Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-107/2017-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženika OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. prosinca 2024., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, punomoćnika tužiteljice, I. tuženika, II. tuženika i punomoćnika II. tuženika, te uz javnu objavu presude, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplate tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadu štete u iznosu od 49.107,44 EUR-a (slovima: četrdeset devet tisuća jedna stotina sedam eura i četrdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 30. ožujka 2017. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade trošak postupka tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 15.655,89 EUR-a (slovima: petnaest tisuća šest stotina pedeset pet eura i osamdeset devet centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika TL za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženici pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-1/2015 od 2. lipnja 2015., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-554/2015 od 15. veljače 2016. proglašenim krivima za počinjenje kaznenog dijela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva- ratni zločin iz čl. 91. st. 2. KZ-a, te ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Tužiteljica je kao žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog čudoređa, kao i žrtva navedenih kaznenih djela, pretrpjela teške posljedice kako fizičke tako i psihičke naravi, te teke duševne boli koje su kod iste doveli do fizičkih bolova, pretrpljenog straha i trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Zbog svih posebno teških okolnosti štetnog događaja i njegovih posljedica tužiteljica kao žrtva navedenih kaznenih djela i na ime neimovinske štete – pravične novčane naknade potražuje utuženi iznos od 370.000,00 kn i to na ime pretrpljenih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, te predlaže da sud naloži tuženicima da solidarno tužiteljici naknade pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 370.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica je, a nakon provedenog medicinskog vještačenja po psihijatru dr. Pavi Filakoviću i po vještaku FL, spec. sudske medicine, preinačila tužbeni zahtjev te potraživala isplatu iznosa od 85.223,97 EUR-a. I. Tuženik se protivio specificiranom tužbenom zahtjevu. Nadalje, budući da su tuženici imali primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka dr. Pave Filakovića, te da je navedeni vještak preminuo prije nego se očitovao na iznesene prigovore, ovaj sud je odredio novo vještačenje po vještaku psihijatru dr. ZL. Nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. ZL, tužiteljica je na ročištu održanom 10. prosinca 2024. specificirala tužbeni zahtjev na način da je navela da u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u tužbi, odnosno da potražuje isplatu iznosa od 49.107,44 EUR-a sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik OL je naveo da je tužiteljica utuženi iznos odredila proizvoljno, te smatra da tužiteljica nema pravne osove za potraživanjem iznosa od 370.000,00 kn, koji bi solidarno platili tuženici, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Tijekom postupka I. tuženik OL osporava da je nanio fizičke ozljede tužiteljici.

3. U tijekom postupka II. tuženik TL osporava da je počinio štetni događaj, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da tuženici nisu osuđeni za isto kazneno djelo, te da iz kaznene osuđujuće presude proizlazi da su tuženici osuđeni za dva odvojena kaznena djela u kojima je tužiteljica pretrpjela silovanje. Djelo za koje je osuđen II. tuženik TL potpuno je odvojeno od djela za koje je osuđen I. tuženik OL, prije svega vremenski, a i po načinu na koji je počinjeno. Budući da se radi o dva potpuno odvojena događaja tuženici ne mogu odgovarati za štetu solidarno te se na konkretni slučaj ne može primijeniti čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju te je pročitao presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž 554/15-7 od 15. veljače 2016. (list spisa 5-15), presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015. (list spisa 16-42), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list spisa 43-67), rješenje o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 26. travnja 2017. (list spisa 79-81) dopis od 9. lipnja 2017., rješenje od 9. svibnja 2017. i dopis od 16. svibnja 2017. Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije (list spisa 90-95), dopis Centra za socijalnu skrb Osijek od 11. svibnja 2018. (list spisa 100), dopis KBC Osijek, Klinike za psihijatriju od 22. svibnja 2018. zajedno s medicinskom dokumentacijom za TL (list spisa 103-107), dopis Centra za socijalnu skrb Osijek od 17. srpnja 2019. (list spisa 114), medicinska dokumentacija za TL (list spisa 117-216), nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 239-248), nalaz i mišljenje vještaka Dumenčić d.o.o. (list spisa 282-284), nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 341-353), sud je izvršio uvid u spis Županijskog suda u Osijeku posl.br. K-Rz-1/15 te je saslušao vještake dr. Ivana Požgajan i dr. FL i I. i II. tuženika.

4.1. Na ročištu održanom 12. svibnja 2023. tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem.

4.2. Tužiteljica je na ročištu održanom 12. svibnja 2023. navela da potražuje iznos od 85.223,97 EUR-a, te se II. tuženik TL protivio tako specificiranoj tužbi, a I. tuženik OL je navodio da je neuka stranka. Nadalje, tužiteljica je na ročištu održanom 10. prosinca 2024. navela da ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je to navedeno tužbom, odnosno zahtijevala je naknadu štete u iznosu od 49.107,44 EUR-a sa zateznim kamatama. Tuženici se nisu protivili navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, pa je stoga ovaj sud odlučivao o tužbenom zahtjevu koji je istaknut na ročištu 10. prosinca 2024.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti a koja povreda joj je nastala u štetnom događajima za koje su tuženici osuđeni pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-554/15-7 od 15. veljače 2016.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su tuženici pravomoćno osuđeni presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-554/15-7 od 15. veljače 2016.

7.1. Među parničnim strankama je sporna osnova za solidarnu odgovornost tuženika, a I. tuženik OL navodi da isti nije osuđen da je počinio kazneno djelo protiv spole slobode na štetu tužiteljice.

8. Iz presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015. (list spisa 16-42) i uvida u spis posl.br. K-Rz-1/15 proizlazi da su ovdje I. tuženik OL i ovdje II. tuženik TL krvi što su tijekom mjeseca kolovoza 1991. u [adresa], na adresi [adresa], u kući hrvatske obitelji LL, tijekom oružane pobune dijela lokalnog srpskog stanovništva protiv ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, kao pripadnici paravojne Teritorijalne obrane Dalja, nakon što su [adresa] zauzele srpske paravojne postrojbe te dobrovoljci s područja Republike Srbije i JNA, protivno odredba čl. 3., 13., 27. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. protivno odredbi čl. 4. Dopunskog protokola ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) od 8.lipnja 1977. u nakani da se iživljavaju nad članovima obitelji LL zato što su hrvatske nacionalnosti, u više navrata nasilno ulazili u njihovu obiteljsku kuću te fizički i psihički zlostavljali, odvodili i prisilno zatvarali LL, njegovu suprugu NL, te kćeri EL, E, Helenu i sina O.

8.1. Tako ovdje I. tuženik OL a) neutvrđenog dana tijekom mjeseca kolovoza 1991. došao u kuću obitelji DL, zajedno sa sada pokojnim ĐL i nepoznatim pripadnicima TO, nakon čega je ovdje I. tuženik OL naredio da se ĆL svežu ruke iza leđa, stavio mu nož pod vrat i rekao : „Sada ćeš vidjeti što će se desiti.“ , a potom se obratio nepoznatom pripadniku TO riječima: „Evo ti je!“ zatim su nepoznati pripadnik TO i IL strgali odjeću sa UL te ju je najprije silovao IL, a potom nepoznati pripadnik TO, nakon čega je ovdje I. tuženik OL izvana pozvao još jednog nepoznatog pripadnika TO kojem je naredio da siluje UL, što je ovaj i učinio, dok su istovremeno OL i ostali prisutni vojnici prijeteći ukućanima uperenim puškama, a RL držeći nož pod vratom, prisiljavali roditelje RL i njihove kćeri E i Helenu i sina O da gledaju opisano zlostavljanje. Nadalje b) OL je 1. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima, došao s pripadnicima Teritorijalne obrane, pok. ĐL i još dvojicom nepoznatih osoba, pred kuću obitelji DL te su zajedno razvalili ulazna vrata, nakon čega su u kući pred očima cijele obitelji fizički zlostavljali LL tako da mu je ovdje I. tuženik OL zadao više udaraca zatvorenim šakama u glavu te nogama po cijelom tijelu, pa kada je ĆL pao na pod, ovdje I. tuženik OL , IL i nepoznati pripadnik TO nastavili su ga tući nogama obuvenim vojničke čizme po čitavom tijelu, nakon čega je OL ĆL u vrat zabio injekciju i ubrizgao mu nepoznatu crvenu tekućinu, te su ga tako omamljenog i pretučenog zajednički odveli na nepoznato mjesto, a po naređenju OL NL su s djecom zatvorili u kuću PL.

8.2. Nadalje, c) ovdje II. tuženik TL je 1. kolovoza 1991. zajedno sa sada pok. ĐL i nepoznatim pripadnikom TO, iz obiteljske kuće odveo LL u mjesnu zajednicu u [adresa] na ispitivanje, a kada su se vratili kući IL naredio je ĆL da pozove kći AL da izađe iz kuće i naredio joj da pođe s njima, nakon čega su je automobilom koji je vozio TL odvezli do piste za istovar šećerne repe u blizini Željezničke stanice, gdje su ju sva trojica silovala.

8.3. Dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo protuzakonito odvodili, zatvarali, fizički i psihički mučili i silovali, čime je ovdje I. tuženik OL djelima pod točkama optužnice a) i b) počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st.1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, a ovdje II. tuženik TL djelom pod toč. optužnice c) kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – ratni zločin iz čl. 91. st. 2 Kaznenog zakona.

9. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž 554/15-7 od 15. veljače 2016. (list spisa 5-15) proizlazi da se žalbe državnog odvjetnika, opt. OL i opt. TL odbijaju kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

10. Prilikom donošenja ove odluke sud nije uzeo u obzir Nalaz i mišljenje vještaka dr. Pave Filakovića, spec. psihijatrije (list spisa 239-248). Naime, nakon što je navedeni vještak izradio Nalaz i mišljenje tuženici su imali primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje. Vještak dr. Pavo Filaković je preminuo prije nego se očitovao na navedene primjedbe na nalaz i mišljenje, pa je stoga tužiteljica na ročištu održanom 7. veljače 2024. predložila sudu da provede novo medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru, ovaj sud je prihvatio navedeni dokazni prijedlog, te je odredio vještačenje po vještaku dr. Ivanu Požgainu, specijalistu psihijatrije, subspecijalisti sudske psihijatrije.

11. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Ivana Požgaina, specijaliste psihijatrije, subspecijaliste sudske psihijatrije (list spisa 341-353), proizlazi da je tužiteljica u ljeto 1991. bila izložena ekstremno teškim psihotraumatskim doživljajima u vidu višekratnih silovanja s tim da su prva silovanja bila između ostalog, izrazito ponižavajuća jer su roditelji, braća i sestre bili prisiljeni to gledati. Nakon progona roditelja, braće i sestra ona je prisilno ostala u zatočeništvu gdje je bila izložena daljnjem zlostavljanju. Nadalje, kod tužiteljice se radi o ekstremnim psihotraumatskim ekstremnim iskustvima kojima osoba može biti izložena nakon kojih je kod tužiteljice došlo do razvoja simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja. Vještak je mišljenja da se kod tužiteljice radi o teškom posttraumatskom stresnom poremećaju s trajnim promjenama u osobnosti kao posljedici štetnih događaja koja su predmet postupka. Uslijed trpljenja simptoma ovih poremećaja kod tužiteljice je došlo do narušavanja psihičkog integriteta i trpljenja simptoma navedenih poremećaja te socijalne disfunkcionalnosti što kod nje dovodi do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 50% u odnosu na prosječnu zdravu osobu. U odnosu na pretrpljeni strah, tužiteljica je trpjela intenzivan primarni strah u svakoj situaciji silovanja ili drugog vida prijetnji njezinom tjelesnom integritetu za vrijeme boravka u zatočeništvu, sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom cijelog boravka u zatočeništvu te kasnije povremeno srednjeg intenziteta po povratku iz zatočeništva u situacijama koje su ju mogle direktno podsjetiti na proživljena posttraumatska iskustva. Sekundarni strah slabijeg intenziteta i nadalje je prisutan povremeno, biti će prisutan i budućnosti, ali taj strah ulazi u ocjenu umanjena životnih aktivnosti.

11.1. Iz iskaza vještaka prof. dr. sc. Ivana Požgaina, proizlazi da ostaje kod svog Nalaza i mišljenja. Naveo je kako je prema nalogu suda određeno je vještačenje psihijatrijsko nad tužiteljicom na okolnost pretrpljenog straha i umanjenja životnih aktivnosti, a kao posljedice štetnog događaja iz kolovoza 1991. Tužiteljicu je pregledao na Klinici za psihijatriju KBC Osijek 4. lipnja 2024. te je na osnovi dostupnih podataka iz sudskog spisa te postojeće med. dokumentacije, kao i psihijatrijskog pregleda tužiteljice, naveo da je tužiteljica proživjela u okviru štetnog događaja ekstremna psihotraumatska iskustva nakon čega je kod nje došlo do razvoja težeg oblika posttraumatskog stresnog poremećaja, kojeg se klinička slika mogla registrirati i tijekom samog vještačenja. Uslijed trpljenja simptoma ovog poremećaja kod nje je došlo do narušenja osobnog psihičkog integriteta što je kod nje dovelo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 50% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi. Isto tako, u odnosu na pretrpljeni strah procijenio je da je trpjela intenzivan primarni strah tijekom odvijanja samih događaja, potom sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom cijelog boravak u zatočeništvu, potom strah srednjeg intenziteta prvih godina po povratku iz zatočeništva, posebno u situacijama koje su je mogle podsjetiti na proživljena psihotraumatska iskustva. Štetni događaj iz kolovoza 1991. je ključni događaj oko kojega su se formirali simptomi PTSP-a. Eventualno kasnija stresna iskustva zbog življenja na okupiranom području su mogla donekle utjecati na intenzivniju manifestaciju kliničke slike tada, tako da, procjenjuje da se ovo navedeno smanjenje životnih aktivnosti može gotovo u potpunosti povezati s štetnim događajima iz kolovoza 1991. U odnosu na pitanje da li je strah koji je tužiteljica trpjela uslijed događaja iz kolovoza 1991. jednak strahu koji je naveden u pisanom nalazu i mišljenju, vještak je odgovorio da kao što je naveo u pisanom Nalazu, intenzivan primarni strah je bio vezan za sam štetni događaj i eventualno neke situacije kojima je bila izložena kasnije u zatočeništvu. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je trpjela za vrijeme boravka u zatočeništvu, koji proizlazi iz primarnog straha. Te kasnije povremeno kada bi se srela sa situacijama koje su je mogle podsjetiti na njezina psihotraumatska iskustva. Nadalje, naveo je da je smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 50% utvrdio na temelju modela T i suradnika iz Zavoda za forenzičnu psihijatriju u KBC Vrapče, a koji se naslanja na švicarski model, poznat kao kriterij iz Luzerne, prema tom modelu umjereno oštećenje duševnog zdravlja vezano za proživljena psihotraumtska iskustva se procjenjuje na 40-60%, stoga je on utvrdio srednju vrijednost. Naveo je da je moguće da se kod tužiteljice simptomi PTSP-a s vremenom snižavaju pa znaju i nestati, ali oni ne mogu utvrđivati simptome na osnove aktualnog stanja već na osnovu stanja kakvo je bilo u trenutku i neposredno nakon nekog događaja, kao i sada nakon događaja. Nemaju matematičku formulu nego pokušavaju sumirati sve zajedno. Na upit je li tužiteljica bila silovana još koji put osim onoga puta koji je opisan u kaznenoj presudu, odgovorio je da nema tih podataka, osim da je bila nasilno udata za HL, a što prema iskazu tužiteljice da su je oni prinudno udali. Nije dobio podatak je li prisilna udaja ostavila nekih posljedica na tužiteljicu, odnosno, nema podatak je li bila zlostavljena u toj vezi. Na upit može li se trudnoća, tj. porod iz prosinca 1992. dovesti u vezu s silovanjima u kolovozu 1991. odgovorio je da se ne može nikako dovesti u vezu, te isto tako nema podatak o tome je li tužiteljica dobrovoljno zatrudnjela ili ne. Nadalje, vještak je naveo da nema podataka o tužiteljičinom mogućem promiskuitetnom ponašanju za vrijeme zatočeništva i kako je nastupila ta trudnoća, ali postoji mogućnost s obzirom na njezine slabije intelektualne sposobnosti da je nekritično ulazila u spolne odnose, ali nije smatrao potrebnima to istraživati. Na upit zašto je u Nalazu i mišljenju napisao da je kao posljedica silovanja ostala trudnoća i porod krajem 1992., vještak je odgovorio to je sam saznao, ali da li je tužiteljica njemu stvarno navela to, morao bi eventualno to vidjeti, moguće da mu je navela u razgovoru pa to nije zapisao. Nadalje, na upit pod uvjetom da je još koji puta tužiteljica silovana, osim što se kaznenom presudom stavlja tuženicima na teret, da li bi to moglo utjecati na SŽA (smanjenje životne aktivnosti, nadalje SŽA), vještak je odgovorio da je to moglo donekle utjecati, ali apsolutno su najveći doprinosi predstavljali silovanja iz kolovoza 1991. jer se radilo o ekstremnom obliku silovanja pred roditeljima koji su morali biti svjedoci toga, a kasnija moguća silovanja su kod nje mogla biti posljedica svojevrsnog kompromisa u situacijama kada se osjećala životno ugroženom, a cijelo se vrijeme osjećala životno ugroženom na okupiranom teritoriju. U odnosu na pitanje koja su od dva silovanja prouzrokovala veće posljedice za tužiteljicu, vještak je odgovorio da je svakako veći doprinos u psihotraumatskom smislu bilo ono koje je bilo više ponižavajuće za žrtvu, ali koje je i uključivalo strah za članove obitelj, s obzirom da im je prijetilo životom ukoliko to ne budu gledali. Znači veće posljedice za tužiteljicu je bilo silovanje pred članovima obitelji (roditeljima i braćom, sestrom), ali ne može to brojčano iskazati. Odgovarajući na upit da li može brojčano označiti, utvrditi, SŽA koje je nastalo uslijed događaja silovanja pred članovima obitelji u odnosu na silovanje koje je počinio II. tuženik, naveo je da ne može na to pitanje odgovoriti nekim brojčanim pokazateljima jer nema nikakvih osnova za takvu procjenu, ali može ponoviti da je prvo iskustvo silovanja pred roditeljima zbog svoje kompleksnosti imalo znatno većeg utjecaja i psihotraumatski potencijal nego kasniji događaj. Isto tako vještak je naveo da ne može brojčano odgovorit na upit da je zadatak bio da utvrdite SŽA za silovanje samo pred članovima obitelji koliki bi postotak tada SŽA bio. Na upit da li je događaj drugog silovanja pogoršao ili poboljšao stanje tužiteljice u odnosu na prvo silovanje pred roditeljima, vještak je odgovorio da drugo silovanje ne može poboljšati psihičko stanje tužiteljice, nego naravno samo pogoršati.

11.2. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Požgaina sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, izrađen na temelju materijalne dokumentacije i pregleda tužiteljice, u skladu s pravilima struke. A vještak se na ročištu održanom 22. listopada 2024. očitovao i odgovorio na sve primjedbe i pitanja tuženika.

12. Iz Nalaza i mišljenja vještaka FL (list spisa 282-284) proizlazi da rezne rane na natkoljenicama i desnoj potkoljenici su pojedinačno i u svom zbroju lake tjelesne ozljede koje su nastale povlačenjem oštrice noža. Uzrokuju fizičku bol jakog intenziteta za vrijeme ozljeđivanja te jedan dan nakon ozljeđivanja. Bol srednjeg intenziteta traje dva dana, a bol lakog intenziteta deset dana. Bol nakon silovanja, poglavito višestrukog silovanja, ne razvija se samo u genitalnoj regiji, već je u literaturi opisano kao jaka bol u ukupno osam regija tijela (genitalna regija, dojke, trbuh, glava, vrat, ruke, noge i leđa). Prema podacima iz literature jaka bol u navedenim regijama može trajati i tjedan dana nakon silovanja. Ukupno trajanje boli može biti i 6 tjedana nakon silovanja, pa čak i kod žrtava koje se zbog ozbiljne prijetnje, fizički ne opiru silovanju. Uzimajući u obzir fizičke bolove koje je osjećala tužiteljica proizlazi da je ukupno osjećala bolove jakog intenziteta jedan tjedan, srednjeg intenziteta dva tjedna, slabog intenziteta tri tjedna.

12.1. Iz iskaza vještaka FL, dr. med., spec. sudske medicine proizlazi da ostaje kod Nalaza i mišljenja u cijelosti. Rezane rane koje su dijagnosticirane temeljem ožiljaka su lake tjelesne ozljede i one su, kako je i naveo u svom Nalazu, prouzročile bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 2 dana, a lakog intenziteta 10 dana. Kod višestrukog silovanja i prema podacima iz literature bolovi se ne javljaju samo u genitalnoj regiji nego više regija tijela, pa su oni, ukoliko se isključe bolovi zbog tjelesnih ozljeda, bolovi nakon silovanja višestruko trajali te i to jakog intenzitet tjedna dana, srednjeg dva tjedna i slabog tri tjedna. Razgraničio je to u Nalazu i mišljenju, a kada bi se uzele u obzir i tjelesne ozljede, onda bi svemu tome dodao i dane za bolove tjelesnih ozljeda. Ne može razgraničiti događaje I. i II. tuženika u svom Nalazu i mišljenju odnosno za silovanja koja su počinili.

12.2. Nalaz i mišljenje vještaka FL, dr. med., spec. sudske medicine, sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća, izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je na raspravi održanoj 10. prosinca 2024. odgovorio i očitovao se na sva pitanja i primjedbe stranaka.

13. Iz iskaza I. tuženika OL proizlazi da se on ne spominje niti na jednoj stranici presude koja je donesena u kaznenom postupku kao silovatelj, nego da je bio samo njegov poticaj. Svoju kaznu je izdržao. Ozljede koje tužiteljica navodi, npr. nožem, na suđenju u kaznenom postupku se ne spominju navedene ozljede. Mogla ga je tužiti njezina majka, koja tvrdi da ih je natjerao da gledaju čin silovanja tužiteljice, jer je on nanio bol majci koja je to gledala, kao i ostatku obitelji. Ponovno je naveo da je kao produkt silovanja rođeno dijete koje je rođeno 1993., a da se njemu sudilo za 1991. Ne zna da li je bila DNK-a analiza za oca djeteta tužiteljice. Osporava da je bilo kakvu fizičku ozljedu nanio tužiteljici. Ne spori da su se silovanja dogodila, odnosno ne zna. Na upit gdje je bio 1992., odgovorio je da je bio u Aljmašu, u policiji, bio je tamo cijele 1992. do mirovne1997., te tužiteljicu nije vidio 1992.

13.1. Iskaz I. tuženika OL sud je ocijenio nevjerodostojnim jer je suprotan presudi Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015. u kojoj se navodi, u zakonskom opisu kaznenog djela, da su I. opt. OL, kao i II. opt. TL kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo protuzakonito odvodili, zatvarali, fizički i psihički mučili i silovali. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela navedeno je da su oba optuženika i OL i TL, civilno stanovništvo i silovali. Nadalje, iz činjeničnog opisa za opt. KL proizlazi da je isti posredni počinitelj jer je nepoznatim pripadnicima Teritorijalne obrane i IL naredio da siluju EL (tužiteljicu), a što su i učinili.

13.2. Nadalje, u dijelu iskaza I. tuženika OL u kojem navodi da kao produkt silovanja nije rođeno dijete, jer je njemu suđeno za događaj iz kolovoza 1991., a dijete je rođeno 1993., ovaj sud isti dio iskaza I. tuženika nije niti ocjenjivao jer navedeni tužiteljica u tužbi i tijekom postupka niti ne tvrdi da je kao produkt silovanja za koje je osuđen I. tuženik OL rođeno dijete, odnosno navedeno tijekom postupka nije bilo potrebno niti utvrđivati, jer tužiteljica to tužbom i tijekom postupka ne navodi.

14. Iz iskaza II. tuženika ŠL proizlazi da on nikakvi kontakt s tužiteljicom nije imao. Naveo je da je tužiteljica navela da je 1. kolovoza bila nevina, da je ostala u drugom stanju i da je tada silovana. Nikakvu vezu nije imao s ničim. Da bi sačuvao obitelj 1991. i dva mesara koji su bili kod njega, a kada je dolazio pok. ĐL, da mu zakolju prase, rekao mu je da ga odveze u [adresa]. U više navrata je dolazio kod njega, tražio ga da ga odveze u [adresa] kod obitelji tužiteljice i on ga je odvezao, jer je rekao da će pobiti sve njih u kući zajedno sa ta dva F mesara. Nije smio ići sam, susjed je bio s njim, tada 17 godina, a njegovi stričevi su bili aktivni već, a on nije bio u stranci, vidio je njega i pozvao ga da ide s njim, jer ne smije ići sam i on je pristao, a imao je i pištolj sa sobom. Došli su do [adresa] kod obitelji tužiteljice.

14.1. Tijekom iskazivanja II. tuženika, sestra II. tuženika, koja se nalazila u sudnici, fizički ga je dodirnula te mu prstom mahala u smjeru "NE" da ne govori. Navedeno je uneseno u zapisnik.

14.2. Nakon što mu je sestra ukazala prstom da ne iskazuje, II. tuženik je naveo da nije došao u obitelj tužiteljice. Nadalje je nastavio iskazivati da je ĐL otišao po oca tužiteljice da ga odveze u štab, on je bio još u radnom odijelu jer su završili klanje, odveli su ga u štab, pregledali su ga i vratili kući. Vidio je tužiteljicu kada ju je ĐL zvao, da je voze u [adresa], kada su došli nedaleko rekao je: "stani, izlazi napolje". Poslije toga je više nije vidio i ona je njega samo jednom vidjela što je i ona rekla na sudu. Majka i ona izjavile su da on nikad nije bio u njihovoj kući. Bio je nepodoban od strane Z, zato što je klao stoku na farmama oko sela za potrebe pripadnika Zengi i policije. Nije bio aktivan ni u čemu. Što se rezalo, vezalo to je radio L, njezin muž ne on. Vidio je ispred ambulante ĐL kako ide krvav iz štaba, te je isti rekao kako je na njemu Ustaška krv. Glavni izvršitelj svega je bio IL, poslije se isti objesio. Čuo je da je kod tužiteljice u kući bila posebna prostorija u koju su dolazili pripadnici srpske nacionalnosti civili i vojska-paravojska – teritorijalna srpska obrana koja se iživljavali nad tužiteljicom. On to ništa nije radio. Nije ništa počinio, isticao je još jednom, ni na svoju ruku, a kamoli da je s njom imao odnos.

14.3. Iskaz II. tuženika TL sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da tužiteljicu nije silovao jer suprotno proizlazi iz zakonskog opisa kaznenog djela u presudi Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-1/2015-182 od 2. lipnja 2015. u kojoj se navodi, u zakonskom opisu kaznenog djela, da su I. opt. OL, kao i II. opt. TL kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo protuzakonito odvodili, zatvarali, fizički i psihički mučili i silovali. Isto tako, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za II. tuženika TL proizlazi da je tužiteljicu silovao 1.kolovoza 1991. kod piste za istovar šećerne repe u blizini Željezničke stanice.

14.4. U preostalom dijelu iskaz II. tuženika TL u kojem navodi da je čuo da je kod tužiteljice u kući bila posebna prostorija u koju su dolazili pripadnici srpske nacionalnosti civili i vojska-paravojska – teritorijalna srpska obrana koja se iživljavali nad tužiteljicom, sud nije ocjenjivao jer se navedeni dio iskaza ne odnosi na sporne i odlučne činjenice za odluku u ovoj pravnoj stvari, odnosno je li II. tuženik TL dužan naknaditi štetu tužiteljici za štetni događaj za koji je pravomoćno osuđen. 15. Prije svega potrebno je reći da je sud sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može

1 0

utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drugačiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije u izreci kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako ako je to utvrđeno kaznenom presudom pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja i štetnu radnju (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-938/2022-2 od 14. rujna 2022.). Stoga, parnični sud u konkretnom slučaju ne može utvrđivati da je li tužiteljici šteta nastupila na drugačiji način od onoga sadržanog u kaznenoj presudi. Parnični sud može utvrđivati visinu štete, kao i doprinos oštećenika nastaloj šteti. U konkretnom slučaju tuženici nisu isticali da bi tužiteljica doprinijela navedenoj šteti nego su isticali da nisu odgovorni za štetu, te da ne mogu solidarno odgovarati jer su osuđeni za dva odvojena događaja. U vezi navoda I. tuženika OL da isti nije silovao tužiteljicu, potrebno je još jednom preći da suprotno proizlazi iz kaznene presude u kojoj je u zakonskom opisu kaznenog djela navedeno da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba civilno stanovništvo protuzakonito odvodili, zatvarali, fizički i psihički mučili i silovali. Osim toga, po njegovoj naredbi su pripadnici TO silovali tužiteljicu, pa je isti posredni počinitelj silovanja.

16. Imajući na umu prednje navedeno, ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica tijekom kolovoza 1991. bila višestruko silovana, i to u događaju od 1. kolovoza 1991. silovana od strane II. tuženika TL, te tijekom kolovoza 1991. tužiteljica je silovana pred članovima svoje obitelji od strane nepoznatog pripadnika TO i pok. ĐL, a po naredbi I. tuženika OL (navedeno je sud utvrdio na temelju presude K-Rz-1/2015-182). Kao posljedica navedenih događaja tužiteljica je proživjela ekstremna psihotraumatska iskustva nakon čega je kod nje došlo do razvoja težeg oblika posttraumatskog stresnog poremećaja. Uslijed trpljenja simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja kod nje je došlo do narušenja osobnog psihičkog integriteta što je kod nje dovelo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 50% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi, trpjela je intenzivan primarni strah tijekom odvijanja samih događaja, potom sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom cijelog boravak u zatočeništvu, potom strah srednjeg intenziteta prvih godina po povratku iz zatočeništva, posebno u situacijama koje su je mogle podsjetiti na proživljena psihotraumatska iskustva.

16.1. U vezi s navedenim potrebno je reći da vještak dr. Ivan Požgain, na ročištu održanom 22. listopada 2024., naveo da je štetni događaji iz kolovoza 1991. ključni događaj oko kojega su se formirali simptomi PTSP-a. Eventualno kasnija stresna iskustva zbog življenja na okupiranom području su mogla donekle utjecati na intenzivniju manifestaciju kliničke slike tada, tako da, procjenjuje da se ovo navedeno smanjenje životnih aktivnosti može gotovo u potpunosti povezati s štetnim događajima iz kolovoza 1991.

16.2. Dakle, iako je tužiteljica i nakon kolovoza 1991. imala izrazito stresna iskustva, sud je na temelju Nalaz i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina utvrdio da je ključni događaji oko kojeg su se formirali simptomi PTSP-a događaji iz kolovoza 1991.a za koje događaje su tuženici osuđeni, a sva kasnija iskustva su utjecala na intenzivniju manifestaciju kliničke slike tada.

1 1

16.3. Nadalje, intenzivan primarni strah je bio vezan za sam štetni događaj i eventualno neke situacije kojima je bila izložena kasnije u zatočeništvu. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je trpjela za vrijeme boravka u zatočeništvu, koji proizlazi iz primarnog straha. Te kasnije povremeno kada bi se srela sa situacijama koje su je mogle podsjetiti na njezina psihotraumatska iskustva.

16.4. Osim toga, i u slučaju da je tužiteljica i nakon štetnih događaja za koje su osuđeni tuženici, bila silovana i proživljavala ekstremna iživljavanja, navedena iživljavanja bi mogla donekle utjecati na smanjenje životne aktivnosti, ali apsolutno su najveći doprinosi predstavljali silovanja iz kolovoza 1991. jer se radilo o ekstremnom obliku silovanja pred roditeljima koji su morali biti svjedoci toga, a kasnija moguća silovanja su kod nje mogla biti posljedica svojevrsnog kompromisa u situacijama kada se osjećala životno ugroženom, a cijelo se vrijeme osjećala životno ugroženom na okupiranom teritoriju (navedeno je sud utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina).

16.5. Isto tako, u vezi posljedica koje su nastupile za tužiteljicu potrebno je reći da iako bi veći doprinos u psihotraumatskom smislu imalo ono koje je bilo više ponižavajuće za žrtvu, ali koje je i uključivalo strah za članove obitelj, s obzirom da im je prijetilo životom ukoliko to ne budu gledali, navedeno se ne može to brojčano iskazati. Dakle, nije moguće brojčano utvrditi koliki doprinos u smanjenju životne aktivnosti predstavlja događaj za koji je I. tuženik OL, a koliki doprinos predstavlja događaj za koji je osuđen II. tuženik TL osuđeni, jer isto nije moguće brojčano utvrditi ( a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina).

17. Nadalje, tužiteljica je kod silovanja trpjela bolove u osam regija tijela, te su višestruko trajali i to jakog intenzitet tjedna dana, srednjeg dva tjedna i slabog tri tjedna, te nije moguće u vezi bolova razgraničiti događaje I. i II. tuženika odnosno za silovanja koja su počinili, a kako to proizlazi iz Nalaz i mišljenja vještaka dr. FL.

18. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

19. Dakle, ovaj sud je utvrdio da su tuženici svojim radnjama iz kolovoza 1991., a za koje su pravomoćno osuđeni presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz- 1/2015-182 od 2. lipnja 2015. prouzrokovali tužiteljici štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, pa su stoga

1 2

dogovorni za nastanak štete neimovinske štete sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a u vezi čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1046. ZOO-a. Potrebno je reći da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete, a nije niti utjecala na opseg štete.

19.1. Ovaj sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a ,a imajući na umu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. i pravna shvaćanja zauzeta na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: VSRH) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. Ivana Požgaina, priznao tužiteljici naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prema kvalifikatornim kriterijima: smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 40.000,00 EUR-a. Posebno se ističe da je ovaj sud prilikom ocjene opsega i težine utvrđenih trajnih posljedica uzeo u obzir i činjenicu da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja imala 20 godina, te okolnosti i način na koji joj je počinjena povreda prava osobnosti, odnosno da je navedeno bilo izrazito ponižavajuće i psihički i fizički tegotno. Nadalje, za pretrpljeni strah, i to intenzivni primarni strah koji je bio vezan za sam štetni događaj i eventualno neke situacije kojima je bila izložena kasnije u zatočeništvu. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je trpjela za vrijeme boravka u zatočeništvu, koji proizlazi iz primarnog straha. Te kasnije povremeno kada bi se srela sa situacijama koje su je mogle podsjetiti na njezina psihotraumatska iskustva, pa joj prema kvalifikatornom kriteriju pretrpljenog straha pripada naknada štete u iznosu od 5.973,52 EUR-a. Prilikom dosude naknade štete zbog pretrpljenog straha sud je uzeo u obzir okolnosti koje su bile prilikom nastanka štetnog događaja, odnosno da su pripadnici Teritorijalne obrane koji su druge nacionalnosti od tužiteljice, istu silovali pred članovima obitelji, roditeljima i maloljetnim sestrama i bratom, te da su za to vrijeme prema članovima obitelji bile uperene puške i nož, kao i da su istu odveli automobilom iz njezine (događaj za koji je osuđen II. tuženik TL) te ju silovali trojica, dakle tužiteljica je trpjela strah kako za vlastiti život, tijelo i slobodu, tako i strah radi radnji učinjene članovima njezine obitelji.

19.2. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove vezano za čin silovanja, i to bolove koji se manifestiraju u osam regija tijela (utvrđeno prema Nalazu i mišljenju vještaka dr. FL), odnosno bolovi nakon silovanja višestruko su trajali i to bolovi jakog intenzitet tjedna dana, srednjeg dva tjedna i slabog tri tjedna, pa joj za fizičke bolove pripada naknada štete u iznosu od 3.133,92 EUR-a. Slijedom navedenoga, tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 49.107,44 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe odnosno od 30.ožujka 2017. pa do isplate sukladno čl. 1103. ZOO-a.

19. 3. Potrebno je reći da ovaj sud nije uzeo u obzir fizičke bolove koji su tužiteljici nastali u vidu reznih rana po tijelu a koje su sadržane u Nalazu i mišljenju vještaka dr. FL, odnosno ožiljaka, jer su tuženici (I. tuženik OL) osporavali da bi joj nanosili fizičke ozljede, a niti iz kaznene presude ne proizlazi da su joj isti činili navedene tjelesne povrede u vidu reznih rana po tijelu. Potrebno je reći da to niti tužiteljica ne tvrdi u tužbi, nego je isto naveo vještak u svom nalazu i mišljenju.

20. II. tuženik TL tijekom postupka navodio je da su on i I. tuženik OL osuđeni za dva odvojena kaznena djela, pa da ne mogu solidarno

1 3

odgovarati za nastalu štetu, kao i da nisu njihova djela mogla jednako doprinijeti tužiteljičinoj šteti.

21. Odredbom čl. 1107. ZOO-a propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno (st.1.). Poticatelj i pomagatelj, te onaj koji je pomagao da se odgovorne osobe ne otkriju odgovaraju solidarno s njima (st.2.).Solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno.

22. U konkretnom slučaju, vještak dr. Ivan Požgain je na ročištu održanom 22. listopada 2024. odgovarajući na pitanje koja su od dva silovanja prouzrokovala veće posljedice za tužiteljicu, odgovorio da je svakako veći doprinos u psihotraumatskom smislu bilo ono koje je bilo više ponižavajuće za žrtvu, ali koje je i uključivalo strah za članove obitelj, s obzirom da im je prijetilo životom ukoliko to ne budu gledali. Znači veće posljedice za tužiteljicu je bilo silovanje pred članovima obitelji (roditeljima i braćom, sestrom), ali ne može to brojčano iskazati. Dakle, vještak je izričito naveo da se brojčano ne može iskazati koje silovanje je imalo veći doprinos u psihotraumatskom smislu.

22.1. Nadalje, isto tako, odgovarajući na upit da li može brojčano označiti, utvrditi, smanjenje životne aktivnosti koje je nastalo uslijed događaja silovanja pred članovima obitelji u odnosu na silovanje koje je počinio II. tuženik, vještak dr. Ivan Požgain naveo je da ne može na to pitanje odgovoriti nekim brojčanim pokazateljima jer nema nikakvih osnova za takvu procjenu, ali može ponoviti da je prvo iskustvo silovanja pred roditeljima zbog svoje kompleksnosti imalo znatno većeg utjecaja i psihotraumatski potencijal nego kasniji događaj. Isto tako vještak je naveo da ne može brojčano odgovorit na upit da je zadatak bio da utvrdite smanjenje životnih aktivnosti za silovanje samo pred članovima obitelji koliki bi postotak tada smanjenja životnih aktivnosti bio. Na upit da li je događaj drugog silovanja pogoršao ili poboljšao stanje tužiteljice u odnosu na prvo silovanje pred roditeljima, vještak je odgovorio da drugo silovanje ne može poboljšati psihičko stanje tužiteljice, nego naravno samo pogoršati.

22.2. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina proizlazi da brojčano ne može odrediti koji od dva događaja za koja su osuđeni tuženici je imalo veći doprinos u psihosomatskom smislu kod tužiteljice i koji je više utjecao na smanjenje životnih aktivnosti. Osim toga, iz Nalaza i mišljenja vještaka dr. Ivana Požgaina proizlazi da i pod uvjetom da je još koji puta tužiteljica silovana, osim onoga što se kaznenom presudom stavlja tuženicima na teret, vještak je naveo da bi i druga silovanja moga donekle utjecati na smanjenje životne aktivnosti, ali apsolutno su najveći doprinosi predstavljali silovanja iz kolovoza 1991. jer se radilo o ekstremnom obliku silovanja pred roditeljima koji su morali biti svjedoci toga, a kasnija moguća silovanja su kod nje mogla biti posljedica svojevrsnog kompromisa u situacijama kada se osjećala životno ugroženom, a cijelo se vrijeme osjećala životno ugroženom na okupiranom teritoriju.

1 4

23. Imajući na umu da su tuženici osuđeni za silovanja tijekom kolovoza 1991., prema ocjeni ovoga suda, iako se radi o dva odvojena događaja za koja su tuženici osuđeni, njihovi doprinosi u nastanku štete kod tužiteljice u vidu smanjenja životnih aktivnosti ne mogu se brojčano iskazati odnosno ne mogu se utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti, odnosno nije moguće točno razgraničiti koji događaj je u kojem postotku prouzročio kod tužiteljice smanjenje životne aktivnosti. Stoga sukladno čl. 1107. st. 3. ZOO-a tuženici su solidarno odgovorni za prouzročenu štetu tužiteljici. Naime, kao što je prethodno navedeno, iako su tuženici prouzrokovali štetu tužiteljici radeći nezavisno jedna od druge, ne mogu se utvrditi njihovi doprinosi, te su ispunjene pretpostavke iz čl. 1107. st. 3. ZOO-a, pa stoga za štetu odgovaraju solidarno (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1099/1997-2., Rev-372/2005). Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

24. Ovaj sud je odbio dokazni prijedlog II. tuženika TL za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja te da se vještaku u zadatak da nalog da razgraniči koliki postotak trajnog umanjenja otpada na I. tuženika a koliki na II. tuženika. Naime, vještak dr. Ivan Požgaj je na ročištu održanom 22. listopada 2024. odgovorio na pitanja II. tuženika TL u vezi razgraničenja postotka smanjenja životne aktivnosti između radnji tuženika, te je vještak jasno naveo da nije moguće brojčano iskazati doprinos svakog od tuženika, te je detaljno obrazložio zašto nije moguće razgraničiti. Ovaj sud razloge koje je vještak naveo smatra dostatnima i da su izrađeni u skladu s pravilnima struke, a osobito imajući na umu da se radi o smanjenju životne aktivnosti nastale kao posljedice višestrukog, osobito ponižavajućeg i tegotnog silovanja. Osim toga, budući da se manifestacija kliničke slike temelji i na okolnostima događaja i karakteroloških osobina žrtve (što proizlazi i iz toga što vještak uzima u obzir i raniji osobni i obiteljski život tužiteljice, školovanje i slično), vještak niti ne može hipotetski odgovarati na pitanje koliko bi smanjenje životne aktivnosti bilo da je bio samo događaj jednog od tuženika, ili pak pokušati odvojiti drugi događaj a zanemarujući traumu koju je već tužiteljica proživjela i koja je na njoj ostavila traga. Navedeno je vještak i naveo u svom iskazu navodeći da ne može brojčano odgovorit na upit da je zadatak bio da utvrdi smanjenje životne aktivnosti za silovanje samo pred članovima obitelji koliki bi postotak tada smanjenja životne aktivnosti tada bio.

25. Ovaj sud je stava da tužiteljica nije tuženiku prouzročila dodatne troškove time što je tijekom postupka tužbeni zahtjev povisila (na ročištu 12. svibnja 2023.), pa potom povukla tužbeni zahtjev za dio za koji je povisila (na ročištu 10. prosinca 2024.). Osim toga, važno je za reći da je tužiteljičino povišenje uslijedilo nakon Nalaza i mišljenja vještaka Pave Filakovića, a koji je preminuo prije nego se očitovao na primjedbe (iz razloga što je navedeni vještak preminuo prije nego se očitovao na primjedbe, ovaj sud je odredio vještačenje po drugom vještaku), a potom je snizila nakon Nalaza i mišljenja vještaka Ivana Požgaina. Naime, tužiteljica kao žrtva teških kaznenih djela prilikom podnošenja tužbe i tijekom postupka nije mogla sama utvrditi visinu povrede prava osobnosti, pa je ista tužbeni zahtjev usklađivala sukladno Nalazima i mišljenjima vještaka. Stoga, kad bi sud kod odmjeravanja troškova postupka uzeo u obzir i dio za koji je povučen tužbeni zahtjev isto bi predstavljalo za tužiteljicu prekomjeran individualni teret i zadiranje u njezina konvencijska prava. Značilo bi povredu prava na pošteno suđenje (pravo na pristup sudu) prema čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i pravo na mirno

1 5

uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

25.1. Slijedom navedenoga, sud je tužiteljici a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 49.107,44 EUR-a, priznao pravo na naknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima 5. lipnja 2017., 10. studenog 2017., 16. travnja 2018., 2. prosinca 2019., 9. prosinca 2020., 2. svibnja 2023., 7. veljače 2024., 22. listopada 2024., 10. prosinca 2024. za svako ročište iznos od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 24. travnja 2017. i 24. srpnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 12.000,00 EUR-a uvećano za 25%PDV-a što iznosi 15.000,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za vještačenje u iznosu od 530,89 EUR-a (tužitelj je uplatio predujma u iznosu od 663,61 EUR-a, ali je potraživao predujam u iznosu od 530,00 EUR-a), što sveukupno iznosi 15.530,89 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 125,00 EUR-a, odnosno ukupno trošak iznosi 15.655,89 EUR-a, te su tuženici dužni tužitelju naknadi troškove postupka. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

25.2. Nije priznat trošak za sastav podneska od 9. svibnja 2017., 6. travnja 2020.,16. lipnja 2020., 11. i 18. ožujka 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

26. Odbijen je kao neosnovan zahtjev II. tuženika TL za naknadu troška jer u sporu nije uspio, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Osijek, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. I-tuženiku

3. Pun. II-tuženika