Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1267/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Pejiću, odvjetniku u Osijeku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-12/2021-18 od 26. srpnja 2024., 31. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Preinačuje se točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-12/2021-18 od 26. srpnja 2024. i rješava:
I. Utvrđuje se da je tuženik MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na način da je 14. kolovoza 2021. pomaknuo postojeću žičanu ograde koja je dijelila nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja se nastavljala ravno na postojeći zid sve do Sunčane ulice u dužini 6 m i postavio novu žičanu ogradu 2,5 m unutar nekretnine koja je u tužiteljevu posjedu.
II. Nalaže se tuženiku GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da uspostavi posjedovno stanje na način da o svojem trošku vrati žičanu ogradu onako kako je stajala prije čina smetanja posjeda tužitelja.
III. Zabranjuje se tuženiku GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tavko ili slično smetanje posjeda tužitelja.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupku od 1.463,02 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se za zahtjevom za naknadu troškova postupka od 230,84 EUR tužitelj odbija.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao posjedovnu zaštitu dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (točke I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 1.056,12 EUR dok je točkom III. izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (ponovno) odbijen.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019, dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022., uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a u vezi s člankom 438. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Ispitujući na taj način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je u žalbi (zbog nepostojanja razloga o odlučnim činjenicama) određeno naveo tužitelj.
7. Predmet spora je zahtjev za posjedovnu zaštitu nekretnine koja je susjedna nekretnini u posjedu tuženika. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji tužitelja da mu je tuženik 14. kolovoza 2021. samovlasno oduzeo posjed dijela te nekretnine uklanjanjem postojeće ograde koja je označavala tužiteljev posljednji mirni posjed i postavljanjem nove ograde koja je u odnosu na staru ogradu pomaknuta 2,5 m prema nekretnini tužitelja.
8. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka te očevidom na mjestu prijepora, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da su granice posjedovanja nekretnine koju je posjedovao tužitelj i nekretnine koje je posjedovao tuženik bile određene ogradom
- da se ta ograda sastojala od ciglenog zida na koji se u smjeru Sunčane ulice nastavljala (stara) žičana ograda, ukoso prema nekretnini u posjedu tužitelja
- da je tužitelj na mjestu stare žičane ograde postavio stupce i na njih naslonio privremenu (novu) žičanu ogradu ne mijenjajući pritom posjedovno stanje
- da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine do stare žičane ograde odnosno do privremene nove žičane ograde
- da su rupe od stupaca privremene nove žičane ograde vidljive na terenu i - da je tuženik u kolovozu 2021. uklonio privremenu (novu) žičanu ogradu i stupce koje je na mjestu stare žičane ograde postavio tužitelj te je postavio nove stupce i žičanu ogradu i to ne na mjestu privremene žičane ograde koja se nastavljala od ciglenog zida ukoso prema Sunčanoj ulici, nego 2,5 m prema nekretnini u posjedu tužitelja od završetka zida i otud ravno prema Sunčanoj ulici tako da ta ograda ima oblik slova L.
9. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj traži posjedovnu zaštitu dijela nekretnine u odnosu na koji mu je tuženik u kolovozu 2021. oduzeo posjed na način da ga je ogradio žičanom ogradom u širini od 2,5 m (od završetka ciglenog zida) i u dužini od 6 m ravno prema Sunčanoj ulici pa odbija tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite jer, s obzirom na to da stara i privremena ograda koje su označavale njegovo posjedovno stanje prije utuženog čina smetanja nisu bile postavljene ravno nego ukoso prema Sunčanoj ulici, zaključuje da tužitelj nije bio u posjedu utuženog dijela nekretnine. Zbog toga ocjenjuje da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđenje čina smetanja posjeda iz članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 94/2017. - službeni pročišćeni tekst, 152/2014., 81/2015. - službeni pročišćeni tekst) i odbija zahtjev za posjedovnu zaštitu.
10. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.
11. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj do 14. kolovoza 2021. posjedovao prijepornu nekretninu sve do (tadašnje) žičane ograde. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda također proizlazi da je ta žičana ograda bila postavljena uz rub ciglenog zida (kao da je ravni nastavak tog zida) te se nastavljala ukoso prema Sunčanoj ulici. Naposljetku, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik nakon uklanjanja te ograde postavio novu ogradu koja nije postavljana uz rub ciglenog zida kao da je njegov nastavak, nego da je, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu, postavljena 2,7 m od ruba ciglenog zida prema nekretnini u posjedu tužitelja te se nastavlja ravno prema Sunčanoj ulici i ima oblik slova L. Iz tih je utvrđenja jasno da je tuženik postavljanjem ograde na mjestu koje je različito od mjesta na kojem je dotad bila postavljena samovlasno oduzeo tužitelju dotadašnji posjed dijela nekretnine koji je na taj način ogradio spriječivši tužitelja da na tom dijelu nekretnini vrši faktičku vlast. 12. Prema članku 21. stavku 1. ZV-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.
12.1. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
13. Iako je točkom 22. stavkom 1. ZV-a ozakonjen deklaratorni preambul, u postupku smetanja posjeda zahtijeva se kondemnatorni sudska zaštita. Imajući na umu da je u postupku utvrđeno da je tuženik oduzeo tužitelju posjed nekretnine na način da je postavljanjem ograde u kolovozu 2021. samovlasno promijenio (mirno) posjedovno stanje koje je bilo određeno ranijom (starom) žičanom i privremenom novom žičanom ogradom na način da je postavio ogradu na drugom mjestu, nije bilo mjesta tome da se tužbeni zahtjev odbije zato što je prema ocjeni suda prvog stupnja tužitelj pogrešno tvrdio da se ranija žičana ograda od ruba ciglenog zida nastavljala ravno prema Sunčanoj ulici. Sud prvog stupnja ispušta iz vida da tužitelj niti ne traži da mu se posjedovna zaštita pruži na dijelu nekretnine koji nije držao u mirnom posjedu (od ruba zida ravno), nego tužbenim zahtjevom traži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženik vrati žičanu ogradu „onako kako je ona stajala prije čina smetanja“ (prema utvrđenju suda prvog stupnja od ruba zida ukoso). To znači da tužitelj traži uspostavu svog posljednjeg mirnog posjeda (i zabranu budućeg takvog ili sličnog smetanja ubuduće) upravo u skladu sa svojim mirnim posjedom koji je u postupku utvrdio sud prvog stupnja (do ograde kako je stajala prije 14. kolovoza 2021.). Zbog toga je pogrešno primijenjena odredba članka 22. stavka 1. ZV-a kad je tužbeni zahtjev odbijen pa je na temelju članka 372. točke 2. ZPP-a preinačeno prvostupanjsko rješenje i pružena je tužitelju zatražena posjedovna zaštita.
13.1. I prema shvaćanju ovog suda, činjenica da je tužitelj tijekom postupka otuđio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema utjecaja na njegovu građanskopravnu legitimaciju da kao posjednik kojem je posjed samovlasno oduzet ustraje pri zahtijevu za posjedovnu zaštitu. To stoga što, zbog počinjenog čina smetanja, tužitelj nije bio u posjedu spornog dijela nekretnine u trenutku njezine predaje u posjed kupcu niti je taj dio nekretnine mogao predati u posjed kupcu. Drugim riječima, kupac (stjecatelj) nekretnine koji (nikad) nije imao faktičnu vlast na tom dijelu stvari (koja je u posjedu treće osobe - tuženika) nije ovlašten zahtijevati posjedovnu zaštitu tog dijela stvari jer se tom zaštitom štiti faktička vlast na stvari. Pravno shvaćanje koje je tijekom postupka iznio tuženik o tome da prenošenjem posjeda ostatka nekretnine trećoj osobi tužitelj gubi aktivnu legitimaciju i za posjedovnu zaštitu dijela nekretnine koji nije prenio stjecatelju jer je u posjedu tuženika dovelo bi do toga da za posjedovnu zaštitu dijela nekretnine u odnosu na koji je tuženik tužitelju oduzeo faktičku vlast ne bi bilo građanskopravno legitimiranih osoba, a što je protivno članku 21. stavku 1. ZV-a. Pritom pitanje ima li, zbog toga što (više) nije vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i što tuženik tvrdi da je riječ o površini koja pripada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvu tuženika, tužitelj pravo posjeda spornog dijela nekretnine nije odlučno za pitanje njegove legitimacije i osnovanosti zahtjeva za posesornu zaštitu u smislu članaka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 1. ZV-a jer se pravna zaštita u posesornoj parnici pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjednika (članak 22. stavak 2. ZV-a).
14. Odluka o svim troškovima postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a) temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu. Tužitelju je na temelju članka 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) dosuđena naknada troškova:
- jednokratne nagrade za zastupanje (Tbr. 7/2 OT-a, za sastav tužbe od 2.9.2021., za zastupanje na pripremnom ročištu 14.1.2022., za zastupanje na glavnoj raspravi 15.3.2022. i za zastupanje na glavnoj raspravi 9.6.2022.) u iznosu od 500,00 EUR - za zastupanje na očevidu 16.3.2023. (Tbr. 7/2 OT-a) u iznosu od 100,00 EUR
- za zastupanje na glavnoj raspravi 14.6.2024. (Tbr. 7/2 OT-a) u iznosu od 100,00 EUR - za sastav žalbe protiv prvostupanjskog rješenja (Tbr. 10/2 OT-a i članka 2. stavka 1. ZPP-a) u iznosu od 156,25 EUR
što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 1.070,31 EUR. Tome treba pribrojiti troškove plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR, troškove plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR i predujmljene troškove očevida od 372,80 EUR pa je ukupno dosuđena tužitelju naknada troškova parničnog postupka od 1.463,02 EUR dok je s razlikom do ukupno zatraženih 1.693,86 EUR tužitelj odbijen jer je riječ o razlici koja nema uporišta u članku 155. ZPP-a.
14.1. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a dok se odluka o visini te zatezne kamate temelji na članku 29. stavku 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).
14.2. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio spor, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
U Varaždinu 31. siječnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić
