REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-17293/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠŠ, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Radno - naknada štete, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., isplatiti tužitelju FŠ iznos od 1.466,20 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 1.400,00 EUR tekućom od 30.6.2021. do isplate, a na iznos od 66,20 EUR tekućom od 31. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke1.466,20 EUR do zatraženog iznosa od 7.963,37 EUR, kao neosnovan

III/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim se potražuju zakonske zatezne kamate na iznos iz toč. I izreke tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 315.6.2021.g.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 218,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

V/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 218,98 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik Hrvatskih šuma d.o.o., UŠP Gospić, šumarija Korenica te da je dana 24.05.2018. godine pretrpio ozljedu na radu. Poslodavac tuženika ima s tuženikom sklopljenu Policu osiguranja od izvanugovorne ( javne ) odgovornosti prema djelatnicima, a povodom koje ozljede je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje istu ozljedu priznao kao ozljedu na radu.

1.1. Potražuje naknadu štete jer mu je kao posljedica predmetnog ozljeđivanja, trajno umanjena životna aktivnost, pretrpio je jake i dugotrajne fizičke boli, koje osjeća još i danas, kao i strah, kod tužitelja je došlo i do zaostalog naruženja, a zbog svega mu je bila potrebna pomoć druge osobe, koju pomoć su mu pružali članovi obitelj (supruga i djeca).

1.2. Nadalje ističe kako je protekom vremena kao i predmetnim ozljeđivanjem kod tužitelja je došlo i do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno medicinskim vještačenjem u predmetu ovog suda Pr-6152/2018 koji je okončan pravomoćnom presudom od 23.10.2019. godine.

1.3. Tužitelj se tuženiku dana 15.06.2021. godine obratio za zahtjevom za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja, na koji zahtjev tuženik nije odgovorio.

1.4. U tužbi potražuje naknadu štete od 60.000 kuna/7.963,37 euro po kriterijima trajno smanjenje životne aktivnosti 25.000,00 kn, naruženje 5.000,00 kn, fizičke boli 15.000,00 kn, strah 10.000,00 kn, tuđa pomoć i njega ( dospjeli paušalni iznos ) 5.000,00 kn. Potražuje zatezne kamate na naknadu pravične novčane naknade koju potražuje pripada od dana 16.06.2021. godine, pa sve do isplate, sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Podneskom od 23.5.2024.g. tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da od tuženika potražuje novčani iznos od 1.860 euro, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje se da je poslodavac tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tuženika, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

2.1. Osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Nadalje, ukoliko je do štetnih posljedica kod tužitelja došlo na opisani način, tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Naime, iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika, a iz prijave o ozljedi na radu i navoda samog tužitelja proizlazi da je uzrok štetnog događaja nepažnja tužitelja, koji se nije ponašao onako kako bi se ponašao prosječno pažljiv radnik te se takvim ponašanjem svjesno doveo u opasnost.

2.2. Nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Posebno iz razloga što je tužitelj ranije operativno liječen uslijed ozljede iste potkoljenice te su se već nakon toga javile tegobe sa strane lijevog gležnja. Dakle, smanjenje pokreta lijevog nožnog zgloba posljedica je ranije ozljede i traume, kao i trnjenje s vanjske strane potkoljenice, a koja posljedice nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

2.3. Također ističe da je neosnovano potraživanje tužitelja s osnova naruženja iz razloga što je za ranije ozljede tj. ožiljke na istom ekstremitetu tužitelju već cijenjen stupanj naruženosti koji se nije promijenio nakon predmetnog štetnog događaja. Ozljede i ožiljci nastali u predmetnom štetnom događaju nisu od utjecaja na već utvrđeni stupanj naruženosti, koji je zaostao iz ranijeg štetnog događaja.

2.4. Osporava da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno u predmetu Pr-6152/18 koji je vođen povodom štetnog događaja iz 2016. godine.. Na navodno pogoršanje ističe prigovor zastare.

2.5. Tuženik ističe prigovor zastare iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima budući da se štetni događaj dogodio dana 24.05.2018., a tužba je podnesena dana 31.12.2021. godine odnosno tužba je podnesena nakon proteka roka od tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

2.6. Osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te su mu istu pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, potvrdu o primitku pošiljke, odštetni zahtjev i ostalu dokumentaciju u spisu. Pred Općinskim sudom u Gospiću saslušani su svjedoci MŠ, R, EŠ, NŠ te tužitelj kao stranka u postupku. U postupku je proveden dokaz medicinskim vještačenjem uz dodatno očitovanje vještaka na ročištu te izvršen uvid u spis ovog suda posl. br Pr-6152/2018.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. U postupku nije bilo sporno da je poslodavac tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tuženika, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

5.1. Sporna je odgovornost, osnov i visina zahtjeva. Sporno je i osnovanost prigovora zastare, te da li je kod tužitelja nastupilo i pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na Pr-6152/2018 koji je okončan pravomoćnom presudom od 23.10.2019. godine.

6. U odnosu na prigovor zastare, valja navesti kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 31.12.2021.g., a štetni događaj je od 24.05.2018.g. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da se stanje kod tužitelja stabiliziralo 12.06.2018. nakon pregleda fizijatra koji preporuča rasteretni režim i simptomatsku terapiju. Dakle, 13.6.2018.g. tužitelj je znao i za počinitelja i za opseg štete.

6.1. Prema odredbi čl. 234. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023 - dalje ZOO) Zakona o o9bveznim odnosima, tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala

6.2. Prema st.5. istog članka, neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu.

6.3. Prema odredbi čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

6.4. Dakle, temeljem odredbi čl. 234.st.1. i 5. te čl. 139. Zakona o radu nije osnovan prigovor zastare.

7. Prema odredbi čl. 929.st.4. Zakona o obveznim odnosima, osiguratelj može isticati svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje temeljem ugovora ima pravo prema ugovaratelju osiguranja. Tako je u ovom postupku trebalo utvrditi i odgovornost poslodavca za nastanak štetnog događaja te visinu zahtjeva.

8. Prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

8.1. Prema st.2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornom može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.2. Propisi obveznog prava koji se primjenjuju su odredbe čl. 1045. u svezi s člancima 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) te čl. 1067. Prema odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je oštećenik djelomično pridonio šteti. Pojam krivnje radnika određen odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima obuhvaća oblika krivnje.

9. Prema teoriji i sudskoj praksi šteta nastala na radu je ona šteta koju radnik pretrpi tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos ili radnih zadataka prema posebnom nalogu poslodavca. Štetom nastalom u vezi s radom smatra se i ona šteta koja je nastala kad je radnik obavljao neku djelatnost koja nije izravno obavljanje zadataka zbog kojih je zasnovan radni odnos, ali je takva djelatnost odnosno takvo ponašanje radnika bilo potrebno da se obave radnje vezane za radne zadatke zbog kojih je zasnovao radni odnos. ,

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja u bitnom suglasno proizlazi da je tužitelj presijecao stablo s granama te daje odsječeni dio pao i prikliještio mu nogu, da se sve to događao u planinskom konfiguraciji terena i da nije moguće znati kada postoji neka napetost koja će usmjeriti odsječeni dio u nepredvidivom smjeru. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su sva pravila zaštite na radu poštovana (osigurana je tzv. odstupnica) ali da se takve ozljede događaju. .

11. Iz navedene odredbe 25. Zakona o zaštiti na radu sud je zaključio da je poslodavac tuženika odgovoran tužitelju za nastalu štetu, jer ne postoji tužiteljev doprinos šteti s obzirom da je obavljao svoje redovne radne zadatke, što nije sporno. Ovaj sud nije našao nikakve elemente iz kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer je prema mišljenju suda rezanje drveta u šumi, motornom pilom na neravnom terenu i opasna djelatnost, a tužitelji nije poduzimao nikakve radnje kojima bi sam skrivio udarac debla u nogu. Tužitelj kritične zgode nije postupao niti sa običnom nepažnjom, jer je utvrđeno da je pripremio sječu u skladu s pravilima struke te ovaj sud smatra da nisu ispunjeni nikakvi uvjeti na temelju kojih bi se poslodavac oslobodio odgovornosti. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužiteljici.

12. Kako bi utvrdio visinu zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonko Zadro. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja lijevog stopala, bez rtg verificirane koštane traume, ozljede tetiva, mišića i živaca. Navedena ozljeda nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah, koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja i bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta trajao je kumulativno 1 dan,l srednjeg intenziteta kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta kumulativno 14 dana. Boli jakog intenziteta trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 14 dana, slabijeg intenziteta sumarno tijekom 14 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć (za vrijeme nošenja imobilizacije ju trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno za uobičajene poslove - oblačenje, svlačenje, odlasci na kontrole liječnika, premoć pri odlasku u trgovinu i slični, a istu je mogao pružiti netko od ukućana. Po štetnom događaju ne zaostaje naruženje. Stanje se kod tužitelja stabiliziralo 12.06.2018. nakon pregleda fizijatra koji preporuča rasteretni režim i simptomatsku terapiju. Naknadne kontrole, fizikalna terapija i obrata RTH Vratne kralježnice, ML LS kralježnice u nekoliko navrata indicirane su problemima sa LS dijelom kralježnice i nisu uzročno posljedično vezani za štetni događaj od 24.05.2018.

13. Vještak dr. Zadro se usmeno očitovao i na ročištu 7. ožujka 2024.g. i naveo da je tužitelj pregledan je 24.04.2023. u Općoj bolnici Gospić gdje je konstatirana povreda lijevog stopala koja je konzervativno liječena, od prije povreda lijevog stopala koja je operativno liječena zbog bolova u nozi i koljenu proširena je obrada te je učinjena MR lumbalnosakralnog dijela LS kralježnice gdje je verificirana lezija na razini L5 i S1, a ista nije posljedica niti jednog štetnog događaja koja su predmet postupka već je zasigurno prisutna od ranije i u vremenu će ta promjena na lumbalnosakralnom dijelu kralježnice zahtijevati neurokirurško liječenje. Vještak je na ročištu naveo i da nije došlo do pogoršanja ozljeda tužitelja iz dijagnoze T93 iz 2016. godine te da zbog natučenja lijevog stopala tužitelj nije mogao biti na bolovanju 9 mjeseci.

14. Ovakvim očitovanjem vještaka u cijelosti su prema mišljenju suda otklonjeni prigovori stranaka na nalaz i mišljenje vještaka te je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Nalaz i mišljenje vještaka nije niti nepotpuno niti ima proturječnosti u njemu i ne postoje uvjeti iz čl. 261. ZPP-a za obnovom vještačenja.

15. Strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje su po Zakonu o obveznim odnosima mjerila za određivanje visine i obujma nastale štete radi povrede prava osobnosti. Dakle, temeljem odredbe čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti (za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah) a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100.st.2. ZOO-a.

16. S obzirom na životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja (pad debla u šumi, ovaj sud smatra da bi primjerena naknada za pretrpljene povrede prava osobnosti iznosila ukupno 1.466,20 -po kriterijima pretrpljeni bolovi 800 euro, pretrpljeni strah 600 euro i po čl. 1095. ZOO-a 66,20 euro, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, koja je pružana besplatno, po cijeni od zatraženih 3,31 eura po satu, kao uobičajenoj cijeni jednog sata tuđe pomoći i njege u sudskoj praksi

17. Stoga je tužitelju dosuđeni iznos od 1.466,20 euro, sa zateznim kamatama na iznos od 1.400 euro tekućim od 30.6.2021.g, a na iznos od 66,22 od presuđenja.

18. Odredbom čl. 29. st.1. ZOO propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

19. Tužitelj je zatražio tijek zateznih kamata od dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku (15.6.2021.), no kako je riječ o isplati temeljem police osiguranja od odgovornosti, a ne temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj nije naznačio temeljem čega bi tuženik bio u zakašnjenju već s danom podnošenja zahtjeva, niti je dostavio bilo kakve dokaze na tu okolnost pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio navedeni dio zahtjeva. Naime, odredbom čl. 919. st. 1 ZOO propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti naknadu ili svotu određenu ugovorom u ugovorenom roku koje ne može biti dulji od 14 dana, računajući od dana kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, te st. 2. kojim je propisano da ako je za utvrđene postojanja osiguravateljeve obveze ili njezinog iznosa potrebno stanovito vrijeme taj rok počinje teći od dana kada je utvrđeno postojanje njegove obveze i njegov iznos.

20. Stoga, budući da je sukladno odredbi čl. 919. st. 1. ZOO takva obveza tuženika dospjela tek protekom 14 dana od kada je tuženik mogao svoju obvezu utvrditi, a kako je tužitelj odštetni zahtjev predao 15.6.2021., to je sud mišljenja da je tuženik svoju obvezu mogao u potpunosti utvrditi do 29.6.2021. pa je dosudio zatezne kamate od 30.6.2021. Stoga je i odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zateznih kamata iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Za imovinsku štetu, kako je tuđa pomoć pružana besplatno, zatezne kamate dosuđene su od presuđenja.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.4. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), a sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja. Pri tome, vezano uz smanjenje tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik protivio, za istaći je da pravilno upućuje tužitelj da odredbe ZPP-a o preinačenju tužbenog zahtjeva i povlačenja imaju za cilj uvođenje procesne discipline u postupanju stranaka u postupku i sprječavanja obijesnog parničenja bez ikakvih posljedica i stvaranje nepotrebnih troškova. No u slučaju kada je tužitelj u odštetnom zahtjevu potraživao iznos od 12.608,67 euro, u tužbi iznos od 7.963,37 euro, da bi naposljetku naveo kako potražuje 1.860 euro, vidljivo je da je riječ o višestruko manjem potraživanju od početka postupka. Stoga je ovaj sud smatrao kako se tuženik navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva mogao protiviti. Tužitelj je stoga uspio sa 18,4 % uspjeha u postupku , glede osnova uspjeh je podjednak, jer tužitelj nije uspio u postupku sa zahtjevom za naknadom štete zbog pogoršanja zdravlja te sa tvrdnjama oko zateznih kamata, inzistirajući i da kamate na tuđu pomoć i njegu koja je pružana besplatno teku od podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.1. Tužitelj je u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja 218,98 euro, jer je navedeni trošak bio neophodan u postupku, a nije bio zavisan od visine postavljenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. FŠ, [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠŠ

2. CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb