REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-1272/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga-Umago (OIB: 84097228497), Trg Slobode br. 7, protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plave Lagune d.d. Poreč (OIB: 57444289760), Rade Končara 12, radi komunalne naknade, 31. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363- 02/22-01/46, URBROJ: 2163-18-09/1-23-02 od 17. svibnja 2023.

II. Odbija se žalba zainteresirane osobe protiv rješenja o komunalnoj naknadi Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/21-01/576, URRBROJ: 2163-9-06/02-22-19 od 1. lipnja 2022.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/21-01/576, URRBROJ: 2163-9-06/02-22-19 od 1. lipnja 2022., u ponovnom postupku po presudi ovoga Suda poslovni broj: Us I- 1354/2021-10 od 12. svibnja 2022., obvezniku Plava laguna d.d., ovdje zainteresiranoj osobi, utvrđena je komunalna naknada za 2020. za poslovne prostore koji služe za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne, za poslovnu jedinicu Kamp Savudrija, i to za tenis terene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.088,93 m[2] , u godišnjem iznosu od 16.464,62 kn.

2. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbu, povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/22-01/46, URBROJ: 2163-18-09/1-23- 02 od 17. svibnja 2023. poništio pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik u obrazloženju navodi da je prvostupanjsko tijelo postupilo suprotno uputi ovoga Suda iz citirane presude, prema kojoj je komunalnu naknadu trebalo obračunati za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, a ne za poslovne prostore.

3. Tužitelj Grad Umag je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u prvom redu navodi da su tenis tereni građevine sukladno odredbi čl. 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji), koja propisuje da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem. Nastavno navodi da iz citirane definicije građevine proizlazi da građevine nisu samo zgrade, nego da su to i tenis tereni za koje je ishodovana građevinska dozvola i plaćen komunalni doprinos. S tim u svezi nadalje navodi da kako se tenis tereni koriste za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne, da je prvostupanjskim rješenjem pravilno obračunata komunalna naknada prema koeficijentu namjene za poslovne prostore u kojima se obavlja djelatnost koja nije proizvodna. Dodaje da je isto pravno shvaćanje zauzeto u više presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalih i presudama poslovni broj: Usž-2182/22-2 od 8. srpnja 2022., poslovni broj: Usž-2187/22-2 od 9. veljače 2023. i poslovni broj Usž-2805/22-2 od 6. srpnja 2023., u predmetima koji su vođeni između istih stranaka. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi osporeno tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je pri donošenju osporenog rješenja u cijelosti postupio u skladu s pravnim shvaćanjem iz presude ovoga Suda poslovni broj: Us I-1354/2021-10 od 12. svibnja 2022. Napominje da je ranije u svojim rješenjima u istovrsnim predmetima iskazao pravno shvaćanje da se bazeni, teniski tereni, boćališta i ostala sportska igrališta u smislu obveze plaćanja komunalne naknade smatraju poslovnim prostorom za koje treba primijeniti koeficijent namjene za poslovni prostor, a ne koeficijent namjene za građevinsko zemljište koje služi poslovnoj djelatnosti koja nije proizvodna, jer da su to građevine, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, ali takvo pravno shvaćanje nije prihvatio ovaj Sud u navedenoj presudi, slijedom čega da je u ovom konkretnom predmetu svoje ranije shvaćanje izmijenio i prihvatio pravno shvaćanje iskazano u navedenoj presudi, poštujući načelo obveznosti sudskih odluka te načelo učinkovitosti i smanjivanja odnosno izbjegavanja nepotrebnih troškova. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da teniski tereni jesu građevine, no ne i takve građevine na koje se plaća komunalna naknada kao za poslovne prostore, pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Poziva se na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11, 64/15, 112/18) za koji tvrdi da je jedini jasno definira pojam poslovnog prostora i da je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o gradnji, te pravno shvaćanje izneseno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-12370/11-4 od 23. siječnja 2014. Također se poziva na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 21. travnja 2020. i na sudsku praksu ovoga suda.

6. Budući da tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, imajući u vidu da su iste na takvo izjašnjenje pozvane ovosudnim rješenjem poslovnog broja: Us I-1272/2023-10 od 16. prosinca 2024., to je Sud na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Prema odredbi čl. 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, dalje: ZKG) komunalna naknada plaća se za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.

8. Među strankama u ovome sporu sporno nije sporno da teniski tereni iz predmeta ovoga spora predstavljaju građevine koji se kao popratni hotelski objekti koriste za pružanje hotelijerske djelatnosti.

9. Sporno je međutim, u koju kategoriju iz citirane odredbe kod obračuna komunalne naknade treba uvrstiti predmetne teniske terene, naime da li u kategoriju poslovnog prostora, ili u kategoriju građevinskog zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

11. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji, na koju se poziva tužitelj, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, na koju se poziva zainteresirana osoba, poslovnim prostorom se u smislu toga Zakona smatraju poslovna zgrada (zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežitim dijelom i koristi u tu svrhu) poslovna prostorija (jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj jedinici namijenjenoj obavljanju poslovnih djelatnosti koja u pravilu čini samostalnu uporabnu cjelinu i ima zaseban glavni ulaz), garaža i garažno mjesto.

14. U prvom redu, prema shvaćanju Suda, na obračun komunalne naknade ne primjenjuje se citirana odredba čl 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, jer je tom odredbom i propisano da se navedena definicija odnosi na taj Zakon, kojim se prema odredbi čl. 1. Zakona uređuje zasnivanje i prestanak zakupa poslovnoga prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika.

15. Nadalje, prema shvaćanju Suda, na obračun komunalne naknade za teniski teren iz predmeta ovoga spora treba se primijeniti citirana odredba čl. 3. st. 1. t. Zakona o gradnji koja definira građevinu, te odredba čl. 92. ZKG-a, prema kojima se predmetni teniski tereni imaju smatrati građevinom, odnosno u konkretnom slučaju poslovnim prostorima koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne, budući da se radi o teniskim terenima koji se koriste u svrhu turističke djelatnosti.

16. S tim u svezi nadalje, točno je da je ovaj Sud u presudi poslovni broj: Us I- 1354/2021-10 od 12. svibnja 2022. zauzeo pravno shvaćanje da se teniski tereni ne mogu smatrati poslovnim prostorom, međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudama poslovni broj: Usž-2805/22-2 od 6. srpnja 2023. i poslovni broj Usž- 2332/2024-2 od 11. rujna 2024., u predmetima između istih stranaka, zauzeo pravno shvaćanje da se otvoreni bazeni koji se kao popratni hotelski objekti koriste za pružanje hotelijerske djelatnosti kod obračuna komunalne naknade imaju smatrati poslovnim prostorima. Navedeno pravno stajalište, po stavu ovoga Suda analogno je primjenjivo i na otvorene teniske terene, budući da isti, jednako kao i otvoreni bazeni, predstavljaju građevinu odnosno poslovni prostor koju tužitelj koristi u poslovne svrhe, dakle poslovni prostor. Stoga i u ovom predmetu treba dati prednost pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, s kojim se uostalom, kako proizlazi iz odgovara na tužbu, slaže i tuženik.

17. Kako obračunski elementi za izračun iznosa komunalne naknade nisu sporni, Sud ih nije ni utvrđivao.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 117. st. 1. ZUP-a osporeno rješenje tuženika poništiti, te odbiti žalbu zainteresirane osobe izjavljenu protiv rješenja o komunalnoj naknadi, čime je ovaj spor sud meritorno riješio (t. I. i II.).

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj zainteresiranoj osobi, koja u ovome sporu nije uspjela, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. III.).

U Rijeci 31. siječnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužitelju Gradu Umagu-Umago, Umag, Trg Slobode br. 7

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Plava Laguna d.d. Poreč, Rade Končara 12