REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1877/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari I. tužiteljice ŽRK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Grgić & partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Gordana Škare, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Ćamila Salahovića, 31. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da isplati I. tužiteljici ŽRK, iznos od 7.027,67 EUR (slovima: sedamtisućadvadesetsedam eura i šezdesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. srpnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da isplati I. tužiteljici ŽRK, iznos od 15.296,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos 364,99 EUR od 25. srpnja 2019. te na iznos 14.931,32 EUR od 31. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da isplati II. tužitelju ŽR iznos od 15.150,31 EUR (slovima: petnaesttisućastopedeset eura i tridesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos 218,99 EUR od 25. srpnja 2019. te na iznos 14.931,32 EUR od 31. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da nadoknadi I. tužiteljici ŽRK i II. tužitelju ŽR troškove postupka u iznosu od 22.630,17 EUR (slovima: dvadesetdvijetisućešestotriudeset eura i sedamnaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Postupak se u ovoj pravnoj stvari obustavlja u odnosu na potraživanje I. tužiteljice ŽRK (ranije pok. NR i TR) s naslova nematerijalne štete u iznosu od 61.052,49 EUR / 460.000,00 kn (slovima šezdesetjednutisućupedesetdva eura i četrdesetdevet eurocenti / četristošezdesettisuća kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2019. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da je prednik tužitelja **.**.2000. pok. HR stradao prelazeći kolnik ulice Hrvatskog proljeća u Zagrebu, kada je na njega naletjelo vozilo reg.oznake i broja [registarska oznaka], kojim je pod utjecajem alkohola upravljao LR. U vrijeme nastanka nesreće navedeno vozilo bilo je osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Prednik tužitelja tom prilikom zadobio je višestruke, teške i po život opasne ozljede te je hospitaliziran i nalazio se na bolničkom liječenju, a kod istog je posljedično predmetnoj nesreći bilo prisutno smanjenje opće životne i radne sposobnosti u opsegu od 100%. U vezi štetnog događaja vodio se postupak NR i TR radi naknade štete zbog osobito teškog invaliditeta te im je pravomoćno dosuđeno i isplaćeno svakom po 198.000,00 kn / 26.279,12 EUR uvažavajući opseg suodgovornosti pok. HR s 10% te s 90% osiguranika tuženika. Dalje navodi da je HR umro **.**.2019. od posljedica zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći. NR i TR su roditelji, I. tužiteljica je polusestra (imaju zajedničku majku), a II. tuženik je brat pok. HR. Zbog smrti imenovanog potražuju naknadu zbog povrede prava osobnosti te troškove vezane uz njegovu sahranu (karmine, nabava cvijeća i crnine). Predlažu usvojiti tužbeni zahtjev te traže troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka priznaje nastupanje štetnog događaja u kojem je sudjelovao pok. HR i osiguranik tuženika u kojem je imenovani zadobio brojne tjelesne ozljede iza kojih su zaostale trajne posljedice, priznaje srodstvo NR i TR te ŽRK (I. tužiteljice) i ŽR s pok. HR, potvrđuje da je roditeljima isplaćeno svakom po 198.000,00 kn / 26.279,12 EUR po pravomoćno okončanom postupku na ime osobito teškog invaliditeta, međutim osporava da je imenovani preminuo uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći pa time i uzročno-posljedičnu vezu. Također ističe da je doprinos imenovanog nastanku štete znatno više od 10%, kako to tvrde tužitelji, već se radi o omjeru od 40%. Osporava pravo I. tužiteljici i II. tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu jer između njih i imenovanoga nije postojala trajnija zajednica života. Ističe da se isplaćeni iznos NR i TR od 198.000,00 kn / 26.279,12 EUR po pravomoćno okončanom postupku na ime osobito teškog invaliditeta ima uzeti u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade po zatraženom osnovu.

4. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelji su tražili i to: NR 153.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti, 13.680,00 kn za troškove sahrane, 5.400,00 kn za troškove cvijeća, karmina i crnine, 26.100,00 kn za troškove uređenja groba i nadgrobnog spomenika; Jasminka Kunetić 153.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti i 2.500,00 kn za troškove cvijeća i crnine, I. tužiteljica ŽRK 67.500,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 2.500,00 kn za troškove cvijeća i crnine i II. tužitelj ŽR za 67.500,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 1.500,00 kn za troškove cvijeća i crnine.

4.1. Podneskom od 11. rujna 2019. tužitelji su tražili i to: NR 170.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti, 15.200,00 kn za troškove sahrane, 6.000,00 kn za troškove cvijeća, karmina i crnine, 29.000,00 kn za troškove uređenja groba i nadgrobnog spomenika; Jasminka Kunetić 170.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti i 2.750,00 kn za troškove cvijeća i crnine, I. tužiteljica ŽRK 75.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 2.750,00 kn za troškove cvijeća i crnine i II. tužitelj ŽR za 75.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 1.650,00 kn za troškove cvijeća i crnine. Ovakvom dispozicijom tužitelji su preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, čemu se tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje pa se ima smatrati da je pristao na preinaku sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

4.2. Zbog promjena orijentacijskih kriterija tužitelji su podneskom od 28. rujna 2020. tražili i to: NR 230.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti, 15.200,00 kn za troškove sahrane, 6.000,00 kn za troškove cvijeća, karmina i crnine, 29.000,00 kn za troškove uređenja groba i nadgrobnog spomenika; Jasminka Kunetić 230.000,00 kn s osnove povrede prava osobnosti i 2.750,00 kn za troškove cvijeća i crnine, I. tužiteljica ŽRK 112.500,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 2.750,00 kn za troškove cvijeća i crnine i II. tužitelj ŽR za 112.500,00 kn s osnove povrede prava osobnosti te 1.650,00 kn za troškove cvijeća i crnine. Ovakvom dispozicijom tužitelji su ponovno izvršili preinaku tužbe u smislu čl. 190. ZPP čemu se tuženik protivio. Sud ocjenjuje da je ista preinaka svrsishodna za rješenje spora među strankama. Prigovor tuženika da su tužitelji prekludirani izvršiti preinaku jer je zaključen prethodni postupak je neosnovan jer bi takvo tumačenje bilo pretjerano formalističko te bi time bila narušena sam bit prava na pristup sudu tužiteljima (tako i VSRH Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023., USRH U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. te ESLJP Vugdelija protiv Hrvatske (zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. . Osim toga, takvom dispozicijom izvršeno je povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) koja je moguća i dopuštena (tako i VSRH Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024.).

4.3. Podneskom od 6. ožujka 2024. tužitelji su novčane iznose izrazili u valuti EUR sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22) te takvom dispozicijom nije izmijenjena tužba.

4.4. Tijekom postupka preminuo je NR, a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Markioli posl. broj O-3500/24 od 18. lipnja 2024. proglašena je kao nasljednica na temelju zakona njegova supruga TR, slijedom čega je podneskom od 4. srpnja 2024. postavljen tužbeni zahtjev na način da se cjelokupno potraživanje NR isplati TR. Nadalje, nedugo nakon toga preminula je TR te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Bojana Ruždjaka posl. broj O-5745/24 od 9. rujna 2024. kao zakonska nasljednica proglašena ŽRK, slijedom čega je podneskom od 13. rujna 2024. postavljen tužbeni zahtjev na način da se cjelokupno potraživanje TR (pa i NR) isplati ŽRK.

4.5. S obzirom na navedeno, konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 13. rujna 2024. mjerodavan je za donošenje odluke u sporu.

5. Tijekom postupka sud je pročitao medicinsku dokumentaciju pok. HR (list 9 do 20 spisa, list 177 do 243 spisa), Smrtni list (list 20 spisa), Potvrda o smrti (list 21 do 23 spisa te 34 do 36 spisa), Izvadak iz matice rođenih (list 34 do 26 spisa), računi (list 27 spisa), Predračun za uređenje grobnog mjesta (list 28 spisa), Polica osiguranja (list 33 spisa), Izvješće o nesreći (list 37 do 39 spisa), Nalaz alkohola u krvi LR (list 60 spisa), Grafički prikaz nesreće (list 61 spisa), Fotografski elaborat (list 62 do 68 spisa), Zapisnik o liječničkom pregleda LR (list 69 do 72 spisa), izvedeno je sudskomedicinsko vještačenje po dr. ĐR (list 84 do 86 spisa) te prof.dr.sc. Davoru Mayeru i prof.dr.sc. ER (list 258 do 261 spisa te 264 do 267 spisa) koji su saslušani i na ročištu (list 284 i 285 spisa te list 332 i 333 spisa), saslušani su tužitelji NR (list 160 i 161 spisa), TR (list 161 spisa), ŽR (list 161 i 162 spisa), ŽRK (list 162 spisa), Očitovanje ZGH, Gradskih groblja Zagreb od 16. prosinca 2022. (list 279 spisa), izvedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću, dipl. ing (list 299 do 304 spisa) koji je saslušan na ročištu (list 333 do 335 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 18. lipnja 2024. (list 322 i 323 spisa) i 9. rujna 2024. (list 330 i 331 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete odnosno isplate pravične novčane naknade kao i troškova pogreba, grobnog mjesta i crnine zbog smrti HR **.**.2019. prema tvrdnjama tužitelja od posljedica zadobivenih u prometnoj nesreći od 26. studenoga 2000. u kojoj je imenovani stradao kao pješak prelazeći kolnik ulice Hrvatskog proljeća u Zagrebu, kada je na njega naletjelo vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je pod utjecajem alkohola upravljao osiguranik tuženika.

9. Nije sporno:

- da se 26. studenoga 2000. dogodila prometna nesreća u kojoj je HR (tada star 9 godina) kao pješak zadobio teške tjelesne ozljede uslijed naleta automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika (dakle i pasivna legitimacija) pod utjecajem alkohola uslijed čega je bio u stanju vigilne kome skoro 19 godina te potom preminuo **.**.2019.

- da su NR i TR roditelji, ŽRK polusestra (po majci) i ŽR brat pok. HR, dakle aktivna legitimacija;

- da je tuženik nakon okončanja postupka koji se vodio kod ovog suda pod posl. broj Pn-4796/01 i Pn-1376/18 radi isplate naknade štete zbog osobito teškog invaliditeta isplatio roditeljima NR i TR svakom po 198.000,00 kn;

- da je osiguranik tuženika doprinio nastanku prometne nesreće minimalno sa 60 % (tuženik tvrdi da je pok. HR sudjelovao u omjeru od 40%);

10. Sporna je osnova zahtjeva, dakle imaju li tužitelji polusestra (po majci) i brat HR pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog njegove smrti odnosno je li postojala među njima trajnija zajednica života koju bi to opravdavalo, uzročno- posljedična veza između prometne nesreće te smrti imenovanog, doprinos pok. HR nastanku štete (u rasponu od 0 – 40%), visina zahtjeva tužitelja, radi li se o potraživanju koje može biti predmetom nasljeđivanja iza pok. NR i TR te uračunavaju li se iznosi koje je tuženik isplatio roditeljima po pravomoćnoj presudi.

11. Polazeći od činjeničnih navoda iz tužbe štetni događaj nastao je 26. studenoga 2000., a štetne posljedice tog događaja nastupile su skoro 19 godina kasnije 24. siječnja 2019.. U slučaju prouzrokovanja štete tjelesnom ozljedom obvezni odnos nastaje u trenutku ozljeđivanja, jer u tom trenutku nastaje pravna osnova za naknadu štete, neovisno o tome što su neke od posljedica nastupile naknadno i neovisno je li u tom trenutku poznat obim i visina posljedične štete. Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05) u prijelaznim i završnim odredbama u čl. 1163. propisano je da se odredbe tog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog zakona. S obzirom na navedeno, na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91) (tako i VSRH u Rev-x 478/16 od 23. siječnja 2018., Rev 2374/10 od 27. ožujka 2012., Rev 961/10 od 21. rujna 2011. i dr.).

12. Sukladno čl. 204. ZOO/91 potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom. S obzirom da potraživanje ranijih tužitelja pok. NR i TR zbog smrti njihovog sina HR nije bilo utvrđeno pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom, njihovo potraživanje s te osnove u iznosu od (230.000,00 + 230.000,00 kn odnosno ukupno 460.000,00 kn / 61.052,49 EUR) nije moglo preći na ŽRK (radi se o ustajaloj i dosljednoj praksi, npr. Rev-x 478/16 od 23. siječnja 2018., Revr 494/13-2 od 25. veljače 2014., Rev-x 656/12-2 od 5. studenoga 2013. i dr.) stoga je sud sukladno čl. 215.b ZPP-a u tom dijelu rješenjem obustavio postupak.

13. Nadalje, sukladno čl. 201. st. 2. ZOO/91 pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti imaju braća i sestre ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Što se smatra trajnijom zajednicom života nije unaprijed definirano što upućuje na zaključak da ocjena o tome je li postojala trajnija zajednica života ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pod tim pojmom ne smatra se samo formalno življenje u istom prostoru niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva, već se pod tim podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara, koja proizlazi iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja te razmjene uzajamne ljubavi, brige i pažnje jedno prema drugome, dakle za dosudu pravične novčane naknade tužiteljima odlučna je njihova obiteljska, emotivna, ekonomska, i egzistencijalna povezanost do trenutka nastanka štete (v. supra t.11.).

13.1. Tužitelji su u svojim iskazima u bitnome iskazivali kako su svi kao obitelj živjeli u kući u [adresa] na adresi [adresa], živjeli su skladnim obiteljskim životom, zajednički provodili blagdane, praznike i sve dječje događaje, u trenutku stradavanja HR je imao 9 godine, ŽR 10 godina i ŽRK 18 godina. ŽR i nakon što se oženio živi i dalje na istoj adresi, dok je ŽRK nakon udaje 2021. živjela na istoj adresi do 2021. Svi su bili među sobom iznimno vezani, a ŽRK, s obzirom da je bila nešto starija intenzivnije se brinula o braći. Sud njihove iskaze ocjenjuje kao životne i logične, međusobno su se nadopunjavali i u suglasju su jedan s drugim, stoga sud iste uzima kao vjerodostojnim i mjerodavnim. Iz njihovog iskaza sud je sa sigurnošću utvrdio da ne samo da su u trenutku smrti HR tužitelji (polusestra i brat) živjeli u istoj kući i vodili isto domaćinstvo s njihovim bratom, već da su bili snažno emocionalno povezani među sobom, dijelili su sve trenutke života zajedno, bili međusobno potpora odnosno oslonac u svim teškim trenucima, a ta njihova emocionalna povezanost s pok. HR te obitelji kao cjeline vidljiva je osobito nakon njegove tragične nesreće jer su trpjeli neopisivu duševnu bol zbog gubitka njihovog brata koji je u trenutku nesreće imao samo 9 godina. I. tužiteljica je dva dana prije smrti HR rodila dijete (što je samo po sebi jedan od sretnijih trenutaka u životu svakog čovjeka) međutim nije mu se mogla posvetiti i radovati zbog neopisive tuge i boli koju je ona trpjela ne samo tada već dugih 19 godina od tragičnog događaja. Također, II. tužitelj ŽR, koji je bio samo godinu dana stariji od svog pok. brata, s obzirom na tako malo dobnu razliku, sud ocjenjuje da su zajednički sudjelovali u svim događajima u životu, dijelili životni prostor i bili najbolji prijatelji jedan drugome. On je bio i očevidac tragičnog događaja te je opravdano za zaključiti da mu se taj događaj urezao u njegovo pamćenje te s vremena na vrijeme proživljava ponovno istu situaciju. U biti sud je utvrdio da su tužitelji živjeli u skladnoj obitelji u kojoj je postojala njihova snažna emocionalna povezanosti s pok. HR, zajednički su odrastali i odgajani u istom kućanstvu s roditeljima, a tragična nesreća na sve njih ostavila je trajne posljedice s kojima će živjeti do kraja života, što sve opravdava dosudu pravične novčane sukladno čl. 201. st. 2. ZOO/91.

14. Nadalje, između stranaka je nesporno da je pok. HR stradao kao pješak u srazu s vozilom u kretanju - šteta je nastala u vezi s motornim vozilom u pokretu, dakle, od opasne stvari, čime vrijedi zakonska predmnijeva (smatra se) iz čl. 173. ZOO/91 da šteta potječe od te opasne stvari, a za istu tuženik odgovara temeljem čl. 174. ZOO/91. Kod objektivne odgovornosti odgovara se bez obzira na krivnju, a subjekti objektivne odgovornosti mogu se u cijelosti ili djelomično osloboditi odgovornosti samo pod uvjetima iz čl. 177. ZOO/91. U tom smislu odgovornost stradalog HR prosuđuje se po pravilima o doprinosu vlastitoj šteti.

14.1. Nalazom i mišljenjem vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing, utvrđeno je da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo od zapada prema istoku desnom stranom voznog dijela kolnika Ulice Hrvatskog proljeća, kada je vozač prelaskom preko prijevoja na spojištu sa Širinečkom ulicom na blagu nizbrdicu skrenuo ulijevo na lijevu stranu kolnika i snažno zakočio prema dječaku koji je s lijeve strane od sjevera netom ušao na kolnik s nogostupa, za oko 15,0 m od nastavnog spojišta s [adresa], u kojem području ili blizu kojeg nema iscrtanih pješačkih prijelaza; da je pok. HR udaren sredinom prednjeg dijela vozila, više lijevo od sredine, a u trenutku naleta se zatekao na vozilu lijeve strane kolnika oko 1,7 m od nogostupa ili 0,8 m od sredine voznog dijela kolnika i prelaska na desnu stranu kolnika; da je vozač reagirao snažnim kočenjem najmanje 26,4 m ispred mjesta naleta ili vremenski najmanje 1,7 s prije naleta, pri brzini od oko 61 km/h. Kod naleta brzina vozila je iznosila oko 44 km/h, a vozilo se nakon snažnog kočenja nije zaustavilo na mjestu nesreće već je nastavilo vožnju brzinom od oko 21 km/h. Da se zaustavilo do kraja vozilo bi stalo na putu od najmanje 39,0 m, kroz vrijeme od najmanje 3,7 s; da prema načinu odbačaja brzina stradalog kod naleta nije bila velika, a mogao je biti i zaustavljen. Kako je pok. HR do mjesta naleta prešao put od oko 1,7 m, za slučaj da je vozač reagirao kočenjem kada je dječak ulazio na kolnik, prosječna brzina dječaka odgovarala bi laganom hodu brzine od oko 1,0 m/s (3,6 km/h); da kada je stupao na kolnik pok. HR je mogao vidjeti nailazak vozila najmanje 26,4 m desno od sebe, ali nije mogao znati niti pretpostaviti da će vozilo skrenuti prema njemu na sebi suprotnu voznu traku, radi čega je za dječaka nesreća tada bila neizbježiva. Pok. HR je nesreću mogao izbjeći jedino da je na nogostupu sačekao prolazak vozila sve dok ono bilo kako i bilo kojom stranom kolnika prođe pored njega. Zaključno, vještak utvrđuje kako se nalet dogodio na lijevoj strani voznog dijela kolnika, nesreća se ne bi dogodila da je vozač prošao bez skretanja ulijevo i kočenja desnom stranom voznog dijela kolnika, pa se za započeti prelazak dječaka preko kolnika nesreća desila samo zato što je vozač skrenuo vozilo prema mjestu iz kojeg je dolazio i gdje je bio dječak. Na način na koji je vozač reagirao skretanjem i kočenjem i za stanje u kojem se nalazio, do nesreće ne bi došlo da mu je brzina iznosila do 47 km/h, a da je bio potpuno spreman za vožnju i nakon usmjeravanja vozila ulijevo izbjegao bi nalet za brzine do 51 km/h, to jest da se kretao ograničenom brzinom u naseljenom mjestu od 50 km/h.

14.2. Iz nalaza i mišljenja izvodi se zaključak da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika, koji je naletio na pok. HR, nepredvidljivo upravljajući vozilom, što svaka prosječna osoba ne bi mogla predvidjeti u tom trenutku, a kamoli izbjeći. Sud nalaz i mišljenje ocjenjuje kao stručnim, jasnim i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, pa stoga i mjerodavnim kod ocjene (su)odgovornosti tuženika za štetu. Tuženik je prigovarao na nalaz i mišljenje, međutim vještak je na ročištu od 16. rujna 2024. otklonio sve prigovore, a u svom izlaganju je bio stručan i uvjerljiv, stoga ga sud u cijelosti prihvaća.

14.3. Polazeći od toga da se kritične zgode osiguranik tuženika kretao desnim trakom kolnika, upravljajući vozilom s nedopuštenom razinom alkohola u krvi te prekomjernom brzinom, iznenadnom radnjom skrenuo u lijevi kolnik što pok. HR u tom trenutku nije mogao predvidjeti kao što to ne bi mogla predvidjeti ni svaka druga prosječna osoba, a kamoli izbjeći, sud ocjenjuje da nema njegove suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, već da je za isti isključivo odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom.

15. Nadalje, kod ocjene odgovornosti tuženika za štetu bilo je potrebno primjenom općih pretpostavki za štetu utvrditi uzročnu vezu između nastupanja smrti HR i to skoro 19 godina od prometne nesreće koju je doživio 26. studenoga 2000.

16. ZOO, kao opći propis koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nije nabrojao opće pretpostavke odgovornosti za štetu. Međutim u pravnoj teoriji kao opće pretpostavke uglavnom se navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza između štetne radnje i štete i 5. protupravnost. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a ako ne postoji makar jedna od njih, ne postoji ni odgovornost za naknadu štete. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za nastanak štete tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je štetnom uspjehu najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta te dok ta veza postoji, štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.

16.1. Uzročnost kao jedan od elemenata odgovornosti za štetu dolazi do izražaja u konkretnom slučaju jer je bilo potrebno dokazati da su pretrpljene posljedice prometne nesreće koju je HR doživio 26. studenoga 2000., a nakon koje je bio hospitaliziran te bio neprekinuto u stanju vigilne kome skoro 19 godina te potom preminuo **.**.2019., u izravnoj i neprekinutoj vezi sa štetnim događajem te da je upravo to posljedica štetnog događaja.

16.2. Stoga, izvedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještacima prof.dr.sc. Davoru Mayeru i prof.dr.sc. ER (kardiolog). U svom nalazu i mišljenju ocjenjuju da je pok. HR nakon brojnih ozljeda od kojih su dominantne bile ozljede glave/mozga i vratne kralježnice, kirurški aspekt ozljeda zbrinut, međutim zaostalo je stanje tzv. vigilne kome uz upotrebu strojnog disanja (disanje uz pomoć aspiratora), a radi se o trajnom nepovratnom stanju koje nastaje kao posljedica ozljede i/ili hipotoksičnog oštećenja mozga, a kod pacijenta se očituje prividno budnim stanjem, samostalnim radom srca ali bez mogućnosti ikakvog kontakta s okolinom kao i bez mogućnosti prijema podražaja iz okoline. Stanje je poznato i kao perzistentno vegetativno stanje odnosno "budna koma". Takvi su pacijenti u potpunosti ovisni o tuđoj skrbi, a u konkretnom slučaju i o potpomognutom (strojnom) disanju te u kasnijem tijeku o takvom nepromijenjenom stanju uz povremene oscilacije somatskog statusa, kontinuirano boravio u bolničkim ustanovama gdje su uz opće potporne mjere i njegu bile suzbijane komplikacije, prije svega infektivne prirode. Pacijenti u stanju vigilne kome sklone su takvim komplikacijama zbog čega duljina njihovog preživljavanja ovisi i o kakvoći medicinske skrbi koja im se pruža, a ista je u konkretnom slučaju bila kontinuirano pružana na visokoj razini. Nakon osamnaest godina održavanja pok. HR na životu u stanju vigilne kome, razvilo se kod njega u prosincu 2018. upalno zbivanje u trbuhu u vidu akalkuloznog kolecistitisa. Radi se o upali žučnog mjehura bez prisutnosti žučnih kamenaca za koju je poznato da se javlja i u skupini teških bolesnika, kakav je bio pok. HR, a praćena je značajnom smrtnošću. Unatoč poduzetim mjerama liječenja kod njega je nastupio smrtni ishod u kliničkoj slici zatajenja vitalnih funkcija. Iz navedenog se razabire jasan i logičan slijed zbivanja tijekom osamnaestogodišnjeg razdoblja od dana ozljeđivanja u prometnoj nesreći pa do dana smrti HR. Vještaci zaključuju da je imenovani umro zbog akalkuloznog kolecistitisa koji se razvio kao komplikacija tijekom liječenja i skrbi zaostalih trajnih posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, što dalje znači da smrtni ishod HR stoji u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju od 26. studenoga 2000.

16.3. Na prigovore tuženika, vještaci su dodatno pojasnili da je u obrascu Potvrde o smrti naveden akalkulozni kolecistitis kao podležeće stanje nastalo uslijed polutraume tj ozljeđivanja u događaju koji predstavlja osnovno zbivanje kojim je započeo kauzalni lanac čija je krajnja posljedica smrt, dok je kardijalni arest predstavljao terminalno zbivanje odnosno neposredni uzrok smrti. Također, to što je u navedenoj potvrdi u rubrici vrste smrti označena prirodna smrt dalje objašnjavaju da to ne odgovara stvarnom stanju, te da je pogrešno ispunjavanje potvrde o smrti učestalo u praksi zbog nedovoljne educiranosti, s čim se vještaci sudske medicine zbog prirode posla učestalo susreću.

16.4. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ocjenjuje isti kao stručan jasan, u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu, a nejasnoće i prigovori tuženika su otklonjeni na ročištu od 4. travnja 2023., pa prema tome mjerodavnim za utvrđenje uzročno-posljedične veze. Kod ocjene navedenog nalaza i mišljenja sud se poslužio i nalazom i mišljenjem dr. ĐR, koji je također utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze. Navedeni nalaz i mišljenje sud nije cijenio jednako kao nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Davora Mayera i prof.dr.sc. ER, koje je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud u skladu s odredbom članka 250. ZPP-a jer isti vještak nije mogao iznijeti svoj nalaz i mišljenje na ročištu i očitovati se na prigovore tuženika, već jedino kao ispravu zajedno sa ostalim dokazima prema rezultatu cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) (tako i VSRH Rev 652/22 od 6. srpnja 2022. i Rev-2277/18 od 17. listopada 2018.).

17. S obzirom na utvrđen primarni razlog nastanka štetnog događaja te da tuženik, u konkretnom slučaju, nije dokazao da bi postojao doprinos pok. HR Kunetića nastanku istog u smislu odredbe čl. 174. st. 1. ZOO/91, prema stavu ovog suda osiguranik tuženika je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su tužitelji pretrpjeli duševne bolove zbog smrti njihovog brata u skladu s čl. 200. ZOO/91 čime im je prouzročena nematerijalna šteta iz čl. 201. ZOO/91, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

17.1. Pri odlučivanju o visini te naknade, sud je u smislu odredbe čl. 200. st. 2. ZOO/91, morao voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i cilju kojem služi ta naknada. Određena svota novaca nije naknada štete u pravom smislu jer pravična novčana naknada ne znači novčani ekvivalent oštećenog dobra, već se njome oštećenom daje određeno zadovoljenje (satisfakcija), mogućnost da donekle ublaži duševne boli koje trpe jer tužiteljima notorno nije moguće nadoknaditi gubitak brata, već samo određenom svotom novaca ublažiti duševne bolove.

17.2. Zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kako je taj broj određen tek presudom kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277. ZOO/91) izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO/91 ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer je taj broj novčanih jedinica određen tek prvostupanjskom presudom (tako i VSRH Rev 1145/09 od 28. travnja 2010., Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997. i dr.). Stoga su tužiteljima priznate kamate na nematerijalnu štetu od presuđenja, a ne od podnošenja tužbe kako su tražili.

18. Nadalje u odnosu na naknadu materijalne štete koja se odnosi na troškove sahrane/pogreba, cvijeća, karmina, crnine, troškova uređenja groba i nadgrobnog spomenika, a sukladno čl. 193. st. 1. ZOO/91, sud je utvrdio da se isti odnose na uobičajene troškove pogreba te da su u skladu s običajima sredine gdje su nastali i mogućnostima prosječnih građana. Za razliku od nematerijalnih troškova (v. supra t. 12.), materijalni troškovi pogreba odnosno potraživanje s tog osnova koje su imali pok. NR i TR su prenosivi odnosno može se naslijediti, pa prema tome I. tužiteljica kao nasljednica iza istih (v. supra t. 4.4.) je aktivno legitimirana potraživati te nastale troškove.

18.1. Troškove sahrane pogreba koje je platio NR sud je utvrdio pregledom dvije uplatnice (list 27 spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je plaćeno ukupno 15.200,00 kn na ime troškova za pokop HR. U pogledu troškova uređenja groba i nadgrobnog spomenika sud je traženi iznos od 29.000,00 kn utvrdio po predračunu Agram (list 28 spisa). Prema očitovanju ZGH, Podružnice Zagrebačka groblja (list 279 spisa) sud je ocijenio da je traženi iznos ispod prosječne tržišne vrijednosti, stoga smatra zahtjev tužitelja u traženom iznosu od 29.000,00 kn osnovanim. Temeljem iskaza tužitelja sud je utvrdio da su troškove cvijeća, karmina i crnine imali i to NR 6.000,00 kn, Jasminka Kunetić 2.750,00 kn, ŽRK 2.750,00 kn te ŽR 1.650,00 kn. Navedene iznose sud je ocijenio kao korektnim, jer je visinu istih utvrdio i prema slobodnoj ocjeni dokaza sukladno čl. 223. ZPP-a (tako i ŽS Zadar Gž-244/23 od 30. siječnja 2024.). S obzirom da je I. tužiteljica univerzalni sukcesor iza NR i TR, istoj pripada iznos od 52.950,00 kn / 7.027,67 EUR, te 2.750,00 kn / 364,99 EUR njezinih troškova pogreba te II. tužitelju OR 1.650,00 kn / 218,99 EUR.

18.2. Zatezne kamate na materijalne troškove teku od dana nastanka istih, a s obzirom da su tužitelji tražili od podnošenja tužbe 25. srpnja 2019., dakle od kasnijeg datuma od datuma nastanka štete, valjalo im je od tada priznati iste (tako i VSRH Rev-3073/93 od 22. srpnja 2003.).

19. Neosnovani su prigovori tuženika da se isplaćeni iznosi od 198.000,00 kn NR i TR na ime nematerijalne štete zbog osobito teškog invaliditeta imaju uračunati u utuženi iznos, prvenstveno jer su ti iznosu isplaćeni roditeljima, a u odnosu na njihovo potraživanje obustavljen je postupka. Također navedeni iznos nije isplaćen I. i II. tužitelju pa da bi se prema tvrdnjama tuženika isti trebao uračunati. U konačnici, polazeći od konkretnog slučaja da je pok. HR bio u stanju vigilne kome skoro 19 godine uslijed čega je NR i TR isplaćena naknada štete zbog osobito teškog invaliditeta, te nakon tako dugo vremena preminuo ne isključuje mogućnost kumulacije zahtjeva za isplatom naknade zbog smrti imenovanog (u tom smislu i VSRH Rev 1371/2015 od 18. prosinca 2019.).

20. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem LR niti zatražio kazneni spis povodom štetnog događaja jer je nastanak štetnog događaja, tuženik učinio nespornim, a dinamiku nastanka štetnog događaja utvrdio je prometni vještak prema dostavljenoj dokumentaciji u spisu (u svom izlaganju na ročištu potvrdio je da je raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za izradu nalaza i mišljenja). Nije izvedeno ni građevinsko vještačenje na okolnost visine nadgrobnog spomenika s obzirom da je isto utvrđeno očitovanjem ZGH, Podružnice Zagrebačka groblja. Nadalje, nije bilo potrebe za provođenjem novog prometnog vještačenja, kako je to tuženik na ročištu od 16. rujna 2024. predložio, s obzirom da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća dipl.ing.(v. supra t. 14. do 14.3.), a iz istog razloga nije izvedeno novo sudskomedicinsko vještačenje. Isto tako nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za novo vještačenje po gastroenterologu ili po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, Zavodu za sudsku medicinu (predloženo na ročištu od 15. listopada 2024.), s obzirom da je prihvaćen u cijelosti nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Davora Mayera i prof.dr.sc. ER (v. supra t. 16.4.), koji su ujedno i profesori na navedenom fakultetu.

21. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 193. u svezi s čl. 200. st. 1. i 2. ZOO/91 sud je utvrdio:

- da I. tužiteljici kao univerzalnom pravnom sukcesoru iza NR i TR pripada pravo na naknadu materijalne štete koji su oni pretrpjeli u iznosu od 52.950,00 kn / 7.027,67 EUR s kamatama od podnošenja tužbe 25. srpnja 2019.;

- da I. tužiteljici pripada iznos od 112.500,00 kn / 14.931,32 EUR na ime nematerijalne štete zbog smrti njezinog polubrata HR s kamatama od donošenja presude 31. siječnja 2025. te materijalna šteta u iznosu od 2.750,00 kn / 364,99 EUR s kamatama od podnošenja tužbe 25. srpnja 2019. (ukupno 15.296,30 EUR), koliko je i tražila;

- da II. tužitelju pripada iznos od 112.500,00 kn / 14.931,32 EUR na ime nematerijalne štete zbog smrti njezinog polubrata HR s kamatama od donošenja presude 31. siječnja 2025. te materijalna šteta u iznosu od 1.650,00 kn / 218,99 EUR s kamatama od podnošenja tužbe 25. srpnja 2019. (ukupno 15.150,31 EUR); stoga je odlučeno kao u točki I, II i III izreke presude.

21. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da je za dio zahtjeva pok. NR i TR obustavljen postupak jer se radilo o nenasljedivom potraživanju na ime nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 61.052,49 EUR (v. supra t. 12.). Sukladno čl. 215.b st. 7. ZPP-a u slučaju obustave postupka zbog smrti tužitelja svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. Polazeći od navedenog, taj dio potraživanja nije uzet u obračun troškova postupka.

22. Stoga, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud meritorno odlučivao, tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 5., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti predmeta spora od 37.474,28 EUR (zbroj zahtjeva tužitelja o kojima je sud meritorno odlučivao). Tijekom postupka VPS se mijenjao, međutim nije se mijenjao platni razred iz OT. 23. Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

24. Tužiteljima zastupanima po istom odvjetniku priznat je trošak tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 1.000,00 EUR, podneska od 11. rujna 2019., 13. prosinca 2019, 28. rujna 2020., 10. studenoga 2022. (Tbr. 8. t. 1. OT) svaki po 1.000,00 EUR (koliko se maksimalno može priznati po punoj tarifi), podnesak od 25. veljače 2022. 20. listopada 2023., 6. ožujka 2024, 4. srpnja 2024., 13. rujna 2024., 3. listopada 2024. (Tbr. 8. t. 3. OT) svaki po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 23. listopada 2019., 18. rujna 2020., 22. rujna 2021., 16. studenoga 2022., 4. travnja 2023., 8. svibnja 2024., 16. rujna 2024.,15. listopada 2024., 3. prosinca 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 1.000,00 EUR, zastupanja na ročištu od 21. rujna 2022. (Tbr 9. toč. 5. OT) 100,00 EUR, što sveukupno iznosi 15.300,00 EUR. S obzirom da su tužitelji zastupani po istom odvjetniku pripada im uvećanje od 10% (Tbr 40. OT). što ukupno iznosi 16.830,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 21.037,50 EUR.

25. Tužiteljima je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 663,61 EUR te sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 663,61 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23) te trošak predujma na ime vještačenja 265,45 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 22.630,17 EUR. 26. Tužiteljima su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 31. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV izreke.

27. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 31. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu;

- tuženiku po pun;