REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2368/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP BANKA d.d. [adresa], OIB: 52508873833, zastupana po Borisu Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Anić d.o.o. iz Splita, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Bruna Perkovića te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Dražena Čuljka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na ročištu za objavu presude, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I Utvrđuje se da je djelomično ništetan ugovor o kreditu od dana 9. siječnja 2007. godine, broj 40441/07, (solemniziran pred Zrinkom Milić-Štrkalj, javnim bilježnikom u Splitu, broj: OU-10/07), sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:

a) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 4. i 10. ugovora) u kojem se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci ili drugom aktu banke/tuženika, točnije u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope.

b) u dijelu (naročito odredbe sadržane u članku 1. i 8. ugovora) u kojem se ugovora valutna klauzula u CHF-u, točnije u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (dospijeća);

II Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana, s osnova utvrđenja iz točke I/ b.) ove presude, isplatiti tužitelju iznos od 2.921,97 Eura, uvećano za zakonske kamate po stopi koja se računa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 01.01.2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na iznos od:

-6,80 Eura teče od 10.04.2007. pa do isplate,

-5,24 Eura teče od 10.05.2007. pa do isplate,

-5,49 Eura teče od 11.06.2007. pa do isplate,

-2,82 Eura teče od 10.03.2008. pa do isplate,

-1,83 Eura teče od 10.10.2008. pa do isplate,

-6,38 Eura teče od 10.11.2008. pa do isplate,

-4,44 Eura teče od 10.12.2008. pa do isplate,

-13,26 Eura teče od 12.01.2009. pa do isplate,

-16,63 Eura teče od 10.02.2009. pa do isplate,

-20,75 Eura teče od 10.03.2009. pa do isplate,

-13,51 Eura teče od 10.04.2009. pa do isplate,

-12,22 Eura teče od 11.05.2009. pa do isplate,

-12,03 Eura teče od 10.06.2009. pa do isplate,

-13,55 Eura teče od 10.07.2009. pa do isplate,

-10,50 Eura teče od 10.08.2009. pa do isplate,

-11,89 Eura teče od 10.09.2009. pa do isplate,

-9,51 Eura teče od 12.10.2009. pa do isplate,

-11,62 Eura teče od 10.11.2009. pa do isplate,

-10,41 Eura teče od 10.12.2009. pa do isplate,

-15,33 Eura teče od 11.01.2010. pa do isplate,

-18,56 Eura teče od 10.02.2010. pa do isplate,

-17,87 Eura teče od 10.03.2010. pa do isplate,

-20,62 Eura teče od 12.04.2010. pa do isplate,

-24,57 Eura teče od 10.05.2010. pa do isplate,

-28,09 Eura teče od 10.06.2010. pa do isplate,

-34,84 Eura teče od 12.07.2010. pa do isplate,

-28,24 Eura teče od 10.08.2010. pa do isplate,

-45,01 Eura teče od 10.09.2010. pa do isplate,

-36,21 Eura teče od 11.10.2010. pa do isplate,

-37,91 Eura teče od 10.11.2010. pa do isplate,

-45,21 Eura teče od 10.12.2010. pa do isplate,

-54,85 Eura teče od 10.01.2011. pa do isplate,

-44,01 Eura teče od 10.02.2011. pa do isplate,

-47,38 Eura teče od 10.03.2011. pa do isplate,

-42,61 Eura teče od 11.04.2011. pa do isplate,

-53,39 Eura teče od 10.05.2011. pa do isplate,

-60,78 Eura teče od 10.06.2011. pa do isplate,

-64,13 Eura teče od 11.07.2011. pa do isplate,

-101,38 Eura teče od 10.08.2011. pa do isplate,

-66,05 Eura teče od 12.09.2011. pa do isplate,

-60,78 Eura teče od 10.10.2011. pa do isplate,

-62,08 Eura teče od 10.11.2011. pa do isplate,

-61,60 Eura teče od 12.12.2011. pa do isplate,

-66,20 Eura teče od 10.01.2012. pa do isplate,

-69,41 Eura teče od 10.02.2012. pa do isplate,

-70,40 Eura teče od 12.03.2012. pa do isplate,

-68,06 Eura teče od 10.04.2012. pa do isplate,

-69,31 Eura teče od 10.05.2012. pa do isplate,

-70,60 Eura teče od 11.06.2012. pa do isplate,

-68,67 Eura teče od 10.07.2012. pa do isplate,

-68,49 Eura teče od 10.08.2012. pa do isplate,

-64,86 Eura teče od 10.09.2012. pa do isplate,

-66,10 Eura teče od 10.10.2012. pa do isplate,

-68,80 Eura teče od 12.11.2012. pa do isplate,

-67,26 Eura teče od 10.12.2012. pa do isplate,

-69,18 Eura teče od 10.01.2013. pa do isplate,

-65,66 Eura teče od 11.02.2013. pa do isplate,

-64,30 Eura teče od 11.03.2013. pa do isplate,

-68,18 Eura teče od 10.04.2013. pa do isplate,

-62,21 Eura teče od 10.05.2013. pa do isplate,

-60,90 Eura teče od 10.06.2013. pa do isplate,

-60,12 Eura teče od 10.07.2013. pa do isplate,

-62,88 Eura teče od 12.08.2013. pa do isplate,

-64,40 Eura teče od 10.09.2013. pa do isplate,

-65,84 Eura teče od 10.10.2013. pa do isplate,

-65,96 Eura teče od 11.11.2013. pa do isplate,

-68,06 Eura teče od 10.12.2013. pa do isplate,

-65,74 Eura teče od 10.01.2014. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana u iznosu od 2.200,00 eura, uvećane za zakonske kamate po kamatnoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 9. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja i isplate. U tužbi se navodi da su tužitelj i pravni prednik Societe Generale - Splitska banka d.d. 9. siječnja 2007. godine su u Splitu zaključili ugovor o kreditu broj 40441/07, temeljem kojega mu je stavljen na raspolaganje iznos od 18.790,00 CHF po prodajnom tečaju na dan isplate, s kamatom od 5,15 % godišnje, promjenjivo. Navedeni kredit u potpunosti je isplaćen. Navodi da su sve odredbe predmetnog ugovora o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli su ništave (npr. članak 1., članak 4., članak 5., članak 8. i članak 10.) jer tužitelju nisu bile razumljive i jasne, a bile su dio standardiziranog i unaprijed pripremljenog ugovora o kojima se nije pregovaralo, niti su učinci, rizici i posljedice istih uopće pojašnjeni tužitelju, kako u pogledu valutne klauzule, tako i u pogledu promjenjive kamatne stope, njezine visine, naročito načina izračuna. Nakon stavljanja kredita u otplatu tuženik je jednostrano, višekratno i bez osnove mijenjao kamatnu stopu, bez jasnih i odredivih kriterija, parametara i sl. Navedeno (ne)postupanje prednika tuženika uzrokovalo je značajnu neravnotežu među ugovornim stranama na štetu tužitelja što je suprotno Zakonu o obveznim odnosima, kao i Zakonu o zaštiti potrošača (Dalje u tekstu: ZZP). Navedeno je već pravomoćno utvrđeno u sudskom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, kojeg je dana 04.04.2012.g. Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača – POTROŠAČ pokrenuo protiv tužene i dr. banaka i to tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava – odluke iz kojeg postupka su obvezujuće i u ovom sporu, prema članku ZPP-a 502 c, što potvrđuju i novije odluke VSRH-a.

1.2. Tužbenim zahtjevom potražuje pretplatu na ime neosnovano naplaćenog tečaja, a koji iznos će tužitelj precizirati nakon vještačenja.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, prije svega navodeći da je tužba neuredna i nepodobna za postupanje, a tužbeni zahtjev za utvrđenje neodređen. Navodi da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o promjenljivosti kamatne stope zbog nastupa zastare, budući da je ugovor otplaćen 10. siječnja 2014, a tužba podnesena 9. srpnja 2020., pa je petogodišnji zastarni rok istekao čak i prihvaćanjem stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prekidu zastare podnošenjem kolektivne tužbe u "slučaju Franak".

2.2. Tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva kamata, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a niti ništetna u smislu odredbi članka 270. i 272. ZOO-a.

2.3. Na razrješenje odnosa između stranaka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009 dalje: ZPK/09) budući je Zakon stupio na snagu 01.01.2010.g., a Ugovor o kreditu je sklopljen 2007.g. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom članka 11. obvezivao tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa, a što tužitelj niti ne spori.

2.4. Nadalje se navodi da činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio odluke u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i PŽ-6632/17 od 14.06.2018.g.), nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku, jer te odluke nisu dale subjektivna prava potrošačima, pa tako ni tužitelju, nego su pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač kao tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva.

2.5. Tuženik tvrdi da sklopljeni ugovor o kreditu nije tipski ugovor, te Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. O svakoj promjeni kamatne stope tužitelj je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga nije isticao nikakav prigovor tuženiku, niti tražio bilo kakvo objašnjenje, pa se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristao.

2.6. U odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP- a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2007.g., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i ovaj odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima je ovaj ugovor sklopljen, pa je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

Navodi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti, jer sukladno odredbama članka 84. ZZP-a prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Navedene odredbe jasno su koncipirane i unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora, a potpisom i solemnizacijom ugovora potvrdio je upoznatost sa značenjem valutne klauzule. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo preko deset godina od sklapanja Ugovora, tvrdi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije.

2.7. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i tužitelju naloži naknaditi tuženiku trošak postupka.

3. Podneskom od 24. lipnja 2024. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju, i to ustrajući u utvrđenju ništetnosti odredbi ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi (čl. 4. i 10. ugovora), valutnoj klauzuli (čl. 1. i 8. ugovora) zahtijevajući isplatu iznosa od 2.921,97 eur po osnovi valutne klauzule u CHF sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate na način kako je to specificirano u izreci presude.

4.1. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 40441/07 od 9. siječnja 2007. (list 8-16 spisa), Otplatnog plana (list 17-21 spisa), Pregleda uplata po kreditu (list 23-32 spisa), Izvadak iz poslovnih knjiga (list 33-36 spisa) i čitanjem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr. sc. Ante Mrčele (list 168- 174).

4.2. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao suvišnog.

5. Tužitelj je popisao parnični trošak.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva 40441/07 od 9. siječnja 2007. te za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta u razdoblju od travnja 2007. do siječnja 2014. zbog primjene tečaja CHF u odnosu na kunu.

8. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao pravni sljednik kreditora 9. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 40441/07 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.790,00 CHF s promjenljivom kamatnom stopom prema odluci banke koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,15%. Nije sporno da je ugovor o kreditu prestao isplatom kredita 10. siječnja 2014. Tuženik je na ročištu glavne rasprave naknadno izjavio da tužitelju ne osporava status potrošača, primjenu odluka iz kolektivnog spora, a ni visinu tužbenog zahtjeva.

9. U postupku je valjalo raspraviti preostale prigovore tuženika iz odgovora na tužbu, da li tužitelj ima pravni interes za podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, utvrditi jesu li odredbe članka 4. i 10. ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi te odredbe članka 1. i 8. o valutnoj klauzuli ništetne te ima li tužitelj pravo na naknadu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

10. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi zbog zastare potraživanja po toj osnovi. Naime, tužitelj može na temelju odluke o ništetnosti tih odredbi utužiti i zastarjeli dug, a uspjeh u toj parnici ovisi o držanju tuženika, odnosno hoće li on u tom postupku prigovoriti zastari potraživanja. Stoga se glede zastare ne radi o nedostatku pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, u kojem slučaju se tužba odbacuje, već o prigovoru glede osnovanosti zahtjeva za isplatu po ništetnim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi, o kojem zahtjevu se u ovom postupku ne raspravlja. Hoće li tužitelj na temelju utvrđenja iz točke I a izreke presude od tuženika zahtijevati isplatu i hoće li u tom postupku uspjeti nije relevantno za ocjenu pravnog interesa za podnošenjem tužbe za utvrđenje, kako pogrešno smatra tuženik.

11. Čitanjem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva br. 40441/07 sud je utvrdio da su stranke (tužitelj i prednik tuženika) sklopile ugovor o kreditu 9. siječnja 2007. na iznos od 18.790,00 CHF, a koji se isplaćen po prodajnom deviznom tečaju banke na dan korištenja kredita. Člankom 4. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 5,15%, koja je promjenljiva, i to, sukladno članku 10. ugovora redovita kamatna stopa, koja je promjenljiva, utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom banke, pri čemu banka sastavlja novi izmijenjeni iznos rata kredita i dostavlja korisniku kredita.

12.1. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetenosti ugovorih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi (članak 4. i 10.) te valutnoj klauzuli (članak 1. i 8.), tužitelj se ispravno na temelju odredbe članka 502. c ZPP-a pozvao na utvrđenja presuda donesenih u predmetu "Franak", a što je tuženik tijekom postupka naknadno i priznao.

12.2. Kolektivnu tužbu u predmetu "Franak" podnio je 4. travnja 2012. Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u pogledu kamate potvrđena je presudom Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tuženik, između ostalih, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

12.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda pod posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. listopada 2014. kao neosnovane. Ustavna tužba u odnosu na navedene presude u dijelu koji se odnosi na odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odbijena je odlukom Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015,U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III- 2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

12.4. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. koja se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Ustavna tužba na tu odluku odbijena je odlukom Ustavnog suda RH U-III-4150/2019, U-III- 4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III- 4532/2019 od 3. veljače 2021.

12.5. Tom presudom utvrđena je ništetnost valutne klauzule u slučaju kredita u švicarskim francima koje su banke davale od 2004. do kraja 2008., odnosno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita time što su zaključujući ugovore o kreditima koristile „ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima“ tako što su ugovorile švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja ugovora „nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti“ a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na takav način tužene banke (među kojima i tužena iz ovog postupka) su postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.

12.6. Nadalje, u presudi Pž-6632/2017 se navodi kako je sud utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

12.7. Navedena utvrđenja pravomoćnih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa u predmetu "Franak" obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite potrošača, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, na koji način su proširene subjektivne granice pravomoćnosti, kako je obrazloženo u

13.1. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.2. Odredbom članka 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji na temelju čl. 502.c ZPP-a, kao i na temelju odredbe čl. 118. ZZP/14 vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

14.2. U ovom postupku je utvrđeno da se radi o potrošačkom ugovoru koji je sklopljen 9. siječnja 2007., dakle, u relevantnom razdoblju prema presudama u predmetu "Franak", da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa prema Odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu banke (čl. 10. Ugovora), dakle, jednostrano i bez pojedinačnog pregovaranja. U odnosu na valutnu klauzulu (čl. 1. i 8. Ugovora), u postupku nije utvrđeno da je tuženik na odgovarajući način informirao tužitelja kao prosječnog potrošača o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, pa su neosnovani prigovori iz odgovora na tužbu da te odredbe nisu podložne ocjeni poštenosti te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

14.3. S obzirom na navedeno, ovaj sud je utvrdio da su ništetene odredbe Ugovora o kreditu br. 9012449360 o promjenljivoj kamatnoj stopi (članak 4. i 10.) te valutnoj klauzuli (članak 1. i 8.), zbog čega je odlučeno kao u točki I a. i b. izreke presude.

15.1. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. Ante Mrčele sud je utvrdio da je tužitelj je kao korisnik kredita zbog mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju od 12. veljače 2007. do 10. siječnja 2014. platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu važeći na dan korištenja kredita u ukupnom iznosu 2.921,91 eura. Prikaz pojedinačnih mjesečnih preplaćenih iznosa je predočen je u tablici (list 170-173 spisa).

15.2. Prigovori na predmetno vještačenje otklonjeni su dopisom stalnog sudskog vještaka od 8. svibnja 2024., nakon čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, a tuženik izjavio da ne prigovara visini tužbenog zahtjeva. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao logičan, logičan, uvjerljiv i izrađen po pravilima struke, jer su u njemu vidljivi i obrazloženi svi iznosi pretplaćenih anuiteta u kunama i eurima, s tim da je i sam sud izvršio zbrajanje pojedinačnih mjesečnih razlika u eurima po osnovi promjena tečaja (stupac 11e tablice) i utvrdio ukupni iznos od 2.921,97 eura, kako je tužitelj naznačio u uređenom tužbenom zahtjevu, a ne 2.921,91 eur kako se navodi u nalazu i mišljenju.

16.1. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje:ZOO-a) propisano je da je u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanjem stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.

16.2. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se e vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga je tuženik, sukladno odredbi čl. 11154. ZOO-a, dužan vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

17.1. Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, čl. 1. Zakona o kamatama (Narodne novine br. 94/04), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate (Narodne novine br. 72/02), Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate (Narodne novine br. 153/04), Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine br. 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine br. 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21).

17.2. Slijedom navedenog, kondemnatorni zahtjev prihvaćen je u cijelosti, kako je odlučeno točkom II izreke presude.

18.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i 155. ZPP- a, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelju je trošak odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa).

18.2. Tužitelju je priznat kao osnovan trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 Tarife 100 bodova, zastupanje na 2 ročišta (29. veljače 2024. i 21. siječnja 2025.) prema Tbr. 9/1 po 100 bodova, za sastav 4 obrazložena podneska (19. veljače 2021., 8. ožujka 2024.., 29. ožujka 2024. i 24. lipnja 2024.) prema Tbr. 8/1 po 100 bodova što ukupno iznosi 700 bodova, koliko je tužitelj tražio, pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura 1.400,00 eura, što s PDV-om iznosi 1.750,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu po 75,00 eura, što sveukupno iznosi 2.200,00 eura.

18.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a.

18.4. Stoga je o trošku parničnog postupka odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Splitu, 31. siječnja 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis