REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-1960/2017-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GĐŽ, Guatemala City, 13 Calle 7-65 Zona 9, Republika Guatemala, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Krstanovića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 31. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici GĐ , OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.644,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.864,02 EUR tekućim od 3. travnja 2017. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 780,06 EUR od 3. travnja 2017. godine.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.850,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Posl. broj: P-1960/2017-25

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su KĐŽ kao zajmodavac i tuženica kao zajmoprimac dana 25.03.2011. sklopili ugovor o zajmu broj JM/2011-03-25 u visini od 27.100,00 kn, s godišnjim kamatama od 6,18% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 25.07.2012. godine. Navodi da je dana 04.05.2012. godine tužitelj otkupio potraživanje temeljem ugovora o prijenosu potraživanja – cesiji. Navodi da se tuženica kao zajmoprimac obvezala ugovoreni iznos zajma u iznosu od 27.100,00 kn vratiti u 16 mjesečnih rata, svaka u iznosu od 1.768,80 kn, s ugovorenim kamatama u iznosu od 6,18% godišnje, pri čemu 1. rata dospijeva na naplatu dana 25.04.2011. godine. Nadalje, čl. 5. ugovora o zajmu ugovoreno je da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju kašnjenja sa uplatom bilo koje rate za 4 ili više dana. Ističe da je tuženica do dana utuženja umjesto ugovorenih rata ukupno uplatila iznos od 15.552,84 kn i to sljedećim uplatama u iznosu od:

- 14.137,80 kn dana 27.07.2011.g.,

- 176,88 kn dana 25.07.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.08.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.09.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.10.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.11.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.12.2014.g.,

- 176,88 kn dana 25.01.2015.g. i

- 176,88 kn dana 25.02.2015.g.,

a koje uplate su uredno proknjižene i navedene u izvatku iz otvorenih stavki koji se nalazi u prilogu tužbe. Budući tuženica nije isplatila pozajmljeni iznos sukladno sklopljenom ugovoru, to tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 19. srpnja 2024. potražuje od tuženice isplatu iznosa od 2.644,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2017. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava potraživanje u cijelosti. Ističe da je u ugovoru o zajmu broj JM/2011-03-25 navedeno da je zajam u visini od 27.100,00 kn, međutim korišteni dio zajma je 14.750,00 kn. Navodi da niti tužitelj niti TĐŽ nikada nisu isplatili niti jednu kunu nego je u njihovo ime to učinila treća firma (osoba). Ta treća firma (osoba) naplatila je svoje potraživanje zapljenom (krađom) automobila Mercedes 190D reg. oznake [registarska oznaka], a o tome je izviještena policija u Zagrebu (Kruge) i pronašla automobil u Rijeci. Treća firma je Usluge AXIA d.o.o. i blokirala joj je žiro račun. Slijedom navedenog, smatra da je zajam u cijelosti podmirila i da nema nikakve osnove za tužbu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovor o zajmu broj JM/2011-03-25 od 25.03.2011., ugovor o prijenosu potraživanja-cesiji od 04.05.2012., izvadak iz otvorenih stavki, isplatnicu broj JM/2011-03-25 od 25.03.2011., te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Posl. broj: P-1960/2017-25

6. Uvidom u ugovor o zajmu broj JM/2011-03-25 zaključenog dana 25. ožujka 2011. (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je TĐŽ kao zajmodavac pozajmio tuženici kao zajmoprimcu iznos od 27.100,00 kn, koji primitak iznosa je zajmoprimac potvrdio potpisom tog ugovora, a isto je utvrđeno uvidom i u isplatnicu od 25. ožujka 2011. (list 21 spisa), potpisom koje je tuženica potvrdila da je primila iznos od 27.100,00 kn dana 25.03.2011. godine. Nadalje, uvidom u ugovor o zajmu utvrđeno je da se isti iznos tuženica obvezala vratiti zajmodavcu do 25.07.2012. godine i to otplatom zajma u 16 jednakih mjesečnih rata svaka u iznosu od 1.768,80 kn, time da svaka pojedina mjesečna rata dospijeva do 25. dana u mjesecu, a prvu ratu tuženica se obvezala platiti zajmodavcu počevši od dana 25.04.2011. godine. Dakle, stranke su zaključile ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41,08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom odredbom je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

7. Uvidom u ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji sklopljen dana 04.05.2012. između DĐŽ kao cedenta i ovdje tužitelja kao cesionara, utvrđeno je da je sklapanjem ugovora cedent ustupio potraživanje temeljem predmetnog ugovora o zajmu ovdje tužitelju.

8. Dakle, zajmodavac KĐŽ je zakonito, u skladu s odredbom čl. 80. ZOO-a prenio na ovdje tužitelja svoju tražbinu koju je imao prema ovdje tuženici, o kojem prijenosu tražbine se cedent obvezao obavijestiti ovdje tuženicu (čl. 2. ugovora o prijenosu potraživanja), a ovdje tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je to cedent i učinio. No, valja istaknuti da obavijest dužniku, ovdje tuženici, nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, a tuženica je morala znati da nije ispunila svoju ugovornu obvezu prema zajmodavcu i u cijelosti vratila pozajmljeni iznos, a kao sudionik obveznog odnosa je temeljem odredbe čl. 9. ZOO-a bila dužna ispuniti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje.

9. U odnosu na navode tuženice da je treća osoba Usluge AXIA d.o.o. naplatila svoje potraživanje zapljenom (krađom) automobila Mercedes 190D reg. oznake [registarska oznaka], o čemu je izviještena policija u Zagrebu (Kruge) i pronašla automobil u Rijeci, a firma Usluge AXIA d.o.o. blokirala joj je žiro račun, prije svega valja reći da ove svoje navode tuženica tijekom postupka ničim nije dokazala, a što je bila dužna sukladno pravilima o teretu dokazivanja. Naime, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, pri čemu treba uzeti u obzir činjenicu da sud nije ovlašten temeljem odredbe čl. 7. ZPP-a utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, a tuženica nije imala niti jedno neposredno, pouzdano i sigurno dokazno sredstvo koje bi nedvojbeno i jasno upućivalo da je potraživanje naplaćeno zapljenom (krađom) automobila Mercedes 190D reg. oznake [registarska oznaka] i blokadom žiro računa, niti je dokazala da je potraživanje tužitelja u cijelosti podmirila, pa je o ovim tvrdnjama tuženice, sud odlučio primjenom čl. 221.a. ZPP-a, ocijenivši ih kao neosnovanim.

10. Radi utvrđivanja visine duga proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenje financijskog vještaka proizlazi da ukupan dug tuženice kao zajmoprimca temeljem ugovora o zajmu i prema uplatama evidentiranim od strane tužitelja na dan 30.01.2017. godine iznosi 2.644,08 EUR, od čega iznos od 1.802,61 EUR čini Posl. broj: P-1960/2017-25

ukupan dug za glavnicu, iznos od 61,41 EUR dug s osnova redovne kamate, te iznos od 780,06 EUR dug s osnova zatezne kamate obračunate zaključno s 30.01.2017.

12. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući smatra da je isti dan stručno i neupitno, te u skladu s pravilima struke, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi.

13. Rezimirajući sve navedeno ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženica od zajmodavca KĐŽ dana **.**.2011.godine pozajmila iznos od 27.100,00 kn/3.596,79 EUR, koji iznos se obvezala vratiti u roku od 16 mjeseci odnosno kroz 16 jednakih mjesečnih rata, od kojih je zadnja dospjela 25.07.2012. godine, a koje potraživanje je zajmodavac ustupio ugovorom o prijenosu potraživanja – cesiji od 04.05.2012. ovdje tužitelju, koji sada osnovano od tuženice potražuje isplatu preostalog iznosa duga s osnova ugovora o zajmu, visina kojeg je utvrđena financijskim vještačenjem.

14. Stoga je temeljem odredbe čl. 499. st. 1. i čl. 500. st. 1. ZOO-a naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.644,08 EUR i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.864,02 EUR počevši od 3. travnja 2017. godine pa do isplate, od čega iznos 1.802,61 EUR čini ukupan dug za glavnicu, a iznos od 60,41 EUR dug s osnova redovne kamate, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 780,06 EUR, koji iznos čini dug s osnova obračunate zatezne kamate do 30.01.2017. godine, na koji novčani iznos ne teku daljnje kamate, jer zatezne kamate i dalje teku na glavno potraživanje. Zatezne kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29.st.2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

16. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 02.11.2017. , 07.06.2019. i 19.07.2024.g. po 100 bodova (Tbr. 8/1) i za zastupanje na ročištu 01.03.2024. i 17.12.2024.g. po 100 bodova (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno važećoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je nadalje priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 77,91 eura i sudske pristojbe na presudu od 72,89 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.850,80 eura. Tako priznati trošak tužitelju je u cijelosti i dosuđen budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (tijek kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. siječnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Vodopija

Posl. broj: P-1960/2017-25

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. punom. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 72,89 eura

2. tuženici