REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-353/21-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica AUĆ, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 13. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća 29A, kuća 29 i dvorište i dvorište, ukupne površine 603 m2, z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 i z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi put ukupne površine 8 m2, predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II Utvrđuje se da je tužiteljica AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 32/100 dijela suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća 29A, kuća 29 i dvorište i dvorište, ukupne površine 603 m2, z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 i z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi put ukupne površine 8 m2.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva iz točke II izreke presude u preostalom dijelu za utvrđenjem da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 iznad utvrđenog suvlasničkog udjela do zatraženih ½ dijela navedene nekretnine, kao i zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave od strane tuženika za upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama.

IV Odbija se dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište ukupne površine 68 m2 predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, kao i da je tužiteljica suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište ukupne površine 68 m2 te zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave od strane tuženika za upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini.

V Nalaže se tuženiku MU nadoknaditi tužiteljici AU troškove parničnog postupka u iznosu od 11.534,11 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke bivši bračni supružnici, da je brak sklopljen 18. svibnja 1991., a koji je razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2064/12. Navodi da su u bračnoj zajednici zajedničkim radom i sredstvima stekli nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] kuća 29A, kuća i dvorište, površine 603 m2, kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, površine 691 m2, kč. br. [katastarska čestica] dvorište, površine 68 m2 i kč. br. [katastarska čestica] put, površine 8 m2, a koje su nekretnine samo formalno upisane na tuženika. S obzirom da su navedene nekretnine stečene zajedničkim radom i sredstvima stranaka, tužiteljici pripada suvlasništvo u ½ dijela navedenih nekretnina. Stoga, tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 23. veljače 2022. i donijeti presudu kojom se utvrđuje da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/3 u naravi kuća 29A, kuća 29 i dvorište i dvorište, ukupne površine 603 m2, zk.č.br. 1623/20 u naravi kuća broj 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 i zk.č.br. 1623/42 u naravi put, ukupne površine 8 m2 te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/21 u naravi dvorište, ukupne površine 68 m2 predstavljaju bračnu stečevine tužiteljice i tuženika, te da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/20 u naravi kuća broj 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2, u 32/100 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/3 u naravi kuća 29A, kuća 29 i dvorište i dvorište, ukupne površine 603 m2 i zk.č.br. 1623/42 u naravi put, ukupne površine 8 m2 te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/21 u naravi dvorište, ukupne površine 68 m2, uz obvezu tuženiku izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je između stranaka zaključen brak 18. svibnja 1991., a koji je razveden presudom ovoga suda poslovni broj P2-2064/12, ali ističe da je bračna zajednica stranaka prestala prije nego je brak razveden na način da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu u veljači 2012. Osporava da su stranke zajedničkim radom i sredstvima stekli nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su iste samo formalno upisane na ime tuženika, s time da navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 2/4 dijela, dok su kao ostali suvlasnici upisani njegov otac HU u 1/4 dijela i njegova kći EU u 1/4 dijela. Navedeno obrazlaže da je prije zaključenja braka sa tužiteljicom bio suvlasnik sporne nekretnine u ¼ dijela, dok su preostali suvlasnici bili njegov otac HU, njegova sada pok. majka VU i brat PU, koje nekretnine su tada bile jedinstveno zemljište na kojem se nalazio zidano-montažni objekt "Marlesica" u potpunosti uređen sa cca 85 m2 stambenog prostora, dok je ostatak zemljišta od cca 1440 m2 bio uređeni vrt i voćnjak. Navodi da je preostali suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini dobio darovanjem od svoje obitelji te je živio u navedenom stambenom objektu od 1982. Dakle, prilikom zaključenja braka sa tužiteljicom tuženik je bio vlasnik cca 1500 m2 atraktivnog zemljišta na [adresa], koji je dobio darovanjem od svoje obitelji i sa potpuno namještenom kućom koja se nalazi na tom zemljištu. Navodi da je prije zaključenja braka s tužiteljicom započeo s ishođenjem dokumentacije, jer je želio srušiti staru montažnu kuću i sagraditi novu kuću, te je 3. siječnja 1995. ishodio zamjensku građevinsku dozvolu za izgradnju novog objekta (kuća br. 29A) koji je objekt izgrađen u razdoblju od 1995. do 1997., ali se isti dugi niz godina nije mogao legalizirati, jer je preduvjet za to bio srušiti staru montažnu kuću. U međuvremenu je postignut dogovor između tužiteljice, tuženika i tuženikova oca da se postojeća parcela podijeli i da se na donjem neizgrađenom dijelu sagradi još jedan stambeni objekt koji bi sufinancirao otac tuženika, a po izgradnji istoga otac bi se zajedno sa tužiteljicom i tuženikom uselio u isti. U tom smislu je u razdoblju od 2006. do 2008. sagrađena kuća br. 27A, površine 122 m2, koja se sastoji od 3 etaže koje u naravi predstavljaju 2 stana, i to jedan četverosobni na dvije etaže i jedan trosobni na jednoj etaži. U jednom trosobnom stanu trebao je živjeti tuženikov otac, koji je sufinancirao izgradnju cijelog objekta na način da je jednokratno strankama dao iznos od 400.000,00 kn, zatim iznos od 180.000,00 kn i na kraju gradnje još određene manje novčane iznose. Nakon što je nova kuća bila dovršena tužiteljica je oboljela od karcinoma dojke te u početku njezina liječenja, a kasnije zbog poremećenosti odnosa, tuženikov otac nije preselio u nekretninu čiju je izgradnju sufinancirao, niti su stranke istome izvršile povrat uloženih sredstava. Navodi da je legalizacija oba sagrađena objekta i upis istih u zemljišne knjige izvršen nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, i to velikim dijelom financiranjem od strane tuženikove kćeri EU. Stoga, tuženik smatra da je udio u vlasništvu tužiteljice nad spornom nekretninom daleko manji, nego što ista to tvrdi. Ne priznaje tužiteljici s osnova bračne stečevine suvlasništvo u ½ dijela na predmetnim nekretninama, a s obzirom da iste nisu u potpunosti stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice (zemljište i stara kuća stečene su darovanjem prije zaključenja braka), a niti su iste isključivo stečene sredstvima ostvarenima radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice, već je sadašnje stanje istih rezultat ulaganja i trećih osoba koje su suvlasnici na tim nekretninama te bi predmet podjele bračne stečevine moglo isključivo biti ½ suvlasničkog dijela koji glasi na tuženika te bi tužiteljica u odnosu na tu polovicu eventualno imala pravo na pola. Tijekom postupka u odnosu na prethodno navedeno u bitnome navodi da je suvlasnik predmetnih nekretnina u 1/2 dijela, dok je preostali dio od ½ dijela nekretnine darovao 17. listopada 2012. ocu RU u ¼ dijela i kćeri iz prvog braka EU u ¼ dijela te ističe da je dio zemljišno-knjižnog tijela, i to cijelo zemljište zk.č.br. 1623/3, 1623/20 i 1623/42 posebna imovina tuženika, a koje je zemljište, na kojem su izgrađeni objekti tijekom trajanja bračne zajednice, činila jedna katastarska čestica br. [katastarska čestica] površine 400 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je kasnije izvršena parcelacija zemljišta. Stoga, sukladno načelu jedinstva nekretnine, tužiteljičin omjer suvlasništva ne može biti ½ cijele nekretnine, čak niti pod pretpostavkom da su stranke u jednakim omjerima pridonijele bračnoj stečevini. Nadalje navodi da je kuća br. 29A, izgrađena na z. kč. br. [katastarska čestica], građena od veljače 1995. do studenog 1997., a koja je u cijelosti izgrađena novčanim sredstvima tuženika koji je imao ušteđevinu i sredstvima roditelja tuženika, osobito oca RU. Navodi da je otac HU za vrijeme cijelog svog radnog vijeka i kasnije ostvarivao visoke prihode, da je bio stalni sudski vještak građevinske struke, a u periodu gradnje kuće bio je nadzorni organ cjelokupne izgradnje Nuncijature Svete Stolice u razdoblju od pet godina, da je i tuženik imao visoke prihode prije braka i zato i znatnu ušteđevinu. Tako je tuženik u razdoblju od 1985. -1990. bio direktor razvoja – rukovoditelj procesnih pumpi, s visokom plaćom od 1.000,00 DEM i dodatnim prihodima, 1989. postao je suvlasnik dvije tvrtke, a od 1991. do 2002. bio direktor tvrtke Zagreb obuća, gdje je ostvarivao plaću od oko 1.000,00 DEM, dok je tužiteljica koristila porodiljni dopust od 1992.-1995. U kući broj 29A stranke nisu nikada živjele, već su je iznajmljivale i tako ostvarivale dodatne prihode. Nadalje navodi da je kuća broj 27A, izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], građena u razdoblju od 2005-2008., a koju je gotovo u cijelosti financirao otac tuženika HU te je tuženikov otac tako prodao svoj udio u investicijskom fondu Zagrebačke banke Invest Link 24. srpnja 2007. u iznosu od 422.198,71 kn i iznos od 422.000,00 kn predao strankama, 16. studenoga 2007. otac tuženika ponovno prodaje svoj udio u istom investicijskom fondu za iznos od 482.891,63 kn koji iznos predaje tuženiku, zatim otac tuženika prodaje udio u PBZ Equity fondu 15. studenoga 2007. u iznosu od 305.540,13 kn te udio u PBZ I-Stock fondu 1. listopada 2008. u iznosu od 254.943,91 kn, a koji iznosi su utrošeni i investirani u gradnju objekta. Izgradnju oba navedena objekta da je nadzirao otac tuženika. Navodi da je u kući „Marlesica“, koja je u potpunosti uređena, živio od 1982., a da su stranke u istoj živjele od sklapanja braka do preseljenja u novo izgrađenu kuću br. 27A, i to 2008. kada je stara kuća srušena, s time da se kuća „ A“ još uvijek vodi kao postojeći objekt u zemljišnim knjigama, naveden kao „kuća 29“ veličine 37 m2. Navodi da ne umanjuje doprinos tužiteljice u vrijeme trajanja bračne zajednice u svim aspektima koji se tiču svakodnevnog života, rada tužiteljice, brige oko obitelji i kućanstva, ali ne priznaje tužiteljici suvlasništvo u ½ dijela nekretnina. Slijedom navedenoga, predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužiteljica tijekom postupka ne osporava da je tuženik na temelju ugovora o darovanju od svoje obitelji stekao dio zemljišta, kao i trošnu kuću koja je kasnije srušena, upravo iz razloga što su stranke na temelju zajednički stečenih sredstava izgradili novu kuću u razdoblju od 1995. -1997. kao što su to učinili i 2007., te stoga u ovom postupku ne potražuje ½ dijela ukupnih nekretnina, već samo 3/8 dijela istih. Navodi da je tuženik u brak ušao kao vlasnik ¼ zemljišta, a tek početkom gradnje prve zajedničke nekretnine, preostale vlasničke udjele zemljišta su tuženiku darovali 5. rujna 1995., i to majka ¼ dijela i otac ostalih ½ dijela, kako bi stranke sagradile obiteljske nekretnine. Nadalje navodi u bitnome da je za cijelo vrijeme trajanja braka značajno pridonosila povećanju zajedničke imovine, da je u brak ušla kao situirana mlada žena sa završenim fakultetom, stalnim zaposlenjem i velikom imovinom (cca 80.000,00 DEM), a koju imovinu je tijekom godina dobila od svojih roditelja i imućne rodbine, te da su roditelji tužiteljice često financijski pomagali strankama, posebno pri izgradnji prve zgrade 1995. Navodi da u vrijeme dok su tuženik i njegovi roditelji stekli predmetno zemljište isto bilo gotovo bezvrijedno. Osporava da je tuženik sa roditeljima bio imućan prije stupanja u brak, jer bi predmetne nekretnine stekao i izgradio sam, a ne bi čekao da tužiteljica sudjeluje u financiranju istih, kao i da je otac tuženika HU u cijelosti financirao gradnju kuće 29A, jer isti nikada nije financijski pomagao tuženiku, niti tužiteljici u zajednici s tuženikom, već je svoju zaradu koja nije bila velika utrošio za svoje potrebe, kao što su financiranje kuće na [adresa] i kupnja ostalih nekretnina u Zagrebu. Osporava da bi HU novčana sredstva na računima i od udjela u fondovima uložio u predmetne nekretnine, s time da isti nije niti imao financijske mogućnosti za financiranje gradnje predmetnih nekretnina. Osporava da je tuženik prije braka s tužiteljicom stekao ušteđevinu, jer da je nakon rastave prvog braka bivšoj supruzi nadoknadio zajednička ulaganja za opremanje kuće „Marles“ kroz novčane isplate u nekoliko rata, da je od 1985. imao obvezu plaćanja uzdržavanja, kao i sve ostale troškove, za kćer iz prvog braka, sve do 2010., da je imao niska primanja i dugove zbog neplaćenih obrtnih sredstava koje je kao suvlasnik firme morao solidarno nadoknaditi, a od kraja 1990. do kraja 1991. imao niska primanja, dok je tužiteljica neprekidno imala visoka osobna primanja, te je tuženik samo od 1992. -1995. imao plaću neznatno višu od tužiteljice, a od 2003. nije niti imao osobna primanja, jer je bio nezaposlen i prijavljen na Zavod za zapošljavanje, gdje je ostao bez prekida te je tuženik sam mjesečno uplaćivao doprinose radi ostvarivanja mirovine. Čini nespornim da je tuženik darovnim ugovorima iz listopada 2012. darovao svom ocu RU ¼ dijela i svojoj kćeri iz prvog braka ZU ¼ dijela, nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iako iste predstavljaju bračnu stečevinu stranaka stečenu za vrijeme trajanja braka, a što je učinio za vrijeme trajanja braka, s time da EU nije ni na koji način mogla sudjelovati u financiranju predmetnih nekretnina, jer je u vrijeme njihove izgradnje bila dijete i student, dok je dio nekretnina darovao svome ocu RU, a ne zajedničkim sinovima, slijedom čega da je razvidna namjera tuženika da tužiteljicu razbaštini, iako je ista uz neprekidan rad i tešku bolest posve sama othranila, školovala i odgojila dvojicu njihovih sinova te značajno pridonosila povećanju bračne stečevine za cijelo vrijeme trajanja braka. Navodi da je zajednički rad stranaka na iznajmljivanju soba kuće na [adresa], u ljetnim mjesecima u razdoblju od 1995.-2010., kao i prihodi od najma ili zakupa zajedničkih nekretnina, omogućio stvaranje dodatnog prihoda koji su utrošeni za izgradnju obje predmetne kuće.

4. Tuženik tijekom postupka osporava da bi tužiteljica u brak ušla sa velikom ušteđevinom, a koja je u vrijeme zaključenja braka imala četiri godine radnog staža i nije mogla steći znatnu imovinu, s time da su primanja tužiteljice prije i nakon sklapanja braka bila niska i manja od primanja tuženika. Navodi da je tužiteljica imala stanarsko pravo na nekretnini (montažna kućica) u [adresa], a koje su prethodno imali roditelji tužiteljice i po zahtjevu koje je istoj priznato stanarsko pravo, s time da je tuženik za otkup stanarskog prava dao tužiteljici suglasnost 24. veljače 1994., da je navedena nekretnina otkupljena za iznos kunske protuvrijednosti 8.5100,00 DEM, odnosno 31.730,00 kn i odmah prodana, 5. studenoga 1998. za istu cijenu. Osporava da bi roditelji tužiteljice financijski pomagali tijekom izgradnje objekta 1995., a kojima su mirovine bile jedini izvor prihoda, otac tužiteljice je u mirovini od 1990. ili 1991., a majka tužiteljice od 1992. ili 1993. , da su roditelji tužiteljice otkupili stanarsko pravo za navedenu nekretninu, uz otplatu u ratama, da su isti iznajmili stan u [adresa] na godinu stana te je tuženik pomogao majci tužiteljice da nalazi honorarne poslove čistačice. Osporava da bi izgradnja kuće broj 27A bila financirana od iznajmljivanja prve kuće broj 29A, a u čije su uređenje (unutrašnje i okućnicu) trebali investirati oko 60% zakupnine, s time da je do 2002. na dovršenje kuće broj 29A, njezino doinvestiranje i održavanje potrošeno minimalno 200.000,00 DEM. Navodi da je tužiteljica na temelju Ugovora o darovanju od 4. veljače 2004. zaključenim između tuženika kao darodavca i tužiteljice kao daroprimateljice upisana kao vlasnica predmetne nekretnine te da je istu nekretninu tužiteljica darovala tuženiku 2004. Ujedno navodi da novac od iznajmljivanja kuće na [adresa], vlasništvo roditelja tuženika, nije pripadao strankama, a u koju je kuću tužiteljica odlazila na godišnji odmor i nije se bavila iznajmljivanjem te kuće, niti je ista kuća darovana strankama. Osporava da je prvoj supruzi nadoknadio ulaganja za kuću „Marles“, dok ne osporava, vezano za troškove kćeri iz prvog braka, da je o istoj brinuo. Navodi da je uz plaću imao i prihode od dobiti tvrtki kojima je bio vlasnik, odnosno suvlasnik, s time da su njegove tvrtke poslovale uspješno i nisu imale dugova, niti prije, niti nakon sklapanja braka stranaka, a 2003. se prijavio na burzu, jer je imao pravo na naknadu za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i mjesečno uplaćivao doprinose za mirovinu, s time da je bio vlasnik tvrke Kuki trade d.o.o., a koja je tvrtka tuženiku i obitelji osiguravala značajne prihode od provizija i uspješno je poslovala do 2012. U konačnici navodi da je od 2017. isključivi vlasnik nekretnina.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-618/13-68 od 9. listopada 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog dovršetka postupka koji se vodi kod ovog suda poslovni broj P-7853/15 radi utvrđenja ništetnosti Darovnih ugovora od 17. listopada 2012. i Aneksa Darovnih ugovora od 12. studenog 2012. te brisanja upisa uknjižbe prava vlasništva u korist II i III tuženika u zemljišnim knjigama u Zagrebu (uspostava prijašnjeg stanja), a koje je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-570/2020-3 od 10. ožujka 2021. potvrđeno u dijelu stavka III izreke kojim je određen prekid postupka u odnosu na tužbeni zahtjev na utvrđenje da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, kojih je tužiteljica suvlasnica u 32/100 dijela te u dijelu stavka IV izreke kojim je odlučeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno dovrši postupak koji se vodi kod ovog suda poslovni broj P-7853/15, radi utvrđenja ništetnosti Darovnih ugovora od 17. listopada 2012. i Aneksa Darovnih ugovora od 12. studenoga 2012. (točka I izreke rješenja), dok je ukinuto rješenje ovog suda od 9. listopada 2020. u dijelu stavka III izreke kojim je određen prekid postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, kojih je tužiteljica suvlasnica u 32/100 dijela i u dijelu stavka IV izreke kojim je odlučeno da će se postupak nastaviti kad se izvrši brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u korist drugo i treće tuženika u zemljišnim knjigama i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak (točka II izreke rješenja).

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-353/21-82 od 30. studenoga 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj P-618/2013-68 od 9. listopada 2020. u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 (točka I izreke) te je određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 68 m2, a koji će se postupak u odnosu na navedenu nekretninu nastaviti po pravomoćnom dovršetku parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-702/2022 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak toga postupka (točka II i III izreke). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 23. prosinca 2022.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-353/21-113 od 13. rujna 2024. nastavljen je postupak prekinut rješenjima ovog suda P-618/13-68 od 9. listopada 2020. i P Ob-353/21-82 od 30. studenoga 2022., a koje je rješenje postalo pravomoćno 15. listopada 2024.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u vjenčani list (list 4, 66), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-6, 30-31, 67-75, 193, 515), izjavu tužiteljice od 18.3.2001. (list 11), položajni nacrt Države geodetske uprave (list 29), dopis Zbora Prebendara Prvostolne crkve Zagrebačke od 19.11.1992. (list 32), izvod ZB Invest Link-promet od 20.11.2012. (list 33-35), presliku rokovnika RU iz srpnja 1998. (list 36), stanje udjela PBZ Invest d.o.o. (list 37-38), interne naloge PBZ d.d. (list 39-40, 43-44), pregled arhive prometa tekućih računa (list 41, 45), pregled prometa u investicijskim fondovima PBZ d.d. (list 42, 46), isplatnicu PBZ d.d. (list 47-48), pregled arhive prometa deviznih računa (list 49-50), potvrde o visini dohotka Porezne uprave za RU (list 51-54, 246), fotografije (list 55, 249), tlocrt objekta "Marlesica" (list 56), presudu ovog suda poslovni broj P2-2064/12-4 od 11.12.2012. (list 64), izjavu tuženika od 24.2.1994. (list 80-81), Ugovor o kupoprodaji stana od 28.10.1998. (list 82-84), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5.11.1998. (list 85-87), radnu knjižicu tuženika (list 89-93), popis gostiju iz 2002. (list 94-98), cjenik usluga u kućnoj radinosti (list 99), Ugovor o gotovinskom kreditu od 25.4.2002. (list 100-106), naloge za uplatu Varaždinske banke (list 107), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za tuženika (list 120-129), dopis Porezne uprave od 11.5.2015. uz potvrde o visini dohotka i PK-1 obrasce za tuženika (list 130-146, 246), dopis Zagrebačke banke d.d. od 18.6.2015. (list 148), izvadak iz knjige položenih ugovora za broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 155), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 156-157), Ugovor o kupoprodaji lokala u Importanne galleriji od 10.6.1997. (list 158-162), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za tužiteljicu (list 182-192), Odluku o zasnivanju radnog odnosa od 18.2.1991. (list 194-195), isplatnu listu za tužiteljicu (list 196), rješenje Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske od 16.6.1992. (list 198-199), obavijest Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske od 13.9.1993. (list 200), Ugovore o najmu (list 202-229), izračun cijene kuće Gradskog stambenog odjela iz [adresa] od 21.12.1995. (list 231), procjenu vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka Imre Radiča od 3.11.1997. i potvrdu od 9.2.1998. (list 232-239), Odluku Privredne komore Hrvatske o kupnji stana za tajnika Općeg udruženja od 25.2.1986. (list 240), dio kupoprodajnog ugovora (list 241), uplatnicu (list 242), godišnje izvješće HNB za 1996. sa internet stranice (list 243-244), članak Informativne katoličke agencije od 16.3.1995. sa internet stranice (list 247-248), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25.3.1987. (list 250-252), Ugovor o zamjeni nekretnina od 24.6.1997. (list 253-257), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 259, 516), molbu tužiteljice od 31.5.1995. (list 274), račun Exportdrvo d.d. od 2.4.2002. (list 279), rukom ispisani troškovi namještaja (list 280), potvrdu strojobravarije Metal mania od 6.10.1997. (list 281), Ugovor o sanaciji terase Izo-montaža d.o.o. o 14.7.2001. (list 282-283), ponudu Soltech od 20.3.2001. (list 284), ponudu M od 29.8.2001. (list 285), račun H od 5. i 6.2.2002. (list 286-287), dopis Gradske plinare Zagreb s prilozima od 13.10.2000. (list 288-290), troškovnik Grading-Zagreb od 11.10.2001. (list 291- 292), račune Meblo trade d.o.o. od 5.2.2002. (list 293-294), ponudu Građevinarstvo Beljak d.o.o. od 15.2.2009. (list 295-296), predračun M.D.D.S. d.o.o. broj 022/97 od 24.7.1997. s uplatnicom (list 297-298), račun-otpremnicu Andan trade d.o.o. iz 2009. (list 299-301), potvrde klesarstvo Jerbić iz 2009. (list 302-303), predračun Cetis d.o.o. broj 048/97 s uplatnicom od 11.10.1997. (list 304-305), korespondenciju mailom stranaka iz ožujka i lipnja 2012. (list 306- 310), Ugovor br. 360/95 o kupoprodaji stana i garaže od 1.3.1995. (list 311- 315), Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 19.2.1992. (list 326), uvjete uređenja prostora skupštine Grada Zagreba od 7.2.1992. (list 327- 330), sanitarno-tehničke i higijenske uvjete Gradskog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu skrb od 29.10.1991. (list 331-332, 345), Vodoprivredne uvjete Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 24.12.1991. (list 333-334), dopis Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 30.10.1991. (list 335), dopis Vodovoda Zagreb od 30.12.1991. (list 336), prethodnu energetsku suglasnost Hrvatske elektroprivrede od 5.11.1991. (list 337-338), kopiju katastarskog plana od 5.11.1991. uz idejno rješenje (list 339-344), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1478/85 od 5.12.1985. (list 410- 411), obračune osobnog dohotka tužiteljice (list 415-431), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 7.5.2013. (list 432-436), rješenje Porezne uprave od 20.1.2009. (list 454), presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1018/20-5 od 5.1.2022. (list 505-512), presudu i rješenje ovog suda poslovni broj P-702/22-84 od 16.7.2024. (list 599-615), proveo je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. Žarku Željku uz očevid na licu mjesta i dopunskim vještačenjem (list 355-356, 362-404, 573- 576), saslušao je vještaka dipl.ing.građ. Žarka Željka (list 594-595), svjedoka RU (list 108-110, 112-115) te stranke (list 166-174, 260-263, 317- 321, 545, 623).

9. Sud pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari nije uzeo u obzir iskaz tužiteljice na zapisniku ovog suda poslovni broj P-7853/15-12 od 13.4.2016. (list 275- 278), kao niti izjave DU i FU od 22.4.2015. (list 437- 442), a s obzirom da se stranke nisu suglasile da se isti iskaz, odnosno izjave koriste u ovom postupku, s time da sud u ovoj pravnoj stvari odlučuje na temelju iskaza koje su stranke i predloženi svjedok neposredno dali u ovom postupku, dok tužiteljica tijekom postupka nije ustrajala da se DU i ČU saslušaju kao svjedoci u ovom postupku. Također, sud nije uzeo u obzir Ugovor o sefu od 26.6.2012. (list 443-446), kao neodlučan pri donošenju odluke. U odnosu na dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici, i to izračun primanja tužiteljice (list 197), evidenciju prihoda za iznajmljivanje kuće- [adresa] u [adresa] i turizma na [adresa] u periodu od 1995. -2012. (list 201), okvirnu evidenciju ukupnih zajedničkih prihoda i troškova 1991. -2012. (list 230), prikaz neto primanja na osnovu izvješća Porezne uprave o visini dohotka tuženika od 1996.-2012. (list 245), internet ispis tablice Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje-prosječne godišnje plaće u RH (list 412), te usporedni prikaz-podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 413-414), valja istaknuti da su navedeni izračuni sastavljeni po tužiteljici, a koje je tuženik tijekom postupka osporio, odnosno nije se suglasio da se isti koriste u ovom postupku, te stoga navedene izračune sud ne uzima u obzir pri donošenju odluke. Pri tome valja istaknuti da sud niti nema dovoljno stručnog znanja kako bi proveo potrebnu analizu i usporedbe prema navedenim izračunima te je tužiteljica vezano za navedene izračune mogla predložiti provođenje financijskog vještačenja, a koji je dokazni prijedlog tužiteljica predložila u podnesku od 28. listopada 2016., međutim, na navedenom dokaznom prijedlogu nije ustrajala tijekom postupka (na ročištu 19. prosinca 2024. na kojem je glavna rasprava zaključena tužiteljica nije imala daljnjih dokaznih prijedloga).

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da je suvlasnica nekretnina u ½ dijela upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica], odnosno u 32/100 dijela upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] te upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to z. kč. br. [katastarska čestica] uz zahtjev tuženiku za izdavanje tabularne isprave za upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, a koje nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

12. Među strankama nije sporno:

– brak stranaka sklopljen je 18. svibnja 1991. u kojem su rođena zajednička djeca (dva sina 1992. i 1993.), a koji brak je razveden presudom ovog suda poslovni broj P2-2064/12 od 11. prosinca 2012.,

– predmetno zemljište na kojem su sagrađene predmetne kuće tuženik je stekao na temelju darovanja od roditelja i isto predstavlja vlastitu imovinu tuženika,

– na predmetnom zemljištu prije braka stranaka sagrađena je kuća " A" u kojoj su stranke živjele od sklapanja braka do preseljenja u novo izgrađenu kuću broj 27A, te u kojoj je tuženik živio i prije braka stranaka,

– kuća " A" srušena je tijekom 2008., s time da je ista i nadalje upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], z. kč. br. [katastarska čestica] kao kuća broj 29, površine 37 m2,

– za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka sagrađene su kuća broj 29A u razdoblju od veljače 1995. do studenoga 1997. i kuća broj 27A u razdoblju od 2005. do 2008.,

– tuženik je sve predmetne nekretnine darovao svom ocu RU u ¼ dijela i kćeri iz prvog braka EU u ¼ dijela darovnim ugovorima od 17. listopada 2012. i na osnovu kojih ugovora su u zemljišnim knjigama bili upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina tuženik u 2/4 dijela, HU u ¼ dijela i EU u ¼ dijela, a u svezi kojih je darovnih ugovora pred ovim sudom vođen postupak po tužbi ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika, RU i EU radi utvrđenja njihove ništetnosti pod poslovnim brojem P-702/22 (stari poslovni broj P- 7853/15) u kojem je tužbeni zahtjev u cijelosti pravomoćno odbijen kao neosnovan,

– tuženik je od 2017. u zemljišnoj knjizi upisan kao isključivi vlasnik svih predmetnih nekretnina,

– stranke su prije sklapanja braka i tijekom braka bile zaposlene, s time da je tužiteljica za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta ostvarivala 100% osobnih primanja, a tuženik je od 2003. bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje,

– tužiteljica je bila korisnicom stanarskog prava na nekretnini u [adresa], a koje su stanarsko pravo prethodno imali roditelji tužiteljice,

– stranke u kući broj 29A nisu nikada živjele, a s obzirom da se ista iznajmljivala nakon što je izgrađena,

– doprinos tužiteljice u vrijeme trajanja bračne zajednice u svim aspektima koji se tiču svakodnevnog života, rada tužiteljice, brige oko obitelji i kućanstva,

– tuženik je nakon razvoda prvog braka 1985., u kojem je dobio kćer EU, za istu podmirivao obvezu uzdržavanja određenu sudskom odlukom u iznosu od 10.000 tadašnjih dinara mjesečno, a koju je obvezu ispunjavao i za vrijeme trajanja braka stranaka,

– tuženik je sa svojim ocem RU, majkom VU i bratom PU bio suvlasnikom kuće na [adresa] u kojoj su se za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka iznajmljivali apartmani,

– roditelji tuženika su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka bili suvlasnici stana u [adresa], a koji su iznajmljivali,

– otac tuženika HU za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka bio je vlasnikom poslovnog prostora u Importanne Galleriji.

13. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, te ukoliko predstavlja bračnu stečevinu stranaka koji suvlasnički dio iste pripada tužiteljici, a s obzirom da zemljište na kojem su sagrađene nekretnine (kuća broj 29A i 27A) nesporno predstavlja vlastitu imovinu tuženika.

14. Odredbom čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 75/14, 5/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

15. Primjenom citirane zakonske odredbe, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti pravni propis koji je regulirao imovinske odnose bračnih drugova u vrijeme stjecanja imovine, odnosno primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kada su predmetne nekretnine stekle pravni status bračne stečevine stranaka, s time da je među strankama nesporno da su stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, i to cjelokupno zemljište i kuća broj 29A, u vrijeme primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZBPO) te kuća broj 27A, u vrijeme primjene Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 – dalje ObZ).

16. Prema odredbi čl. 276. do 293. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, te svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, a suvlasnički dio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, te u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine).

17. Prema odredbi čl. 251. do 258. ObZ bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl. Dakle, zakonska je presumpcija da su stranke suvlasnici imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja bi potjecala od te imovine, ako nisu drugačije ugovorili. S obzirom da stranke nesporno nisu ugovarale svoje bračne odnose, to vrijedi zakonska presumpcija.

18. Tuženik osporava da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu, jer da je izgradnja kuće broj 29A financirana od ušteđevine tuženika i novčanim sredstvima njegovih roditelja, osobito oca RU, dok je kuća broj 27A financirana gotovo u cijelosti novčanim sredstvima oca MU, dok da zemljište na kojem su kuće sagrađene predstavljaju njegovu vlastitu imovinu, a koja okolnost među strankama nije sporna kako je to već prethodno navedeno. U primjeni odredaba ZBPO tužiteljica je dužna dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a tuženik istinitost svojih navoda ili prigovora (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), dok je u primjeni odredba ObZ-a teret dokaza da je kuća broj 27A financirana od strane članova obitelji tuženika na tuženiku.

19. U odnosu na zemljišno-knjižno stanje predmetnih nekretnina sud je izvršio uvid u dokumentaciju kako slijedi.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], položajni nacrt Države geodetske uprave, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je predmetno zemljište prethodno bilo upisano kao z. kč. br. [katastarska čestica] voćnjak i zgrada u [adresa], površine 400 čhv (upisani vlasnici VU, HU te mlt. PU i MU, svi u jednakim dijelovima), da su u zemljišnoj knjizi formirane nove z. kč. br. [katastarska čestica] (kuća 29A, kuća 29 i dvorište), 1623/20 (kuća 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put), 1623/21 (dvorište) i 1623/42 (put), sve prethodno upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s time da je z. kč. br. [katastarska čestica] (dvorište) otpisana iz zk. ul. br [broj ZK uloška] (13. veljače 2013. pod brojem Z-7197/13) u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što odgovara sadašnjem zemljišno-knjižnom stanju. Nadalje je sud utvrdio da je na temelju ugovora o darovanju od 17. kolovoza 1995. i dva ugovora od 5. rujna 1995. tuženik upisan (upis pod brojem Z-15468/95 iz rujna 1995.) kao suvlasnik predmetnih nekretnina u ¾ dijela (uz već prethodno upisanih ¼ dijela stečenih prije sklapanja braka), dakle, isti je upisan kao vlasnik u 1/1 dijela na osnovu navedenih darovnih ugovora, da je na temelju ugovora o darovanju nekretnina od 4. listopada 2002. tužiteljica uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina, dok je na temelju ugovora o darovanju nekretnine od 14. svibnja 2004. ponovno kao vlasnik nekretnine uknjižen tuženik. Ujedno je sud utvrdio da je tuženik sada jedini upisani vlasnik u 1/1 dijela svih predmetnih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], oba k. o. [katastarska općina] (iako su prethodno na temelju darovnih ugovora od 17. listopada 2012. uz tuženika kao suvlasnici bili upisani HU i EU, a svoj suvlasnički dio HU prenio je na tuženika na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. svibnja 2013. kako je to sud utvrdio uvidom u isti), a koju su okolnost stranke učinile nespornom tijekom postupka. Također, sud je utvrdio da je na z. kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvorište pod brojem Z-15848/95 od 15. rujna 1995. na temelju ugovora o kreditu i izjave od 14. rujna 1995. uknjiženo pravo zaloga na nekretninama u AII (dva) za kredit od 100.000,00 DEM uz 10% kamate za korist Privredne banke Zagreb d.d., a koja je zabilježba brisana pod brojem Z- 6793/04.

21. Uvidom u Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 19. veljače 1992., uvjete uređenja prostora skupštine Grada Zagreba od 7. veljače 1992., sanitarno-tehničke i higijenske uvjete Gradskog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu skrb od 29. listopada 1991., Vodoprivredne uvjete Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 24. prosinca 1991., dopis Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze od 30. listopada 1991., dopis Vodovoda Zagreb od 30. prosinca 1991., prethodnu energetsku suglasnost Hrvatske elektroprivrede od 5. studenoga 1991. te kopiju katastarskog plana od 5. studenoga 1991. uz idejno rješenje sud je utvrdio da je tuženik sa svojim bratom PU podnio zahtjev za izgradnju jednokatnog stambenog objekta u [adresa] na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je izveden objekt koji je evidentiran prije 15. veljače 1968., slijedom čega su i izdani uvjeti uređenja prostora za izgradnju navedenog stambenog objekta te da je tuženik naveden kao investitor. Nadalje, sud je utvrdio da je izrađeno idejno rješenje za izgradnju obiteljske kuće koje je izradio ovlašteni inženjer HU, dipl.ing.građ. Ujedno je sud utvrdio da se na temelju navedene dokumentacije nije moglo započeti sa izgradnjom predmetnog objekta, već se za isto trebala ishoditi građevinska dozvola, s time da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige sud utvrdio da za predmetnu kuću broj 29A nije izdana građevinska, kao niti uporabna dozvola (zabilježba pod brojem Z-85162/06 od 28.12.2006.), a prijedlog tuženika (zabilježba pod brojem Z-14481/14 od 1.4.2014.) sadržaja brisanje zabilježbe, upis pozitivne i legalizacija objekta u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije konačno riješen, dok je za kuću broj 27A priloženo uvjerenje za uporabu građevine od 10. rujna 2012.

22. Uvidom u fotografiju i tlocrt objekta "Marlesica" sud je utvrdio da je riječ o starom objektu koji je nesporno srušen 2008. te da je riječ o kući koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, da su kat i potkrovlje izgrađeni kao montažni objekt „Marles“, da tlocrtna površina cijele kuće iznosi 37,25 m2, a da je bruto površina kuće veća s obzirom da se ista sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je upisana tlocrtna bruto površina kuće (upisana površina 37 m2), a ne ukupna bruto površina cijele kuće.

23. Što se tiče financijske situacije i primanja stranaka prije i tijekom trajanja braka sud je izvršio uvid u dokumentaciju kako slijedi.

24. U odnosu na tužiteljicu sud je utvrdio uvidom u:

– potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za tužiteljicu da je bila u radnom odnosu od 15. studenoga 1987. nadalje kroz cijelo razdoblje trajanja bračne zajednice stranaka, u kojem je ostvarivala prihode po osnovi rada poredano po godinama, 1987. iznos od 172,84 din, 1988. iznos od 567,39 din, 1989. iznos od 9.303,25 din, 1990. iznos od 52.155,70 din (ukupan zbroj ostvarenih primanja jednak je ukupnom zbroju ostvarenih neto primanja tužiteljice tijekom siječnja do prosinca 1990. kako je to sud utvrdio uvidom u obračune osobnog dohotka tužiteljice), 1991. iznos od 54.794,60 din, 1992. i 193. bez naznake iznosa ostvarenog primanja, zbog isplate naknade po Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zbog korištenja bolovanja, 1994. iznos od 4.094,75 kn, 1995. iznos od 21.379,60 kn, 1996. iznos od 63.606,98 kn, 1997. iznos od 80.180,53 kn, 1998. iznos od 77.910,01 kn, 1999. iznos od 107.136,58 kn, 2000. iznos od 123.188,71 kn, 2001. iznos od 143.021.55 kn, 2002. iznos od 124.448,07 kn, 2003. iznos od 133.432,79 kn, 2004. iznos od 134.698,01 kn, 2005. iznos od 134.512,37 kn, 2006. iznos od 132.433,18 kn, 2007. iznos od 169.914,22 kn, 2008. iznos od 140.685,69 kn (daljnje razdoblje do 2013. sud ne nalazi relevantnim pri donošenju odluke s obzirom na među strankama nespornu okolnost da je gradnja kuće 27A trajala do 2008.)

– rješenje Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske od 16. lipnja 1992. i obavijest Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske od 13. rujna 1993. da je tužiteljica bila na porodiljnom dopustu i dodatnom porodiljnom dopustu od 15. studenoga 1991. do 4. siječnja 1993. te na drugom porodiljnom dopustu od 1. kolovoza 1993. do 22. svibnja 1994., a za koje je razdoblje tužiteljica ostvarivala naknadu osobnog dohotka u visini 100% od osnovice za naknadu, koja okolnost među strankama nije niti sporna,

– molbu tužiteljice od 31. svibnja 1995. da istu podnosi u svrhu zapošljavanja, da je na istoj rukom nadopisano da je "direktor suglasan da se gđa SU primi na određeno vrijeme na rad u Sektor poštanskog prometa telekomunikacijskih usluga, Zagreb, 26.7.1995.", kao i rukom nadopisano "428-349, MU 434-209",

– izjavu tuženika od 24. veljače 1994. da prema sadržaju izjavljuje da je suglasan da supruga AU otkupi na svoje ime stanarsko pravo stana (kućice) u [adresa] na adresi [adresa], a koju izjavu daje u svrhu otkupa stanarskog prava, s time da tužiteljica tijekom postupka nije osporila da bi navedena izjava bila izdana po tuženiku,

– izračun cijene kuće Gradskog stambenog odjela iz [adresa] od 21. prosinca 1995. da se ista odnosi na kuću u [adresa] na adresi [adresa] te da građevinska vrijednost iznosi 154.202,50 kn, odnosno građevinska vrijednost umanjena za amortizaciju (Cg) 98.416,66 kn, da položajna pogodnost stana (Pp) iznosi 98.199,90 kn, slijedom čega cijena stana bez popusta (Cg + Pp) iznosi 196.616,56 kn, odnosno 52.853,92 DEM (1 DEM=3,72 kn),

– procjenu vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka Imre Radiča od 3. studenoga 1997. i potvrdu od 9. veljače1998. da je izrađena u svrhu određivanja tržišne vrijednosti kuće u [adresa] na adresi [adresa], na zahtjev tužiteljice, radi rješavanja vlasničkih i imovinsko- pravnih odnosa, odnosno radi otkupa, da je kuća znatno devastirana, zbog korištenja stanara, prognanika, sa poskidanim parketima u sobama i slično, ali i sa znatnim ratnim štetama, koje su nastale u vrijeme domovinskog rata, a u koju je kuću prije ratnih djelovanja tužiteljica investirala te vještak procjenjuje kuću na dan izrade procjene u iznosu od 8.510,00 DEM,

– Ugovor o kupoprodaji stana od 28. listopada 1998. da tužiteljica kupuje od prodavatelja Invest holding d.o.o. stan (montažnu drvenu kućicu) u [adresa], prizeman objekt, veličine 63,05 m2, s time da kupuje i odgovarajući dio zemljišta u omjeru koji će se naknadno utvrditi, za iznos od 8.5100,00 DEM, protuvrijednost 31.730,00 kn, a koju cijenu stana će kupac uplatiti u roku od 15 dana od potpisa ugovora, dok je uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5. studenoga 1998. sud utvrdio da tužiteljica prodaje navedeni stan sa odgovarajućim dijelom zemljišta kupcu KU za iznos od 31.730,00 kn,

– izjavu tužiteljice od 18. ožujka 2001. da prema sadržaju izjavljuje da prilikom rastave braka neće potraživati ništa od zajedničke stečene imovine te se istog odriče u ime svoje djece u jednakom dijelu, kao i da je navedena izjava potpisana po tužiteljici, a što ista nije osporila tijekom postupka.

25. U odnosu na tuženika sud je utvrdio uvidom u:

– radnu knjižicu tuženika i potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da je bio u radnom odnosu od 1. lipnja 1982. (u raznim trgovačkim društvima Ina, Jugoturbina, Merkator, Zagreb obuća, Legant) neprekidno do 21. listopada 2003. od kada je prijavljen na produženo osiguranje, u kojem je ostvarivao prihode po osnovi rada poredano po godinama, 1982. iznos od 11,85 din, 1983. iznos od 18,26 din, 1984. iznos od 25,94 din, 1985. iznos od 65,69 din, 1986. iznos od 148,77 din, 1987. iznos od 311,29 din, 1988. iznos od 872,88 din, 1989. iznos od 11.475.92 din, 1990. iznos od 16.563,20 din, 1991. iznos od 1.212,62 din, 1992. iznos od 763.521,00 HRD, 1993. iznos od 9.496.947,00 HRD, 1994. iznos od 52.300,84 kn, 1995. iznos od 57.247,21 kn, 1996. iznos od 69.821,39 kn, 1997. iznos od 70.521,95 kn, 1998. iznos od 62.749,79 kn, 1999. iznos od 50.218,90 kn, 2000. iznos od 52.247,35 kn, 2001. iznos od 54.126,73 kn, 2002. iznos od 50.580,25 kn, 2003. iznos od 35.898,46 kn, dok u daljnjem razdoblju (od 21. listopada 2003.) nije riječ o ostvarenom prihodu s osnove rada, a s obzirom na između stranaka nespornu okolnost da je tuženik bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i samostalno uplaćivao doprinose radi ostvarivanja mirovine, slijedom čega je u narednom razdoblju riječ o uplatama tuženika sa osnove doprinosa za mirovinu,

– dopis Porezne uprave od 11. svibnja 2015. uz potvrde o visini dohotka i PK-1 obrasce za tuženika da Porezna uprava ne raspolaže podacima o dohocima za 1995. i 2001., dok ostvareni dohoci iznose kako slijedi, 1996. – 15.432,42 kn (plaća), 1997. – 21.022,96 kn (plaća), 1998.– 23.039,85 kn (plaća), 1999. – 24.213,12 kn (plaća), 2000. – 107.587,97 kn (dohodak od nesamostalnog rada – plaća, mirovina iznos od 25.503,77 kn, dohodak od samostalne djelatnosti – obrt, slobodna zanimanja i druge samostalne djelatnosti iznos od 5.098,20 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 76.986,00 kn), 2002. – 89.575,70 kn (dohodak od nesamostalnog rada – plaća, mirovina iznos od 33.562,05 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 56.013,65 kn), 2003. – 133.274,20 kn (dohodak od nesamostalnog rada – plaća, mirovina iznos od 34.919,68 kn, dohodak od samostalne djelatnosti – obrt, slobodna zanimanja i druge samostalne djelatnosti iznos od 57.128,02 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 41.226,50 kn), 2004. – 73.113,13 kn (dohodak od nesamostalnog rada – plaća, mirovina iznos od 38.218,13 kn i dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 34.895,00 kn), 2005. – 90.002,83 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 41.224,08 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 45.621,30 kn i drugi dohodak iznos od 3.157,45 kn), 2006. – 105.852,18 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 43.011,06 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 55.661,40 kn i drugi dohodak iznos od 7.179,72 kn), 2007. – 125.466,24 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 44.878,74 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 46.161,40 kn i drugi dohodak iznos od 38.426,10 kn), 2008. – 128.332,42 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 47.460,15 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 37.661,40 kn i drugi dohodak iznos od 43.210,87 kn), dok daljnje razdoblje (2009.-2012.) sud ne nalazi odlučnim, jer je kuća broj 27A nesporno izgrađena do 2008.

– dopis Zagrebačke banke d.d. od 18. lipnja 2015. da nisu u mogućnosti dostaviti podatke o stanjima računa tuženika za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1997., jer istim podacima ne raspolažu s obzirom na propisani rok čuvanja podataka 11 godina,

– rješenje Porezne uprave od 20. siječnja 2009. da se tuženiku s osnove osiguranika s osnove produženog mirovinskog osiguranja utvrđuje za 2009., s početkom od 1. siječnja 2009., prema mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa od 2.611,00 kn, obveza doprinosa za mirovinsko osiguranja u mjesečnim iznosima od 522,20 kn.

26. U odnosu na financijsku situaciju roditelja tužiteljice sud je izvršio uvid u dokumentaciju kako slijedi.

27. Uvidom u Odluku Privredne komore Hrvatske o kupnji stana za tajnika Općeg udruženja od 25. veljače 1986. sud je utvrdio da se odobrava kupnja jednog 2 ½ sobnog, odnosno 3-sobnog stana na najpovoljnijoj lokaciji za potrebe rješavanja stambenog pitanja tajnika Općeg udruženja. Tužiteljica navodi da je riječ o njezinom ocu UU, a koja činjenica nije osporena po tuženiku.

28. Uvidom u dio kupoprodajnog ugovora sud je utvrdio da se odnosi na kupoprodaju stana na kojem postoji stanarsko pravo, da kupac cijenu stana iz čl. III može uplatiti u cijelosti ili djelomično, da se na uplaćeni iznos kupcu obračunava kod uplate dodatni popust (čl. IV), da stranke ugovaraju plaćanja kupovnine u roku od 31 godina, u 372 mjesečnih obroka sa 1% kamata, da je prvi obrok od 118.384 HRD kupac dužan platiti u roku 8 dana od potpisa ugovora, a naredne obroke u jednakim iznosima od 11.963 HRD do 15-og u mjesecu na račun prodavatelja koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. s pozivom na broj kreditne partije 2083523655 (točka V), te da neisplaćeni obroci kupovnine podliježu revalorizaciji (točka VI). S obzirom da daljnji dio ugovora nedostaje, podaci o strankama tog ugovora, datuma kada je sklopljen, ugovorenu kupoprodajnu cijenu, kao niti ostali podaci, nisu razvidni, dok je uvidom u uplatnicu sud utvrdio da je uplatitelj UU (otac tužiteljice) 22. srpnja 1999. uplatio iznos od 265,41 kn s pozivom na broj 2083523655 sa svrhom uplate otplata anuiteta 1.7.1999., dospjela rata 265,41 kn, preostali broj rata 291, rok plaćanja 15.7.1999. primatelju Zagrebačka banka d.d., iz navedenog je nedvojbeno razvidno da se uplaćena rata odnosi na navedeni kupoprodajni ugovor. Tužiteljica tijekom postupka navodi da se navedeni ugovor odnosi na stan u [adresa], a koji je otkupio njezin otac 1992., s time da navedena činjenica nije osporena po tuženiku.

29. Uvidom u godišnje izvješće HNB za 1996. sa internet stranice sud je utvrdio da su kamatne stope početkom 1996. visoke, da je kroz godinu kamatna stopa dosegla razinu od 32% i nakon toga strmoglavo pala na razinu od 18%, da bi se na kraju ustabilila na razini od 10%, da su kamatne stope na depozite također nešto snižene, pri čemu se preferiraju kunski oročeni depoziti s prosječnom razinom kamatnih stopa od 10%.

30. U odnosu na financijsku situaciju oca tuženika RU sud je izvršio uvid u dokumentaciju kako slijedi.

31. Uvidom u potvrde o visini dohotka Porezne uprave za RU sud je utvrdio da ostvareni dohoci iznose kako slijedi, 2005. – 90.002,83 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 41.224,0808 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 45.62,130 kn i drugi dohodak iznos od 3.157,45 kn), 2006. – 105.852,18 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 43.011,06 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 55.661,40 kn i drugi dohodak iznos od 7.179,72 kn), 2007. – 125.466,24 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 44.878,74 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 46.161,40 kn i drugi dohodak iznos od 38.426,10 kn) i 2008. – 128.332,42 kn (dohodak od nesamostalnog rada iznos od 47.460,15 kn, dohodak od imovine i imovinskih prava iznos od 37.661,40 kn i drugi dohodak iznos od 43.210,87 kn).

32. Uvidom u izvod ZB Invest Link-promet od 20.11.2012., stanje udjela PBZ Invest d.o.o., interne naloge PBZ d.d., pregled arhive prometa tekućih računa, pregled prometa u investicijskim fondovima PBZ d.d., isplatnicu PBZ d.d., te pregled arhive prometa deviznih računa sud je utvrdio da je HU vlasnik udjela u investicijskim fondovima, da je prodao udjele u istima, i to udjele u investicijskom fondu Zagrebačke banke Invest Link 24. srpnja 2007. u iznosu od 422.198,71 kn (prodaja preko tekućeg/žiro računa) i 16. studenoga 2007. (prodaja preko tekućeg/žiro računa) u iznosu od 482.991,63 kn, te udjele u PBZ Equity fond 15. studenoga 2007. u iznosu od 305.540,13 kn, a koja je uplata uknjižena na tekućem računu RU **.**.2007. i istoga dana isplaćen iznos od 305.500,00 kn sa svrhom prijenos-kupoprodaja deviza na devizni račun RU i **.**.2008. u iznosu od 254.943,91 kn, a koja je uplata uknjižena na tekućem računu RU **.**.2008. i isplaćena istoga dana u iznosu od 275.200,00 kn sa svrhom prijenos- kupoprodaja deviza na devizni račun RU.

33. Uvidom u dopis Zbora Prebendara Prvostolne crkve Zagrebačke od 19. studenoga 1992. sud je utvrdio da je upućen RU, dipl.ing., kojim istoga obavještavaju da je ŽU izabran za nadzornog organa cjelokupne izgradnje Nuncijature, te da je isti dužan prisustvovati sjednicama Odbora za izgradnju Nuncijature u svojstvu nadzorne osobe, ali samo kao savjetodavna osoba, bez prava odlučivanja ili glasovanja.

34. Uvidom u članak Informativne katoličke agencije od 16.3.1995. sa internet stranice sud je utvrdio da je zgrada Apostolske nuncijature podignuta za 694 dana, jer da je temeljni kamen položen 24. travnja 1993., a apostolski nuncij je uselio u dovršenu zgradu, bez uređenog okoliša, 15. prosinca 1994.

35. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25. ožujka 1997. sud je utvrdio da je sklopljen između Nadbiskupije zagrebačkog zbora Prebendara Prvostolne crkve zagrebačke kao prodavatelja i HU i VU kao kupaca kojim prodavatelj prodaje, a kupci kupuju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] koja je ostala kao zeleni pojas dijela, površine 199,9 čh ili 719 m2, da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 20.000,00 DEM koju su kupci isplatili prodavatelju, a na kojem je ugovoru otisnut pečat Porezne uprave, Ispostava Medveščak uz navedenu vrijednost nekretnine od 255.000,00 kn te obračunati porez na promet nekretnina od 5% u iznosu od 12.750,00 kn. Navedeni ugovor odobrio je Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 17. rujna 1993. kako je to razvidno iz otisnutog pečata.

36. Uvidom u Ugovor br. 360/95 o kupoprodaji stana i garaže od 1. ožujka 1995. sud je utvrdio da je sklopljen između Zbora Prebendara Prvostolne crkve zagrebačke kao prodavatelja i VU kao kupca kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje jedan 4-sobni stan veličine 121,42 m2 označen brojem 7 na prvom katu u objektu "Z-1", sa pripadajućim spremištem br. 7 veličine 1,20 m2, koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] koji odgovara zk.č.br. 8170/45 k. o. [katastarska općina] na lokaciji [adresa] u [adresa], kao i garažu veličine 21,00 m2, označenu brojem 13, u objektu "Z-2" koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] koji odgovara zk.č.br. 8170/46 k. o. [katastarska općina] na lokaciji [adresa] u [adresa], uz ugovorenu ukupnu kupoprodajnu cijenu od 423.679,00 DEM, a koju cijenu kupac plaća odjednom pri potpisu ugovora na račun prodavatelja, da se prodavatelj obvezuje da će predmetni stan i garaža biti dovršeni u planiranom roku, prosinac 1995., a da će za slučaj odgađanja roka dovršetka objekta prodavatelj o tome obavijestiti kupca i novom roku za dovršetak objekta i predaju stana i garaže. Navedeni ugovor je potpisan i pečatiran po njegovim ugovornim stranama.

37. Uvidom u Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. lipnja 1997. sud je utvrdio da na osnovu istoga ĆU i HU, kao vlasnici zemljišta veličine 199,9 čhv (719 m2) na zk.č.br. 8170/54, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zamjenjuju navedeno zemljište sa stanom br. 7 (4-sobni stan veličine 121,42 m2 na prvom katu) sa spremištem br. 7 (veličine 1,20 m2) u objektu "Z-1" i garažom br. 13 (veličine 21,00 m2) u objektu "Z-2" i pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja objekta, vlasnik i investitor Zbog Prebendara na lokaciji [adresa] u [adresa], koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 8170/45) k. o. [katastarska općina] i objekta "Z-2" koji se gradi na kč. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 8170/46 ) k. o. [katastarska općina]. Navedeni ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Milanu Šipeku iz Zagreba pod brojem OV-3825/97 i podnesen Poreznoj upravi radi obračuna porezne uprave u iznosu od 11.950,00 kn na utvrđenu osnovicu od 239.000,00 kn prema ovjerenom pečatu od 21. kolovoza 1997.

38. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji lokala u Importanne galleriji od 10. lipnja 1997. sud je utvrdio da prodavatelj Importanne d.o.o. prodaje kupcu HU lokal u objektu Importanne Galleria na Iblerovom trgu u Zagrebu u kojem se nalazi poslovni prostor broj 244b, površine 21,9 m2, namjene trgovina, da se lokal kupuje u kompletno dovršenom stanju, da kupoprodajna cijena lokala iznosi 181.770,00 DEM, da je kupac dio kupoprodajne cijene u iznosu od 109.500,00 DEM uplatio na račun prodavatelja, dok se preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 72.200,00 DEM obvezuje uplatiti u dva obroka, i to prvi obrok do 31. prosinca 1997., a drugi obrok do 31. ožujka 1998., da se kupac obvezuje po pozivu prodavatelja u roku 10 dana od primitka poziva dostaviti projektni zadatak za izradu projekta unutarnjeg uređenja lokala, koji će se isprojektirati po projektantu prodavatelja, kao podloga za dobivanje građevinske dozvole, te sklopiti Ugovor o završnom uređenju lokala s prodavateljem, da se prodavatelj obvezuje da će lokal koji je predmet ovog ugovora sagraditi u roku od 24 mjeseca od dana pravomoćnosti građevinske dozvole za izgradnju objekta, da se obveza predaje kompletno dovršenog lokala kupcu od strane prodavatelja smatra izvršenom danom primopredaje lokala kupcu, da ugovorne strane suglasno utvrđuju da kupac nema pravo tražiti predaju u posjed predmetnog lokala i gruntovni prijenos prije potpune isplate kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na ukupnu vrijednost lokala te ukoliko kupac u trenutku stupanja u posjed lokala nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu suglasan je da se na lokal koji je predmet kupoprodaje upiše založno pravo u korist prodavatelja, koji teret će se izbrisati po isplati ukupne kupoprodajne cijene. Ujedno je uvidom u fotografiju (list 249) sud utvrdio da je objekt Galleria utemeljen 1997., a završen 1999.

39. Uvidom u presliku rokovnika RU (tužiteljica tijekom postupka nije osporila da je pisan po RU) iz srpnja 1998. (list 36) sud je utvrdio da su rukom upisivane različite napomene, te da je u rubrici označenoj datumom 25. srpnja 1998. „Predo D i L 422.000“.

40. Uvidom u popis gostiju iz 2002. sud je utvrdio da je u rubrici „prezime i ime osobe na koju glasi odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu“ upisano ĆU HU, te da se popis odnosi na razdoblje od 30. lipnja 2002. do 28. lipnja 2003. u koji su upisivani osobni podaci gostiju i vrijeme noćenja te da je otisnut pečat turističke agencije Gaber, turizam, trgovina i nekretnine, GU, [adresa], MBG [jedinstveni matični broj građana] uz rukom nadopisani paraf.

41. Uvidom u cjenik usluga u kućnoj radinosti sud je utvrdio da je izdan po turističkoj agenciji Krk Gaber, za iznajmljivača RU, [adresa], Anex ugovora 50/60/60/70/80/80, a na kojem su sadržane cijene noćenja za razdoblje cijele godine za tri različita smještaja. Na navedenom cjeniku otisnut je pečat (nije jasno vidljiv) uz paraf i nadopisano rukom 3113/06, 30.06.2006.

42. Uvidom u Ugovor o gotovinskom kreditu od 25. travnja 2002. sud je utvrdio da je sklopljen između Varaždinske banke d.d. i MU kao korisnika kredita, RU, VU i PU kao hipotekarnih dužnika kojim se korisniku kredita odobrava gotovinski kredit u iznosu od 30.000,00 EUR, na rok otplate od 84 mjeseci u mjesečnim ratama u iznosu od 482,67 EUR, da prva rata dospijeva 1. lipnja 2002., a posljednja 31. svibnja 2009., da HU, vlasnik 2/4 dijela nekretnine, VU, vlasnik ¼ dijela nekretnine i PU, vlasnik ¼ dijela nekretnine, ovlašćuju banku da radi osiguranja naplate tražbine iz ugovora uknjiži hipoteku u korist banke na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 5a i 67 m2, dok je uvidom u naloge za uplatu Varaždinske banke sud utvrdio da je tuženik uplatio rate (482,67 EUR) prema navedenom ugovoru (uplate od 2. srpnja 2002. i 2. rujna 2003.)

43. Nadalje je sud izvršio uvid u ostalu spisu priležeću dokumentaciju te je tako utvrdio uvidom u predračun M.D.D.S. d.o.o. broj 022/97 od 24. srpnja 1997. s uplatnicom da se odnosi na troškove stolarije (sobna vrata) u iznosu od 27.033,90 kn, da je plaćanje 50% prije montaže te da je tuženik po navedenom predračunu na ime akontacije 24. srpnja 1997. uplatio iznos od 14.000,00 kn, zatim u potvrdu strojobravarije Metal mania od 6. listopada 1997. da se od navedenog obrta po IU potvrđuje (napisano rukom) primitak iznosa od 2.000 DEM dana 6. listopada 1997. na ime akontacije za izvedbu radova (ograde), na objektu gosp. MU (potvrda je potpisana i pečatirana), kao i u predračun Cetis d.o.o. broj 048/97 s uplatnicom od 11. listopada 1997. da se odnosi na troškove opreme kuhinje (namještaj i uređaji) u iznosu od 49.700,00 kn te da je tuženik po navedenom predračunu 11. listopada 1997. uplatio avans za kuhinju u iznosu od 44.000,00 kn. Ujedno je sud utvrdio uvidom u račun Exportdrvo d.d. od 2. travnja 2002. da je navedenog dana kupac MU kupio bovary komodu za iznos od 7.472,06 kn u gotovini, zatim u rukom ispisane troškove namještaja da su ispisani na običnom listu papira, bez navođenja datuma i osobe skriptora na kojem su naznačeni komadi namještaja i cijene (stol i stolice Bovary za gotovinu 17.352,40, stol 7.999,00, stolac 8x 7.832,00, stolac 6x 2.638,00, spavaća soba Harmonija krevet 180 – 2.900,00, 160 – 2.800,00, n. ormarić – 800,00 x2, komoda 1.820,00, ogledalo 650,00, ormar 3.270,00 110 cm 2.100, madraci 180 1,320, 160 1.1712), zatim u Ugovor o sanaciji terase Izo-montaža d.o.o. od 14. srpnja 2001. da je s osnove sanacije na objektu Šetinski vrh 29 tuženik isplatio iznose od 3.300,00 DEM, 500,00 DEM, 2.800,00 DEM, zatim u ponudu Soltech od 20. ožujka 2001. da se odnosi na troškove montaže kotlovnice u iznosu od 11.366,72 kn, kupac g. MU, zatim u ponudu M od 29. kolovoza 2001. da se odnosi na troškove izvođenja nadstrešnice na balkonu kuće [adresa] upućena gos. MU, zatim u račun H od 5. i 6. veljače 2002. da je tuženik u gotovini platio troškove namještaja u iznosu od 17.656,24 kn i 8.670,65 kn, zatim u dopis Gradske plinare Zagreb s prilozima od 13. listopada 2000. da se odnosi na izgradnju kućnog priključka za kuću [adresa] u ukupnom iznosu od 11.082,80 kn, zatim u troškovnik Grading-Zagreb od 11. listopada 2001. da se odnosi na građevinsko obrtničke radove na uređenju ograde i zidova obiteljske kuće u ukupnom iznosu od 21.463,89 kn, te u račun Meblo trade d.o.o. od 5. veljače 2002. s ponudom da se odnosi na avans, predujam za robu u iznosu od 8.801,40 kn, te da je tuženiku prema ponudi od 6.2.2002. dostavljen namještaj (krevet, 2 noćna ormarića, komoda, ogledalo, jogi) u iznosu navedenom prema računu. Nadalje je uvidom u ponudu Građevinarstvo Beljak d.o.o. od 15. veljače 2009., račune-otpremnice Andan trade d.o.o. iz 2009. i potvrde klesarstvo Jerbić iz 2009. sud utvrdio da se odnosi na nastale troškove izvođenja građevinskih radova i troškove materijala (38.185,00 kn – rukom nadopisivani datumi i plaćeni iznosi, 7.439,19 kn, 2.835,24 kn – plaćeno po ponudi 26/09, 6.278,00 kn - plaćeno po ponudi 39/09) i troškove klesarskih radova (3.047,00 kn plaćeno 5.046,00 kn prema napomeni, 1.999,00 kn plaćeno sve prema napomeni), s time da nije vidljivo na koju se nekretninu navedeni radovi odnose.

44. Uvidom u Ugovore o najmu sud je utvrdio da su sklopljeni između tuženika kao najmodavca s raznim najmoprimcima kojim najmodavac daje u najam kuću u [adresa], površine 250 m2, da je novoizgrađena kuća prvi puta dana u najam na temelju ugovora sklopljenog 1. prosinca 1997. s najmoprimcem Coca-cola Ges (za svog zaposlenika sa obitelji) za razdoblje od 1. studenoga 1997. do 1. studenoga 1998., a koji se ugovor automatski obnavlja na neodređeno vrijeme, da ugovorena mjesečna najamnina iznosi 6.500 DEM, s time da je najmodavcu već isplaćena najamnina u iznosu od 39.000 DEM za prvih 6 mjeseci (69.363,39 kn 9. listopada 1997. i 69.354,33 kn 21. listopada 1997.), dok će preostali iznos od 39.000 DEM na ime najamnine za punu godinu biti isplaćen najmodavcu jednokratno po potpisu ovog ugovora, da najmoprimac snosi troškove uobičajenog održavanja kuće i okućnice, kao i troškove sitnih popravaka (do 350,00 kn), te da je ugovorena kao garancija za otklanjanje štete koju najmoprimac isplaćuje najmodavcu u iznosu od 6.500 DEM, a koji iznos je nakon iseljenja najmodavac dužan vratiti najmoprimcu ako šteta nije nastala. Daljnji ugovor o najmu sklopljen je 25. srpnja 1999. s najmoprimcem NU Printz za razdoblje od jedne godine, s početkom najma od 1. rujna 1999., a koji će se ugovor automatski produljiti na neograničeno vrijeme do otkaza bilo koje od ugovornih strana, kojim ugovorena mjesečna najamnina iznosi 6.800 DEM, a koju će najmoprimac plaćati unaprijed za sljedećih 6 mjeseci, te se najmodavac obvezuje u času predaje kuće u posjed prebojiti i očistiti prostor, osigurati otvor na stepenicama da bude siguran za djecu i unutarnje francuske balkone na polukatu (pod pleksiglasom), balkonske prostore koji nisu već zaštićeni zaštiti će mrežama sigurnima za djecu, završiti će radove i pripremiti za korištenje prozorske pragove i obradu podova, kao i da će najmoprimac deponirati mjesečni iznos najma koji će najmodavac iskoristiti u slučaju štete, uništenja ili zlouporabe korištenja kuće, a koji će se vratiti najmodavcu po isteku najma, ukoliko se šteta ne dogodi. Nadalje, sklopljen je ugovor o najmu 4. veljače 2002. s najmoprimcem Catherine & David E za razdoblje od jedne godine, s početkom najma od 9. veljače 2002. do 8. veljače 2003., a koji ugovor prije isteka roke može biti produžen, kojim ugovorena mjesečna najamnina iznosi 3.500,00 USD, a koju će najmoprimac plaćati mjesečno unaprijed, osim za prva dva mjeseca koji će se isplatiti na početku najma, s time da će najmoprimac platiti najmodavcu prije useljenja iznos jedne mjesečne najamnine za slučaju nastanka štete, a koji će se iznos vratiti najmoprimcu po izlasku iz kuće, ukoliko nema štete načinjene na objektu. Nadalje je sklopljen ugovor o najmu 6. veljače 2003. za razdoblje od 3 godine, s početkom najma od 20. veljače 2003. do 19. veljače 2006., kojim ugovorena mjesečna najamnina iznosi 3.700,00 EUR, a koju će najmoprimac plaćati mjesečno unaprijed, s time da će najmoprimac platiti najmodavcu prije useljenja iznos jedne mjesečne najamnine kao garanciju, a koji će se iznos vratiti najmoprimcu po izlasku iz kuće, ukoliko nema troškova štete i ako su svi računi plaćeni od najmoprimca. Ujedno je sklopljen ugovor o najmu 2. prosinca 2005., na određeno vrijeme, s početkom najma od 10. prosinca 2005. do 31. prosinca 2009., a nakon kojeg razdoblja se ugovor automatski prešutno produljuje za jednu godinu, kojim ugovorena mjesečna najamnina iznosi 2.500,00 EUR uz obvezu plaćanja najmoprimca i režijskih troškova, s time da će po potpisu ugovora najmoprimac platiti najamninu za prvih šest mjeseci unaprijed, kao i po potpisu ugovora najmoprimac će platiti najmodavcu iznos od 2.500,00 EUR kao sigurnosni polog, odnosno naknadu za neplaćene troškove i štetu, a koji će se iznos vratiti najmoprimcu nakon iseljenja, ukoliko nema nastalih troškova i štete te ukoliko su troškovi veći od iznosa pologa najmoprimac je obvezan doplatiti razliku. Daljnji ugovori o najmu sklopljeni su 7. veljače 2011. i 24. siječnja 2012., a koje sud nije posebno cijenio (kuća 27A nesporno je završena do 2008.).

45. Uvidom u korespondenciju mailom stranaka iz ožujka i lipnja 2012. sud je utvrdio da je do prestanka bračne zajednice stranaka došlo i prije donošenja odluke suda o razvodu braka od 11. prosinca 2012., a s obzirom da je iz maila iz ožujka nedvojbeno razvidno da je tužiteljica napustila zajedničko kućanstvo na adresi [adresa] i odselila, dok su zajednička djeca stranaka ostala živjeti na navedenoj adresi.

46. Analizirajući dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik prije sklapanja braka bio suvlasnikom predmetnih nekretnina u ¼ dijela, dok je nakon sklapanja braka s tužiteljicom postao vlasnikom nekretnina (tada zemljište i kuća broj 29 zvana „Marlesica“, upis kuće broj 29A pod brojem Z-85162/06 od 28.12.2006.) u cijelosti (1/1 dijela) na osnovu darovnih ugovora sklopljenih sa roditeljima ĆU i RU od 17. kolovoza 1995. i dva ugovora od 5. rujna 1995. te neposredno nakon što je postao vlasnikom nekretnina u 1/1 dijela na z. kč. br. [katastarska čestica] uknjiženo je pravo zaloga (15. rujna 1995.) za korist Privredne banke d.d. za kredit u iznosu od 100.000,00 DEM, a na osnovu ugovora o kreditu i izjave od 14. rujna 1995. Tužiteljica je na osnovu darovnog ugovora sklopljenog s tuženikom 4. listopada 2002. bila uknjižena kao vlasnica predmetnih nekretnina, a koje je tužiteljica darovala tuženiku ugovorom o darovanju od 14. svibnja 2004. tako da je kao vlasnik istih bio ponovno uknjižen tuženik. Što se tiče kuće broj 29 („Marlesica"), a koja je i nadalje upisana u zemljišnim knjigama površine 37 m2, nedvojbeno je utvrđeno da je upisana tlocrtna (neto) površina kuće, a ne stvarna bruto površina, jer se kuća sastoji od prizemlja te prvog kata i potkrovlja kao montažnih dijelova, s time da iz priložene fotografije kuće sud nije u mogućnosti utvrditi kakvo je unutrašnje stanje kuće, iz koje nije niti razvidno kada je fotografija snimana, ali da je očito riječ o kući pogodnoj za stanovanje, nedvojbeno proizlazi iz nesporne činjenice da su stranke u istoj stanovale do preseljenja u kuću broj 27A, a koja je nesporno izgrađena do 2008. Utvrđeno je da je kuća broj 29 („Marlesica") evidentirana, dakle, izgrađena prije 15. veljače 1968. Tuženik je kao investitor podnio zahtjev za izgradnju obiteljske kuće (broj 29A) sukladno kojem zahtjevu su u veljači 1992. izdani uvjeti uređenja prostora, a kojima je prethodilo izdavanje posebnih uvjeta iz pojedinih oblasti (sanitarno-tehnički i higijenski, vodoprivredni uvjeti, uvjeti Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode, mišljenje Vodovoda, prethodna elektroenergetska suglasnost), izdani u razdoblju od listopada do prosinca 1991., a prema idejnom rješenju iz studenog 1991. za izgradnju obiteljske kuće koje je izradio ovlašteni inženjer građevine HU, s time da je predmetna kuća broj 29A građena bez građevinske dozvole kako je to utvrđeno iz zabilježbe upisane u zemljišnim knjigama (upis iz 2006.). Iz navedenog je utvrđeno da je tuženik zahtjev za izgradnju obiteljske kuće podnio kada su stranke već bile zajedno i planirale zajednički život, a s obzirom da je brak stranaka sklopljen 18. svibnja 1991. kada su stranke već planirale obitelj uzimajući u obzir da je prvo zajedničko dijete stranaka rođeno **.**.1992. Također, iz spisu priležeće dokumentacije nije razvidno da je za kuću broj 29A, a kako to navodi tuženik, proveden postupak legalizacije (tuženik je podnio prijedlog za upis pozitivne zabilježbe legalizacije tek 1.4.2014.) na temelju odredbi prethodno važećih Zakona o gradnji (Narodne novine broj 175/03, 100/04, 76/07, 101/07, 116/07, 86/08), Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine broj 76/07, 38/09, 55/11 postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19), Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24 ), niti izdana građevinska, niti uporabna dozvola, a koja je uporabna dozvola izdana za kuću broj 27A (upis iz 2012.) Nadalje je utvrđeno da je kuća broj 29A prvi puta dana u najam 1. studenoga 1997., te da se iznajmljivala sve do početka gradnje nove kuće broj 27A i kroz daljnje razdoblje te i nakon što je kuća broj 27A izgrađena, da su za održavanje kuće za vrijeme iznajmljivanja nastajali određeni troškovi, s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi koliko su isti iznosili, jer za pojedine troškove nije utvrđeno da bi isti doista i nastali i bili plaćeni, a da su stranke iznajmljivanjem kuće ostvarivale dodatan prihod naveo je i sam tuženik tijekom postupka (podnesak od 31. listopada 2014.), a navedeno posebice uzimajući u obzir visinu ugovorenih najamnina i razdoblje iznajmljivanja kuće (od studenog 1997. nadalje kroz cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka), te činjenicu da su najmoprimci imali ugovorenu obvezu plaćanja redovitih troškova održavanja nekretnine i okućnice, pojedini obvezu plaćanja režijskih troškova, dok se i iz položenog pologa (obično u visini jedne mjesečne najamnine) naplaćivala eventualno nastala šteta nakon iseljenja najmoprimca. Također, iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi ukupna visina troškova gradnje kuće broj 29A, niti kuće broj 27A. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu od 15. studenoga 1987. nadalje kroz cijelo razdoblje trajanja bračne zajednice stranaka, osim za vrijeme trajanja porodiljnih dopusta, a u kojem je razdoblju unatoč tome ostvarivala 100% primanja, dok je tuženik bio u radnom odnosu od 1. lipnja 1982. (u raznim trgovačkim društvima Ina, Jugoturbina, Merkator, Zagreb obuća, Legant) neprekidno do 21. listopada 2003. kada se prijavio na Zavod za zapošljavanje od kada je samostalno uplaćivao doprinose radi ostvarivanja mirovine. Što se tiče visine primanja stranaka utvrđeno je slijedeće. U razdoblju od 1987. do 1990. primanja tužiteljice bila su znatno niža od primanja tuženika, ali se razlika smanjivala te je tako tuženik imao veća primanja 1987. skoro 80%, 1988. oko 50% i 1989. oko 20%. Tužiteljica je imala znatno veća primanja 1990. i 1991., za 1992. i 19983. nema usporedbe primanja, jer je tužiteljica primala naknadu zbog bolovanja (porodiljni dopust), iako je nesporno ostvarivala 100% svojih primanja, tuženik je imao veća primanja u razdoblju od 1994.-1996., s time da se razlika smanjivala (1994. znatno veća, 1995. oko 2,5 veće primanje, 1996. oko 10% veće), tužiteljica je od 1999. do 2004. imala čak dvostruko ili više veća primanja, dok se nakon 2005. razlika smanjivala, ali su i dalje primanja tužiteljice bila veća. 2003. je bila jedina godina u kojoj su primanja bila gotovo jednaka. Nadalje je utvrđeno, a vezano za kuću u [adresa], da je tuženik 1994. dao suglasnost da tužiteljica otkupi stanarsko pravo na kući, da je prema procjeni iz 1995. tržišna vrijednost kuće bila značajno viša od cijene za koju ju je tužiteljica kasnije otkupila (196.616,56 kn naspram 31.730,00 kn), dok da je prema procjeni iz 1997. kuća bila u lošem stanju zbog ratnih oštećenja. Tužiteljica je kuću kupila 28. listopada 1998. za 31.730,00 kn (8.510,00 DEM), a već 5. studenoga 1998. prodala za isti iznos. Što se tiče roditelja stranaka sud je utvrdio da je ocu tužiteljice UU na temelju odluke Privredne komore Zagreb iz 1986. odobrena kupnja stana u svrhu rješavanja stambenog pitanja zaposlenika (kao tajnika Općeg udruženja), da je otac tužiteljice imao stanarsko pravo na stanu u [adresa], a koji je stan otkupio na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1992./1993. otplatom na rate (372 rate) na razdoblje od 31 godinu uz 1% kamate, dakle, uz povoljnu kamatnu stopu. Iako spisu ne prileži cjelokupni kupoprodajni ugovor, da je isti sklopljen tijekom 1992./1993. razvidno je iz činjenice da je otac tužiteljice uplatio mjesečni obrok rate prema navedenom ugovoru 22. srpnja 1997. te da je preostali broj rata 291, a što odgovara razdoblju od 6,7 godina. U odnosu na oca tuženika sud je utvrdio da je bio nadzorni inženjer izgradnje Nuncijature u razdoblju od studenoga 1992. do kraja 1994. kada je zgrada dovršena i useljena, da su roditelji tuženika ĆU i HU stekli stan u [adresa] na temelju ugovora o zamjeni nekretnina od 24. lipnja 1997., da je otac tuženika bio vlasnikom poslovnog prostora u Importanne Galleriji od 10. lipnja 1997., s time da u trenutku kupnje poslovni prostor nije bio dovršen, dakle, u istome se nije moglo poslovati, a s obzirom da je lokal tek trebao biti sagrađen u roku od 24 mjeseca od pravomoćnosti građevinske dozvole za izgradnju objekta, a da je otac tuženika mogao stupiti u posjed kupljenog poslovnog prostora tek po isplati cijele kupoprodajne cijene (još je trebalo uplatiti dva obroka, prvi do 31.12.1997., a drugi do 31.3.1998.) te uzimajući u obzir da je objekt Importanne Gallerie završen tijekom 1999. to je utvrđeno da u vrijeme kupnje otac tuženika nije još bio u posjedu poslovnog prostora, dok tuženik nije dokazao da bi otac tuženika počeo iznajmljivati poslovni prostor prije dovršenja cijelog objekta Importanne Gallerie. Vezano za stan na [adresa] valja istaknuti da je sklopljen samo po majci tuženika VU, dok su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici stana upisani ĆU i HU, te s obzirom da su isti za navedeni stan sklopili novi ugovor o zamjeni nekretnina od 24. lipnja 1997. sa istim prodavateljem koji ugovor je ovjeren po javnom bilježniku i na koji je plaćen porez na promet nekretnina, to je nedvojbeno utvrđeno da su na osnovu ugovora iz 1997. roditelji tuženika stekli predmetni stan. Također, tijekom postupka nije dokazano niti da bi kupac VU na osnovu ugovora iz 1995. platila prodavatelju kupoprodajnu cijenu, niti da bi stupila u posjed stana, s time da stan nije bio izgrađen niti u vrijeme sklapanja ugovora o zamjeni iz 1997. Roditelji tuženika stekli su vlasništvo zemljišta na kojem se gradio stan na [adresa] na temelju ugovora o kupoprodaji od 25. ožujka 1997. za iznos od 20.000,00 DEM, koji iznos je isplaćen prodavatelju, iako je utvrđena vrijednost zemljišta bila daleko veća prema procjeni Porezne uprave u iznosu od 255.000,00 kn (71.118,64 DEM prema prosječnom srednjem tečaju 100 DEM=355,5932 kn), a naknadno je sklopljen ugovor o zamjeni nekretnina od 24. lipnja 1997. na osnovu kojega je došlo do zamjene na način da se zemljište na kojem se gradio stan zamjeni za 4-sobni stan, površine 12,42 m2, sa pripadajućim spremištem i garažom, iz čega je razvidno da su ugovori očito sklopljeni u svrhu kompenzacije za obavljeni nadzor koji je HU obavljao prilikom izgradnje Nuncijature kako to tužiteljica ističe tijekom postupka. Što se tiče iznajmljivanja apartmana na [adresa] utvrđeno je da je tijekom lipnja 2002. do lipnja 2003., kao i tijekom 2006., vođenje poslova iznajmljivanja bilo povjereno turističkoj agenciji Gaber, a koja je vodila i popis gostiju, s time da je Andrija Kukić 2002. podigao kredit u Varaždinskoj banci u iznosu od 30.000,00 EUR, na razdoblje od 7 godina (84 mjeseci), uz otplatu mjesečnih rata od 482,67 EUR te da su tuženik, njegov brat PU i majka VU, kao suvlasnici nekretnine, dozvolili upis hipoteke u svrhu osiguranja naplate kredita na navedenoj nekretnini. U odnosu na primanja oca tuženika RU sud je ujedno utvrdio da je u razdoblju od 2005. do 2008. uz mirovinu imao i druge dohotke, s time da su se drugi dohoci tijekom godina postupno povećavali (2005. i 2006. mjesečno iznosili u prosjeku od 4.000,00-5.000,00 kn, 2007. i 2008. mjesečno iznosili u prosjeku oko 7.000,00 kn), a primanja s osnove mirovine bila na visini od oko 45.000,00-55.000,00 kn godišnje. Otac tuženika HU bio je i vlasnikom udjela u financijskim fondovima, te je utvrđeno da je prodao udjele u istima, i to 24. srpnja 2007. u iznosu od 422.198,71 kn (prodaja preko tekućeg/žiro računa) i 16. studenoga 2007. (prodaja preko tekućeg/žiro računa) u iznosu od 482.991,63 kn u investicijskom fondu Zagrebačke banke Invest Link, s time da spisu ne prileži dokaz da bi navedeni iznosi bili isplaćeni s računa RU, kao i udjele u PBZ Equity fond, i to 15. studenoga 2007. u iznosu od 305.540,13 kn, a koji je iznos 16. studenoga 2007. uplaćen na tekući račun RU i istoga dana isplaćen iznos od 305.500,00 kn sa svrhom prijenos-kupoprodaja deviza na devizni račun RU te **.**.2008. u iznosu od 254.943,91 kn, a koja je uplata uknjižena na tekućem računu RU **.**.2008. i isplaćena istoga dana u iznosu od 275.200,00 kn. Utvrđeno je da je HU prema zapisu iz rokovnika iz srpnja 1998. predao "D i L" iznos od 422.000 (bez naznake valute), a da je riječ upravo o strankama sud je utvrdio iz korespondencije stranaka mailom iz ožujka i lipnja 2012. iz koje je razvidno da su stranke imale nadimke, i to tužiteljica " V" i tuženik " P". U konačnici je utvrđeno da je do faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka došlo prije ožujka 2012., odnosno tijekom veljače 2012. Kako to tvrdi tuženik tijekom postupka, jer stranke već tada nisu živjele u zajedničkom domaćinstvu.

47. Na utvrđenje spornih okolnosti sud je nadalje proveo dokaze saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka.

48. Analizirajući iskaz svjedoka RU sud je u bitnome utvrdio da je gradnja kuća, koje su predmet ovog postupka, najvećim dijelom financirana sredstvima koja su pripadala njemu i njegovoj supruzi. Kuća na broju 29, smještena uz cestu, građena je od 1995. do 1997., pri čemu je oko 85% potrebnih sredstava osigurano od strane svjedoka i njegove supruge. Novac je sukcesivno tijekom gradnje predavao sinu MU, koji je potom plaćao izvođače radova, a ne sjeća se koliko je iznosila gradnja. Po završetku gradnje 1997. kuća nije bila useljena, već iznajmljena stranim državljanima, a ne sjeća se iznosa najamnine, niti trajanja najma, ali je naveo da se najamnina plaćala njemu i tuženiku (tako iskazuje na raspravnom zapisniku od 25.2.20215.), odnosno da je novac primao tuženik (tako iskazuje na raspravnom zapisniku od 20.4.2015.). Što se tiče kuće na broju 27, gradnja je započela 2004., dvije godine nakon smrti njegove supruge, i završena je u razdoblju od otprilike dvije godine. 90% potrebnih sredstava za gradnju osigurao je osobno, a radove je plaćao tempom kako su izvođeni, predajući novac tuženiku. Pojasnio je da sredstva za financiranje gradnje kuća potječu od ušteđevine koju su svjedok i supruga stjecali radom, dugogodišnjim iznajmljivanjem kuće na [adresa] od 1985. do 2002., kao i lokala u Importanne Galeriji od 1995. do danas, s time da je na ime najamnine dobivao iznos od 1.900,00 EUR. Također, iznajmljivao je stan na [adresa] u [adresa] od 1995. do 2003./2004. za iznos od 2.500,00 DEM. Osim prihoda od iznajmljivanja nekretnina, ostvarivao je dodatne prihode od mirovine od 1986., kao i njegova supruga od mirovine od 1986., rada kao sudski vještak od 1970., te kao nadzorni organ pri gradnji Nuncijature u Zagrebu i mjesečno je na ruke dobivao naknadu za taj posao u protuvrijednosti 500,00 DEM, i na još nekoliko objekata u Kaptolu. Kada je financirao gradnju kuća razgovarao je s tužiteljicom i tuženikom da se sruši tzv. Marles kuća, da će on i supruga imati stan u prvoj kući, a kako je ta kuća iznajmljena, bilo je planirano da se napravi stan za njega u drugoj kući. 2007. dao je strankama oko 420.000,00 kn ispred Gradske kavane, a koji novac je dobio jer je imao uložen novac u razne fondove. Kada je financirao gradnju kuća novac je davao s namjerom da daje strankama, jer ih nije dijelio, ali kada ga se pita na koje dijelove je davao strankama izjavljuje da nije davao na dijelove, već samo tuženiku. Preostali iznos za financiranje obje kuće dao je tuženik od novca koji je stjecao radom. Tužiteljica je također stjecala radom novac dok je radila u Jugoturbini, a nakon njegove intervencije radila je u Pošti. Tijekom oba građevinska projekta obavljao je nadzor, budući da su kuće građene na zemljištu koje su on i supruga kupili, ali ne može se sjetiti iznosa plaćenog za zemljište. U trenutku kupnje zemljište nije bilo građevinsko, već poljoprivredno i prenamjenu zemljišta ishodio je osobno između 1989. i 1993. Na pitanje o dokumentiranju financijskih transakcija, izjavio je da nisu pisane potvrde, a prilikom predaje novca bili su prisutni samo on, tuženik i njegova pokojna supruga. Svjedok je izjavio da je tuženik podizao kredite za potrebe gradnje predmetnih nekretnina, no nije znao precizne iznose niti uvjete kreditiranja, a kada ga se pita kako je realiziran kredit iz 1995. na iznos od 100.000,00 DEM koji je podigao tuženik navodi da je taj kredit realiziran u Privrednoj banci Zagreb, tako što je on imao novac u istoj banci, tuženik je imao punomoć i taj kredit je podignut da se ne potroši ušteđevina svjedoka i njegove supruge, da se podignulo 100.000,00 DEM, a da je kredit vraćao tuženik od sredstava najamnine kuće na [adresa]. Dodao je da su sredstva koja je povlačio iz investicijskih fondova u potpunosti iskorištena za financiranje gradnje druge kuće. Potvrdio je da je prihod od najma nekretnina davao tuženiku za izgradnju kuća i njegove potrebe. Unatoč tome, naveo je da je uz prihode od mirovine imao i druge izvore financiranja koji su mu omogućili normalan život i koja su bila velika. Naveo je da tužiteljica nije sudjelovala u turističkoj djelatnosti na [adresa], jer se bavila brigom o djeci, niti joj je tuženik to dopuštao zbog djece, dok je unuka EU nastavila upravljati apartmanima nakon smrti svjedokove supruge. Nakon razvoda braka stranaka pokušao je postići dogovor s tužiteljicom nudeći joj stan od 72 m² u kojem on trenutno stanuje ili novčani iznos od 120.000 EUR, a ponuđeno joj je i suvlasništvo od 1/4 na drugoj kući.

49. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da su stranke počele zajedno živjeti nakon sklapanja braka 1991. Prije braka, tužiteljica je već četiri godine bila zaposlena s prosječnom plaćom od oko 800,00 DEM mjesečno te je u brak unijela ušteđevinu od 40.000,00 DEM, koju je uštedjela od svoje plaće, jer je do sklapanja braka živjela kod svojih roditelja, a koju ušteđevinu je imala na štednoj knjižici kod Karlovačke banke. Pored navedene ušteđevine, tužiteljica je u brak unijela i svoju posebnu imovinu u iznosu od 80.000,00 DEM do 100.000,00 DEM, što su uštedjeli njezini roditelji i poklonili joj. Navedeni iznos sadržavao je i poklon njezine bake i ujaka iz Kanade. Taj je iznos u gotovini unijela u brak u nekoliko omotnica i držala ih u Marles kući. Tuženik je znao za ušteđevinu i novac koji je tužiteljici poklonila obitelj, jer mu je pokazala gotovinu u iznosu od 80.000,00 DEM do 100.000,00 DEM te mu rekla da na štednoj knjižici ima dodatnih 40.000,00 DEM. Najprije su razmišljali o kupnji stana za navedenu posebnu imovinu, odnosno novac. Međutim, 1994., budući da je tuženik bio suvlasnik zemljišta na kojem su izgrađene predmetne nekretnine, tuženik je predložio da se navedeni novac uloži u gradnju kuće, na što je tužiteljica pristala pod uvjetom da se zemljište, koje se vodilo na tuženikova oca, majku, brata i njega kao suvlasnike u jednakim dijelovima, prebaci na tužiteljicu i tuženika. Vlasništvo zemljišta prebačeno je samo na tuženika, na što je tužiteljica pristala zbog poreza na promet, s obzirom na to da se ne plaća porez kada se vlasništvo prenosi s roditelja na dijete. Istodobno je postignut dogovor da se kuća, kada bude izgrađena, upiše kao suvlasništvo tužiteljice i tuženika u jednakim dijelovima. Gradnja prve kuće financirana je posebnom imovinom tužiteljice, njezinim prihodima od plaće te kreditom od 100.000,00 DEM, podignutim 1995. godine u PBZ-u. Tužiteljici nisu bila poznata primanja tuženika, niti je znala je li gradnja kuće financirana i iz njegovih prihoda. Kredit je bio podignut 1995. na rok otplate do 2010., ali je prijevremeno otplaćen 2003. Rate kredita otplaćivane su naizmjenično – jedan mjesec ih je plaćala tužiteljica, a drugi mjesec tuženik, pri čemu je rata iznosila između 5.000,00 kn i 6.000,00 kn. Od početka gradnje 1995. do 1997. kuća je izgrađena do faze roh-bau sistema, bez unutarnje i vanjske stolarije, parketa, fasade i uređenog okoliša. Sve instalacije bile su postavljene, a unutrašnje žbukanje izvedeno. Tada su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o najmu kuće, iako nije bila dovršena, s jednim strancem, pri čemu je najamnina za godinu dana unaprijed iznosila 6.500,00 DEM mjesečno. Tim je iznosom kuća dovršena u roku od dva mjeseca, osim fasade i okoliša. Najmoprimac se iselio u studenom 1997. i ostao do lipnja 1999., uz istu najamninu. Kuća je od rujna 1999. do prosinca 2001. iznajmljena drugom najmoprimcu za 6.800,00 DEM mjesečno. Od veljače 2002. do siječnja 2003. najamnina je iznosila 3.500,00 USD mjesečno, a od veljače 2003. do studenoga 2005. iznosila je 3.700,00 EUR mjesečno. Od prosinca 2005. do kolovoza 2009. kuća je iznajmljena za 2.500,00 EUR mjesečno, dok se od kolovoza 2009. do veljače 2011. nije iznajmljivala. Od veljače do lipnja 2011. te od veljače do lipnja 2012. kuća je iznajmljena za ukupan iznos od 88.000,00 kn. Fasada je izrađena 1999. od prihoda od najma, dok je okoliš uređen 1998. novcem koji je tužiteljica dobila od prodaje kuće u [adresa], u iznosu od 8.500,00 DEM. Druga kuća počela se graditi 2005., jer se prva iznajmljivala, a tužiteljica i tuženik sa svojom djecom još su uvijek živjeli u Marles kući, koja je bila premala za obitelj. Druga kuća financirana je isključivo prihodima od najma i završena u travnju 2007., kada su se i uselili. Ljeti iste godine R kuća je srušena. Tužiteljica je i nakon zaključenja braka ostala zaposlena te je i danas zaposlena. U razdoblju od 1991. do 2007. tužiteljica je bila zaposlena i primala prosječnu plaću te imala dodatke na plaću, uključujući božićnice, regrese, darove za djecu, dnevnice za službena putovanja i jubilarne nagrade. Ne može precizirati koliki su bili njezini prosječni mjesečni prihodi. Imala je i dodatni prihod u razdoblju od zaključenja braka do završetka gradnje kuća, izrađujući porezne prijave, ali bez ugovora, već "na crno". Ukupni prihodi u razdoblju od sklapanja braka 1991. do rujna 2012., kada je prestala bračna zajednica, iznosili su 8.400.000,00 kn, a uključivali su njezina primanja, prihode od najma kuće (3.550.000,00 kn), kredit PBZ-a, kredit kod Varaždinske banke podignut 2003. u iznosu od 30.000,00 EUR s mjesečnom ratom od oko 3.000,00 kn, koji se otplaćivao na isti način, kao i kredit kod PBZ-a. Također, prihod je ostvaren radom na [adresa] preko sezone, iznajmljivanjem soba i apartmana turistima u kući u vlasništvu oca tuženika, od 1995. do 2010. Prihod od 1995. do 2002. iznosio je prosječno 85.000,00 kn godišnje po sezoni bez troškova, a od 2002. do 2010. prosječno 100.000,00 kn godišnje bez troškova, što ukupno iznosi 1.400.000,00 kn. Novac zarađen radom na [adresa] pripao je tužiteljici i tuženiku, jer su se tako dogovorili s njegovim roditeljima, s obzirom na to da su oni bili u procesu gradnje kuće te da je majka tuženika bila bolesna i nije se mogla baviti iznajmljivanjem. Po dogovoru, tužiteljica i tuženik plaćali su sve režijske troškove kuće i godišnji porez. Tužiteljica se isključivo bavila vođenjem domaćinstva i odgojem djece. Nakon prestanka braka, tužiteljica i djeca rekli su tuženiku da ne žele pokretati sudski postupak, jer je tužiteljica bila bolesna te da žele nastaviti živjeti u jednoj od kuća. Tuženik na taj prijedlog nije dao odgovor, a kada mu je tužiteljica rekla navedeno, upozorio ju je da će ona i djeca ostati bez ičega. Kada je tužiteljica kasnije rekla da će ipak pokrenuti sudski postupak, tuženik je odgovorio da slobodno to učini jer je "vrijeme na njegovoj strani". Tužiteljica se zatim u rujnu 2012. iselila s djecom. Otac tuženika nije pomagao u financiranju gradnje kuće, niti je pružao bilo kakvu financijsku pomoć obitelji, jer za to nije bilo potrebe. Tužiteljica i tuženik pomagali su roditeljima tuženika, ne izravno novcem svaki mjesec, ali su svojim sredstvima platili polovicu cijene nekretnine u Importanne galeriji 1998. u iznosu od oko 70.000,00 DEM. Taj novac potjecao je od prihoda ostvarenih najmom kuće. Otac tuženika tada je rekao da će taj uloženi iznos biti priznat tužiteljici i tuženiku kao suvlasnički udio u nekretnini u Importanne galeriji. Nakon kupnje nekretnine, roditelji tuženika nisu imali dodatnih financijskih sredstava, jer su sav novac potrošili na njezinu kupnju. Osim toga, 2002. godine tuženik i tužiteljica podigli su kredit kod Varaždinske banke u iznosu od 30.000,00 EUR, kojim su dovršili kuću na [adresa] i uredili njezin okoliš, a sve u dogovoru s roditeljima tuženika. Otac tuženika otišao je u mirovinu 1985., kada je imao 56 godina. Otac tuženika bavio se građevinskim vještačenjem od 1993. do 1994. prilikom gradnje Nunicijature, ali za taj rad nije primao novčanu naknadu. Međutim, imao je korist u obliku dogovora da će mu, kao naknadu za nadzor nad gradnjom, biti omogućena kupnja zemljišta na Horvatovcu pod povoljnim uvjetima. To je realizirano u ožujku 1997., kada je zemljište kupljeno za 20.000,00 DEM. Nakon toga, u lipnju 1997., to isto zemljište zamijenjeno je s Kaptolom za stan u [adresa] na adresi [adresa], površine 120 m². Tužiteljici su te informacije poznate iz razgovora s roditeljima tuženika. Otprilike od 2002. do 2010. otac tuženika obavljao je poslove građevinskih vještačenja, i na taj način zarađivao oko 1.000,00 kn dva do tri puta mjesečno. Tuženik je plaćao uzdržavanje za kćer iz prvog braka od 1985. do 2010. u iznosu od 17% svoje plaće. To joj je poznato jer je tuženik već u vrijeme njihovog upoznavanja bio razveden i imao navedenu obvezu. Kći tuženika iz prvog braka, rođena 1984., nije pomagala pri gradnji kuće, niti pri iznajmljivanju kuće na [adresa]. Kada je pohađala peti razred osnovne škole, preselila se u Beč sa svojom majkom i njezinim drugim suprugom. Ljeti bi dolazila na more na tjedan do dva, ali nije sudjelovala u iznajmljivanju, već je dolazila na odmor. Tuženik je svoja primanja, osim plaćanja kredita, trošio na kupnju tri skupa automobila, egzotična putovanja (Indonezija jedanput, Tajland jedanput, Italija deset do jedanaest puta), iznajmljivanje jahti, lov na tune i čašćenje društva u skupim hotelima, pri čemu ona i djeca nisu bili prisutni. Sve joj je poznato jer je vidjela automobile i jer joj je tuženik govorio o svojim putovanjima. Roditelji tuženika bili su skromnog imovinskog stanja. Posjedovali su stan u [adresa] na adresi [adresa], nedovršenu kuću na [adresa] i zemljište na kojem su kasnije izgrađene predmetne kuće, kao i Marles kuću. Zemljište i kuća bili su upisani na roditelje tuženika i njegovog brata u jednakim dijelovima. U to su vrijeme roditelji tuženika bili umirovljenici s malim mirovinama. Roditelji tužiteljice bili su prilično imućni. Imali su stanarsko pravo na kuću prizemnicu u [adresa], procijenjenu na oko 53.000,00 DEM, vikendicu u mjestu [adresa] te stan u [adresa]. Nakon što su dobili stan u [adresa] i preselili se, stanarsko pravo na kuću u [adresa] prenijeli su na tužiteljicu, koja ju je kasnije otkupila i prodala. Roditelji su imali visoka primanja, jer su bili diplomirani ekonomisti na visokim funkcijama te su imali značajnu ušteđevinu, koju su joj dali, jer je bila njihova jedina kći. Svoja primanja nisu ulagali u nekretnine, već u štednju. Štednu knjižicu Karlovačke banke, na kojoj je imala 40.000,00 DEM, više nema, jer je, zajedno s mnogim drugim dokumentima, uništena tijekom bombardiranja [adresa]. Za vrijeme bombardiranja [adresa], tužiteljica je živjela u [adresa]. Dokumentaciju iz kuće u [adresa] nije ponijela sa sobom. Tužiteljica je izjavila da njezini roditelji nisu imali knjižicu Karlovačke banke, jer je ona ostala živjeti u [adresa] nakon njih. Navedenu ušteđevinu koju su joj predali kada se udala, njezini roditelji držali su na više štednih knjižica. Pitala je roditelje imaju li knjižice s kojih su podigli svoju ušteđevinu i darovali joj novac, no oni su joj rekli da ih nemaju i da ih nisu sačuvali, jer nisu očekivali da će se voditi ovaj postupak. Roditelji tužiteljice iznajmili su sobu u stanu u [adresa] Unproforu tijekom ljeta, jer su tada boravili u vikendici u [adresa]. Iznajmljivanje nije bilo uvjetovano lošim imovinskim stanjem, već činjenicom da nisu boravili u [adresa], a također je bila dobra prilika jer su nekretnine Unproforu iznajmljivane za dobru najamninu. To razdoblje nije trajalo šest mjeseci, već nekoliko mjeseci. Majka tužiteljice nije radila kao čistačica, već je u razdoblju od 1997. do 1999. radila u Klubu žena diplomata na brošuri koja je pomagala strankinjama u Zagrebu da se lakše snađu. Za taj posao bila je plaćena po obavljenom poslu, a do kojeg je posla majka došla jer se upoznala s mnogim strankinjama preko najmoprimaca njihove kuće. Tuženik tužiteljici nije kupio automobil prije sklapanja braka. Tužiteljici nije poznato je li tuženik imao ušteđevinu u trenutku zaključenja braka 1991. Iz dokumentacije u spisu vidjela je da je otac tuženika HU započeo trgovinu investicijskim fondovima 2006., uložio oko 800.000,00 kn, ali taj novac nije imao već mu ga je dao tuženik. Taj novac bio je namijenjen školovanju i osamostaljenju njihove djece. U to su vrijeme imali pet puta više od uloženog iznosa. Tuženik je pitao tužiteljicu da ulože 800.000,00 kn u investicijske uloge, čemu se ona protivila zbog rizika gubitka novca. Zaključila je da otac tuženika nije imao taj iznos, jer bi inače završio kuću na [adresa] i opremio dva stana na [adresa] i 74. Investicija nije donijela značajnu dobit, već samo 16.000,00 kn nakon tri godine. Na kraju su povratili uloženi iznos, a prodaja udjela izvršena je u zadnji trenutak kako bi se izbjegao potpuni gubitak sredstava. Navedeni novac (ušteđevina od 800.000,00 kn) bio je na računima tuženika kod PBZ-a, na koji račun su u razdoblju od 2011. do 2012. plaćane najamnine od dva najmoprimca, zatim na računima tuženika kod Tršćanske banke Zagreb, koja danas ne postoji, gdje su u razdoblju od 1997. do 1999. plaćane najamnine od jednog najmoprimca, te na računu tuženika kod RBA u Leibnitzu, Austrija, gdje su u razdoblju od 2003. do 2005. plaćane najamnine od jednog najmoprimca. Ostala tri najmoprimca plaćala su najamninu u gotovini tužiteljici i tuženiku. Tužiteljica nije bila opunomoćena za dizanje novca s navedenih računa. Nije joj poznato tko je imao otvoren račun i ušteđevinu kod PBZ-a za vrijeme građenja prve kuće, što bi omogućilo podizanje kredita od 100.000,00 DEM. Znala je da je za podizanje tog kredita trebalo položiti trećinu iznosa, a svoju ušteđevinu dala je tuženiku, koji je rekao da će iz nje uzeti polog, ali nije joj poznato je li to zaista učinio. Radnike koji su radili na kući izgrađenoj 1995. plaćali su i tužiteljica i tuženik. Nadzor nad gradnjom kuće vršio je BU prema ugovoru o gradnji, dok je otac tuženika svakodnevno bio prisutan na gradilištu i davao komentare, kao i tužiteljica. Marles kuća imala je podrumski dio od 32m² i etažu iznad podrumskog dijela od 32m², odnosno ukupno 64m² stambenog prostora. Tužiteljici nije poznato od koje godine se iznajmljuje kuća na [adresa], ali zna da su ona i tuženik radili na iznajmljivanju od 1995. do 2010. Bila je na porodiljnom dopustu od 1992. do početka 1995., jer su djeca rođena s razlikom od 14 mjeseci. Tijekom tog razdoblja primala je naknadu u visini 100% svoje plaće. Izjavu od 18. ožujka 2001., u kojoj se odriče potraživanja zajednički stečene imovine u ime djece, potpisala je pod verbalnom prijetnjom da će joj tuženik oduzeti svu imovinu i djecu te ju smjestiti u ludnicu. Navela je da je takve izjave potpisivala više puta pod prisilom. Darovnim ugovorom iz 2002. tuženik joj je darovao prvu kuću, ali joj nije dao primjerak ugovora, zbog čega se nije mogla uknjižiti kao vlasnica. Prije početka gradnje druge kuće 2005. tražila je od tuženika da se riješi pitanje suvlasništva prve kuće, no on na to nije pristao i zatražio je da mu vrati darovanu nekretninu, što je učinila darovnim ugovorom pod istim prijetnjama. Istaknula je da ne bi pokrenula ovaj postupak da je tuženik postupio prema izjavi od 18. ožujka 2001., odnosno da je predmetne nekretnine prenio na njihova dva sina.

50. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da su stranke počele živjeti zajedno nakon sklapanja braka. Bračna zajednica trajala je do 15. ili 16. veljače 2012., kada je tužiteljica iselila iz kuće. Prije sklapanja braka, tuženik je imao posebnu imovinu koju je unio u brak, uključujući novčana sredstva i ušteđevinu koja je bila na dva računa u austrijskim bankama, u Grazu i Leibnitzu, ukupno iznosivši 80.000,00 DEM. Osim toga, imao je ušteđevinu od 15.000,00 do 20.000,00 DEM koju je držao u kući u improviziranom sefu, te je unio udjele u tri privatne tvrtke. U trgovačkom društvu [adresa] d.o.o. bio je jedini vlasnik udjela, dok je pri osnivanju uloženo oko 1.000,00 DEM. U trgovačkom društvu Merkator Z d.o.o. imao je partnerski ugovor s još dvije osobe, pri čemu su zaradu dijelili jednako. U trgovačkom društvu Tema d.o.o. imao je udjel od polovice, dok je drugu polovicu imao CU. Mjesec dana nakon sklapanja braka osnovano je trgovačko društvo Zagreb obuća d.d., gdje je tuženik bio dioničar s udjelom od oko 34%, te je bio direktor do 2001. Dionice su plaćene iz njegove ušteđevine, koja je iznosila 40.000,00 DEM. Tuženik je također unio u brak ¼ dijela kuće sa zemljištem na [adresa], koja je imala čvrstu etažu u prizemlju od 50 m2, dok je na toj etaži bila smještena Marles kuća površine oko 35 m2. Kuća je bila luksuzno namještena. Također, unio je dvije godine star automobil Volkswagen Jetta vrijednosti oko 18.000,00 DEM i gliser vrijedan oko 10.000,00 do 15.000,00 DEM. Osim toga, unio je ¼ dijela kuće na [adresa]. Prva kuća na adresi [adresa] stečena je tako da je tuženik 1989., zajedno s roditeljima, imao ušteđevinu od 250.000,00 do 300.000,00 DEM, što je bilo dovoljno za izgradnju kuće od 250 m2 do 300 m2. Izgradnju kuće vodio je otac tuženika, koji je organizirao idejni projekt, urbanističke uvjete i potrebne suglasnosti. Nakon što su dobili urbanističke uvjete 1992., započeli su izradu izvedbene dokumentacije. Urbanističkim planom zemljište je ušlo u atraktivnu podsljemensku zonu, što je omogućilo izgradnju objekta do 600 m2. Cijene nekretnina na tom području naglo su porasle. Tuženik je dogovorio s roditeljima da se gradi luksuzniji objekt nego što je bilo prvotno planirano. Nova dokumentacija izrađena je 1994., a građevinska dozvola dobivena je 1995. Gradnja je počela odmah nakon dobivanja dozvole, a troškove je snosio otac tuženika. Projektna dokumentacija izrađena je od strane Arkon d.o.o. čiji vlasnik je bio prijatelj oca tuženika, a trošak iste je iznosio 30.000,00 DEM i isti je platio otac tuženika. Glavni izvođač kuće bio je obrtnik BU, očev prijatelj. Nadzor nad gradnjom kuće obavljao je otac tuženika koji je bio ovlašteni inženjer za to. Bilo je još izvođača. Sve privremene situacije plaćane su po građevinskom dnevniku i dnevniku nadzora koje je ovjeravao otac tuženika kao nadzorni organ. Dokumentacija je bila u registratorima koji su nestali 2013. u ljeto i 2014. u ljeto, dok je dio nestale dokumentacije priložen u spis od tužiteljice. Tužiteljica je imala ključ od kuće i dolazila je u kuću, jer su djeca u to vrijeme živjela sa njim i tako je odnijela dio dokumentacije. Gradnja kuće financirana je naprijed navedenom ušteđevinom od 250.000,00 DEM do 300.000,00 DEM. Ne može reći koliko je ukupno utrošeno sredstava za izgradnju kuće, jer se ista dovršavala do 2004. Druga kuća na adresi [adresa] izgrađena je 2005. i useljena 2008., a 85 do 90% troškova izgradnje financirao je otac tuženika, dok je ostatak financiran najamninom prve kuće. Tužiteljica nije unijela svoju posebnu imovinu u brak. Pri ulasku u brak, živjela je u montažnoj i derutnoj kući u [adresa] u [adresa], koju je izgubila nakon što je izgubila stanarsko pravo. Tijekom bračne zajednice, tužiteljica nije stekla posebnu imovinu. Tuženik je zaposlen u Zagrebu od 1982., a njegova mjesečna primanja u razdoblju od 1982. do sklapanja braka iznosila su od 800,00 do 1.000,00 DEM mjesečno. Osim toga, imao je dodatnu zaradu koju je stekao radom na izradi plastične galanterije, koja je iznosila najmanje 1.000,00 DEM. Od 1985. do 1990. imao je izvanredan prihod od deviznih dnevnica u Jugo turbini, a prosječna dnevnica u to vrijeme bila je oko 120 do 150 dolara, dok je njegova bila najmanje toliko. Također je imao dodatna primanja temeljem naknade za benzin. Njegova mjesečna primanja u razdoblju od 1982. do 1990. bila su dovoljna za životne troškove tih godina, uz ušteđevinu koju je imao u Austriji 1990. Od 1986. do 2002. Plaćao je uzdržavanje za kćer EU u iznosu od 200,00 do 300,00 DEM mjesečno, što je činilo 10-ak % njegovih ukupnih primanja, a ne samo plaće. Tuženik nije bio zaposlen od 2005. do danas, te trenutno čeka uvjete za mirovinu, ali i dalje plaća mirovinsko i socijalno osiguranje iz prihoda. Tuženikov otac je od 1977. bio sudski vještak, a posljednje radno mjesto prije odlaska u mirovinu bilo je kao građevinski inspektor. Prije toga radio je kao građevinski inženjer na velikim objektima u firmi Vladimir Gortan. Tuženik se ne sjeća kada je otac otišao u mirovinu, ali zna da je imao dobru mirovinu. Kao sudski vještak, njegov otac radio je od 1990. do 2000. za različite tvrtke, uključujući Croatia osiguranje d.d., Tlos Zagreb, Munja Zagreb i druge, obavljajući poslove procjene vezane za pretvorbu. Nadalje, radio je konzalting poslove, uključujući Nuncijaturu (1991.– 1996.), obje Importane Galerije u Zagrebu, te svakodnevne procjene manjih objekata, stanova i kuća, za koje je cijena bila od 300,00 do 500,00 DEM po procjeni. U razdoblju od 1990. do 2001. imao je velikih vještačenja, oko 200 komada, a prihodi su mu bili u milijunima kuna. Prema riječima njegovog pok. oca, prihod od 1990. do 2001. iznosio je oko pet milijuna kuna, dok su prihodi od 1977. do 1990. bili najmanje dvostruko veći od njegove mjesečne plaće. Tuženikov pok. otac došao je u Zagreb 1949. Za prvu kuću, tuženik je 1995. podigao kredit u PBZ d.d. Kredit su podigli njegovi roditelji i on, na njegovo ime, jer su roditelji imali ušteđevinu u toj banci. Tuženik je bio opunomoćen za podizanje tih sredstava i, uz priznat status starog štediše, dobio je povoljan kredit, gotovo bez kamata, u iznosu od 100.000,00 DEM. Polog od 33.000,00 DEM ostao je u banci do 2003., kada je kredit prijevremeno zatvoren novcem iz tog pologa, njegovim novcem i novcem njegovih roditelja. Razlog podizanja kredita bio je da tuženik doprinese financiranju kuće, a da se pritom ne dira ušteđevina njegovih roditelja koja je bila po povoljnim kamatama. Novac od dugogodišnjeg najma prve nekretnine utrošen je na plaćanje agencije 50.000,00 EUR, završetak kuće od 1997. do 2001., uključujući fasadu 15.000,00 EUR, kuhinju 8.000,00 EUR, kotlovnicu za centralno grijanje 5.000,00 EUR, rezervoar za lož ulje 2.000,00 EUR, okoliš 5.000,00 EUR, ograde 5.000,00 EUR, što ukupno iznosi 53.000,00 EUR, za što je dostavljena dokumentacija. Dokumentacija o utrošenim sredstvima za obje kuće bila je otuđena, ali se sjeća da je 2001. utrošeno oko 6.000,00 EUR za sanaciju terase. Za instalacije plina, kotlovnicu i novi kotao u kući utrošeno je 10.000,00 EUR. 2002., kada je u kuću uselio Z, utrošeno je oko 10.000,00 EUR za opremanje kuće od 400 m2 2003.–2004., kada je kanalizacija došla u ulicu, priključci za sanaciju plaćeni su 5.000,00 EUR. Za najmoprimca D, koji je tražio da se uredi potkrovlje (40 m2), potrošen je iznos od 15.000,00 EUR, a dodatni trošak za klima uređaje iznosio je 3.000,00 EUR, što ukupno čini 23.000,00 EUR. Također je popravljana fasada i sanirane vanjske stepenice, što je ukupno koštalo 10.000,00 EUR, odnosno ukupno 150.000,00 EUR. Osim toga, plaćen je porez na najam od 50.000,00 EUR za razdoblje od 2000. do 2008., a prije toga je za razdoblje od četiri godine plaćeno 20% na iznos najma. Ugovori o najmu sklapani su na četiri godine, ali su često bili ranije prekinuti, jer su najmoprimci ostajali samo dvije godine ili kraće. Nakon odlaska najmoprimaca, kuća je svaki put trebala biti ofarbana, a parketi lakirani, što je dodatno koštalo između 30.000,00 i 40.000,00 EUR. Novac od najamnine također je trošen za luksuzan način života, uključujući kupnju 4 auta za tužiteljicu i 2 auta za tuženika. Djelomično je utrošen i na opremanje nove kuće (namještaj, lampe), a također i za održavanje nekretnine, uključujući kupnju novih stvari nakon kvara. Od 1995. do 1997. prvu kuću financirali su tuženikovi roditelji s više od 80%. Stan u najdonjoj etaži kuće nije bio završen i nikada nije bio u najmu. 2004., pok. otac uredio je tu etažu za sebe jer se želio preseliti, no do preseljenja nikada nije došlo, pa je tuženik prostor koristio za ured do 2011. Na obiteljskoj kući na [adresa], koja je u vlasništvu RU, nisu radili, jer je do 2001. te poslove obavljala tuženikova majka, a nakon njezine smrti 2002. do 2005. kuću je iznajmljivao njegov otac. Od 2005. do 2011. kuća se nije službeno iznajmljivala, a tuženik i tužiteljica nisu se mogli baviti turizmom, jer je bilo potrebno biti na [adresa] šest mjeseci, što nisu mogli zbog svojih zaposlenja. To je ovisilo o najmoprimcu, a diplomatsko osoblje plaćalo je u gotovini na ruke. Tuženikov brat vratio se iz Amerike 2005., kada mu je otac darovao stan na [adresa]. Tuženik ne želi odgovoriti na pitanje o imovini koju mu je otac ostavio za života. Tužiteljica nije ulagala u prvu nekretninu, jer nije imala novca. Tuženik je prije braka s tužiteljicom uštedio novac od 1980. do 1985., kada je imao stroj za brizganje plastike, na kojem je zarađivao dvije mjesečne plaće koje je primao u INA-i, odnosno oko 2.000,00 DEM mjesečno. 1985. prešao je u Jugoturbinu pod uvjetima da ima ured u Zagrebu, samostalno odlučuje o dnevnicama i da mu se plaća trošak privatnog auta za službene potrebe. Mjesečna naknada za auto bila je više od 1.000,00 DEM, uz cijenu od 0,30 DEM po kilometru. Također je imao devizne dnevnice koje su najčešće iznosile oko 150,00 USD, a domaće dnevnice od 40-50 godišnje, što je ukupno činilo oko 10.000,00 DEM godišnje. Osim plaće od 1.000,00 DEM, imao je primanja od dodatnih 2.000,00 DEM mjesečno. Dokumentaciju o tome nije imao jer mu je štedna knjižica i depozitni karton otuđen 2013., a sumnja da mu je dokumentaciju uzela tužiteljica, jer je dio dokumentacije priložen u spis. Tuženik je bio upoznat s primanjima tužiteljice tijekom braka, jer je bio direktor u firmi u kojoj je radila. Znao je da je tužiteljica u vrijeme sklapanja braka primala oko 70,00 DEM mjesečno, sve do 1995., kada je zaposlena kod javnog bilježnika s plaćom od oko 3.000,00 kn, gdje je radila manje od godinu dana. Kasnije je tužiteljicu zaposlio njegov otac u pošti, gdje je zarađivala oko 3.000,00 – 4.000,00 kn, sve do 2011., kada je dobila drugo radno mjesto u pošti s plaćom od 15.000,00 kn. Tuženik navodi da je tužiteljica sudjelovala u troškovima života obitelji, ali u malim iznosima, jer su ukupni troškovi života obitelji iznosili oko 3.000,00 – 4.000,00 DEM, dok je njezina plaća bila manja od 1.000,00 DEM, a to je trajalo sve do 2011. Tuženik nije išao na putovanja o svom trošku, već su sva putovanja bila financirana od strane firme u kojoj je radio. Mjesečna rata kredita koji je podignut u iznosu od 100.000,00 DEM iznosila je 3.400,00 kn, a kredit su vraćali tuženik i njegovi roditelji. Kredit kod Varaždinske banke podignut je 2002. zbog troškova koje nije mogao pokriti najamninom. Kredit je bio na godinu dana i iznosio je 30.000,00 EUR. Sredstvima od najma kuće na [adresa], kredit je vraćen, a sredstva od najamnine su pokrila prethodne pozajmice. Lokal u Importane Galeriji u Zagrebu kupljen je novcem tuženikovog oca, koji je stečen kompenzacijama s firmom Importane. Tuženik je tužiteljici darovao sporne nekretnine kako bi aktivirao privatne mjenice, koje su bile garancija za akreditive u bankama za firmu Legant, koju je prodao. Kada su mjenice došle na naplatu, tužiteljica je darovala te nekretnine tuženiku. Tužiteljica je znala da je tuženik imao ušteđevinu prije sklapanja braka. Tuženik tvrdi da majka tužiteljice nije radila u Klubu žena diplomata, jer su tamo mogli raditi samo stranci. Tuženik je živio u [adresa] od stupanja u brak, odnosno od 1982. do travnja 2008., a kuća [adresa] bila je njegova posebna imovina. 90% financija za gradnju kuće br. 27A poteklo je od njegovog oca, dok je 10% bilo od najma kuće na [adresa]. Otac je dva puta dao veće iznose za gradnju kuće, 24. srpnja 2007. iznos od 422.000,00 kn i 16. studenoga 2007. iznos od 480.000,00 kn, pri čemu je tužiteljica bila prisutna. Osim toga, otac je još u 5-10 navrata davao manje iznose od 5.000,00 do 10.000,00 EUR. Svi ovi iznosi bili su na računima oca u PBZ-u i Zagrebačkoj banci, kao i na računima investicijskih fondova.

51. Sud prihvaća kao istinite iskaze stranaka i svjedoka RU u dijelovima u kojima isti suglasno iskazuju i u dijelovima u kojima su njihovi iskazi u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom. U odnosu na istinitost iskaza stranaka i svjedoka RU u dijelovima u kojima isti nisu u suglasju, a pri prihvaćanju/neprihvaćanju njihove istinitosti prvenstveno valja istaknuti da su stranke, kao i svjedok HU kao otac tuženika, prilagođavale svoje iskaze u svrhu povoljnog uspjeha u ovom postupku iznoseći dijametralno suprotne navode, a koji u određenim segmentima nisu niti životno logični, u odnosu na bitne odlučne činjenice u ovom postupku. Povezujući iskaze stranaka i svjedoka i sa spisu priležećom dokumentacijom sud ne prihvaća kao istinite dijelove iskaza tužiteljice da je u brak unijela ušteđevinu od plaće u visini od 40.000 DEM, kao niti značajnu ušteđevinu od 80.000-100.000 DEM darovane od obitelji, jer ukupna visina svih primanja (preračunavanjem dinara u njemačke marke primjenom prosječnog srednjeg tečaja u navedenom razdoblju) tužiteljice (u razdoblju od 1987. do sklapanja braka 18. svibnja 1991.) čine daleko manji iznos od takvog iznosa ušteđevine, dok mogućnost stjecanja značajnijeg iznosa ušteđevine od imućne obitelji ni na koji način ne dokazuje (utvrđeno je da su roditelji tužiteljice imali stanarsko pravo na kući u [adresa] i da su kupili stan u [adresa] uz povoljnu kamatnu stopu, ali iz navedenog ne proizlazi da bi tužiteljici darovali značajan iznos), s time da sud prihvaća kao životno logično da je tužiteljica unijela u brak određenu ušteđevinu čiji iznos nije moguće utvrditi, ali ne u tako značajnim iznosima, jer za to sudu nije pružila dokaze kojim bi isto dokazala, zatim da nema nikakvih saznanja o primanjima tuženika kao životno nelogično, niti da li je gradnja financirana od prihoda tuženika, a sama priznaje da je tuženik imao ušteđevinu, da otac tuženika kao ovlašteni inženjer građevine nije provodio nadzor nad građenjem kuća kao životno nelogično, jer je i inače obavljao poslove nadzornog inženjera, da su stranke uplatile dio kupoprodajne cijene poslovnog prostora u Importanne galleriji, jer navedeno nije ni na koji način dokazano tijekom postupka, kao niti dijelove iskaza da bi bračna zajednica stranaka prestala u rujnu 2012., vezano za visinu ukupnih prihoda stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i izvore njihova stjecanja, nepostojanje financijske pomoći oca tuženika RU strankama, da su kredit kod Varaždinske banke podigle stranke, vezano za skromnu visinu primanja oca tuženika RU, neznatnu vrijednost udjela i dobiti u investicijskim fondovima RU, s time u vezi da bi tuženik dao ocu novac za kupnju udjela, da je osobno radila na iznajmljivanju kuće u [adresa] (životno i nelogično, jer je bila zaposlena i imala dvoje djece, dok se kuća iznajmljivala tijekom većeg dijela godine, a razvidno je da je bila angažirana i turistička agencija), da se nije uknjižila kao vlasnica na temelju darovnog ugovora iz 2002., sve navedeno jer je isto u suprotnosti sa utvrđenjima suda iz spisu priležeće dokumentacije. Nadalje, sud ne prihvaća kao istinite dijelove iskaza tuženika da bi predmetne kuće u najvećem dijelu (85-90%) bile financirane od ušteđevine roditelja, odnosno da je troškove gradnje snosio otac, dok da tužiteljica nije unijela nikakvu posebnu imovinu u brak, pri čemu valja istaknuti da sam tuženik u svojim iskazima u odnosu na financiranje gradnje iskazuje oprečno, da je 85-90% izgradnje druge kuće financirao otac tuženika, a ostatak od najma prve kuće (iskaz od 9. studenoga 2016.), dok drugi puta iskazuje da je otac tuženika financirao 90%, a da je ostatak od 10% od najma kuće na [adresa] (iskaz od 10. veljače 2023.), da su kredit kod PBZ d.d. podigli tuženik i njegovi roditelji, da je građevinska dozvola za prvu kuću izdana prije početka gradnje (prema upisu iz 2006. kada je izvršen upis kuće u zemljišnim knjigama vidljivo je da je isti izvršen bez građevne i uporabne dozvole), da s jedne strane ne zna koliko je iznosio trošak gradnje prve kuće, dok s druge strane detaljno iznosi sve ostale iznose i troškove, a kuća se počela iznajmljivati od 1. studenoga 1997. i nesporno je da je do tada izgrađena, da je kuća u [adresa] prilikom ulaska tužiteljice u brak bila derutna, da tužiteljica tijekom bračne zajednice nije stekla posebnu imovinu (prodala je kuću u [adresa], a na kojoj je imala preneseno stanarsko pravo od svojih roditelja), da su prihodi od najamnine iskorišteni za kupnju kuhinje i uređenje ograde (utvrđeno da su ti troškovi nastali prije iznajmljivanja kuće), visinu prihoda oca tuženika od poslova vještačenja, otuđenje dokumentacije od tužiteljice, da prva kuća nije bila iznajmljivana u određenim dužim razdobljima, uvjete kreditiranja kod Varaždinske banke, isplate po ocu za drugu kuću, jer je isto u suprotnosti sa utvrđenjima suda iz spisu priležeće dokumentacije, a nije niti dokazano po tuženiku tijekom postupka. Iskaz svjedoka RU sud ne prihvaća kao istinit u dijelovima u kojima iskazuje o načinu financiranju obje kuće, s time da u određenim segmentima iskazuje i u suprotnosti sa iskazom tuženika, a što dodatno ukazuje na sumnju da su iskazi tuženika i svjedoka RU vezano za financiranje kuće, u kojem tužiteljica prema iskazima istih nije sudjelovala ni na koji način (životno nelogično da kao supruga tuženika s kojom je imala dvoje zajedničke djece nije ni na koji način financijski doprinijela u izgradnji kuća), usmjereni isključivo na postizanje povoljnog uspjeha u sporu i neistiniti. Tako svjedok oprečno iskazuje da su se prihodi od najma prve kuće plaćali njemu i tuženiku, dok drugi puta iskazuje da je novac od najma primao tuženik, s time da navedeni prihod od najma ne spominje kao iznos koji je iskorišten za gradnju druge kuće kako to iskazuje tuženik u jednom od svojih iskaza. Kao sredstva za financiranje obje kuće navodi i prihode od iznajmljivanja poslovnog prostora u Importanne Galeriji i stana na [adresa], iako su navedeni poslovni prostor i stan kupljeni kada je gradnja kuće broj 29A već bila nesporno dovršena, dok kredit podignut u PBZ d.d. na iznos od 100.000,00 DEM samostalno ne spominje kao izvor financiranja gradnje (o kreditu iskazuje tek na postavljeno pitanje punomoćnika) i navodi da je kredit vraćao tuženik od sredstava najamnine kuće na [adresa], dok tuženik navedeni ugovor spominje kao izvor financiranja gradnje prve kuće, te da je kredit prijevremeno zatvoren njegovim novcem i novcem roditelja.

52. Na temelju rezultata provedenog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, sud je nedvojbeno utvrdio da su stranke sklopile brak 18. svibnja 1991., u kojem su rođena zajednička djeca (1992. i 1993.), da je do faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka došlo tijekom veljače 2012., a da je brak razveden pravomoćnom presudom od 11. prosinca 2012. Nedvojbeno je utvrđeno su stranke bile zaposlene i prije sklapanja braka, tužiteljica od 15. studenoga 1987., a tuženik od 1. lipnja 1982., da su prije sklapanja braka primanja tužiteljice bila znatno manja od primanja tuženika, da su za vrijeme trajanja bračne zajednice primanja stranaka varirala na način da je tuženik imao veća primanja u razdoblju od 1994. -1996., dok su u ostalom razdoblju primanja tužiteljica bila veća od primanja tuženika (osim 1992. i 1993. za koje nema usporedne podatke zbog korištenja porodiljnog dopusta iako je nesporno utvrđeno da je tužiteljica ostvarivala 100% primanja), s time da je utvrđeno da je tuženik s osnove udjela u više trgovačkih društava, uz plaću, ostvarivao dodatne prihode, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica, uz svoj redovit posao, brinula o zajedničkom kućanstvu (kuhala, čistila, spremala i obavljala sve poslove potrebne za redovito održavanje kućanstva) i brinula o zajedničkoj djeci stranaka vezano za sve njihove potrebe ovisno o dobi uzrasta (odgoj, obrazovanje, kupovina potrebnih stvari za djecu), dok tuženik te iste poslove nije radio. Nadalje je nesporno utvrđeno da je zemljište, na kojem su sagrađene predmetne kuće broj 29A i 27A nesporno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, vlastita imovina tuženika (tuženik je prije sklapanja braka bio suvlasnik zemljišta u ¼ dijela, dok su ostatak od ¾ dijela tuženiku darovali roditelji u rujnu 1995.), a na kojem zemljištu je postojala kuća „ A“ koja je nesporno srušena tijekom 2008. te koja je i nadalje upisana u zemljišnim knjigama kao kuća broj 29. Utvrđeno je da je kuća broj 29A, a koja je nesporno izgrađena od veljače 1995. do studenoga 1997., zajednička imovina stranaka, da su izgradnju kuće stranke financirale kreditom od 100.000,00 EUR koji je podigao tuženik kao upisani vlasnik i na osnovu kojega je radi osiguranja tražbine uknjiženo pravo zaloga za korist banke na z. kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvorište odmah nakon prijenosa vlasništva na nekretnini u cijelosti na tuženika, a koji su kredit stranke zajedno otplaćivale, zatim ušteđevinom stranaka koju su unijeli u brak (tijekom postupka nije jasno utvrđeno koliko je iznosila ušteđevina stranaka), kao i prihodima ostvarenima radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice. S obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno koliko su iznosili troškovi izgradnje kuće broj 29A, koja je nesporno dovršena do studenoga 1997. kada su u istu uselili prvi najmoprimci, a uzimajući u obzir navedene novčane izvore financiranja gradnje, kao i brigu tužiteljice oko djece i domaćinstva, sud utvrđuje da su doprinosi stranaka u stjecanju navedene kuće podjednaki, slijedom čega utvrđuje da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici zajednički stečene nekretnine – kuće broj 29A. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje svoje navode da bi u najvećem dijelu kuća bila financirana od strane njegova oca, odnosno da bi otac tuženika raspolagao značajnim novčanim sredstvima kojima bi financirao 85-90% izgradnje kuće. Pri tome valja istaknuti da je iz rokovnika oca tuženika koji datira iz srpnja 1998. (dakle, nakon dovršetka gradnje kuće broj 29A) sud utvrdio da postoji mogućnost da je isti dao strankama 422.000,00 (bez naznake valute) s obzirom da bi se radilo o inicijalima nadimaka stranaka (D i L, P i V), međutim, tuženik tijekom postupka ne tvrdi da bi navedeni iznos primio od svog oca tijekom 1998., već 2007., a što da upravo proizlazi iz navedenog rokovnika iz 2007., iako je nedvojbeno utvrđeno da nije riječ o rokovniku iz 2007., već 1998., niti to navodi sam otac tuženika HU, tako da činjenicu predaje navedenog iznosa u srpnju 1998. (koju činjenicu stranke tijekom postupka nisu niti iznijele) sud nije ovlašten utvrđivati mimo činjeničnih navoda stranaka iznijetih tijekom postupka (čl. 7. ZPP-a). Nadalje, u odnosu na kuću broj 27A, a za koju je nesporno utvrđeno da je građena u razdoblju od 2005.-2007., dakle, za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, sud utvrđuje da je stečena zajedničkim radom stranaka i predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a s obzirom da je izgradnja iste financirana prihodima ostvarenima od iznajmljivanja kuće broj 29A za koju je utvrđeno da predstavlja zajedničku imovinu stranaka u jednakim dijelovima, kao i novčanim iznosima dobivenima ostvarenih radom oca tuženika RU (iako je bio u mirovini, imao je druge prihode od iznajmljivanja nekretnina, prodaje udjela, radio je vještačenja kao stalni sudski vještak), s time da tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno o kojim se točno novčanim iznosima radi, odnosno, njihova visina, međutim, otac tuženika HU novčane iznose na izgradnju kuće namijenio je objema strankama kao bračnim drugovima, a ne samo tuženiku, kako to isti i sam navodi u svom iskazu, a postojanje koje namjere je razvidno i iz činjenice da je prema dogovoru sa strankama HU trebao dobiti jedan stan u kući u koji je trebao useliti, dok bi u drugom stanu stanovale stranke sa djecom, kao i činjenice da je po razvodu braka stranaka osobno pokušao postići dogovor s tužiteljicom o podjeli imovine, jer je očito smatrao da joj pripada određeni dio imovine koju je stekla zajedno s tuženikom tijekom trajanja braka, a da je određeni dogovor stranaka i oca tuženika postajao naveo je i sam tuženik tijekom postupka još u odgovoru na tužbu. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi kuća broj 27A bila njegova vlastita imovina, niti da bi mu pripadao veći dio od presumiranog dijela bračne stečevine.

53. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da su u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (z. kč. br. [katastarska čestica]), a koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo, stranke u jednakim dijelovima suvlasnici kuće broj 29A i 27A, a tuženik nesporno vlasnik zemljišta u cijelosti, valja utvrditi koji bi suvlasnički udio utvrđene bračne stečevine nad predmetnim kućama pripadao strankama, a koliki nad predmetnim zemljištem tuženiku uzimajući u obzir njihovu vrijednost, te je stoga na navedenu okolnost proveden dokaz građevinskim vještačenjem, sve kako bi sud mogao utvrditi izračun suvlasničkog omjera stranaka na navedenoj nekretnini.

54. Sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Žarku Željku, a čiji nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenje te očitovanja vještaka na prigovore, sud u cijelosti prihvaća, jer su sačinjeni stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem dokumentacije priležeće spisu, dok stranke nisu imale daljnje prigovore. Pri tome valja posebno istaknuti da su stranke učinile nespornim matematički izračun međuvremenskog izjednačavanja cijene od 2018. do 13. rujna 2024.

55. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost zk.č.br. 1623/3 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi, zemljišta 140.796,00 EUR, a obiteljske kuće [adresa] 314.037,00 EUR, odnosno, ukupno 454.833,00 EUR, zatim da procijenjena tržišna vrijednost zk.č.br. 1623/20 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi, zemljišta 161.344,00 EUR, a obiteljske kuće [adresa] 225.160,00 EUR, odnosno, ukupno 386.504,00 EUR, kao i da procijenjena tržišna vrijednost zemljišta zk.č.br. 1623/24 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi, 1.868,00 EUR.

56. Na prigovor tužiteljice da je procjena vrijednosti nekretnina na dan 26. studenoga 2018. daleko ispod tržišne te ne odražava realno stanje, na prigovor da je stopa inflacije u razdoblju od 2018. do danas čak 24% viša, da je u razdoblju od 2018. do danas porast vrijednosti nekretnina u Zagrebu iznosio 52% te da je cijena gradnje veća od cijene zemljišta na kojem se nalazi nekretnina, vještak na ročištu 13. rujna 2024. navodi da je izradio međuvremensko izjednačenje cijena u skladu sa Zakonom i Pravilnikom o procjeni vrijednosti nekretnina. Vještak navodi da zemljište koje je u nalazu i mišljenju bilo procijenjeno na iznos od 161.344,00 EUR i kuću koja je bila procijenjena na iznos od 225.160,00 EUR, a radi se o zemljištu z. kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i obiteljskoj kući [adresa] koja je sagrađena na tom zemljištu nakon međuvremenskog izjednačavanja sa indeksima koje izdaje Statistički zavod RH u skladu sa Pravilnikom vrijednost zemljišta na današnji dan iznosila bi 291.808,00 EUR, a vrijednost kuće 407.227,00 EUR, što bi ukupno iznosilo 699.035,00 EUR. Odnos vrijednosti zemljišta u odnosu na cjelinu iznosi 42% ili 42/100, a vrijednost zgrade u odnosu na cjelinu iznosi 58% ili 58/100 dijela. Nadalje, sud je uvidom u matematički izračun međuvremenskog izjednačavanja cijene utvrdio da zemljište koje je u nalazu i mišljenju bilo procijenjeno na iznos od 140.796,00 EUR i kuću koja je bila procijenjena na iznos od 314.037,00 EUR, a radi se o zemljištu z. kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i obiteljskoj kući [adresa] koja je sagrađena na tom zemljištu nakon međuvremenskog izjednačavanja sa indeksima koje izdaje Statistički zavod RH u skladu sa Pravilnikom vrijednost zemljišta, na današnji dan iznosi 254.646,00 EUR, a vrijednost kuće 567.970,00 EUR, što bi ukupno iznosilo 822.616,30 EUR. Zemljište koje je u nalazu i mišljenju bilo procijenjeno na iznos od 1.868,00 EUR, a radi se o zemljištu z. kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon međuvremenskog izjednačavanja sa indeksima koje izdaje Statistički zavod RH u skladu sa Pravilnikom vrijednost zemljišta, na današnji dan iznosi 3.378,00 EUR. Dakle, sveukupna procijenjena vrijednost predmetnih nekretnina (kuće+zemljište) nakon međuvremenskog izjednačavanja sa indeksima koje izdaje Statistički zavod RH u skladu sa Pravilnikom na današnji dan iznose 1.525.029,00 EUR.

57. Uzimajući u obzir utvrđene vrijednosti na dan 13. rujna 2024., udio svake od stranaka u odnosu na kuću broj 29A (z. kč. br. [katastarska čestica]) iznosi 50/100 dijela – udio tužiteljice u iznosu od 283.985,00 EUR, a udio tuženika u iznosu od 283.985,00 EUR od ukupno procijenjene vrijednosti kuće u iznosu od 567.970,00 EUR, da udio svake od stranaka u odnosu na kuću broj 27A (z. kč. br. [katastarska čestica]) iznosi 50/100 dijela – udio tužiteljice u iznosu od 203.613,50 EUR, a udio tuženika u iznosu od 203.613,50 EUR od ukupno procijenjene vrijednosti kuće u iznosu od 407.227,00 EUR, dok da udio tužiteljice u odnosu na zemljište iznosi 0/100 dijela – 0,00 EUR, a udio tuženika u odnosu na zemljište iznosi 100/100 dijela – procijenjena vrijednost zemljišta z. kč. br. [katastarska čestica] iznosi 3.378,00 EUR. Dakle, ukupan udio tužiteljice u odnosu na obje kuće iznosi 487.598,50 EUR od njihove procijenjene vrijednosti, a što u omjeru sa ukupnom procijenjenom tržišnom vrijednosti kuće i zemljišta od 1.525.029,00 EUR čini 32% (487.598,50/1.525.029,00x100=32%), dok udio tuženika u odnosu na obje kuće i zemljište iznosi 1.037.430,50 EUR, a što u omjeru sa ukupnom procijenjenom tržišnom vrijednosti kuće i zemljišta od 1.525.029,00 EUR čini 68% (1.037.430,50/1.525.029,00x100=68%). Stoga, utvrđeni suvlasnički omjeri stranaka izraženi u razlomcima iznose, tužiteljica je suvlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u 32/100 dijela, a tuženik je suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u 68/100 dijela.

58. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 277. i čl. 287. st. 1. ZBPO te čl. 252. i čl. 253. ObZ sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/3 u naravi kuća 29A, kuća 29 i dvorište i dvorište, ukupne površine 603 m2, zk.č.br. 1623/20 u naravi kuća broj 27A, izgrađeno zemljište, dvorište i put, [adresa], ukupne površine 691 m2 i zk.č.br. 1623/42 u naravi put, ukupne površine 8 m2 predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u 32/100 dijela u kojem je dijelu sud utvrdio tužbeni zahtjev osnovan i odlučio kao u točki I i II izreke presude. U preostalom dijelu iznad utvrđenog suvlasničkog udjela do zatraženih ½ dijela u odnosu na z. kč. br. [katastarska čestica] sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je to već prethodno obrazloženo (točka III izreke presude).

59. U odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to zk.č.br. 1623/21 u naravi dvorište, ukupne površine 68 m2, dakle, koje je u naravi zemljište te koje je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je vlastita imovina tuženika, sud primjenom odredbe čl. 278. st. 1. ZBPO odbija navedeni dio tužbenog zahtjeva, te je odlučio kao u točki IV izreke presude.

60. Zahtjev tužiteljice-protutuženice za izdavanjem tabularne isprave za upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama sud odbija kao neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju suvlasništva na temelju zakona, dok obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kada ta obveza proizlazi iz pravnog posla te je stoga u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice kao neosnovan i odlučeno je kao u točki III i IV izreke presude.

61. U odnosu na troškove ovog postupka, pri tome vodeći računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka u postupku, sud je utvrdio da je tužiteljica uspjela sa 75% zahtjeva, navedeno primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

62. Tužiteljici-protutuženici su primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora određenoj u tužbi u iznosu od 26.677,28 EUR (201.000,00 kn), i to za sastav tužbe od 29.1.2013. 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 15.9.2014. 50 bodova (Tbr.9/5 OT), jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, za sastav podneska od 27.11.2014., 28.10.2016., 12.3.2019., 23.2.2022. 250 bodova za svaku radnju (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 28.11.2014., 25.2.2015., 20.4.2015., 15.7.2016., 9.11.2016., 11.10.2017., 7.5.2018., 15.4.2019., 31.8.2020., 2.3.2022., 10.2.2023., 22.5.2023., 13.9.2024., 19.12.2024. 250 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i pripadajući PDV (Tbr.46 OT) iznosi 12.000,00 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 75% iznosi 9.000,00 EUR. Priznat je u cijelosti nastali trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 1.377,13 EUR (10.376,00 kn), 500,00 EUR i 33,18 EUR, jer je isti bio potreban za vođenje postupka, neovisno o uspjehu u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Također, priznat je trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 311,90 EUR i presudu u iznosu 311,90 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak u iznosu od 11.534,11 EUR koji iznos je tuženik dužan platiti tužiteljici sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 31. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

63. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V izreke presude.

64. Nije priznat trošak za sastav podneska od 23.2.2022., jer je dva puta zatražen trošak za isti podnesak.

U Zagrebu 31. siječnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže e-komunikacijom putem ovoga suda.

DN-a:

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati pristojbe za presudu

2. Pun. tuženika