Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ovr-177/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Lenki Banjanin, odvjetnici iz Rijeke, protiv ovršenika FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nataši Vujčić, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika FU protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8056/2017-133 od 11. lipnja 2024., dana 31. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika FU kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-8056/2017-133 od 11. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I.f) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem riješeno je:

"I. Iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine ovršenika i to: - nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1/6 zgrada i vinograd površine 105 čhv, zk.č.br. 1/8 vinograd površine 240 čhv, ukupne površine 345 čhv za iznos od 128.110,95 eura, namiruje se potraživanje:

a) ovrhovoditelja, s naslova troškova postupka iz čl. 113. st. 1. toč. 1. OZ-a u iznosu od 1.822,16 eura

b) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova zatezne kamate na dospjelu glavnicu za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi u iznosu od 8.467,37eura c) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova glavnice u iznosu od 50.278,90 eura d) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova troška određenog rješenjem o ovrsi (umanjeno za sudsku pristojbu) u iznosu od 829,52 eura

e) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova ovršnog troška u iznosu od 8.750,00 eura f) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova zatezne kamate na glavnicu dospjele do 20.9.2020. u iznosu od 40.933,78 eura

g) ovrhovoditelja, u cijelosti s naslova ostalih kamata na sudske pristojbe u iznosu od 436,01 eura

II. Ostatak kupovnine u iznosu od 16.593,21 eura vratit će se ovršeniku III. Poziva se ovrhovoditelj i ovršenik u roku od 8 dana dostaviti sudu broj računa radi isplate ostatka kupovnine."

2. Protiv točke I. f) navedenog rješenja, ovršenik pravovremeno izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje pod točkom f), podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovršenika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 u daljnjem tekstu OZ), a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem, točkom I.f) iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine ovršenika namirio potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti s naslova zatezne kamate na glavnicu dospjele do 20. rujna 2020. u iznosu od 40.933,78 eura. U obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je obrazložio kako je ovrhovoditelj 19. svibnja 2024. dostavio sudu konačan obračun svog potraživanja koji obračun je uručen ovršeniku na ročištu 20. svibnja 2024. , kao i da je ovrhovoditelj u cijelosti namiren s naslova zatezne kamate na glavnicu dospjele do 20. rujna 2020. u iznosu od 40.933,78 eura.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

7. Ovršenik je u žalbi istaknuo kako je podneskom od 15. svibnja 2024. dostavio izvod iz zapisnika sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojeg proizlazi da potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, i koje dospijevaju ubuduće zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, stoga nema osnove ovrhovoditelju namiriti potraživanje pod točkom I. f) pobijanog rješenja već je iznos od 40.933,78 eura potrebno vratiti ovršeniku.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u rješenju o namirenju namirio potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti na ime zatezne kamate na glavnicu dospjele do 20.09.2020. u iznosu od 40.933,78 eura. Naime, radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. st.1. t. 11. OZ koji žalbeni razlog je ovršenik mogao istaknuti u žalbi protiv rješenja o ovrsi pa bi sud postupio u skladu s čl. 52. st. 1.-3. OZ-a.

9. Također, ovršenik je mogao i naknadno, sve do dovršetka ovršnoga postupka, podnijeti žalbu nakon proteka roka iz istog žalbenog razloga, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, pa bi sud odlučivao u skladu s zakonskim ovlaštenjem iz čl. 53. OZ-a.

10. Međutim, u konkretnom slučaju ovršenik nije podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi niti žalbu nakon proteka roka iz razloga propisanim čl. 50. st.1. t.11. OZ-a. Prema shvaćanju ovoga suda, podnesak ovršenika od 15. svibnja 2024. uz koji je dostavio izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o potraživanju zatezne kamate starije od tri godine ne može se smatrati žalbom nakon proteka roka iz razloga što isto nije navedeno na podnesku ovršenika, a ovršenik je imao kvalificiranog punomoćnika koji ga je zastupao tijekom ovršnog postupka pa je ovršenik, ukoliko je smatrao da osporava visinu potraživanja to trebao jasno i određeno zahtijevati.

11. Isto tako, ovršenik na ročištu radi namirenja koje je održano 20. svibnja 2024. nije istaknuo prigovor zastare na potraživanje zateznih kamata starijih od tri godine, niti je osporio obračun potraživanja ovrhovoditelja.

12. Imajući u vidu kako se o prigovoru zastare ne pazi po službenoj dužnosti te kako je ovršenik izričito istaknuo prigovor zastare tek u žalbi na rješenje o namirenju, a u žalbi na rješenje o namirenju se ne mogu iznositi nove činjenice (čl. 352. st. 1. ZPP), žalbeni navodi ovršenika nisu od odlučnog značaja za ovaj postupak.

13. Slijedom navedenog, žalba ovršenika je odbijena kao neosnovana, pa je primjenom čl. 380. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci.

14. Obzirom ovršenik nije pobijao dio odluke koji se odnosi na prvostupanjsko rješenje pod točkom I. a), b), c), d), e), g) i II. i III. rješenje u tom dijelu nije razmatrano.

Vukovar, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević