Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Povrv-195/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Ogulin, Ivana Gorana Kovačića 14, OIB: 75422440757, zastupano po punomoćniku Vedranu Jurašiću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tužene FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate izvan ročišta, temeljem odredbe čl. 461a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1008/2023 od 03. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos glavnice od 49,37 eura, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-1008/2023 od 03. kolovoza 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku na iznos:

- 3,42 eura od 30.08.2022. do 10.07.2023.,

- 3,42 eura od 16.09.2022. do 10.07.2023.,

- 3,42 eura od 18.10.2022. do 10.07.2023.,

- 10,74 eura od 26.11.2022. do 10.07.2023.,

- 7,34 eura od 16.12.2022. do 10.07.2023.,

- 7,34 eura od 17.01.2023. do 10.07.2023.,

- 3,42 eura od 16.03.2023. do 10.07.2023.,

- 3,42 eura od 15.04.2023. do 10.07.2023.,

- 3,43 eura od 27.05.2023. do 10.07.2023.,

- 3,42 eura od 16.06.2023. do 10.07.2023., po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 10.07.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 156,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.01.2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1.

Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 04. srpnja 2023. podnio javnom bilježniku Krešimiru Copiću ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene (prije ovršenice) radi naplate dospjele tražbine u iznosu od 49,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tražio je i naknadu troškova ovršnog postupka.

2.

Javni bilježnik Krešimir Copić donio je dana 03. kolovoza 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1008/2023.

3.

Tužena je podnijela prigovor 17.10.2023. protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u kojem navodi kako je tražbina u cijelosti namirena 10.07.2023., odnosno prije slanja obavijesti javnog bilježnika o prijedlogu za ovrhu koji je javnom bilježniku podnio ovrhovoditelj 04.07.2023., a koju je javni bilježnik otpravio 12.07.2023.. Predmetno rješenje je doneseno od strane javnog bilježnika 03.08.2023., a otpremljeno prema tuženoj 09.10.2023., što je tužena zaprimila na kućnu adresu 10.10.2023., na prijedlog za ovrhu odvjetnika Vedrana Jurašića, a na temelju vjerodostojne isprave koji je javnom bilježniku podnesen 04.07.2023., a koje potraživanje je podmireno 10.07.2023.. Iz čega proizlazi da tužitelj o naknadnom ažuriranju izvatka iz poslovnih knjiga nije obavijestio javnog bilježnika, niti je povukao prijedlog za ovrhu, iako je na računima koje je naknadno slao tuženoj jasno naznačeno da nema dospjelog nepodmirenog duga.

4.

Javni bilježnik je spis dostavio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru.

5.

Sud je postupio temeljem odredbe čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24; dalje OZ), te stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6.

Tužitelju je uz rješenje suda dostavljen i prigovor tužene, sud je u točki III. donijetog rješenja od 10. srpnja 2024. upozorio stranke da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Također je u navedenom rješenju sud upozorio stranke da će se u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7.

Obzirom stranke nisu predložile održavanje ročišta, sud je na temelju pisane dokumentacije u spisu i zaprimljenih očitovanja stranaka donio odluku povodom ovršnog prijedloga (sada tužbe) ovrhovoditelja sada tužitelja nasuprot ovršenice sada tužene.

8.

Dana 22. srpnja 2024. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem navodi da je 04.07.2023. protiv tužene podnio prijedlog za ovrhu radi namirenja potraživanja po osnovi vodnih usluga (javne vodoopskrbe) za period kolovoz 2022. – lipanj 2023. Prethodno tome, kako i tužena navodi, tužitelj je tuženoj izdao opomenu pred ovrhu od dana 25.04.2023.. Tužena je tek dana 10.07.2023. podmirila dužni iznos, kako za period od kolovoz 2022. – lipanj 2023. (koji je obuhvaćen prijedlogom za ovrhu), tako i za srpanj 2023., obzirom da ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 04.07.2023., a tužena je nesporno podmirila glavnicu dugovanja dana 10.07.2023., nije moguće prihvatiti navode tužene da je podmirila dugovanje u cijelosti, jer je bila u zakašnjenju s plaćanjem, zbog čega (sukladno čl.29. Zakona o obveznim odnosima) duguje zakonske zatezne kamate od dospijeća, do plaćanja (10.07.2023.), a u svakom slučaju je dala povoda ovom postupku i tužitelju je prouzročila trošak. Suprotno navodima tužene, nije odlučno kada je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi, ili kada ga je tužena zaprimila, jer je odlučan dan pokretanja postupka.

9.

Dana 18. rujna 2024. zaprimljen je podnesak tužene u kojem navodi da ne osporava da je postojao dug po opomeni koji je nesporno pomiren 10.07.2023.. Tužitelj ponovo propušta navesti da je javni bilježnik 12. srpnja 2023. otpravio obavijesti javnog bilježnika o prijedlogu za ovrhu koji je javnom bilježniku podnio ovrhovoditelj 04. srpnja 2023., znači 2 dana nakon uplate koju je zaprimio tužitelj Vodovod i kanalizacija d.o.o., i u kojem se navodi da će javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako se u roku od 15 dana od dana slanja obavijesti (12.07.2023.) ne podmire obveze, što jasno znači da su na datum slanja obavijesti obveze već bile podmirene. Rješenje je javni bilježnik svejedno donio 03.08.2023. (znači suprotno svojoj obavijesti), a otpravio ga tek 09.10.2023., znači 3 mjeseca nakon uplate koju je tužitelj nesporno morao već evidentirati u svojim poslovnim knjigama, što je tužena i dokazala prilogom računa iz 8. mjeseca na kojem je razvidno da tužena nema nikakvog daljnjeg dugovanja po spornom dugu. Štoviše, račun je tuženoj izdan 22.08.2023., nakon datuma rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a također 2 mjeseca prije otpravljanja rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika. Na navedenom računu jasno stoji da je na datum 08.08.2023. stanje duga 0,00 eura, što jasno potvrđuje da društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o. ne potražuje nikakav dug po nikakvoj osnovi od tužene na datum prije otpravljanja rješenja o ovrsi. Stoga nije jasno zašto se uz rešenje o ovrsi, koje se otpravlja 2 mjeseca nakon što je tuženoj potvrđeno da ne postoji nikakav dug, ponovo prilažu svi obrasci vezani za dug koji je bio podmiren već u trenutku slanja obavijesti javnog bilježnika o prijedlogu za ovrhu. Iz istog se nameće jedini logičan zaključak da je jedini razlog izdavanja rješenja, te daljnjeg inzistiranja na ovoj tužbi činjenica da odvjetnik najvjerojatnije nije bio obaviješten od strane tužitelja da je dug podmiren od strane tužene. Također, odvjetnik tužitelja propušta navesti da je po zaprimanju rješenja o ovrsi i podnošenju prigovora o istom direktno u uredu javnog bilježnika, po uputi javnog bilježnika kontaktirala telefonom (17. listopada 2023), koji joj je rekao da će podnijeti tužbu jer nisu plaćeni troškovi odvjetnika i javnog bilježnika, na što mu je tužena rekla da je postupak isključivo propust njegovog klijenta Vodovod i kanalizacija d.o.o. koji nije pravovremeno obavijestio niti javnog bilježnika niti odvjetnika o uplati, a kako je razvidno iz računa njegovog klijenta Vodovod i kanalizacija d.o.o., to društvo od tužene niti ne potražuje nikakve takve troškove. Da je tužitelj potraživao bilo kakve daljnje zatezne kamate ili troškove, iste bi bile iskazane na računu za 08. mjesec, a pogotovo na narednim računima da nisu podmireni, jer tužitelj uvijek na narednom računu obračuna zatezne kamate prethodnog razdoblja koji se onda podmiruju s tim narednim računom, kao što i navodi bilo kakva potraživanja po drugim osnovama, a što je u konačnici i zakonska obveza tužitelja da u svojim poslovnim knjigama iskaže kao potraživanje prema tuženoj, odnosno da joj za isto izda račun. Stoga je zatezna kamata za razdoblje od opomene do plaćanja tužene i iskazana na računu za 08. mjesec u iznosu od 0,04 eura koji je tužena već dostavila uz prigovor, a dostavlja i ponovo ovdje, i plaćene su s plaćanjem za račun za 8. mjesec (Tužitelj izdaje račun za više mjeseci). Ako tome nije tako, tužitelj je već odavno bio dužan izdati račun ili obračun za preostalu zateznu kamatu za plaćanje po opomeni. Na računu za 11. mjesec 2024. se vidi da je stanje duga na dan 13.11.2024. 0,00 eura, odnosno da tužitelj više ne potražuje ništa. Nadalje, Tužena prilaže i račun od 20.05.2024, s obračunom na 06.05.2024. iz kojeg je opet razvidno da je stanje duga na 05.05.2024. 0,00 eura, što jasno znači da je tužena podmirila te navodne zatezne kamate na koje se odvjetnik poziva da ne bi bili plaćeni. Stoga je upitno zašto i po kojoj osnovi zapravo odvjetnik tužitelja, a očito ne i tužitelj uopće nastavlja postupak protiv tužene, kad je isključivo onaj od kojeg se mora naplatiti njegov klijent Vodovod i kanalizacija d.o.o., a koji u svojim poslovnim knjigama očito ne potražuje ništa od tužene. Da je izvršena provjera stanja u poslovnim knjigama po osnovi potraživanja od tužene, odvjetnik bi bio upoznat s činjenicom da je tužitelj obračunao i naplatio zatezne kamate od opomene do uplate u računu za 08. mjesec 2023.. Tužena nema nikakav odnos s odvjetnikom tužitelja po kojem bi njemu bila dužna išta podmiriti. Tuženoj nitko nije izdao nikakav račun temeljem kojeg bi ju zadužio za navedene troškove, niti joj je izdao ikakav račun za navodne neplaćene zatezne kamate koje bi potraživao štoviše, izdan joj je račun s potvrdom da ne postoji nikakav daljnji dug i to prije donošenja rješenja o ovrsi, kao i u svim narednim računima. Što je to tužena i mogla platiti kad joj nitko nije obračunao niti predočio u računu. Tužena je nesporno dug platila po opomeni, sve zatezne kamate po narednim računima, i tužitelj joj uredno izdaje račune u kojima stoji da ne postoji nikakav daljnji dug. Sve institucije, banke, druga komunalna društva kad su u sporu s nekime uredno izdaju račune za sva svoja potraživanja, uključujući opomene, odvjetnike, javnobilježničke, sudske i ostale troškove i evidentiraju ih u svojim poslovnim knjigama i temeljem toga dokazuju svoj dug. Ako je po navodu odvjetnika nije odlučan datum otprave rješenja javnog bilježnika, već datum pokretanja postupka, što bi po njemu bio 04.07.2023, onda je tužitelj Vodovod i kanalizacija d.o.o. već s tim datumom bilo dužno u svojim poslovnim knjigama zadužiti tuženu za troškove pokretanja postupka, što nesporno tužitelj nije napravio jer isto očito niti ne potražuje. Sukladno Zakonu o računovodstvu poslovne promjene se unose u poslovne knjige pravovremeno s nastankom transakcije, a sukladno Zakonu o fiskalizaciji, svatko je dužan izdati račun za svoja potraživanja na dan kada je isporuka nastala, što bi prema navodu odvjetnika onda bio 04.07.2023.. U svom podnesku odvjetnik tužitelja nije priložio nikakav izvadak iz poslovnih knjiga društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. kojim bi potvrdio da to društvo išta dalje potvrđuje od tužene, koji to dug potražuje i u kojem točno iznosu i po kojoj osnovi. Znači tužitelj nije dokazao postojanje nikakve svoje tražbine prema tuženoj, a uz rješenje o ovrsi je štoviše priložio nevjerodostojnu ispravu jer je 09.10.2023. otpravio obrasce temeljem duga koji je na taj dan bio podmiren. Svoje potraživanje za usluge koje je obavio društvu Vodovod I kanalizacija, iako je dug tužene bio podmiren, odvjetnik tuženika ima naplatiti od svog klijenta, s kojim očito nije u stalnom i ažurnom kontaktu da bi bio obaviješten na vrijeme o promjenama po stanju duga dužnika. Tužena također vjeruje da je odvjetnik za svoje usluge plaćen paušalom, te da nije nikako ostao oštećen. Stoga tužena predlaže da sud potvrdi svoje rješenje kojim se stavlja van snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, pod brojem UPP/OS-Ovrv-1008/2023 od 03. kolovoza 2023..

10.

Dana 20. rujna 2024. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem navodi da je rješenjem suda posl.br. Povrv-195/2024-12 od 10. srpnja 2024., određeno da je tužena dužna najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Proizlazi da je tužena podnesak tužitelja od 22.07.2024. zaprimila dana 02.09.2024., što je vidljivo na sustavu ekomunikacije. Nadalje, proizlazi da je tužena svoj podnesak od 16.09.2024. neposredno predala sudu dana 18.09.2024.. Prema navedenom, zadnji dan roka za predaju podneska bi bio 17.09.2024., stoga navode tužene nije moguće uzeti u obzir. Sve i pod pretpostavkom da je tužena pravodobno predala podnesak (a proizlazi da nije), tužitelj pored navoda iz podneska od 22. srpnja 2024. nema ništa za nadodati, te predlaže odlučiti o predmetu spora i troškovima koji su specificirani u spomenutom podnesku tužitelja.

11.

U vezi s ovim navodima tužitelja o nepravodobnosti podneska tužene, sud je u dokaze uvrstio podnesak tužene od 16.09.2024. zaprimljen na sud 18.09.2024., jer je predmetni podnesak tužena poslala preporučenom pošiljkom predanoj na pošti 16.09.2024. (list 52), dakle u zakonskom roku od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja od 22.07.2024..

12.

Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 14), prigovor tužene s prilozima (list 30-37), podnesak tužitelja (list 41-43), podnesak tužene s prilozima (list 46-52), podnesak tužitelja (list 53-54).

13.

U ovom postupku utvrđeno je nespornim na temelju suglasnih očitovanja stranaka i tome podudarne pisane dokumentacije u spisu da je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja podnio javnom bilježniku Krešimiru Copiću nasuprot tužene prijedlog za ovrhu 04.07.2023. zbog nepodmirenih obaveza iste nasuprot tužitelja u svezi s isporukom vodne usluge za razdoblje od kolovoza 2022. do lipnja 2023. u ukupnom iznosu od 49,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih obveza do isplate.

14.

Nije sporno niti to da je zbog nepodmirenih obveza od strane tužitelja tuženoj poslana opomena pred ovrhu od 25.04.2023. (list 34), koji je tužena zaprimila kako to sama navodi. Također nije sporno da je tužena utužene obveze podmirila tužitelju uplatom 10.07.2023. kao i obvezu za srpanj 2023. (koja nije utužena).

15.

Isto tako nije sporno da je prije izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik poslao obavijest tuženoj u smislu odredbe čl. 281 st. 1 – 4 OZ-a koju obavijest je tužena zaprimila, a dana 03.08.2023. javni bilježnik je donio predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 24), na koje je tužena izjavila prigovor, te je sud po prigovoru tužene stavio izvan snage donijeto rješenje javnog bilježnika i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 38-39).

16.

U tijeku postupka tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u ovom postupku (list 41-43) i sada zbog primljene uplate glavnice utužene novčane obveze tužene od iste potražuje zakonske zatezne kamate na pojedine dospjele mjesečne obveze dan nakon dospjelosti istih do dana izvršene uplate 10.07.2023., a isto tako potražuje troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

17.

Spornim se, dakle u ovom postupku pokazala osnovanost i visina specificiranog tužbenog zahtjeva tužitelja.

18.

Obzirom je nesporno tužena podmirila utuženu glavnicu dana 10.07.2023. sud je donio odluku kao u točki I. izreke ove presude.

19.

Preostalo je odlučiti o osnovanosti i tijeku zatraženih zakonskih zateznih kamata na utužene mjesečne obveze tužene od kolovoza 2022. do lipnja 2023., kao i zatraženih troškova ovog postupka.

20.

Po ocjeni suda odlučna činjenica u ovom postupku je to da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku dana 04.07.2023., zbog nepodmirenih obveza tužene nasuprot istog, a prije podnošenja prijedloga za ovrhu također je tuženoj poslao i pisanu opomenu pred ovrhu zbog predmetnih nepodmirenih računa koju je tužena kako to sama navodi zaprimila.

21.

Tužena je utuženu novčanu obvezu nasuprot tužitelja tek djelomično podmirila uplatom glavnice 10.07.2023. i to nakon što je zaprimila obavijest javnog bilježnika, a javni bilježnik je 03.08.2023. donio rješenje o ovrsi po ovršnom prijedlogu tužitelja, jer se tužitelj očigledno rukovodio činjenicom da tužena nije podmirila cjelokupnu utuženu novčanu obvezu, odnosno da nije podmirila zakonske zatezne kamate, kao i troškove postupka.

22.

Dakle, tužena je uplatom podmirila isključivo glavnicu utužene novčane obveze i to nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, obzirom ista nije postupila po zaprimljenoj opomeni pred ovrhu tužitelja, tako da se ne može uzeti osnovanim njezin navod da je podmirila dugovanje u cijelosti, jer je bila u zakašnjenju s plaćanjem, zbog čega tužitelju duguje osim glavnice koju je uplatila i zakonske zatezne kamate tekuće dan nakon dospijeća po utuženim mjesečnim obvezama do dana izvršenog plaćanja glavnice sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO).

23.

Ne mogu se prihvatiti ispričavajućim i relevantnim navodi tužene da je u kasnije ispostavljenim računima tužitelj označio kako nema dugovanja na dan ispisa tih računa, jer je tužitelj očigledno knjižio uplaćenu glavnicu, a ostatak koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva glede zakonskih zateznih kamata nije mogao financijski potraživati, jer je u tijeku sudski spor oko preostalog utuženja.

24.

Tužena navodi da je tužitelj u računu za kolovoz mjesec 2023. obračunao kamatu za razdoblje od opomene do plaćanja tužene u iznosu od 0,04 eura, no osim tog paušalnog navoda ista ne potkrepljuje taj navod odgovarajućim dokazima ili predlaganjem odgovarajućih dokaza na utvrđenje te tvrdnje.

25.

Tužena bi izbjegla vođenje ovog postupka da je podmirivala svoje novčane obveze nasuprot tužitelja prema dospijeću svojih obveza, dakle prouzročila je pokretanje ovog postupka najprije kod javnog bilježnika, a nastavno kod ovog suda, izvršila je uplatu glavnice i to sa zakašnjenjem zbog čega osnovano tužitelj potražuje od iste utužene zakonske zatezne kamate, a nastavno i troškove ovog postupka.

26.

Odlučujući o podmirenju troškova ovog postupka ističe se da presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 02. lipnja 2017.broj: Su-IV-204/17).

27.

Tužitelju je priznat parnični trošak ovog postupka temeljem čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a i to trošak zastupanja u vidu jednokratne nagrade od 100,00 eura prema Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje; Tarifa), uvećano za PDV od 25%, što iznosi 25,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu 6,64 eura, a od ovršnog troška osnovan je zatraženi trošak predujma nagrade javnog bilježnika s PDV-om od 12,50 eura, ostatak nagrade javnog bilježnika s PDV-om od 12,50 eura, sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnog bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11, 112/12, 114/12, 131/20, 9/21), odnosno sveukupno 156,64 eura.

28.

Nije osnovan trošak sastava prijedloga za ovrhu tužitelja, jer isti je obuhvaćen dosuđenim troškom sukladno odredbi Tbr. 7/9 Tarife, također nije osnovan sav zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koja se tužitelju dostavlja u elektronskom obliku, te tužitelj ima mogućnost plateža iste u presuđenom iznosu od 6,64 eura (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane.

29.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 31. siječnja 2025.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348 st. 1 ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 3 ZPP-a. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženoj