Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Psp-10/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca, protiv tužene DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi smetanja suposjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 17. listopada 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja TŠ, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te punomoćnika tuženika Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, po objavi 31. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužena DŠ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2021. godine, tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala u suposjedu kuće na adresi [adresa], na način da je zaključala bravu na ulaznim vratima i u njoj ostavila ključ, spriječivši ga da uđe u kuću, te mu na taj način oduzela suposjed, pa se tuženoj nalaže da tužitelju vrati oduzeti suposjed i uspostavi ranije posjedovno stanje, te joj se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje suposjeda tužitelja, te joj se nalaže da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 995,43 eur, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 13.04.2021. godine u predmetu ovog suda broj Ovr-1613/2017, putem sudskog ovršitelja, uveden u suposjed kuće na adresi [adresa] i da je tužena tijekom samog uredovanja u više navrata pred sudskom ovršiteljicom i prisutnim djelatnicima PU-a Duga Resa izjavila da se boji tužitelja da će ju on napasti, silovati, ozlijediti i tome slično. Međutim, tvrdi da se te njezine tvrdnje nisu temeljile na stvarnim strahovima već da je na takav način pokušala spriječiti sudskog ovršitelja da provede uredovanje. Za sudskog ovršitelja tužitelj navodi da je postupio prema Zakonu i pravomoćnim sudskim odlukama i to presudi ovog suda broj P-795/15 i rješenju o ovrsi id. suda broj Ovr-1613/17, te usprkos svim pokušajima tužene, njenog supruga i njihovih punomoćnika da ju spriječe u tome, uveo tužitelja u suposjed predmetne kuće. No, nastavno opisuje da nakon što je tužitelj uveden u suposjed, isti je nakratko izišao iz predmetne kuće kako bi u nju unio neke svoje stvari, a dok se vratio sa stvarima koje je mislio unijeti u kuću, tužena je zaključala ulazna vrata, ostavila ključ u bravi i kroz tako zaključana vrata počela vikati na tužitelja da nikada neće ući u kuću. Tužitelj je, obzirom ga je već lažno optuživala da ga se boji i da će ju napasti, na to reagirao tako da je iz svoje kuće koja se nalazi neposredno uz predmet spora, nazvao policiju. Dok je čekao policajce u dvorištu, tužena mu se kroz prozor beljila i pokazivala srednji prst, te govorila da joj nitko ništa ne može „i da će on vidjeti“. Nadalje opisuje da je dvoje policijskih službenika vrlo brzo došlo i utvrdilo kako je tužena zaključala ulazna vrata te ostavila ključ u bravi te tako spriječila tužitelja u suposjedu sporne nekretnine. Pri tom tvrdi da tužena nije reagirala ni na nagovore policajaca već je ponovno počela dramatizirati i govoriti da će ju tužitelj silovati, ubiti i tome slično. Upravo je to bio razlog, kako dalje navodi, zašto se nije poslužio dopuštenom samopomoći, odnosno ističe kako je tužena očito samo to čekala da bi ga lažno optužila da je počinio neko kazneno djelo. Inače, tužitelj sa suprugom tužene vodi više sudskih sporova i već je ranije bio lažno optuživan za počinjenje raznih kaznenih djela, a sve kako bi ga se spriječilo da uđe u suposjed kuće koje je suvlasnik u 1/2 dijela i koju je uzurpirala tužena i njen suprug te drugi članovi njene obitelji. U svakom slučaju, slijedom navedenog, tužitelj ustaje s tužbom radi smetanja suposjeda i predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese slijedeće rješenje kao u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kao neosnovan. Tvrdi da su tužiteljevi navodi neistiniti i usmjereni „isključivo na prouzrokovanja novih postupaka i prijava, kako protiv tuženice tako i njezine obitelji“. Ističe da između stranaka očito postoji animozitet kroz dulji niz godina, o čemu svjedoče kako navodi „brojne prijave tužitelja protiv tuženice i njezine obitelji, o čemu se tuženica neće sada posebno izjašnjavati jer to nije predmet spora, ali će po potrebi dostaviti Sudu valjane dokaze“. Također ističe: „Ono što je bitno za ovaj predmet, jest činjenica da tužitelj nije dokazao niti čin smetanja posjeda niti tko ga je počinio, već samo paušalno navodi poluistine i neistine.“ Slijedom svega navedenog, a kako je po tuženoj „tužba manjkava i neosnovana“, predlaže odbiti tužbu s tužbenim zahtjevom i tužitelja obvezati da joj naknadi troškove parničnog postupka.

3. Radi utvrđenja pak činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je pročitao odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 15.09.2021. s Potvrdom Policijske uprave Karlovačke, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Duga Resa od 10.05.2021. u privitku, podnesak tuženika od 08.11.2021. s dokazom o razlogu zašto predlaže odgoditi ročište zakazano za dan 09.11.2021., iskaz svjedoka RŠT saslušane na ročištu od 09.06.2022., potom iskaze tužitelja i tuženika, a nakon toga iskaze svjedoka DŠT i SŠ saslušanih na ročištu od 12.03.2024., podnesak Policijske uprave Karlovačke, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Duga Resa od 04.03.2024., podnesak ovog suda od 18.03.2024. u kojem je sadržano da tužitelj LŠ nije pravomoćno osuđivan pred Prekršajnim sudom u Karlovcu u 2023. i 2024.godini, te podnesak tuženika od 05.07.2024.godine. Pored toga je izvršio uvid u preslike priloženih spisa ovog suda broj P-795/15, Pn-108/2019 i Ovr-1613/17, te sve dokaze provedene u tim predmetima, kao i uvid u Troškovnike tužitelja tuženika.

4. U pitanju spornog oduzimanja suposjeda kuće dana 13. travnja 2021. na adresi [adresa], koji se tuženoj stavlja na teret zbog zaključavanja brave na ulaznim vratima i ostavljanja ključa u id. bravi, te na takav način sprečavanja tužitelja da uđe u id. kuću, bilo je potrebno saslušati svjedoke i stranke te napose izvršiti uvid priložene spise i očitovanja Policijske postaje Duga Resa koja je postupala u predmetnom slučaju.

5. Policijska službenica HŠ iskazala je da su joj poznate stranke i sjeća se da je bila na intervenciji, s time da nije zapamtila točno vrijeme intervencije pa se podsjetila uvidom u zapisnik. Stoga pobliže iznosi da se prethodno radilo o asistenciji u 4. mjesecu 2021. kada su se provodile sudske radnje u kojima je, kako doslovno navodi, bilo „sudskih službenika, odvjetnika i jedno 10 policajaca, kao i predstavnik iz Centra za socijalnu skrb“. Nedugo zatim a nakon nego što je završena id. intervencija, kako dalje navodi, kolega ĆŠ i ona ponovno su upućeni na istu adresu. Zapamtila da je tom prilikom kod dolaska tužitelj RŠ bio na dvorištu i rekao je da ne može ući u kuću jer su vrata zatvorena, a ubrzo se pojavila tužena koja je „još uvijek bila potresena“, kako svjedok opisuje, zbog prethodno provedene sudske radnje t.j. uvođenja tužitelja u suposjed id. kuće, što se utvrđuje i razvidno je iz drugih provedenih dokaza u spisu, a napose nakon uvida u spise ovog suda broj P-795/15 i Ovr-1613/17, o kojima će više riječi biti u nastavku obrazloženja. Svjedok nastavno navodi kako je tužena tom prilikom rekla „da je doista ostavila zatvorena vrata ali da se to dogodilo po navici, te je dodatno bila uznemirena zbog te asistencije“ i u strahu, po daljnjem zapažanju svjedoka, te je vjerojatno radi svoje sigurnosti ostavila ključ u vratima, tim više što je bila sama u kući. Posebno iznosi da je tužitelj „imao namjeru sinu pokazati kuću u kojoj je odrastao ali nije mogao ući u kuću, jer su vrata (bila) zatvorena a ključ je bio u ključanici“. Na upit pun. tužitelja da li je tužitelj tom prilikom sam na silu pokušao ući u kuću i ima li takova saznanja, svjedok odgovara da nema saznanja da bi se takvo nešto dogodilo, a na upit pun. tuženika odgovara da joj nije poznato i nema saznanja da bi na toj adresi ranije bila intervencija, odnosno jedino može potvrditi da je neposredno prije bila na asistenciji. Potom se ispravlja i navodi kako je jedan put ranije bila na intervenciji na toj adresi u večernjim satima, ali prilikom događaja u kojem su sudjelovali tužitelj i njegov nećak. Ne može se pobliže očitovati o tome. Na daljnji upit, a vezano uz predmetni događaj, odgovara da prilikom ponovnog dolaska istoga dana nije osobno pokušavala ključem od tužitelja otključati vrata koja su bila zatvorena, već je vidjela ključ s unutrašnje strane koji je bilo u bravi, a ne sjeća se je li ključ bio do kraja gurnut u bravi.

6. Drugi policijski službenik, koji je uz ranije navedenog svjedoka sudjelovao u obavljanju opisanih radnji, sukladno je potvrdio da su mu stranke poznate i da je prethodno bio na asistenciji (zajedno dakle s naprijed navedenim svjedokom), kada je tužitelj ušao u posjed te ostvario svoje suvlasničko pravo na id..kući „u kojoj je živjela tužena“, kako navodi. No, njemu je poznato i bio je 3 godine ranije također na intervenciji na ovom prostoru, a u svezi ovog slučaja sukladno potvrđuje da su kritičnog dana nakon te (prve) asistencije ponovno po dojavi UŠ upućeni na isto lice mjesta jer je tužitelj dojavio da ne može ući u kuću i ostvariti svoje suvlasničko pravo. Svjedok nadalje opisuje da su tom prilikom najprije obavili razgovor s dojaviteljem tj. RŠ, a potom s tuženom „koja se spustila iz kuće i otvorila vrata te su ušli u kuću i porazgovarali s njom“. Na upit pun. tužitelja odgovara kako se ne može sjetiti je li tužena tom prilikom otključala vrata, a u svakom slučaju zna da ih je otvorila i pustila ih u kuću. Također zna da je tužena u jednom trenutku izjavila kako je ispratila supruga i bila sama kod kuće te je zaključala vrata. No, ni ovom svjedoku nije osobno poznato jesu li vrata prilikom njihovog dolaska doista bila zaključana ili ne. Potvrđuje tek da je tužena izjavila kako se boji tužitelja jer je ostala sama u kući. Nadalje se očituje i nije čuo te ne zna je li tužitelj tom prilikom prijetio tuženoj ili joj izražavao kakve prijetnje, a na upit pun. tuženika odgovara da se ne sjeća je pokušavao s ključem tužitelja otvoriti vrata kuće u kojoj je tužena bila, a koja je kasnije sama otvorila vrata.

7. Prethodno je o sudskoj radnji uvođenja tužitelja u suposjed id. kuće svoje očitovanje dala sudska ovršiteljica TŠT, koja je na ročištu održanom 09.lipnja iskazala kako joj same stranke nisu poznate, ali joj se čini da je postupala u predmetnom slučaju dana 13.4.2021. kada je trebalo uvesti tužitelja u suposjed kuće kako navodi „na adresi u [adresa] koja je naznačena u zapisniku kojeg je sačinila tom prilikom“. Drži da takav zapisnik prileži i u ovom predmetu, te nadalje iskazuje: „Koliko se sjećam, samo uredovanje je prošlo bez većih incidenata, mislim da je samo prije toga punomoćnik tužene ŠŠ prigovarao u vezi samog identiteta kuće“. Odnosno, prema njenom navodu, bilo je nešto sporno da li je to ta kuća, a ne sjeća se da li su tužitelj i tužena živjeli u istom dvorišnom prostoru, svako u svojoj kući. Nadalje navodi: „Kod samog uredovanja je tužena ŠŠ dobrovoljno predala ključeve od kuće i na takav način je provedena uredovna radnja uvođenje tužitelja u suposjed kuće.“ Na upit pun. tužitelja odgovara da su prilikom uredovanja bili nazočni djelatnici policije i Centra za socijalnu skrb, i to policija iz razloga što se ista poziva u takvim slučajevima uvođenja u posjed ili kod iseljenja, a djelatnici Centra su bili pozvani jer su postojala malodobna djeca u kući roditelja. Na daljnju upit odgovara da ne zna što se dalje događalo između stranaka, nakon što je obavljena radnja uvođenja u suposjed.

8. No, o takvim događajima pobliže su iskazale same stranke u postupku.

9. Tužitelj je naveo da je kritične zgode dana 13. travnja 2021. provedena sudska radnja njegovog uvođenja u posjed id. nekretnine, jer mu je tužena do tada branila ulazak u kuću na kojoj je imao pravo suposjeda. Doslovno je naveo: „Tužena i ja smo suvlasnici predmetne nekretnine u kojoj tužena živi, a ja sam morao iseliti iz te kuće jer nisam mogao koristiti suposjed u toj kući. Tom prilikom je došla policija, sutkinja i bravar kako bi se mene uvelo u suposjed, a tužena je bila zaključana sa svojim mužem i starijim sinom, a mlađi nije bio, te su pokušavali omesti provođenje sudske radnje. Između ostalog su govorili da to nije ta kuća, da to nisu ta ulazna vrata, da ne treba doći do deložacije i tako dalje. Kada se pokušalo pristupiti mijenjanju brave po bravaru, tada se tužena ipak pojavila te se postavila ispred nas i rekla da ne treba mijenjati bravu, jer bi u tom slučaju trebalo mijenjati brave na tri mjesta; na ulaznim vratima u kuću, na pomoćnim vratima i garaži. Predala je ključ sutkinji (t.j. evidentno misli na sudskog ovršitelja), a sutkinja je taj ključ dala meni (t.j. tužitelju kako nedvojbeno proizlazi), koji sam uzeo ključ te smo svi zajedno uspjeli doći na ulaz u kuću tj. bili smo u hodniku blizu ulaznih vrata, ali unutar kuće.“. Tužitelj nastavlja: „Međutim, ja sam nakon te završene radnje uvođenja u suposjed morao ići po dijete u vrtić a sudska komisija i ostali su se vratili svojim obvezama, a kada sam kasnije došao s djetetom, ponovno nisam mogao ući u kuću jer su vrata bila zaključana. Ja sam pokušao otvoriti vrata na način da sam stavio ključ, jer se izvana jedino i mogu otvoriti vrata budući da nema kvake, kvaka je samo iznutra. No, to nisam uspio i štoviše vidio sam kroz prozor da se u bravi nalazi ključ s privjeskom koji je bio utaknut i ja nisam mogao otključati niti sam mogao više ući u kuću. Tada nikoga nigdje nije bilo, a nakon što je sudska komisija otišla prije nego sam išao po maloga u vrtić tužena se pojavila unutar kuće i počela vikati i kleti da ja više neću ući u tu kuću, što je kasnije i pokazala“. Naime nastavlja: „Nakon opisane zgode ja sam ponovno intervenirao policiju koja je rekla, pa sad smo maloprije bili na licu mjesta, ali je ipak ponovno došla na kritično mjesto te su pozivali tuženu i tražili da obave razgovor s njom, pa im je ona otvorila vrata. Dogovorili su se da ne smiju sprječavati mene da ulazim u kuću, ali ona nije dopuštala niti tada jer je rekla „ne može“, pa su me tada djelatnici policije savjetovali da ne ulazim na silu u kuću, što ja nisam niti činio već su pokrenuti postupci koji nisu do sada riješeni“. Na pitanje pun. tužene pobliže se očituje o samoj radnji predaje ključa sudskoj ovršiteljici, koja je pokušala ključem otvoriti odnosno zatvoriti bravu, što je kako navodi bio dokaz da se upravo radi o ključu te kuće.

10. Najzad se o predmetnom događaju očitovala i sama tužena, koja je tvrdila, ali ne i osnovano dokazala, da je „izrečeno puno laži od strane tužitelja“. Naime, navela je da ništa nije bilo onako kako je tužitelj prikazao te istaknula da se nije (nikada) protivila a niti „stala pred sutkinju“ (t.j. sudsku ovršiteljicu), nego su se dogovorili i predala je ključeve „ove kuće iako je i ona suvlasnik one kuće u kojoj on živi, ali te ključeve ne pokušava niti tražiti jer on živi u toj kući sa svojom nevjenčanom suprugom, dok ona živi u ovoj kući sa svojim suprugom i djecom“. Isticala je i kako je stariji sin morao otići te više ne živi s njima, jer ga je tužitelj uvijek napadao, pa se dakle stariji sin iselio, a ona se u ovu kuću vratila upravo na nagovor njegovih roditelja, s time da je on još ranije iselio u kuću u kojoj dana živi i ulaže u tu kuću, te je živio u toj kući s prvom ženom a sada s nevjenčanom suprugom. Naprotiv, tužena je sa svojim suprugom ulagala u ovu kuću u kojoj živi i ne potražuje ključeve njegove kuće "jer želi imati nekakvu privatnost i intimnost kućnoga doma a ne da on (tuženik) ulazi u spavaću sobu dok spava ili u kupaonicu dok se kupa." Dakle, oboje su suvlasnici i jedne i druge kuće.

10.1. Na upit svoga pun. navodi da prilikom dolaska policije, prvi i drugi put „nije vikala niti klela, napose obzirom da nikada ne psuje niti kune“. Također da je kod dolaska policije i sudske komisije bila u velikom šoku te po njihovom odlasku otišla spavati. Negira i da bi prilikom uredovanja govorila kako se boji tužitelja da će je silovati. Nadalje odgovara kako je kod drugoga dolaska policije čula „da zvoni na vratima pa je otvorila, a vezano uz prijašnje događanje navodi da nije čula da bi tužitelj zvonio na vratima nakon odlaska sudske komisije“, kako je doslovno uneseno u zapisnik s ročišta na kojemu je davala iskaz. Još dodaje da je nakon tog događaja u roku od par dana iselila iz kuće u kojoj je živjela, u kuću u [adresa] "samo zbog mira i da ne bi došlo do kakvih incidenata". Na upit pun. tužitelja, tužena navodi da je točno ono što je naveo tužitelj u svezi predaje ključa od navedene kuće ovršiteljici nastavlja: "Ovršiteljica tada nije mogla otvoriti s tim ključem vrata, ali joj je ona pokazala kako se otključava pa je onda nakon toga uspjela izvršiti takvu radnju". Na daljnju upit odgovara da prilikom drugoga dolaska policije kuća nije bila zaključana i da je tužitelj mogao ući u kuću, te to opravdava navodom da se možda dogodilo "da on nije pratio kad je ona pokazala kako se vrši otključavanje te zbog toga nije mogao ući u kuću." Također dodaje da inače nije imala potrebu zaključavati kuću jer se bez ključa ne može ući u kuću. Na upit pun. tužitelja što je izjavila policiji kod drugog dolaska, tužena navodi da se ne sjeća jer je zbog uzrujanosti popila tabletu. No, dodaje da se u svakom slučaju bojala i boji tužitelja jer je znao biti vrlo nasilan, tukao je i prvu ženu, a njegovi ga nisu htjeli prijaviti da ne bi izgubio radno mjesto. Nadalje se očituje da nije kazneno prijavljivala tužitelja i nema saznanja da (li) se protiv njega vodi kakav kazneni postupka nakon tog incidenta. Na upit suca još navodi da je većina stvari i dalje ostala u kući u kojoj su ranije živjeli i vezano uz koju se vodila sudska radnja uvođenja u suposjed, te u tu kuću dolazi kada joj nešto zatreba i nastoji doći u vrijeme kada tužitelj nije kod svoje kuće već odnosno kada radi.

11. Nasuprot potonjim navodima tužene kojima pokušava opravdati svoje postupanje i prenijeti teret odgovornosti na tužitelja, ne nalazi se da bi takvo njeno postupanje bilo opravdano i da je izostala njena namjera da počini upravo utuženo smetanje koje joj se stavlja na teret, a sve to imajući u vidu njene druge navode te iskaze drugih saslušanih svjedoka i tužitelja, a onda i druge provedene dokaze. Pri tom iskazi djelatnika policije i tužitelja jasno potvrđuju da je ključem u bravi s unutrašnje strane tužena onemogućila tužitelju da iako ne neposredno prije uveden u suposjed, uđe u tu istu kuću za koju mu je vraćeno pravo na suposjed nakon što je prethodno naloženo (evidentno njegovom bratu) AŠ da tužitelju preda u suposjed id. obiteljsku kuću.

12. Naime, uvidom u spis ovog suda broj P-795/15 razvidno je da je po tužbi tužitelja RŠ, protiv tuženika AŠ, donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je AŠ naloženo da preda tužitelju u suposjed obiteljsku kuću u [adresa], izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] građevinsko neizgrađeno zemljište površine 332 čhv k. o. [katastarska općina], a potom je u postupku Ovr-1613/17 izvršeno ispražnjene i predaja id. nekretnine temeljem spomenute pravomoćne presude broj P-795/15 od 18. svibnja 2016. Prema pak Rješenju kojim je pravomoćno dovršen ovršni postupak, broj Ovr-1613/17-33 od 6. rujna 2021., utvrđeno je da je na sudskom uredovanju održanom 13. travnja 2021. provedena ovrha uspostavom ranijeg posjedovnog stanja po sudskom ovršitelju ovoga suda TŠT, na način da je izvršena predaja u suposjed ovrhovoditelju RŠ obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je svjedočila i iskaz dala sudska ovršiteljica TŠT. Ujedno je, u toj istoj odluci u točki III. odbijen kao neosnovan prijedlog treće osobe u tom postupku DŠ da se odgodi id. ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se u to vrijeme vodio pred ovim sudom u predmetu broj P-24/2021.

13. Za spomenuti je da je ovome spisu priložena i preslika spisa Pn-108/19 u kojem tužitelj RŠ podnosi tužbu protiv tuženika AŠ radi naknade štete zbog toga što samostalno koristi predmetnu nekretninu bez davanja ikakve naknade tužitelju, pa je tužitelj potraživao izmaklu korist uslijed korištenja njegovog dijela obiteljske od strane tuženika AŠ u iznosu od 36.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka s kamatama.

14. Jasno je da interes tuženika iz tog predmeta i interes tužene iz ovog predmeta nije postupiti po zahtjevu tužitelja i udovoljiti njegovom legitimnom pravu na suposjed predmetne nekretnine, a to evidentno dokazuje i podnesena protutužbu tuženika-protutužitelja AŠ u potonjem spisu Pn-108/2019 u kojoj se tužbi i protutužbenom zahtjevu isti poziva na svoje pravo suvlasništva i suposjed, te dakle nalazi da nije opravdan zahtjev tužitelja za naknadom štete. Konačno, čak i dijelovi izričaja tužene DŠ u ovom postupku jasno potvrđuju njeno opstruiranje i onemogućavanje tužitelja ada ostvaruje svoja suposjednička prava. To se napose očituje u njenim izričajima iz danog iskaza u ovom postupku kada navodi da je i ona suvlasnik one kuće u kojoj živi tužitelj, ali ključeve te kuće ni ne pokušava tražiti od tužitelja, pa dakle zašto bi ona davala tužitelju ključeve od ove kuće u kojoj živi s AŠ. Također ističe da je sa svojim suprugom ulagala u ovu kuću u kojoj živi i ne potražuje ključeve njegove kuće te "želi imati nekakvu privatnost i intimnost kućnoga doma a ne da tužitelj (kao suposjednik) ulazi u (njenu) spavaću sobu dok spava ili u kupaonicu dok se kupa", iako su dakle oboje suvlasnici i jedne i druge kuće.

15. Svi ti i takvi izričaji u kontekstu ostalih danih iskaza i provedenih dokaza, napose uz iskaz tužitelja nedvojbeno potvrđuju da se dogodio utuženi čin smetanja posjeda na način kako ga opisuje tužitelj, a prema članku 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 (pročišćeni tekst) i 94/17, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. U ovom slučaju je već sve to raspravljeno i tužitelju priznato pravo na suposjed iz kojeg su ga isključili MŠ i u ovome postupku DŠ pa je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev i najzad donesena odluka kao u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155.ZPP-a, a u svezi sa čl. 164.st. 1. ZPP-a, pa je tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 ) i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u iznosu od 622,14 eur te naknada od po 50 bodova odnosno u zatraženom iznosu od po 124,43 eur, za zastupanje na ročištu od 15.11.2022., 12.03.2024. i za pristup na ročište za objavu odluke. Ukupno je tužitelju za navedene radnje priznat trošak postupka u iznosu od 995,43 eur.

U Karlovcu 31. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po pun. iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca.

2.Tuženiku po pun. Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca.