tome dio tijeka liječenja, navodi i dio rezultata dijagnostičke obrade. Ovaj prigovor je paušalan i medicinski neutemeljen. Kod donošenja ocjene iz vještva imao je u vidu mehanizam ozljeđivanja, vrstu i intenzitet zadobivenih ozljeda, navode iz medicinske dokumentacije, tijek liječenja i dinamiku tegoba i dinamiku oporavka, također i rezultate svih učinjenih i spisu priloženih dijagnostičkih postupaka. Također je klinički pregledao tužitelja, tako da je uzeo u obzir i rezultate kliničkog pregleda, a također i anamnestičko iskazivanje tužitelja tijekom tog pregleda, u dijelu u kojem je isto u korelaciji sa ostalom medicinskom dokumentacijom i rezultatima dijagnostičkih postupaka.

Zaključno: nakon uvida u novu priloženu presliku zdravstvenog kartona i uvida u podneske tužitelja i tuženika vještak ne nalazi osnove za mijenjanje mišljenja i ocjenu iz vještva od 07.06.2011.godine tako da kod iste u cijelosti ostaje.

Nakon ovako opširnog dopunskog očitovanja liječnika vještaka daljnjih prigovora na nalaz nije bilo osim što je tuženik predlagao da se obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona i prije nezgode obzirom je tužitelj imao više prometnih nezgoda u kojima je tužitelj kao motociklist slijetao van ceste ili se automobilom zabijao u zgrade.

Sud je pozvao tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona međutim iz dopisa HZZO-a od 13.11.2014.godine vidljivo je da isti nisu u mogućnosti dostaviti zdravstveni karton tužitelja za razdoblje do 2005.godine obzirom tužitelj prije 01.09.2006.g. nije bio zdravstveno osiguran.

Nakon provedenog vještačenja i dopunskog vještačenja i budući je vještak svoj nalaz izradio temeljem priložene medicinske dokumentacije, te ukidne odluke drugostupanjskog suda, prvotno je saslušan tužitelj.

Tužitelj je iskazao da je u vrijeme štetnog događaja bio i danas je autoprijevoznik, što i uključuje višesatnu vožnju, radi se o kombiju ali radi se o višesatnoj vožnji. U vrijeme štetnog događaja imao je i svoju tvrtku danas je više nema, morao ju je zatvoriti obzirom je nakon nezgode provodio dugotrajno liječenje, danas slabo može koristiti desnu ruku, nakon nesreće imao je i operaciju oka, i nakon nezgode imao je i problema sa vidom. Danas i dalje obavlja autoprijevozničku djelatnost ali u smanjenom opsegu i u obavljanju posla potrebna mu je pomoć prijatelja. Također se prije prometne nezgode se bavio moto krosom, bio je aktivan u tom sportu, međutim danas nakon ozljeda iz nezgode više se ne može baviti, ima teške posljedice, osim što ne može koristiti desnu ruku kao prije, ima problem sa štitnjačom, također razvio se i glaukom, dugotrajno se liječio oko 9 mjeseci, nije mogao sudjelovati u obiteljskom i društvenom životu u obimu u kojem je to činio prije nezgode, u međuvremenu dobio je još dvoje djece. Prije 2006. nije imao zdravstveni karton, jer tada to nije bilo obavezno, bio je puno mlađi i nije imao potrebe za bilo kakvim liječenjem. Prije ove prometne nezgode imao je i drugih prometnih nezgoda, ali nije imao težih posljedica iz tih nezgoda kao niti drugi sudionici. Također ima problema sa vratom, prilikom naglih pokreta ima vrtoglavice, vrti mu se i u posljednje vrijeme boji se voziti na duže relacije i općenito osjeća veći strah u prometu nego prije prometne nezgode. Također je napomenuo da je nakon nezgode je osjetljiv na promjene vremena, doslovce je postao meteoropat i ima glavobolje. Općenito može reći da 90 % aktivnosti koje je mogao provoditi normalno prije nezgode danas više ne može, primjerice iz obiteljskog, bračnog života, svakodnevne aktivnosti, dok je prije nezgode aktivno pomagao supruzi sa djetetom, danas teško može i nositi dijete u rukama a da nema problema sa rukom i kao što je opisao te vrtoglavice dovode do toga da mu je poljuljana općenito ravnoteža i organizam mu je kompletno poljuljan. Dugo sjedenje također danas mu je nemoguće tako da obavljanje bilo kakvih sjedećih poslova i vožnja automobila, nakon izvjesnog perioda mora promijeniti položaj tako da i dugo sjedenje mu više ne odgovara pa mora promijeniti položaj. Od početka svog radnog vijeka radio u je Hrvatskoj i radi i danas. Također danas poslove obavlja samo radeći za prijatelje i poznanike koji rade auto prijevoznički posao, ali nije prijavljen niti u jednoj firmi. Točno je da je 6.8.2003. imao prometnu nezgodu, ali iz te nezgode nije imao težih posljedica niti je potraživao bilo kakvu naknadu, nije imao ozljeda. Nakon nezgode nije koristio bolovanje jer po njegovom sjećanju 2006., u to vrijeme je bio direktor tvrtke ali ne i djelatnik. Što se tiče samog oka tegobe je osjetio 2011., nakon nezgode i tada je pregledan u Poliklinici Svjetlost i obavljen mi je CT, tada je utvrđeno da mu je pukao očni živac i posljedično nastupio je glaukom, i smanjena mu je bitno vidljivost na desno oko, a 2020. je operirao očnu mrenu. Nakon ove nezgode iz 2006. godine u drugim nezgodama nije imao nikakvih povreda, nije imao nikakvih trauma, nikakvih padova a uslijed vrtoglavica koje je spominjao nikada nije pao. Liječenje iz ove prometne nezgode je završeno, 9 mjeseci sam proveo u toplicama i više nije imalo smisla dalje liječenje, daljnje liječenje nije imalo učinka. Vrtoglavice i vrtoglavice se i dalje događaju i kod naglih pokreta ali i bez naglih pokreta, naime dolaze same od sebe.

Nakon saslušanja tužitelja sud je ponovno pozvao vještaka Dr. Srećka Vuletića na ponovno dopunsko obrazloženje svog nalaza i mišljenja.

Vještak Dr. Srećko Vuletić u svome obrazloženju nalaza nakon ukidne odluke II. stupanjskog suda naveo je i da bi tek uvidom u moguću medicinsku dokumentaciju od ranijih prometnih nezgoda i saslušanjem tužitelja na tu okolnost sud mogao sa sigurnošću zaključiti da su sve posljedice opisane u medicinskoj dokumentaciji u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. U svezi navedenog može reći daje ja potpuno suglasan s ovakvim promišljanjem višeg suda i da je svom nalazu i naveo da se njegovo zaključivanje o možebitnim ranijim ozljeđivanjima, bolestima i tegobama tužitelja temelji isključivo na njegovom anamnestičkom iskazivanju tijekom pregleda kod vještaka, dok uvid u osobni zdravstveni karton prije predmetnog događaja 10. rujna 2006. nije mogao izvršiti jer taj zapis navodno ne postoji. Zbog toga je uvažavajući ovo iskazivanje tužitelja o ranijoj tj. predmorbidnoj situaciji uzeo kao jedini relevantni podatak o ranijim ozljedama i zatim zaključivao o posljedicama predmetnog ozljeđivanja. Te posljedice je u svom nalazu od 2. lipnja 2011. detaljno obrazložio pa je sada samo ukratko rekao da se njegov nalaz i ocjena temelje na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, rezultatima dijagnostičke obrade i kliničkom pregledu tužitelja, a iz kojih je podataka jasno i koji ukazuju da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio instabilitet vratne kralježnice, također i ozljedu najmanje dva vratna korijena kralježničke moždine i manju ozljedu same kralježničke moždine, a zbog čega posljedično trpi nekoliko različitih sindroma koji se u naravi očituju kao bolovi u vratu, bolovi u glavi, tj. glavobolje, smanjena pokretljivost vratne kralježnice, blaža motorička slabost desne šake, bolovi u gornjim ekstremitetima, a što sve tužitelja ograničava u uobičajenim životnim aktivnostima koje je upražnjavao prije ove nezgode, a osobito je nepovoljno za radnu aktivnost tužitelja koja uključuje duži prinudni položaj kod upravljanja osobnim vozilom i korištenja računala. Pri tome napomenuo je i s time bi završio da je kod tužitelja postavljena i indikacija za operacijsko liječenje u području vratne kralježnice u smislu stabilizacije. Ponovno u cijelosti ostaje kod mišljenja i očitovanja od 16. travnja 2013.

Na poseban upit pun. tužitelja kada je završeno liječenje odgovorio je da se donekle može govoriti o stabilizaciji zdravstvenog stanja nakon stacionarne fizikalne rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama 27. travnja 2007., dok je nastavak liječenja po fizijatru i drugim specijalistima ustvari pokušaj održavanja postojećeg stanja na konzervativni način bez operacije.

Na pitanje pun. tuženika da li ostaje kod ranije iskazanog, da u slučaju da nije cijenio dob i radnu aktivnost, da bi smanjenje životne aktivnosti bilo 10 %, odgovorio je da bi to tako bilo kod neke imaginarne osobe u hipotetskim okolnostima.

Sud je nakon ovakvog iscrpnog obrazloženja vještaka odbio prijedlog za provođenjem bilo kakvog dopunskog vještačenja i u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je vještak izradio temeljem medicinske dokumentacije, pregledom samog tužitelja, vrlo opsežno obrazložio svoj nalaz uklanjajući pri tome prigovore istaknute od strane stranaka u skladu s pravilima struke te u objektivnost takvog nalaza sud nema razloga sumnjati, već je isti prihvatio u cijelosti sa svim dopunskim obrazloženjima.

Nakon dopunskog obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 29.11.2024. na način da je povisio tužbeni zahtjev koji konačno iznosi 8.750,41 EUR.

Nakon takve specifikacije tužbenog zahtjeva, tuženik se protivio preinaci te istakao prigovor zastare.

Sud smatra da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka), ista je moguća i dopuštena (čl. 190. i 191.) i zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

Sud smatra da je takva preinaka dopuštena.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu daljnje neimovinske i imovinske štete.

Temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na psihičko i duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 19. i 1100. ZOO-a.

Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet fizičkih boli sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu iznosu od 1.600,00 EUR.

Uzimajući u obzir pretrpljeni strah u trajanju i intenzitetu sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu u visini 1.000,00 EUR.

Za pretrpljene trajne posljedice sud je uzeo u obzir ocjenu vještaka da je kod tužitelja nastalo smanjenje životne i radne aktivnosti za 20% obzirom je takva ocjena dana uzimajući u obzir dob i radnu aktivnost tužitelja, kao što je isto i sud uzeo u obzir te je tako uzeto u obzir da je tužitelj u vrijeme prometne nezgode bio star 35 godina dakle osoba mlađe životne dobi koja će u budućem životu i radu morati ulagati pojačane napore u opisanom obimu te mu je utvrđena pravična novčana naknada u visini 3.000,00 EUR.

Za tuđu pomoć i njegu vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebita u trajanju od 51 sata. Sud je visinu ove naknade sudio vodeći se ustaljenom sudskom praksom i smatrajući primjerenom naknadu od 4,00 EUR po satu uz primjenu čl. 223. ZPP-a te je tužitelju za ovaj vid štete utvrđena pravična novčana naknada u visini 204,00 EUR.

Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi čl. 19. ZOO-a te čl. 1100. istog Zakona sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu u visini 5.804,00 EUR.

Obzirom je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio 1.688,23 EUR, u ovom postupku konačno dosuđena naknada imovinske i neimovinske štete za tužitelja iznosi 4.115,77 EUR, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini 4.634,64 EUR tužitelj je odbijen.

Na dosuđenu naknadu sud je tužitelju i dosudio i kamatu tekuću od dana utuženja 13.03.2009.godine sukladno članku 1103. ZOO-a.

Kamate su dosuđene po čl. 29.st.1. ZOO-a a kamatna stopa po čl. 29.st. 2. istog Zakona.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 8.750,41 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. l. O.T.R.H./ u visini 200,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta 3.12.2010., 16.2.2012., 19.9.2012., 9.9.2013., 13.2.2014., 24.2.2014., 2.7.2014., 11.12.2014., 10.11.2017., 14.10.2020., 5.4.2024., 11.7.2024., 12.12.2024.

/Tbr. 9. toč. l. O.T.R.H./ u visini 2.600,00 EUR, trošak podnesaka 23.4.2010., 20.1.2011., 20.10.2014., 14.10.2020., 29.11.2024. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, trošak sastava žalbe /Tbr. 10. toč. I. O.T.R.H./ u iznosu 250,00 EUR, što sveukupno iznosi 4.050,00 EUR, čemu treba dodati 25% PDV-a, u iznosu od 1.012,50 EUR, a što ukupno iznosi 5.062,50 EUR, a što s obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 47% iznosi 2.379,37 EUR, čemu je sud dodao trošak vještačenja u iznosu od 146,00 EUR i trošak pristojbe na presudu 116,00 EUR, tako da ukupni trošak iznos 2.641,37 EUR.

Odluka o trošku za tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tuženika po odvjetniku prema važećoj odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 8.750,41 EUR, i u trošak ulazi: trošak odgovora na tužbu /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./ u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa punomoćnika tuženika na ročišta 3.12.2010., 16.2.2012., 19.9.2012., 9.9.2013., 13.2.2014., 24.2.2014., 2.7.2014., 11.12.2014., 10.11.2017., 14.10.2020., 5.4.2024., 11.7.2024., 12.12.2024. /Tbr. 9. toč. l. O.T.R.H./ u visini 2.600,00 EUR, /Tbr. 9. toč. l. O.T.R.H./, trošak podneska 29.10.2011., 30.4.2013., 2.7.2014. /Tbr. 8. toč. l. O.T.R.H./, u iznosu od 600,00 EUR, što je ukupno 3.400,00 EUR, čemu treba dodati 25% PDV-a, u iznosu od 850,00 EUR, a što ukupno iznosi 4.250,00 EUR, a što s obzirom na uspjeh tuženika u postupku od 53% iznosi 2.252,50 EUR, čemu treba dodati trošak vještačenja u visini 49,77 EUR i trošak pristojbe na žalbu 153,96 EUR, trošak medicinskog vještačenja, tako da ukupni trošak iznosi 2.456,23 EUR. Nakon što se od troška tužitelja oduzme trošak tuženika, obzirom na uspjehe stranaka u postupku, ukupno dosuđeni trošak tužitelju iznosi 185,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika