REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-496/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček-Horvat, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz OD Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, protiv ovršenika ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicama iz ZOU Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, dana 31. siječnja 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenika da u roku petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava na temelju bjanko zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Koraljke Mađarić iz Varaždina pod br. OV-8485/2017 od 2. studenog 2017., zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, istaknutih u prijedlogu ovršenika od 9. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 9. travnja 2024. da se Financijskoj agenciji naloži da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju bjanko zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Koraljke Mađarić iz Varaždina pod br. OV-8485/2017 od 2. studenog 2017., odnosno da se odgodi ovrha u ovome predmetu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 9. travnja 2024. ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate tražbine po bjanko zadužnici solemniziranoj kod javne bilježnice Koraljke Mađarić iz [adresa] pod br. OV-8485/2017 od 2. studenog 2017., te prijedlog za odgodu ovrhe odnosno za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

2. U prijedlogu, u bitnome, navodi:

- da je ovrhovoditelj 22.03.2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine protiv ovršenika na temelju bjanko zadužnice javne bilježnice Koraljke Mađarić iz [adresa] na kojoj je ovjeren potpis ovršenika ĐS pod br. OV-8485/2017 dana 02.11.2017., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 6.636,14 eura*/ 50.000,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 06.03.2018. pa do isplate; da je Financijska agencija istog dana zaplijenila novčana sredstva u iznosu od 3.311,25 eura s računa ovršenika,

- da je ovršenik 25.02.2024. uvidom u stanje računa utvrdio nedostatak novčanih sredstava na računu, te je nakon dobivene povratne informacije od poslovne banke utvrđena zapljena po nalogu FINA-e OV-8485/2017, tako da je odmah otišao u Financijsku agenciju radi uvida u osnovu za naplatu,

- da ovršenik nikada nije primio obavijest FINA-e iz članka 210. st. 1. Ovršnog zakona o tome da je protiv njega zatražena naplata tražbine na temelju bjanko

- da na temelju članka 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona,

- da ovršenik nikada nije bio u poslovnom, ugovornom ili bilo kakvom drugom odnosu s ovrhovoditeljem te da mu je ovrhovoditelj nepoznat,

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju bjanko zadužnice javne bilježnice Koraljke Mađarić na kojoj je ovjeren potpis ovršenika pod br. OV-8485/2017 dana 02.11.2017. godine,

- da je predmetnu bjanko zadužnicu javne bilježnice Koraljke Mađarić na kojoj je ovjeren potpis ovršenika pod posl broj OV-8485/2017 ovršenik potpisao radi osiguranja novčanog potraživanja s osnove novčane pozajmice od VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 3.981,68 eura* / 30.000,00 kuna; da je predmetna bjanko zadužnica OV-8485/2017 izdana isti dan kada je primljena pozajmica, dakle 02.11.2017.,

- da je pozajmljeni novčani iznos u cijelosti vratio, odnosno vratio je iznos koji premašuje iznos pozajmice, tako da je njegova tražbina prestala te niti on nema pravnu osnovu za naplate novčane tražbine po predmetnoj bjanko zadužnici,

- da kako je prestala tražbina iz Ugovora o pozajmici, tako je otpala i pravna osnova za naplatu po predmetnoj bjanko zadužnici,

- da mu nije poznato na koji način i po kojoj osnovi je predmetna bjanko zadužnica završila kod ovrhovoditelja ĆS, niti ga je itko o tome obavijestio,

- da predlaže odgodu ovrhe pri čemu naglašava da su ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona uzimajući u obzir da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji ima učinak žalbe, te da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu,

- da bi zbog prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja u slučaju uspjeha u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ista teško naplatio od ovrhovoditelja; da bi nepovratno ostao bez svoje imovine; pritom ističe da nije upoznat s materijalnim/imovinskim stanjem ovrhovoditelja ĆS, međutim da kako se radi o fizičkoj osobi postoji opasnost da isti ne raspolaže imovinom velike vrijednosti iz koje bi se u budućnosti mogao naplatiti, te da su upitna njegova primanja; ponavlja da nije bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem te sumnja u zloupotrebu zadužnicom i navodi kako bi novčana sredstva zaplijenjena po nepoznatoj pravnoj osnovi mogla biti nepovratno izgubljena, uzimajući u obzir učestale prijevare i zlouporabe s banko zadužnicama.

3. Podnesak ovršenika dostavljen je radi očitovanja ovrhovoditelju, a koji je u podnesku od 24. travnja 2024., u bitnom, naveo:

- da je u posjed zadužnice došao na temelju valjanog pravnog posla – Ugovora o naplatnom ustupu novčanog potraživanja sklopljenog dana 23.02.2024. (potpis ustupitelja ovjeren kod javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz [adresa] dana 23.02.2024. pod brojem: OV-904/2024); da je sukladno navedenom očito da tražbina za koju je zadužnica izdana nije prestala, već i nadalje egzistira; ističe da činjenica da zadužnica nije bila vraćena ovršeniku nakon 6 godina od njenog izdavanja (i nakon navodnog zatvaranja dugovanja za koje je izdana), a da ovršenik nije tražio povrat iste, govori u prilog tome da očito još uvijek postoji dugovanje koje se osiguravalo predanom zadužnicom,

- da je odredbom iz čl. 1. navedenog Ugovora utvrđeno da je ovršenik u svrhu osiguranja naplate potraživanja predao Bjanko zadužnicu bivšem vjerovniku (Ustupitelju tražbine), te da istu Ustupitelj predaje Primatelju (ovdje ovrhovoditelju),

- da je sukladno odredbama Ovršnog zakona zadužnicu predao na FINA-u radi naplate, te da ista isprava ima učinak rješenja o ovrsi,

- da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom pa predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika i uputi ga na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme sa stabilnim iznadprosječnim primanjima, te je vlasnik nekretnina, pri čemu smatra da ovršenik nije dokazao vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a što je jedna od kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe; pritom ponavlja da je u posjed zadužnice došao na temelju valjanog pravnog posla – Ugovora o naplatnom ustupu novčanog potraživanja te predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14.,55/16, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/2024.; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. U odnosu na prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prije svega valja uzeti u obzir da ovršenik iznosi žalbene razloge iz čl. 51. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

6. Odredbom čl. 52. OZ-a propisano je: "Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.", dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano: "Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu."

7. Sukladno citiranim odredbama, uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj osporio navode ovršenika, valjalo je ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odlučiti kao u izreci zaključka.

8. U svezi podnesenog prijedloga za odgodu ovrhe, odnosno za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, valja reći da prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može po prijedlogu ovršenika odgoditi ovrhu ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje nekog od uvjeta dalje navedenih u toč. 1. – 11. istoga članka zakona.

9. U prijedlogu ovršenik tvrdi da bi provedbom ovrhe za njega nastupila nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta stoga što bi se u slučaju uspjeha u parnici zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom teško naplatio od ovrhovoditelja, pri čemu navodi da je ovrhovoditelj fizička osoba pa postoji opasnost da ne raspolaže vrjednijom imovinom iz koje bi se mogao naplatiti, odnosno da su upitna njegova primanja. Ujedno ponavlja da nije bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, ističe sumnju u zloupotrebu zadužnice i navodi kako bi novčana sredstva zaplijenjena po nepoznatoj pravnoj osnovi mogla biti nepovratno izgubljena, uzimajući u obzir učestale prijevare i zlouporabe bjanko zadužnicama. Stajalište je ovog suda da ovršenik istaknutim, a ničim potkrijepljenim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi zbog provedbe ovrhe trpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Na neosnovanost navoda o zloupotrebi zadužnice upućuje činjenica da iz priloga očitovanju ovrhovoditelja od 24. travnja 2024. proizlazi da je predmetna zadužnica ustupljena ovrhovoditelju na temelju ugovora između njega i ranijeg vjerovnika ovršenika (str. 53-55 spisa). Nadalje, činjenica da je ovrhovoditelj fizička osoba nikako ne može, sama po sebi, biti dovoljna da bi se vjerojatnim utvrdilo da se ovršenik kasnije – u slučaju eventualnog uspjeha u parnici na koju je upućen – ne bi mogao naplatiti od ovrhovoditelja. Na takvu vjerojatnost upućivali bi dokazi iz kojih bi proizlazilo da je ovrhovoditelj u nepovoljnoj financijskoj situaciji odnosno da nije vlasnik vrijednije imovine, a takve dokaze ovršenik ne dostavlja, već sam navodi kako nije upoznat s materijalnim stanjem ovrhovoditelja.

10. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog ovršenika da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno odbiti prijedlog za odgodu i odlučiti kao u izreci rješenja.

Varaždin, 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. ovršenik – po punomoćnicama iz ZOU Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina 2. ovrhovoditelj – po punomoćnicima iz OD Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina