REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300 Beli Manastir

P-551/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal odvjetnici iz Osijeka, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d. [adresa], OIB:87939104217, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti punomoćnika tuženika, zaključene 2. prosinca 2024., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 31. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 2.1. Ugovora o kreditu broj: 918355, sklopljenog dana 15.11.2005. godine, a potvrđenog kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod brojem: OU-1096/2005, dana 16.02.2005. godine, koji glasi:“ promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 2.4. Ugovora o kreditu broj: 918355, sklopljenog dana 15.11.2005. godine, a potvrđenog kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod brojem: OU-1096/2005, dana 16.02.2005. godine, koji glasi:“ promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, tužitelju ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 317,53 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskont-noj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuJe za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 3,12 eur od 1.4.2008. pa do isplate

- na iznos od 4,47 eur od 1.5.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,93 eur od 1.6.2008. pa do isplate

- na iznos od 1,50 eur od 1.7.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,82 eur od 1.8.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,79 eur od 1.9.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,79 eur od 1.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 5,89 eur od 1.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,10 eur od 1.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,42 eur od 1.1.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,84 eur od 1.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,76 eur od 1.3.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,10 eur od 1.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,87eur od 1.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,84 eur od 1.6.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,02 eur od 1.7.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,93 eur od 1.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,88 eur od 1.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,50 eur od 1.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 10,60 eur od 1.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,86 eur od 1.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 10,41 eur od 1.1.2010. pa do isplate

- na iznos od 7,72 eur od 1.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,78 eur od 1.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,75 eur od 1.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,92 eur od 1.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 5,98 eur od 1.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,63 eur od 1.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 9,46 eur od 1.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 7,26 eur od 1.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 7,98 eur od 1.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 8,65 eur od 1.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 6,67 eur od 1.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 9,94 eur od 1.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,25eur od 1.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,04 eur od 1.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,63 eur od 1.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 7,28 eur od 1.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,58 eur od 1.6.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,23 eur od 1.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 6,29 eur od 1.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,82 eur od 1.9.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,29 eur od 1.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 5,65 eur od 1.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 3,99 eur od 1.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 4,93 eur od 1.1.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,50 eur od 1.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,71 eur od 1.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 3,79 eur od 1.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 2,99 eur od 1.5.2012. pa do isplate

- na iznos od 2,29 eur od 1.6.2012. pa do isplate

- na iznos od 2,56 eur od 1.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 1,64 eur od 1.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 1,52 eur od 1.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 1,14 eur od 1.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 0,88 eur od 1.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 0,34 eur od 1.12.2012. pa do isplate

- sve to u roku 15 dana."

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 918355, sklopljenog dana 15.11.2005. godine, a potvrđenog kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod brojem: OU-1096/2005, dana 16.02.2005. godine, koji glasi:" u iznosu CHF 19.439,00 (CHF devetnaesttisućačetiristotridesetdevet) u kunskoj protuvrijednosti po sred-njem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 918355, sklopljenog dana 15.11.2005. godine, a potvrđenog kod javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, pod brojem: OU-1096/2005, dana 16.02.2005. godine, koji glasi:" u iznosu CHF 283,88 (dvjestoosamdesettri i 88/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

VI. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, tužitelju ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplati iznos od 1.587,13 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 1,34 eur od 1.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 2,21 eur od 1.1.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,44 eur od 1.2.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,36 eur od 1.3.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,03 eur od 1.4.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,97 eur od 1.5.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,90 eur od 1.6.2009. pa do isplate

- na iznos od 0,03 eur od 1.8.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,11 eur od 1.9.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,55 eur od 1.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,47 eur od 1.1.2010. pa do isplate

- na iznos od 7,76 eur od 1.2.2010. pa do isplate

- na iznos od 6,03 eur od 1.3.2010. pa do isplate

- na iznos od 10,44 eur od 1.4.2010. pa do isplate

- na iznos od 7,14 eur od 1.5.2010. pa do isplate

- na iznos od 14,29 eur od 1.6.2010. pa do isplate

- na iznos od 24,05 eur od 1.7.2010. pa do isplate

- na iznos od 20,40 eur od 1.8.2010. pa do isplate

- na iznos od 33,21 eur od 1.9.2010. pa do isplate

- na iznos od 26,89 eur od 1.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,02 eur od 1.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 36,79 eur od 1.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 41,43 eur od 1.1.2011. pa do isplate

- na iznos od 40,39 eur od 1.2.2011. pa do isplate

- na iznos od 39,44 eur od 1.3.2011. pa do isplate

- na iznos od 35,72 eur od 1.4.2011. pa do isplate

- na iznos od 36,35 eur od 1.5.2011. pa do isplate

- na iznos od 52,06 eur od 1.6.2011. pa do isplate

- na iznos od 53,38 eur od 1.7.2011. pa do isplate

- na iznos od 68,82 eur od 1.8.2011. pa do isplate

- na iznos od 63,66 eur od 1.9.2011. pa do isplate

- na iznos od 55,42 eur od 1.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 54,84 eur od 1.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 55,53 eur od 1.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 57,78 eur od 1.1.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,71 eur od 1.2.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,61eur od 1.3.2012. pa do isplate

- na iznos od 60,33 eur od 1.4.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,02 eur od 1.5.2012. pa do isplate

- na iznos od 64,04 eur od 1.6.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,34 eur od 1.7.2012. pa do isplate

- na iznos od 63,39 eur od 1.8.2012. pa do isplate

- na iznos od 62,20 eur od 1.9.2012. pa do isplate

- na iznos od 60,17 eur od 1.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 63,38 eur od 1.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 65,69 eur od 1.12.2012. pa do isplate

sve to u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, tužitelju ĐK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.257,72 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je 15. studenog 2005. između pravnog prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb, zaključen je Ugovor o kreditu broj:918355. Pravni prednik tuženika je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 19.439,00 CHF, koji se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize s rokom otplate na 84 mjeseca, a koji kredit je otplaćen u cijelosti. Za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamatna stopa je sa početnih 5,99 % godišnje, više puta, i to jednostranom odlukom tuženika, mijenjana, odnosno povećavana, na štetu tužitelja. Istovremeno, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na kn, kunska protuvrijednost mjesečnih anuiteta koje je tužitelj plaćao tuženiku tijekom razdoblja otplate kredita znatno je porasla. Ugovor o kreditu je ništetan je u dijelovima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu u kojemu je ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je po navedenom ugovoru promjenjiva temeljem odluke tuženika. Pravni prednik tuženika je u spornom razdoblju i inače prilikom ugovaranja kredita postupao na način da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navedeno potvrđuje pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da je, između ostalih i Volksbank d.d. Zagreb u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima. S obzirom na navedeno, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je neosnovano stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi ugovora.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Osijeku te smatra kako je tužba u cijelosti neosnovana i osporava ju u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe. Sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude. Sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP/03). Također prigovara i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. T uženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem Izvatka iz sudskog registra i povijesnog izvatka iz sudskog registra na listu 10.-74. spisa, financijski izračun pretplaćenih iznosa kamata na listu 76.-80. spisa, Ugovora o kreditu broj: 918355 na listu 81.-87. spisa, otplatni plan na listu 88.-92. spisa, prometna kartica na listu 93.-104. spisa i saslušanjem tužitelja na listu 228. spisa.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je isplata ukupnog iznosa od 1.904,66 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

6. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. oznake P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014., Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. 06.2018. presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev-2221/18-11 od 03. rujna 2019., da li su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, kao i da li je osnovan prigovor zastare.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o kreditu broj 918355 kojim je banka odobrila tužitelju kredit u CHF u protuvrijednosti u hrvatskim kunama na koji se zaračunavaju kamate od 5,99 % godišnje, te da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.

8. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. oznake Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv ovdje tužene banke i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

9. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prvotužene Zagrebačke banke d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom su potvrđene navedene odluke glede promjenjive kamatne stope, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

10. Međutim, odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

11. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt -575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

12. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom TS u Zagrebu.

13. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

14. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. U navedenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da su tuženici u tom sporu pa i tužena prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena.

16. U obrazloženju navedene presude Visokog trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i sl. mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i dr. – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1 ovoga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem prednika tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

17. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredba članka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditima građana prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tužene i koja ne sadrži kriterij koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003).

18. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

19. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tužene i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj i ako tužena tvrdi suprotno na njoj je da to dokaže shodno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača. Tužena je više puta mijenjala ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tužena povišenjem kamatne stope nije prekoračila gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

20. Shodno navedenom, valjalo je utvrditi da je ugovorna odredba iz spornog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna i presudi kao u točci I. izreke.

21. Ovakav način utvrđivanja načina promjene kamatne stope navedenim presudama je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača. Takva presuda prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Šteta koju tužitelj trpi u ovom slučaju čini iznos koji je uplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope odnosno razlika iznosa kojeg je platio za kamatu od ugovorene kamatne stope.

22. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba iz članka kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

23. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

24. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o namjenskim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

25. Ocjenjujući ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke je nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

26. Sukladno navedenim utvrđenjima valja zaključiti i da su odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača.

27. Tužitelj osobno saslušan izjavljuje da je ovaj kredit podigao za kupnju osobnog vozila. U to vrijeme bio je zaposlen u upravi šuma u Osijeku, nije imao otvoren obrt ili firmu. Vozilo je koristio sam za osobne potrebe. Navodi da je prvo pronašao vozilo koje mu odgovara te su ga iz auto kuće poslali u banku. U banci je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije dobio nikakva posebna upozorenja vezano za valutu ili kamatnu stopu a niti javni bilježnik mu nije dao nikakva upozorenja. Rata mu je u početku bila oko 1.350,00 kn a na kraju je narasla blizu 2.000,00 kn. Kredit je otplatio u cijelosti. Navodi da nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih odredbi ugovora a da je znao da će mu rata toliko porasti ne bi sklopio taj ugovor jer isti ne bi mogao niti plaćati.

27.1. Sud prihvaća tužitelja u cijelosti kao objektivan i istiniti i na temelju njega zaključuje da tužena prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije dala jasne parametre na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa niti ga upozorila na opasnost od valutne klauzule u CHF.

28. Tužitelj je podneskom od 2. rujna 2024. svoj tužbeni zahtjev uredio na način da potražuje na ime pretplate po osnovi kamate 317,53 eur a na ime pretplate po valuti 1.587,13 eur.

29. Glede istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, sud takav prigovor nalazi osnovanim u odnosu na potraživanje tužitelja glede promjenjive kamatne stope. Naime, kako je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak", glede ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (za sedam tuženih banaka osim Sberbank d.d.), to znači da rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja te presude, dakle 14. lipnja 2014., pa je na taj način rok za podnošenje tužbe po ovom osnovu istekao danom 14. lipnja 2019. Kako je tužba za povrat po osnovu preplaćenih iznosa po osnovu promjenjive kamatne stope u ovom postupku podnesena danom 3. lipnja 2023., to je ista s obzirom na prednje izloženo ukazuje u smislu odredbe 245. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO), a u svezi s člankom 225. ZOO-a, u zastari, pa je stoga iz gore obrazloženih razloga u ovome dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika u pogledu valutne klauzule jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

30. Imajući u vidu navedeno sud je naložio tuženoj da tužitelju isplati ukupan iznos od 1.257,72 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose počev od dana dospijeća svake pojedine uplate.

31. O tužbenom zahtjevu sud je odlučio primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, te čl. 502 c ZPP-a i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO (NN 35/05 i dr.).

33. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su u trošak priznati odvjetnički troškovi koji se odnose na sastav tužbe od 3.6.2023., podneska od 2.9.2024., zastupanja na ročištu od 21.10.2024. i 2.12.2024., sve po 200,00 eur, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, sve uvećano za iznos PDV-a, sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu po 66,36 eur, što ukupno iznosi 1.257,72 eur.

34. Za istaći je da tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak razmjerno njegovom uspjehu u sporu iz toga razloga što isto ne bi bilo u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava, a takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje između ostaloga, odgovoreno da: "čl. 6. stavak. 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavnosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

35. Nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda na koju se poziva tužena. Odredba čl. 11.3. Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao putovati u Zagreb što bi ga moglo odvratiti od ostvarenja njegovih prava, a sama odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Stoga nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. st. 1. točka 4. ZPP-a. Tužitelj ima prebivalište i boravište u [adresa]. U ovakvoj situaciji kada je prorogacijska klauzula ništetna a tuženik svoju poslovnicu ima i u Osijeku i životno je da je tužitelj sve svoje poslove s tuženikom obavljao putem te poslovnice za sporove je nadležan sud opće mjesne nadležnosti za tužitelja. Stoga je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku. Stoga je na temelju čl. 20. st. 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Beli Manastir, 31. siječnja 2025.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

- tuženiku